www.galaksija.com

Znakovi Pored Puta

Alternativne Vijesti sa planete i okoline

Broj 16

01/07/09

  •  

    Arhiva:

     

    Broj 15

    Broj 14

    Broj 13

    Broj 12

    Broj 11

    Broj 10

    Broj 9

    Broj 8

    Broj 7

    Broj 6

    Broj 5

    Broj 4

    Broj 3

    Broj 2

    Broj 1

     

     Uzmite to čisto informativno jer drugačije vjerovatno nećete ni moći, - da u ljudskom mozgu pored hipofize postoji još jedna žljezda koja je poznata pod imenom – epifiza. Ona se još od davnina naziva i “trećim oko” a takođe i “sjedištem duše”. Ta žljezda, kad normalno funkcioniše, služi i kao jedan prijemnik impulsa iz duhovne realnosti koja je daleko šira i realnija od ove materijalne koju smo u stanju percipirati i koju većina nas smatra svim što postoji. Čovjek je multidimenzionalno duhovno biće koje u ovoj materijalnoj realnosti ima jedno fizičko iskustvo. To fizičko iskustvo bi mu trebalo pomoći u razvoju njegovog cjelokupnog bića. U nekim normalnim uslovima on bi kao takav trebao biti u jednoj stalnoj vezi sa onim nevidljivim dijelom svog bića kojeg možemo nazvati dušom, njegovom suštinom ili ‘istinskim ja’.

     Zamislite sada da je vaše tijelo jedno vozilo a vi ste, tj. vaša ličnost - njegov vozač. Međutim, na zadnjem sjedištu vašeg vozila sjedi vaša duša koja je vaš stvarni gospodar. U normalnim okolnostima, vi bi ste kao ličnost bili svjesni njenog prisustva i značaja, te bi tako i slušali njena uputstva u smislu gdje i kako da vozite. Međutim, s obzirom da je vaša komunikacija s njom presječena, vi mislite da ste jedini u vozilu, da ono pripada samo vama, pa tako i vozite gdje vam se sviđa i kako vam se sviđa. Međutim, niste svjesni postojanja mogućnosti da su vas obučili da pogrešno vozite i da vas većina znakova koji su postavljeni pored puta navode da se krećete prema provaliji. Vi niste svjesni ni mogućnosti da postoje sile kojima je stalo da vozače drže u jednom takvom duhovno i mentalno kontuzovanom stanju koje ovi opet smatraju normalnim jer za bolje ne znaju. 

     Čini se da je epifiza jedan od glavnih transformatora tih signala koje dolaze kako od strane njegove duše, tako i sa viših nivoa postojanja. Oni koji ih primaju bar u obliku intuicije - mogu i da reaguju na njih na adekvatan način.

     Međutim, vjerovali ili ne, epifiza je kod velike većine nas kalcificirala i kao takva ona nije u stanju primati signale kako s onog zadnjeg sjedišta, tako i iz viših oblasti postojanja. Tako “normalan” čovjek, sve utiske koje je u stanju primiti, prima iz materijalne realnosti koju iz tih razloga smatra i jedinom koja postoji. Slobodno možemo reći - čovjek sa kalcificiranom epifizom je “duhovno kastriran”. (Napomena: religija nema skoro nikakve veze sa duhovnošću!) Da li je ta kalcifikacija epifize kod odraslih ljudi prirodna?

    Nije!

    Ona je vještački izazvana i nimalo slučajno.

    Recimo, ukoliko odemo na Wikipediju i tamo potrazimo neke informacije na temu epifize (eng. pineal gland), tamo cemo naci sljedece (tj. bar u momentu dok ovo pisem):

    “The pineal gland is reddish-gray and about the size of a pea (8 mm in humans), located just rostro-dorsal to the superior colliculus and behind and beneath the stria medullaris, between the laterally positioned thalamic bodies. It is part of the epithalamus.

    The pineal gland is a midline structure, and is often seen in plain skull X-rays, as it is often calcified. Calcification is typically due to intake of the fluoride found in water and toothpaste.[4] http://en.wikipedia.org/wiki/Pineal_gland”

    Dakle, ovdje se otvoreno tvrdi da epifiza kod čovjeka KALCIFICIRA kao posljedica uzimanja fluora preko zubnih pasti i vode (a nekim “slučajem” zubnu pastu bez fluora je prilično teško naći, dok u većini gradova zapadnih a sada i istočnih zemalja, voda se takođe tretira fluorom). Znači, sve što je bilo potrebno da bi nas patokratija ‘duhovno kastrirala’ bilo je da nas uvjere kako je fluor “zdrav za zube” (što nema nikakve veze s objektivnom realnošću), pa da nas na osnovu te “naučne činjenice” počnu filovati otrovnim fluorom (na kojem su takođe bazirani mnogi otrovi za pacove), preko zubnih pasti i vode za piće.

    ***

     Naravno, sada se postavlja pitanje – šta smo mi to propustili i da li ćemo to ikada saznati?!

     ***

    Podignuta optužnica protiv Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i Ujedinjenih Nacija za bioterorizam i namjeru za počinjavanja masovnog ubistva

    Izvor: http://naturalnews.com/z026503_pandemic_swine_flu_bioterrorism.html

    Barbara Minto – Natural News 25. jun 2009

    Prevod: B.P.

     Kako se približava očekivano puštanje u promet Baxter-ove vakcine protiv virusa A/H1N1 svinjske gripe u julu ove godine, jedna austrijska novinarka upozorava svijet da se priprema najveći kriminalni akt u istoriji čovječanstva. Jane Burgermeister je nedavno podnijela tužbu kod FBI protiv Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), Ujedinjenih Nacija (UN) i nekoliko visokih zvaničnika nekih vlada i korporacija u vezi sa bioterorizmom i namijerom počinjavanja masovnog ubistva. Ona je takođe pripemila i prijedlog za zabranu prinudne vakcinacije, kojeg je podnijela u Americi. Te aktivnosti su zasnovane na optužnici koju je ona podnijela u aprilu, protiv kompanija Baxter AG i Avir Green Hills Biotechnology iz Austrije, za proizvodnju kontaminirane vakcine protiv ptičje gripe, navodeći kako se tu radilo o jednom namijernom aktu izazivanja epidemije i ostvarivanja profita na osnovu nje.

    Sažetak navoda i iz optužnice koja je podnesena kod austrijske ispostave FBI,

    10. juna 2009. godine


    U svojoj optužnici, Burgermeister prezentira dokaze o aktima bioterorizma koji krše zakone SAD, a koji su počinjeni od strane jedne grupe koja operiše unutar SAD i koja je pod upravom internacionalnih bankara koji kontrolišu američku Centralnu Banku, kao i WHO, UN i NATO. Cilj tog bioterorizma je sprovođenje masovnog genocida nad populacijom SAD, uz pomoć jednog pandemičnog, genetski inženjeriranog virusa gripe, koji bi trebao biti smrtonosan. Ova grupa je pripojila sebi neke od najviših kancelarija u vladi SAD.

    Konkretno rečeno, predstavljeni su dokazi da okrivljeni, Barack Obama, Predsjednik SAD, David Nabarro, Koordinator za gripu u UN, Margaret Chan, generalni direktor Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), Kathleen Sibelius, sekretar Odjeljenja za Zdravlje i ljudske usluge (Department of Health and Human Services), Janet Napolitano, sekretar američke organizacije Homeland Security, David de Rotschild, bankar, David Rockefeller, bankar, George Soros, bankar, Werner Faymann, austrijski kancelar, i Alois Stoger, ministar zdravlja Austrije, između ostalih, su pripadnici ovog internacionalnog, korporacijskog kriminalnog sindikata, koji je razvio, proizveo, nagomilao i upotrijebljavao biloška oružja kako bi eliminisao ljudsku populaciju SAD-a i drugih država s ciljem finansijske i političke dobiti.

    U ovoj optužnici se navodi da su se okrivljeni udružili međusobno, kao i sa drugim licima, u smišljanju, finansiranju i učestvovanju u završnoh fazi sprovođenja ovog tajnog internacionalnog programa biološkog oružja u kojeg su uključene farmaceutske kompanije Baxter i Novartis. Oni su to činili bio-inženjeringom i puštanjem u opticaj smrtonosnih bioloških agenasa, posebno virusa "ptičje gripe" i virusa "    svinjske gripe," kako bi stvorili povod za sprovođenje programa prinudne masovne  vakcinacije što će biti način za aplikaciju jednog biološkog agensa koji će uzrokovati smrt i druge zdravstvene poremećaje kod ljudi. Ova aktivnost direktno krši Zakonski akt o biološkom oružju i antiterorizmu. 

    Burgermeister-ina tužba uključuje i dokazni materijal da je Baxter AG, austrijska filijala kompanije Baxter International, namijerno poslala 72 kile živog virusa ptičje gripe, kojeg joj je obezbjedila WHO u zimu 2009. godine, u 16 laboratorija u četiri zemlje. Ona tvrdi da taj dokazni materijal pruža jasnu potvrdu o tome da su farmaceutske kompanije i internacionalne vladine agencije same aktivno angažovane u razvoju, proizvodnji i distribuciji biloških agenasa, koji su klasificirani kao najsmrtonosnija biološka oružja, kao bi izazvali pandemiju i prouzrokovali smrt kod ljudskih masa.

    U njenoj aprilskoj tužbi, ona je naglasila da se Baxterova laboratorija u Austriji koja je navodno jedna od najsigurnijih laboratorija u svijetu, nije pridržavala najosnovnijih bezbjedonosnih mjera kod držanja 72 kg patogenog organizma koji je klasifikovan kao biološko oružje, bezbjednim i odvojenim od svih drugih supstanci prema strogim zakonima o bezbjednosti bioloških materija, nego je dopustila da se on pomiješa s običnim virusom ljudske gripe i pošalje iz njihovog postrojenja u Orthu, u Donau.

    U februaru, kada je jedan član osoblja laboratorije BioTest u Čehoslovačkoj isprobao na lasicama taj mateterijal koji je trebao poslužiti za proizvodnju vakcina, lasice su uginule. Taj incident nije bio praćen nikakvim istragama od strane  WHO, EU i austrijskih zdravstvenih zvaničnika. Nije bilo ispitivanja sadržaja tog virusnog materijala a nisu bili objavljeni ni podaci o genetskim sekvencama virusa koji je bio pušten u opticaj.

    U svom odgovoru na parlamentarno pitanje, 20. maja, Alois Stoger, austrijski ministar zdravlja, naveo je da se taj incident nije smatrao kao propust u osiguravanju bioloskih materijala, nego kao jedan prekršaj veterinarskih pravila. Tako je jedan doktor veterine bio poslan u tu laboratoriju kako bi sproveo tamo samo jednu kratku inspekciju.

    Burgermeister-in dosije otkriva da je puštanje virusa u opticaj trebalo da bude jedan osnovni korak za izazivanje pandemije koja će omogućiti WHO da proglasi nivo 6 pandemije. Ona zatim navodi zakone i uredbe koje dozvoljavaju Ujedinjenim nacijama i WHO, preuzmanje uprave nad SAD u slučaju izbijanja pandemije. Nadalje, zakon koji zahtijeva od građana poštovanje obavezne vakcinacije stupiće na snagu u SAD, u uslovima objave pandemije. (Na žalost, čini se da će i patokratije mnogih drugih država aktivno slijediti ove mjere o obaveznoj vakcinaciji građana!? prim. prev.) 

    Ona tvrdi da je cijeli biznis u vezi sa pandemijom "svinjske gripe" zasnovan na jednoj masivnoj laži da se napolju nalazi jedan prirodni virus koji predstavlja prijetnju za ljudsku populaciju. Ona tu prezentira dokaze koji navode na sumnju da su virusi svinjske i ptičje gripe u stvari bioinženjerirani u laboratorijama uz pomoć finansijskih sredstava koja su obezbjeđena od strane WHO, i drugih vladinih agencija, između ostalih. Ova "svinjska gripa" je jedan hibrid sastavljen od jednog dijela svinjske gripe, dijela ljudske gripe i dijela ptičje gripe, nešto što može da dođe samo iz laboratorija, kako to tvrde i mnogi eksperti.  

    Tvrdnja WHO-a da se "svinjska gripa" širi i da se mora proglasiti pandemija ignoriše njene fundamentalne uzroke. Virusi su pušteni u opticaj uz pomoć WHO, i WHO je na prvom mjestu, najviše odgovorna za tu pandemiju. Nadalje, simptomi navodne "svinjske gripe" se ne mogu razlikovati od onih kod obične gripe i prehlade. "Svinjska gripa" ne uzrokuje smrt kod ljudi ništa više od obične gripe.

    Burgermeister primjećuje da su brojke koje se odnose na slučajeve smrti od svinjske gripe nekonzistentne i da nije jasno kako se broj tih "smrtnih slučajeva" dokumentira.

    Ne postoji potencijal za pandemiju osim ukoliko se ne sprovede jedna masovna vakcinacija kako bi se ova gripa pretvorila u jedno oružje, pod maskom zaštite populacije. Postoji mnogo razloga za sumnju da će vakcine za vakcinaciju narodnih masa biti namijerno kontaminirane bolestima koje su posebno stvorene da prouzrokuju smrt.  

    Tu je ukazano na licenciranu vakcinu protiv ptičje gripe kompanije     Novartis koja je ubila 21 beskućnika u Poljskoj u ljeto 2008. godine, a imala je jedan svoj "razmjer izazivanja štetnih posljedica", odakle je zadovoljavala vlastitu definiciju biološkog oružja američke vlade (biološki agens stvoren da izazove razmjerne štetne posljedice, kao npr. smrt ili druga oštećenja) sa sistemom za isporuku (injekcija).

    Ona navodi da se isti kompleks internacionalnih farmaceutskih kompanija i internacionalnih vladinih agencija koji je razvio i pustio u promet pandemični materijal, stavio u poziciju profitiranja na izazivanju pandemije ugovorima za obezbjeđenje vakcine. Mediji kontrolisani od strane grupe koja je proizvela "svinjsku gripu" (dakle, većina njih: prim. prev.) šire dezinformacije kako bi naveli ljude da prime opasnu vakcinu.

    Ljudi iz SAD će pretrpjeti ozbiljne žrtve i nepopravljive ozljede ukoliko budu prisiljeni da prime ovu nedokazanu vakcinu protiv njihove volje, na osnovu zakona: the Model State Emergency Health Powers Act, National Emergency Act, National Security Presidential Directive/NSPD 51, Homeland Security Presidential Directive/HSPD-20, i the International Partnership on Avian and Pandemic Influenza.

    Burgermeister navodi da oni koji su imenovani u njenoj optužnici, od 2008. godine su u SAD uveli i/ili ubrzali uvođenje zakona i regulativa stvorenih s ciljem otimanja građanima njihovih zakonskih i ustavnih prava na odbijanje injekcija. Ti ljudi su stvorili ili dozvolili da se zadrže zakonske odredbe koje odbijanje vakcinacije protiv pandemičnih virusa definišu kao kriminalno djelo. Oni su uveli i druge prekomijerne i svirepe kazne kao što je zatvaranje u karantine, odnosno, u FEMA/ine koncentracione logore, dok istovremeno brane građanima SAD da traže kompenzaciju u slučaju ozljeda ili smrti od prisilne vakcinacije. To predstavlja gaženje zakona koji regulišu državnu korupciju i zloupotrebu službenog mjesta, kao i Ustav i Povelju Prava. Ovim aktivnostima, imenovani optuženici su položili temelje za počinjavanje jednog masovnog genocida.  

    Koristeći "svinjsku gripu" kao povod, optuženi su planirali masovno ubistvo populacije SAD uz pomoć prisilne vakcinacije. Oni su instalirali jednu veoma široku mrežu FEMA koncentracionih logora i označili su mjesta za masovne grobnice, a uključeni su u planiranje i sprovođenje jedne  šeme za prenos uprave nad SAD u ruke njihovog internacionalnog kriminalnog sindikata koji koristi UN i WHO kao čelne organizacije za svoje ilegalne, ucjenjivačke i organizovane kriminalne aktivnosti, kao i kršenje zakona koji regulišu izdaju.

    Ona dalje navodi da je kompleks farmaceutskih kompanija koji se sastoji od Baxter-a, Novartis-a i Sanofi Aventis-a, dio jednog inostrano baziranog programa biološkog oružja, koji je ima dvije svrhe a finansiran je od strane ovoga internacionalnog kriminalnog sindikata i dizajniran tako da sprovede jedno masovno ubistvo s ciljem smanjenja svjetske populacije za više od 5 milijardi ljudi, tokom idućih 10 godina. Njihov plan podrazumijeva širenje terora kako bi se ljudi naveli da se odreknu svojih građanskih prava i nametanje jednog masovnog karantina u FEMA-inim koncentracionim logorima. Kuće, firme i farme onih koji budu ubijeni biće preuzimane od strane ovog sindikata.

    Eliminacijom populacije Sjeverne Amerike, internacionalna elita će dobiti pristup prirodnim resursima tog regiona kao što su voda i zemljište s nalazištima nafte. A eliminacijom SAD i njenog demokratskog ustava podvodeći ga pod Sjeverno Američku Uniju, ova internacionalna kriminalna grupa će imati totalnu kontrolu nad cijelom Sjevernom Amerikom.

     

    Najznačajniji detalji iz kompletnog dosijea


    Cijeli dosije ovog sudskog postupka koji je pokrenut 10. juna je jedan dokumenat od 69 stranica u kome je predstavljen dokazni materijal kojim se potkrepljuju svi navodi optužnice. To uključuje:

    Činjeničnu pozadinu koja predstavlja vremenske tačke i podatke koji potvrđuju vjerovatne uzroke, definicije Ujedinjenih nacija i Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i njihove uloge, kao i istoriju incidenata sve od izbijanja "svinjske gripe" u aprilu, 2009. godine.

    Dokaz da vakcina "svinjske gripe" potpada pod definiciju biološkog oružja kako je to označeno u vladinim agencijama i propisima koji klasifikuju vakcine i regulišu njihovu upotrebu a navodi se i briga koju su izrazile vlade nekih država da bi se vakcina protiv "svinjske gripe" mogla koristiti za biološki rat.  

    Naučni dokazni materijal koji potvrđuje da je virus "svinjske gripe" jedan vještački (genetički) virus. 

    Dokazi naučnog porijekla da je "svinjska gripa" bio-inženjerirana kako bi bila slična španskog groznici iz 1918. godine, uključujući i navode iz izvještaja doktora A. True Ott-a Ph.D., N.D., Svinjska gripa je Španska groznica iz 1918. godine koja je pretvorena u oružje, kao i izvještaj Dr. Jeffrey Taubenberger-a et.al. koji je bio objavljen u Science Magazine.

    Sekvenca genoma "svinjske gripe"

    Dokazni materijal o namijernom puštanju "svinjske gripe" u opticaj u Meksiku.

    Podaci o učešću predsjednika Obame koji osvjetljavaju njegovo putovanje u Meksiko koje se poklopilo sa izbijanjem "svinjske gripe" u toj zemlji i smrću nekoliko visokih službenika iz njegove delegacije. Tu je takođe naveden argumenat da predsjednik naknadno nije bio podvrgnut ljekarskom pregledu jer je prethodno bio vakcinisan protiv svinjske gripe.  

    Dokazni materijal o ulozi Baxter-a i WHO u proizvodnji i puštanju u opticaj pandemičnog virusnog materijala u Austriji, uključujući i izjavu službenika Baxtera u kojoj on tvrdi da su virus koji je greškom bio poslan u Čehoslovačku, dobili iz referentnog centra Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). To uključuje i ukazivanje na dokazne materijale iz Burgermeister-ine optužnice koju je ona podnijela u aprilu, u Austriji, čiji je istražni postupak u toku.

    Dokazni materijal koji ukazuje na direktno učešće kompanije Baxter u tajnoj mreži za proizvodnju i distribuciju biološkog oružja.

    Dokaze da je Baxter namijerno kontaminirao materijal iz vakcina.

    Dokazni materijal da Novartis koristi vakcine kao biološko oružje.

    Dokazni materijal o ulozi WHO u programu proizvodnje i distribucije biološkog oružja.

    Dokazni materijal o tome kako je WHO manipulisala podatke o bolesti kako bi mogla opravdati proglašavanje nivoa 6, pandemije, te tako preuzeti kontrolu nad USA.

    Dokazi o ulozi FDA (Američki zavod za zaštitu zdravlja, prim. prev.) u zataškavanju ovog programa biološkog oružja.

    Dokazi o učešću Kanadske nacionalne mikrobiološke laboratorije u programu biološkog oružja.

    Dokazni materijal u učešću naučnika koji rade za britanski NIBSC, i CDC u inženjeringu "svinjske gripe".

    Dokazni materijal da su vakcinacije izazvale smrtonosnu Špansku groznicu iz 1918. godine, uključujući navode Dr. Jerry Tennanta da je široka upotreba aspirina za vrijeme zime koja je uslijedila nakon Prvog svjetskog rata, uveliko doprinjela izbijanju pandemije, snižavanjem odbrambenog mehanizma i temperature tijela, što je dozvoljavalo virusu gripe da se brže razvija. Tamiflu i Relenza takođe snižavaju temperaturu tijela, te se takođe može očekivati da će oni doprinjeti širenju pandemije.  

    Dokazi o manipulaciji zakonskog sistema kako bi se dozvolilo nekažnjeno počinjavanje masovnog ubistva.

    Ustavna pitanja: legalnost vs. nelegalnost ugrožavanja života, zdravlja i javnih dobara masovnom vakcinacijom.

    Pitanja imuniteta i kompenzacije kao dokaz za namijeru počinjavanja kriminalnog akta.

    Dokazi o postojanju jednog internacionalnog, korporativnog, kriminalnog sindikata.

    Dokazi o postojanju tajnog društva "Illuminati".

    Dokazi o planovima društva Illuminati/Bilderberg za depopulaciju planete i njihovoj ulozi u inženjeringu i distribuciji virusa "svinjske gripe".

    Dokazi da se na godišnjem sastanku grupe Bildeberg u Atini, od 14-17 maja, 2009. godine, kao dio njihove genocidne agende, diskutovalo o korištenju virusa "svinjske gripe" kao biološkog oružja. Tu je priložena i lista učesnika sastanka, za koje je davno bivši kanadski predsjednik  Pierre Trudeau, rekao da oni gledaju na sebe kao na jednu genetski superiorniju vrstu od ostatka čovječanstva.

    Mediji ne informišu narod o opasnosti koja mu prijeti

    Jane Burgermeister ima dvojno, irsko-austrijsko državljanstvo i piše za magazine Nature, the British Medical Journal, i American Prospect. Ona je evropski korespodent za vebsajt the Renewable Energy World. Ona je takođe mnogo pisala i na teme u vezi s promjenom klime, biotehnologije i ekologije.

    Pored tužbe koju je podnjela u aprilu ove godine protiv kompanija Baxter i Avir Green Hills Biotechnology i za koje je istražni postupak trenutno u toku, ona je takođe tužila WHO i Baxter, između ostalih, u vezi sa onim kontejnerima "svinjske gripe" koji su eksplodirali u vozu u Švajcarskoj, prilikom njihovog transporta.  

    Ona smatra da je kontrola medija od strane vladajuće elite omogućila ovom internacionalnom kriminalnom sindikatu da neometano sprovodi svoju agendu dok se istovremeno većina čovječanstva drži u mraku u vezi s onim što se stvarno događa. Ova njena tužba predstavlja jedan pokušaj da se prevaziđe ova medijska kontrola i da se istina iznese na svjetlost dana.

    Nju najviše brine to "što bez obzira na činjenicu da je kompanija Baxter uhvaćena na djelu u pokušaju izazivanja pandemije, istoj komapaniji dozvoljeno da nastavi dalje zajedno s njenim saveznicima, u pravcu proizvodnje vakcine protiv pandemije." Baxter se trenutno žuri da pusti vakcinu u opticaj negdje u julu ove godine.

    Više informacija:

    www.naturalnews.com/025760.html
    http://birdflu666.wordpress.com/200..
    http://in.news.yahoo.com/137/200906..
    http://timesofindia.indiatimes.com/..


    Komentar: s obzirom da ova patokratija kontroliše NATO, WHO, UN, političare, banke, medije itd., onda bi bilo logično da kontrolišu i FBI, tako da ukoliko stvarno imaju namjeru da počine genocid (a od patokratije se svašta može očekivati) onda se sprečavanje ovog zločina od strane FBI, naravno, ne može očekivati.

     Dakle, podnošenje tužbe FBI-u je promašaj jer je i ta organizacija kontrolisana što se jasno može vidjeti na osnovu činjenice da je ona imala direktno učešće u zataškavanju istinske pozadine Operacije 911. Međutim, kome podnjeti jednu ovakvu tužbu a da ona dobije publicitet i da ne bude olako odbačena bez jedne dublje istrage?!? Problem s ovom tužbom je u tome što je većina navoda iz nje tačna (ako ne svi?)! S tim u vezi ako se sve to poveže u jedan mozaik, slika koja se na kraju može dobiti nije baš idilična.

     Međutim, činjenica je da postoji i priličan broj zemalja koje neće biti u stanju ili neće htjeti sprovesti prisilnu vakcinaciju cijelog stanovništva. Rusija, Kina, Indija i mnoge zemlje trećeg svijeta?! Prema nekoj logici, depopulacija vakcinom samo zapadnih, odnosno, razvijenih zemalja ne drži vodu. Nadalje, ako u vakcini bude neki agens koji izaziva bolesti ili smrt, onda bi on morao da djeluje “sa zadrškom”, tj. da se posljedice njegovog dejstvovanja ne mogu odmah primjetiti, tj. bar dok se cijeli program vakcinacije ne završi. On bi trebao da bude ‘tempiran’ tako da djeluje tek nakon što se najveći dio naroda vakciniše (nanotehnološke naprave?!).

     Dakle, ako patokratija stvarno namjerava da izvrši depopulaciju planete, onda bi morala ciljati i mnoge druge zemlje. Tu možemo nagađati da postoji i mogućnost da će virus svinjske gripe biti smrtonosniji od ove sadašnje verzije, mada laka prenosivost virusa i njegova virulencija bar do sada nikada nisu išle zajedno.

     Nadalje, ako je Obama bio vakcinisan prije puta u Meksiko, što je prilično vjerovatno, onda je vakcinisan vakcinom koja ne ostavlja štetne posljedice. Prilično vjerovatno je i to da bi u opticaju mogle biti dvije vrste vakcina, jedna za elitu a druga za ljudske mase.

     Činjenica je da je ovaj virus svinjske gripe bar do sada pokazao da je manje opasan od virusa obične gripe od kojeg normalno godišnje umre preko 250 hiljada ljudi u svijetu. Dakle, smrtonosne karakteristike ovom virusu za sada jedino daju mediji u njihovoj (kontrolisanoj) propagandnoj kampanji dok ih u realnosti on sam ne posjeduje u tolikoj mjeri. Bar za sada se dobija utisak da se atmosfera prijetnje od tog virusa vještački podgrijava i održava od strane kontrolisanih medija (dakle, većine medija.) uz pomoć manipulacije podataka, kako bi se narod kondicionirao da prihvati obaveznu vakcinaciju, nakon što vakcina postane dostupna. Na osnovu dosadašnje dinamike razvoja događaja, stvarno se čini da je za patokratiju najbitnije to da vakcinišu što više ljudi?!

     Međutim, virus u vakcinama će biti najvjerovatnije živ, samo će mu biti smanjena virulencija, što bi značilo da će svi koji budu vakcinisati istovremeno biti i inficirani njime. Sada se postavlja pitanje kako će se taj virus ponašati nakon ‘prolaska’ kroz ljudski organizam, odnosno, da li može postati virulentniji, te tako i opasan po one koji se ne budu vakcinisali?!

     Dakle, postoji tu još mnogo pitanja na koje je za sada teško naći odgovore.

     Ako je gornji scenario tačan, onda će kontrolisani mediji (dakle većina njih) najverovatnije “proslaviti” vijest o pojavi vakcine a onda ubaciti u 5-tu brzinu u njenoj promociji. Istovremeno će se manipulisati broj oboljelih od svinjske gripe kao i broj smrtnih slučajeva, kako bi se u narodu svorio utisak da se radi o jednoj istinskoj i smrtonosnoj pandemiji. Dakle, u prvoj fazi ide - širenje straha od gripe.

     Nakon toga će se vjerovatno ići na nesto u smislu da vakcina neće biti odmah dostupna svima, nego vjerovatno samo određenim starosnim grupama ljudi, tako da se kod ljudi stvori bojazan da im vakcina neće biti dostupna na vrijeme. Tako će mediji razviti dilemu, da li će čovjek dobiti mogućnost da se vakciniše ili ne; i da li će dobiti vakcinu na vrijeme ili ne, a neće se razmatrati pitanje - da li se on uopšte treba vakcinisati ili ne.

     Naravno, u svemu ovome svako od nas treba da preuzme odgovornost na samog sebe za samog sebe u vezi s tim kako će se ponašati po ovom pitanju.

      ...

    Članak Vakcine i Genocid, koji je direktno vezan s ovom tematikom možete naći - OVDJE. (Ukoliko ga pročitate, nećete više imati pravo na ono čuveno: "...nisam znala...ja sam mislila...". Zato, dobro razmislite.)

     

    ***

     Ekonomija

    Balon koji će okončati sve balone

    http://yonkerstribune.typepad.com

     Najveći finansijski balon u istoriji napuhuju nam pred nosom, rekao je  Gerald Celente, direktor instituta The Trends Research. "Ovo je ‘majka svih balona’ a kad on eksplodira”, upozorava Celente, “to će signalirati kraj ovog ciklusa rasta-pada, koji je označavao ekonomsku aktivnost u cijelom razvijenom svijetu."

    Bilo da ne žele ili nisu sposobni da nazovu ovaj balon njegovim pravim imenom, mediji, Washington i Wall Street podupiru sulude vladine troškove na spasonosne pakete, stimulativne planove, otkupe i preuzimanja kompanija kao vanredne mjere koje su potrebne za izbavljanje ozbiljno narušene ekonomije.    

    "Sva ova terminologija je samo jedan ekono-žargon”, kaže Celente. “To je kao kad mučenje ljudi nazivamo ‘unapređenim tehnikama ispitivanja’.”

    Washington sada naduvava najveći balon svih vremena: 'Otkupni Balon.' "To je jedan mnogo veći balon od onih Dot-com i Real Estate (tržište nekretnina, prim.prev.)  balona koji su najviše pogodili špekulante, investitore i finansijere.  Kakve god da su bile posljedice pucanja tih balona na zaposlenje, štednju i produktivnost, kapitalistička struktura slobodnog tržišta je ostala nepovrijeđena. Međutim, kad ovaj veliki 'Otkupni Balon' eksplodira, - i cijeli ovaj sistem će eksplodirati zajedno s njim."

    Ekonomski sistem SAD se restruktuira. Federalne intervencionističke mjere obezbjedile su vladi preuzimanje vlasništva i uprave nad onim što su nekada bila privatna poduzeća. Da bi se finansirali ti otkupi, spasonosni i stimulativni programi, – umjesto puštanja neuspješnih kompanija i banditskih brokera da bankrotiraju, - trilioni dolara su ubrizgani u narušenu ekonomiju.

    Fantomski dolari, pravljeni od čistog vazduha i bez ikakvog pokrića, … uz pomoć kojih je proizvedeno jedno veliko ništa… definišu ovaj “Otkupni balon”. Isto kao što je to bio slučaj i sa drugim balonima, i ovaj će morati da pukne. Međutim, za razliku od onih Dot-com i Real Estate balona, kad ovaj “Otkupni balon” pukne, ni predsjednik a ni Centralna banka neće imati adekvatne fiskalne i monetarne mjere na rasplaganju kojim će moći naduvati neki drugi.   

    Nemajući više na raspolaganju druge masivnije ekonomske balone za duvanje, oni će baciti oko na neke veće mete. "Imajući na umu tendencije vlada da velike neuspjehe pretvaraju u ogromnu propast, klasični trend kojeg će oni pratiti nakon što sve padne u vodu, podrazumijevaće vođenje nacije u rat," primjetio je Celente.

    S obzirom da se ovaj "Otkupni balon" ne naziva, niti se smatra jednim balonom, njegova iznenadna i spektakularna eksplozija će izazvati haos. Narod koji je zahvaćen panikom radom će prihvatiti bilo koji alibi koji mu bude pružen od stane Washington/Wall Street/Main Stream Medija koji će skinuti krivicu za tu katastrofu s leđa onih koji kroje politiku i prebaciti je na nekog žrtvenog jarca.   

    "Mi sada ne predviđamo rat. Međutim, trenutni trendovi zlokobno izgledaju," zaključio je Celente. "Bez obzira na to što ne možemo sa sigurnošću reći kad će ovaj “Otkupni balon” da pukne, on će sigurno da pukne. A kad on pukne, onda morate razumjeti da će to biti praćeno jednim velikim ratom."

     

    Komentar: Hmm, imam neki utisak da će se pucanje ovog balona "slučajno" podudariti sa izbijanjem "svinjske gripe"?!
     

    Zavjere

    Izvor: http://www.montalk.net/conspiracy

    Nije baš sve zavjera, ali hajde da se suočimo s tim: oni koji teže za moći su istovremeno i oni koji će je najvjerovatnije i zloupotrijebiti. Pravilna upotreba moći zahtijeva integritet i mudrost, vrline koje u ljudskoj prirodi ne dolaze same po sebi, one su stečene vrijednosti i zbog toga prilično rijetke. Zbog ove rijetkosti iz toga slijedi da od onih koji steknu moć, većina njih će oskudijevati u integritetu i mudrosti da je pravilno upotrebljava. I tako zavjere uzimaju maha, može se reći da one nisu ništa drugo do skrivene namjere (šeme) samo-služećih individua (OPS individua – prim.) koje su sklone uvećavanju i očuvanju moći.

    Ova jednostavna postavka je istinita već hiljadama godina, a budući da su individue koje su gladne te moći uz to i okrutno inteligentne i istrajne, prošlo je sasvim dovoljno vremena za uspostavljanje zavjere ogromnih razmjera kreirane sa ciljem da eventualno ovim luđacima podari apsolutnu moć nad cijelim čovječanstvom. Iza ovog ludila ne stoje samo ljudi koji su psihopate, ono se proširuje i na one neljudske vrste koje su već bacile oko na dominaciju čovječanstva. Imajući u vidu ovo što je zadnje rečeno, postoji jedna drevna globalna „vlada u sjenci“ koja još uvijek upravlja svjetskim događajima iza kulisa, pokretana jednim scenarijem koji podrazumijeva da kroz „makijavelianske“ principe (cilj opravdava sredstva – prim.prev.) navede čovječanstvo što bliže prema predaji i ustupanju njihove kolektivne slobode u zamjenu za sigurnost ali pod globalnom i kosmičkom tiranijom.

    Izabrane vlade su lažne jer su koordinirane od strane globalne vlade u sjenci:

    • Nacionalne vlade se pretvaraju da su potaknute motivima samostalnosti dok istovremeno provode već unaprijed propisanu verziju svjetskih događaja.

    • Globalna vlada u sjenci, još poznatija kao „Novi svjetski poredak“ ili „Iluminati“, sadrži ljudsku elitu kontrolisanu od strane hiperdimenzionalnih sila koji teže da ostvare totalnu dominaciji nad čovječanstvom. Ovoj ljudskoj eliti je dodijeljena zadaća da porobe ostatak čovječanstva, da ga stave pod kontrolu za svoje neljudske (vanzemaljske) pretpostavljene, te predaju tu kontrolu vanzemaljcima. Zbog toga što su te individue gladne moći u svakom smislu, oni nemaju nikakvih uzdržavanja kod porobljavanja onih koji su ispod njih.

    • Da bi učvrstili ovu moć, svjetski događaji su usmjereni prema stvaranju uslova koji će racionalizovati (opravdati) sve veće uklanjanje sloboda i nezavisnosti kod nacija i pojedinaca. Ratovi, građanski ratovi, i revolucije obezbjeđuju ovaj katalizator. U budućnosti, zemaljske kataklizme i otvorena vanzemaljska invazija će biti upotrijebljeni u svrhu ispunjenja tog cilja.

    Ne postoji Američka vlada:

    • Naša izabrana vlada je sramna. Izbori su izmanipulirani da postave ključne „marionete“ na položaje, a ankete su lažirane tako da utiču na javno mijenje. Političari su ucjenjeni ili podmićeni da služe Novom svjetskom poretku. Ucjene dolaze preko raznih kompromitujućih aktivnosti (događaja) iz prošlosti, ili su takvi političari podmićeni raznim luksuzima i obećanjima o daljem napretku u vlasti, privilegijama i opstankom u vremenima koja dolaze.

    • Velika većina onih koji postanu političari su korumpirani. Napredak prema političkom vrhu zahtjeva psihopatsku nemilosrdnost, i samo oni koji su odabrani od strane „vlade u sjenci“ mogu stići do vrha. Postoji nebrojeno mnogo načina da se uklone neposlušni, od atentata, diskreditovanja pa do ucjena.

    • Trikovi koje koriste svjetski manipulatori uključuju hegelijansku dijalektiku i lažnu dihotomiju. Hegelijanska dijalektika je bolje poznata kao ‘problem – reakcija – solucija’, pomoću kojeg je neki problem kreiran da natjera ljude kako bi prihvatili već pripremljeno rješenje. Incidenti poput bombaškog napada u Oklahoma Sitiju, Kolumbijanski masakr i napad 9/11 su režirani od strane „vlade u sjenci“ kako bi opravdali svako daljnje uklanjanje i uskraćivanje sloboda kod ljudi, a pod izlikom da je to „radi njihove bezbjednosti“. U konačnici, sloboda zamijenjena sigurnošću vodi ka ropstvu.

    • Lažna dihotomija predstavlja iluziju izbora, opcije koje sve vode ka istom ishodu. Dihotomije kao npr. „liberali protiv konzervativaca“ i „sekularno protiv religijskog“ predstavljaju lažne dihotomije zbog toga što svaka strana vodi ka istom krajnjem cilju ignorancije i debalansa. Politički sistem se oslanja na iluziju o postojanju dvije strane izbora što drži ljude u uvjerenju da žive u nekakvoj demokratiji. Međutim, tu nema nikakve demokratije zato što je javno mnijenje pod uticajem (kontrolom) od strane medija i namještenih izbora (glasanja), a isto tako tu nema ni republikanskog uređenja jer je birački kolegij sastavljen od kupljenih članova koji su poslušni „vladi u sjenci“. Najbolji su oni robovi koji misle da su slobodni.

    • Ako se donošenje zakona ne dešava na silu, ljudi zahtjevaju donošenje što više zakona radi rješavanja prisutnih problema. Ovi zakoni se onda nagomilavaju sve dok jednom jednog dana ne postanu prisilni, stvarajući jedan legalan oblik totalitarizma.

    Mediji i javno obrazovanje ispiraju mozak građanima i čine ih pomirljivim prema korumpiranim vođama:

    • Javno obrazovanje je model ponašanja dizajniran da stvara obične radilice umjesto sposobnih individua. Ovo je učinjeno kroz sistem nagrada i kazni, mentalnim programiranjima, zatrpavanjem sa beznačajnim poslovima, političkom ispravnošću, i iskrivljenim (netačnim) prikazivanjem činjenica i principa u udžbenicima.

    • Mediji nemaju nikakvu obavezu da izvještavaju o istini, samo im je stalo do profita i poslušnosti prema vladi. Stoga se oni obraćaju najnižem zajedničkom nazivniku u masovnoj svijesti i tako potpomažu snižavanju masovne svijesti sve dalje, ili jednostavno prenose priče koje propagira program vlade u sjenci. Vijesti su napravljene tako da stvore emocionalni šok i da hipnotišu javnost prema tome da ovi predaju njihovu samoodređenost i oštroumnost.

    Ekonomija je teško izmanipulirana:

    • Robna tržišta služe samo za prikupljanje kapitala za vladu u sjenci. Ono što se čine samo kao slučajna talasanja (kolebanja) na tržištu su umjesto planiranog progresa i napretka, dopuštajući tako „eliti“ da povuku svoje investicije prije nego što dođe do unaprijed određenog sloma ili pada na tržištu. Ovaj pumpajući mehanizam se takođe dešava na jednom većem privrednom nivou, omogućavajući „eliti“ da periodično pokupi bogatstvo od ignorantnih građana koji vjeruju u iluziju slobodne ekonomije.

    • Vlada u sjenci koristi „Federalne rezerve“ i IRS (Američka poreska uprava – prim.prev.) kao dodatne izvore kapitala. Federalne rezerve štampaju milione dolara u gotovini svake godine a da pri tom plaćaju samo proizvodne troškove. Ovaj naručeni novac se zatim ubacuje u ekonomiju gdje ljudi pretpostavljaju da on ima stvarnu vrijednost i shodno tome obavljaju pravi posao i stvaraju prave proizvode u zamjenu za taj bezvrijedni novac. U normalnim okolnostima ovo bi prouzrokovalo inflaciju, međutim ono što Federalne rezerve štampaju IRS poslije uzima kroz poreze. I tako ono što ulazi kao lažna gotovina se onda pretvara u stvarno bogatstvo, uzima se, građani su nasamareni, a paraziti čovječanstva brže rastu.

    Zašto sva ta kontrola?

    • Nijedna individua koja ima orijentaciju služenja sebi samom ne želi da izgubi svoju moć. Kontrola je neophodna za one koji čuvaju i povećavaju svoje moći. Najmanipulativnije taktike su kreirane da ljude učine predvidljivima, stoga šta se može predvidjeti može se i kontrolisati. Da bi se ljudi učinili predvidljivima, mora im se uskraćivati znanje, fizička i vitalna energija, inicijativa, moć volje i individualnost. Svi signali koji ne mogu biti ugušeni su skrenuti ka služenju ovom globalnim programu, i kao što kaže poznata izreka: put do pakla je popločan dobrim namjerama.

    • Svaka osoba koja ima orijentaciju služenja sebi služi višim „samo-služećim“ silama, i svako uzima ono šta hoće od onih koje kontroliše. Ovo pretvara Zemlju u farmu i zatvor. Niže snage žele novac, sigurnost, zadovoljstvo dok više mračne snage hoće duhovnu moć, energiju i osvajanje.

    Tajna društva:

    • Ljudska elita je okarakterisana kao superiorna u znanju i moći. U zavisnosti od toga kako se ovo znanje i moć koriste, oni mogu biti pozitivne ili negativne orijentacije. Tajna društva nastoje da se što više izoluju od generalne populacije i da bi se zaštitili i da bi mogli raditi u miru, ili kako bi uvećavali svoj napredak prikriveno manipulirajući populaciju.

    • Ono što karakteriše tajna društva je to što su oni elita, ali to baš nisu u potpunosti svi njihovi dijelovi. Neki samo ostaju prikriveni radi boljeg vršenja njihovog posla. Neki nesporazumi iz prošlosti su uzrokovali njihova progonstva i zato su oni naučili da ne „bodu oči“ svojim prisustvom.

    • Svi oni započinju kao elitne grupe sa namjerom da kontroliraju, ili pozitivne grupe predane očuvavanju, usavršavanju i dijeljenju znanja, ali kasnije neminovno postaju korumpirane. Ovo uzrokuje podjele u okviru tih grupa na taj način što pozitivni dijelovi idu sve dublje u tajnost dok se korumpirani dijelovi pridružuju mračnoj hijerarhiji koja manipuliše čovječanstvom.

    • Uopšteno, tajna društva poput „Rozenkrojcera“ ili „Slobodnih masona“ (zidara) popunjavaju svoje niže redove regrutujući razne uspješne članove iz opšte populacije. Bratstvo i dobra volja karakteriše ove spoljne nivoe, ali često oni su jedan kontrolni mehanizam za uzdržavanje pozitivnih individua od širenja njihovog znanja tako što ih navode da polažu zakletve kojima se obavezuju na tajnost. Od ovih članova, oni sa primjernim potencijalom za mračno se regrutuju u više nivoe tajnih društava i postavljaju na pozicije moći kako bi sprovodili plan djelovanja mračne hijerarhije.

    • Tajna društva često sadrže dualnosti. Mračna strana teži za znanjem i moći da manipuliše ostalima, a svijetla strana teži da zaštiti to znanje od zloupotrebe. I onda imamo borbe koje se vode između onih koji to znanje zloupotrebljavaju i onih koji su predodređeni da ga štite. I ove bitke se najčešće vode kroz obične ljude (mase), koji su bukvalno slijepi da uvide svoje vlastito učešće u jednom nevidljivom ratu.

    • Sva mračna tajna društva koriste znanje kako bi uvećali svoje moći i sposobnosti da manipuliraju i pokoravaju. Ovo se postiglo čupanjem (izvlačenjem) znanja iz generalne ljudske populacije, kupovanjem „mozgova“ kako bi vršili nekakva egzotična istraživanja, pretraživanjem planete za skrivenim znanjem drevnih civilizacija (Templari i Društvo lobanje i kostiju su znali/znaju za ovo), kanaliziranjem raznih okultnih demonskih sila radi znanja, i radeći sa vanzemaljskim hiperdimenzionalnim grupama za njihovu tehnologiju i tako im služeći u ostvarivanju njihovog plana.

    • Tajna društva nastoje da zadrže koncentraciju specifičnih krvih linija porijekla, mahom onih krvnih linija u kojima veliki udio ima vanzemaljska genetika, sa namjerom da ih genetički približi i poveže sa vanzemaljskim frakcijama. Ovo je zbog toga što genetika i duša nastoje da odgovaraju i obostrano utiču jedna na drugu. Zbog toga predsjednici posjeduju jaku koncentraciju kraljevske krvi, jer je genetika u direktnoj vezi sa prirodom duše i odgovarajuće sudbine. Isto bi se moglo reći i za pozitivno orijentisane duše – one takođe nastoje da se inkarniraju u okviru određenih krvnih linija, ali ove krvne linije je teže pratiti zbog toga što božanski sinhronicitet prirodno prilagođava njihovo grananje i spajanje umjesto da radi na sklapanju brakova kao što to rade kraljevske porodice.

      

    ***

     Kultura

    Psihologija bosanske čaršije

    Izvor: internet

    (od anonimnog autora)



    "Kad želiš saznati kakav je ko pitaj čaršiju. Čaršija uvijek zna i čaršija nikad ne
    laže," mudro i ispravno.

    I zaista nekada se sve znalo. Tada je bilo i lakše i ljepše živjeti.

    RAJSKA podjela na ljude i na đubrad bila je najpoštenija i najispravnija jer je
    isključivala bilo kakve kulturne, nacionalne, religiozne, polne, intelektualne i
    slične razlike. Ako si OK, onda si "raja", ako nisi onda si đubre. Tu moralnu podobnost određivala je RAJA, čaršija i ljudi u njoj. Bilo kakva prevara mogla je biti samo privremena, a zaslužena "titula" nosila se cijeli život.
    Tako su se vremenom i u našoj Derventi stvorile razne grupe koje su imale veliki udio u skorašnjim dešavanjima, svaka na svoj način. Njihova uloga u svemu tome i slika njihove današnje sudbine bila bi nepotpuna kada se svaka grupa posebno ne bi okarakterisala.

    Tako npr. najniži stadij našeg sugrađana bio je ŠUPAK. Šupci su dolazili iz svih sredina i bilo ih je mnogo u svim društvenim i socijalnim strukturama. Mogli su se pronaći u svim religijama i svim nacionalnostima. Uglavnom su živjeli od podmetanja nogu drugim ljudima (prije svega kvalitetnijim i vrednijim od njih samih), od krađa, prevara, laži i svih ostalih niskih i animalnih poriva.

    Viši stadij "šupka" bio je ŠUPČINA a nižem stadiju se laskalo da je - PAKŠU.
    To je lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vješto ubacivala,
    prilagođavala i uvlačila u tuđe šupčiće (obavezno veće od njih samih) i to
    uglavnom zbog koristi i ličnih interesa.
    Nije ih bilo teško prepoznati jer im je svima bilo zajedničko da uzdižu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale svoje, svoje i samo svoje, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami bili kurve.

    PAPAK je nešto blaži oblik pakšua i obično su dolazili iz nižih socijalnih
    struktura. Nisu se nikada uspijeli prilagoditi zakonima čaršije, mada su cijeli život težili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu (bum Cile bum), izaziva i isprovocira frku kad se napije, razbija čaše po kafićima, galami kad priča, obožava cvijeće na košuljicama i karirane hlaće a u unutrašnji džep sakoa obavezno stavi čakijicu za slučaj "nek se nađe".


    Viši stadij "Papka" je PAPČINA a niži je obogaćen epitetom LJAKSAFON.
    Za razliku od "Šupaka" ova romantična grupa je primitivnija i bezazlenija mada to pravilo ne vrijedi uvijek. Naime, na osnovu detaljnih čaršijsko-studijskih ispitivanja među rajom, pokazalo se da kada "Papak" postane Šupak, zna biti itekako opasan. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac, portir, vatrogasac i sva ostala zanimanja gdje se nosi uniforma, a ako ikako može i ponešto od oružja.

    Na žalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na našim "bivšim"
    prostorima što je uslovilo čak i nastanku jednog "novokomponovanog" dijela
    grada koji se zvao "Kineska četvrt"?! Mada se nije mogao vidjeti nijedan Kineski restoran ili kosooki šapćija, ipak ovdje se govorilo jezikom koji je u dobroj mjeri podsjećao na Kineski jezik. Umijesto ovdje, tamo ili nedavno, u Kineskoj četvrti se govorilo: "tuj", "nuj", "otoj" ojhaaaaaaaaaaa, veselju kraja nema!!!

    LEVATI su face bez identiteta i u vječitoj potrazi za njim. Vrlo su podložni svim
    vrstama utjecaja u ovisnosti od situacija i prilika u koje zapadnu i koje im se
    nameću. Mogli smo ih vidjeti u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu na velikim
    svjetskim koncertima (samo da bi po povratku u Derventu mogli pričati o tome) ali i na koncertima narodnjaka (bum Cile bum), kako negdje u prikrajku zadovoljno tapkaju u ritmu "božanske muzike".
    Bili su stručnjaci za ismijavanje "Papaka" a "Šupaka” su se uglavnom klonuli jer su slutili njihov smrad. Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblačiti i patili su od "marke" bez obzira da li se radilo o garderobi ili elektronskim uređajima.
    Uglavnom su dolazili iz prigradskih naselja tako da su se, prilikom izlaska u
    čaršiju, često mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih derventskih kafića, kako
    toalet papirom glancaju cipele od prašine ili skidaju blato.

    Viši oblici "Levata" su GREBATORI i ĐUBRAD a niži stadij je MUZEVIR. Mnogi pripadnici ove grupacije su bili vrsni džeparoši i hapci.
    Zajednička osobina im je da su neodgovorni, nepouzdani, poročni, lijeni i
    prevrtljivi mada se i među njima, mada rijetko, moglo pronaći "svijetlih primjera" koji su zaista pokušavali i bolje i više ali su uglavnom na kraju ipak ostajali levatići.
    Njihov najveći problem se sastojao u tome da nikada nisu bili svjesni da su zaista levati.

    Nasuprot njima, bila je RAJA!

    Kako samo lijepo zvuči ta riječ! Mada iskonsko značenje same te riječi ima
    sasvim drugo značenje, kada kažeš za nekog da je "RAJA," znači da je on OK.
    Znači da se možeš pouzdati u njega, da te od njega neće zaboliti glava, da mu možeš vjerovati i da on očekuje od tebe da mu vjeruješ.
    Znači da te sigurno nikada neće izlevatiti, da nije šupak i da iskreno
    sažaljeva papke.

    RAJA je sinonim za dobrog čovjeka, iskrenog, poštenog i "pravog igrača".
    Viši stadij za "Raju" je JARAN a niži (što je i sasvim prirodno) ne postoji. Ova
    grupacija je plemenita, humana i solidarna a jedina mana im je (pa i nije baš neka mana) što nerijetko vole cugati, tako da se može desiti da s vremena na vrijeme izgube osjećaj za vrijeme i prostor, što se automatski može negativno odraziti na porodični život. Međutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu "manu" tako da su oni ipak "zauvijek voljeni" jer znaju i hoće i ne ustručavaju se da vole druge. Rado su viđeni u svakom društvu jer su pozitivni, progresivni, nonšalantni, spontani i jer umiju od ničega napraviti feštu.

    Uvijek su okruženi prijateljima i oni im mnogo znače u životu.

    E, tako je nekada bilo!

    Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak a ko je šupak. Selekciju je, normalno, pravila raja, koja je jedina i imala prirodno pravo na to, prije svega iz potrebe za samoodržanjem ali i iz potrebe za očuvanjem pravih vrijednosti.

    I svima bilo dobro!

    Ali šta se desilo?!

    Dođoše neka čudna, morbidna i teška vremena. Probudiše se aveti mraka,
    godinama brižljivo čuvani i pritajeni u bolesnim šupačkim umovima. Pohasiše se Srpski, Hrvatski i Muslimanski šupci i naložiše neke Srpske, Hrvatske i
    Muslimanske papke i poluljude jedne na druge!

    A papci ko papci jedva dočekali.

    Da nisam vidio, ne bih vjerovao. Sve što je nekada bilo nenormalno, postade
    normalno; jučerasnje žrtve postadoše đelati?! Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade?

    Šupci zavrištaše mašući zastavama, papci zamahaše kamama,
    a levati se izgubiše u tome svemu. I jedni, i drugi i treći utopiše se u tom
    "veselju", zavladaše i napraviše neke nove, druge, "svoje"- kažu, nacionalne
    podjele.

    A raja?

    Raja je šutila.

    Raja je samo gledala i šutila.

    Kao… mudro šutila.

    I popušila.

    Prođe rat, šupci se obogatiše, papci se ispucaše, a levati se prilagodiše.

    Pušiona!

    Može li se Litro sa dalmatincima ili Mario sa zagrepčanima nasmijati od srca u
    mamurno, olovno teško jutro, kao nekada u Derventi sa svojom rajom? Teško.
    Jer s druge strane šanka umijesto Bugija, Sonija, Cobera, Prikaze, Merse, Ace, Civare ili Pale stoji neka podbuhla i teška faca koja ne zna da je osnovno pravilo lijepog konobarskog ponašanja reći (najmanje 2 000 puta) "ajmo raja, fajront".

    Da li su utihnule Mitrova i Tomicina gitara? Daleko je Italija, a Australija još dalje.

    Kažu dobro je, ima sunca.

    Grije li ih ono? Ima li odjeka? I da li ću ih ikada više sresti?

    Deny! Gdje je ona? I kako uopšte izgleda? Da li bih je prepoznao?

    Da li je Kuriji ćejf šamarati poker sam okružen crncima koji ga vjerovatno ne kontaju ili je totalno prolupo, iz zajebancije cjedeći kroz zube: "Prokleta je Amerikaaaaaaaaaaaa auuuuuuuuuuuuuuuu .."

    Ili Eso koji u Kanadi na francuskom naručuje pivkaru. Sam!?

    Teško mi to sve skontati odjednom. I nek je sam, zvao bi on turu svima za šankom kao što je uvijek i radio ali plaši se, - misliće ljudi da je poludio. Jer ko je vidio zvati ćepi cijeloj birtiji? Glupost!

    Adin, Elvis, Caban, Buconja, Satara, Suki, Daco i mnogi drugi meze suđuk od
    pingvina u nekim tuđim, hladnim i bijelim daljinama. Švedska zemlja bez sunca, cvijeće bez mirisa i žene bez ljubavi!

    Niko se više ne žali i niko ne kuka, svi imaju sve, a meni se opet čini, da niko
    nema ništa.

    Ili možda griješim?

    Daso, dok sanja Ukrinu, plovi po nekim tuđim morima. Da li je još uvijek "pun
    priče", svira li još uvijek?

    Šta radi Saša i gdje li je Tiho?

    Sabo, Neđo, Bucko, Aladin, Zuri, Safa… stara, poslijepodnevno-nasmijana garda. Ima li konobara koji, zbog njih, nije razmišljao o samoubistvu? Sumnjam. Pa ipak, svaki je preživio. Skoro.

    Pa Mašo i njegova raja sa Gakovca ljeti su kampovali na Boračkom a zimi skijali na Vlašiću godina za godinom. I nikada im nije dosadilo i nikada nisu htjeli promijeniti staru šemu. Bilo im dobro.

    Smije li se Šomi još uvijek onako razuzdano i zarazno? Ima li se s kim smijati i
    kontaju li njegove provale?

    Goran, Damir, Stana, Haris, Boro, Copalo, Drasko, Macor, Gala, Mladjo, Enko, Elvir… gdje li su? Gdje li su sada svi oni? Šta rade?

    Svi su negdje, a nigdje nas nema.

    Gdje su sve one naše derventske ljepotice. One "mamine i tatine" djevojčice, sve one dotjerane "ispočetka pomalo uobražene" cure, sve one trebe i folerke i sve one "što nikada nisu bile škrte"?

    OK, nečemo o tome. Vjerovatno su sada sve one "samo nečije".

    Ali, bilo kako bilo, neka im Bog da onoliko ljubavi koliko su one njome znali usrećiti druge. Jer, bez njih, čak bi i u Derventi znalo biti ponekad dosadno.

    A onima kojih nema više među živima, ni ime spomenuti ne mogu. Valjda od
    tuge, straha ili nemoći da promijenim nešto. A sve bih promijenio. Sve bih
    promijenio samo da ih oživim. I onda, nema veze gdje bi oni živjeli i nema veze što se mozda nikada više ne bi sreli. Samo da imamo jedni druge. Da znamo da postojimo.

    I zato JEBEŠ DERVENTU ovakvu kakva je danas. Porušena, prljava, usmrđena od šupaka, papaka, levata i ne treba mi.

    Nema raje nema ni Dervente!

    I nikada, nikada, nikada se više neću vratiti, jer mi se gadi.

    Jer mi je odvratna!

    Jer je zagađena bijedom, očajem i jadom.

    Oni koji su je nedavno posjetili kažu tako - kažu da ljepših konja i ružnijih ljudi
    još nikada ranije nisu vidjeli kao sada u Derventi.

    Otkuda konji u Derventi???

    Kažu, ima. Ima ih koliko hoćeš. I sve hodaju sredinom džade. Pravi brdski. Sišli s brda sa ljudima.

    A ljudi? Eee to je priča za sebe svi nekao veliki, zgrbljeni i nosati sišli s brda s
    konjima.

    Aferim!

    A moju Derventu, ja nosim u srcu. Moje kraljevstvo i moju Ukrinu nikada, nikada niko oskrnaviti ne može.

    Istina, srušili su oni, popalili i popljačkali kuće, ali to su samo zidovi. To se može napraviti ponovo bilo gdje i bilo kada. Ali nisu uspijeli opljačkati moje sjećanje i moju prošlost. Nisu ubili moja proljeća, moja jutra pored Ukrine, moje djetinjstvo i moju ljubav.

    I zato mislim, nekom posjetom ili nekim povratkom samo bih zauvijek uništio to sjećanje i tu sliku. Učinio bih tada još veći zločin nego šupci što mi ubiše grad, ubio bih tada Derventu namrtvo. I zauvijek.

    Ovako, ne dam je nikome. Ne dam!

    I spreman sam svakome sve oprostiti, samo ne sebi i ne
    raji.

    Zašto smo šutili?!?

    I spreman sam bilo gdje živjeti i sve prihvatiti.

    I ničeg se ne bojim osim da (ne daj Bože) ostarim i umrem sam, da nemam s kim pričati o Derventi i o raji.

    Da nemam nikoga s kim ću se sjećati moje i naše Dervente.

     

    …

     

    Komentar: Dakle, raja je pametno šutila i - popušila! Čudo da tako nešto psihopatama nikad ne pada na pamet?! Pitam se hoće li raja ikad doći pameti?

     

    ***

     

    Mentalno zdravlje

    Posljednji inč i kubni centimetar sreće

     Napisao Mateusz
    Izvor: Sott.net

    Ovo nije esej o razlici između Engleskog sistema mjera i Metričkog sistema, žao mi je ako će vas to  razočarati. Ove fraze iz naslova su u stvari posuđene iz filmske i književne umjetnosti.

    "Posljednji inč" uzet je iz filma V kao Vendeta (2005) dok "kubni centimeter sreće" dolazi iz djela Carlos-a Castanede o njegovim iskustvima kao šegrt meksičkog čarobnjaka ili šamana pod imeneom Don Juan Matus. Što je zajedničko ovim dvjema frazama:

    Naprije, dozvolite mi da citiram važan dio iz filma V kao Vendeta. To je (po meni) jedna od najvažnijih scena u kojoj  odlazimo u prošlost dok nam Valerie pripovjeda svoju autobiografiju, ona piše slijedeće:

    "Naš integritet prodaje se za tako malo, ali je u stvari sve što zaista imamo. To je posljednji inč nas ali u tom inču mi smo slobodni... Ja ću ovdje umrijeti. Svaki inč mene će nestati. Osim jednog. Samo jednog inča. Taj inč je mali i nježan i jedina je stvar na svijetu koju je vrijedno posjedovati. Nikad ga ne smijemo izgubiti, prodati ili dati. Nikada im ne smijemo dozvoliti da nam ga oduzmu. "

    Što je u stvari integritet i zašto je toliko važan? Oxford Riječnik nam daje slijedeće definicije:

    1. Stanje u kojem nam ništa nije oduzeto i ništa ne želimo. Nepodjeljeno stanje, materijalna cijelovitost, kompletnost.
    2. Integralna cijelina

    Etimološki korijeni su latinske riječi – integritas što znači "cjelovitost, kompletnost, čistoća i smjernost", te integer što znači "cio".

    Jedan opis osobe koja ima integritet je osoba kod koje je svaka misao i akcija zasnovana na kao-kamen čvrstom temelju, na nečem nepokolebljivom i neuništivom što sve drži na okupu. Ovo "nešto" neki nazivaju Ja ili Sopstvo, ili osjećaj kontinuiteta u nečijem životu koji svemu daje smisao. Većina nas bi ustvrdila da imaju ovo "nešto", ovaj nepokolebljiv osjećaj Sopstva – priznati da ne posjedujemo  to "nešto" jednako je priznanju da smo ludi.

    Medjutim ovdje stvari postaju kontroverzne. Moderni mistik G.I. Gurdjijeff imao je reći slijedeće na ovu temu:

    Velika je greška misliti da je čovjek uvjek jedan i isti. Čovjek nikad ne ostaje isti za dugo. On se konstantno mijenja.Tijekom cijelog života.

    Zamislite zemlju u kojoj svatko može biti kralj 5 minuta i za tih pet minuta činiti što ga je volja sa cijelim kraljevstvom. To je vaš život.

    Gurdjijef nam suštinski govori da ljudi nemaju integritet, niti solidne temelje  na kojima bi njihov život čvrsto stajao. Što više on tvrdi da se naš život može usporediti sa državom u stalnom stanju kaosa i anarhije.  Nemoguće – reći ćete, ubjeđeni da ste uvijek bili "svoj gospodar", potpuno svijesni i odgovorni za svaku misao i djelo, svakog sekunda, baš kao što ste to i sada. Međutim, da li je to baš tako?

    Pogledajmo stvari iz drukčije perspektive. A. R. Orage napisao je u 1925.g. esej pod nazivom " Jesmo li budni? ":


    Tradicionalna doktrina, najčešće vezana uz religiju a koja se tu i tamo provlači i kroz literaturu smatra da naše budno stanje u stvari uopće nije budno stanje. Naravno sasvim sigurno nije ni noćni san, niti je u pitanju neka vrsta mjesečarenja. Prema ovoj doktrini, radi o specijalnoj vrsti sna koja se može usporediti sa hipnotičkim transom.

    Ali kako možemo shvatiti da spavamo kada nam se čini da smo zaista budni? Usporedbom dva glavna stanja svijesti  koja su nam poznata i promatranjem njihovih začuđujuće jednakih karakteristika. Što je npr. glavna karakteristika sna - običnog sna koji sanjamo tokom noćnog spavanja? San se jednostavno dešava, niti ga mi iniciramo niti smo u stanju kreirati njegove događaje i protagoniste.  Isto je i sa našim budnim životom.  Ne možemo predeterminirati iskustva niti kreirati protagoniste i događaje sa kojima se susrećemo u našem svakodnevnom životu.
    Slijedeća sličnost između sna i budnog stanja je promjenjivost našeg ponašanja. Nekad smo prestravljeni, nekad presretni kada se prisjećamo kako smo se ponašali tijekom sna.  Uistinu, kako god da smo se ponašali, ponižavajuće ili laskajuće za naš ponos,  drukčije nismo mogli. Naše nezadovoljstvo ili zadovoljstvo bazirano isklučivo na nesvjesnim djelovima naše ličnosti. I ovo se uopće ne razlikuje od našeg sna na javi. U snu na javi također postajemo jadna ili sretna osoba, ne po unaprijed određenom dizajnu  nego i zato jer se to jednostavno dešava. Naš jad  ili naše zadovoljstvo jednako su zasnovani na uticaju određene epizode na naš ponos -  Ali da li možemo reći unaprijed da, što god da se desi – ponašat ćemo se tako i tako i nikako drukčije? Zar nismo uvjek u stanju odstupiti od ovakvih odluka ponešeni ljutnjom, pohlepom, entuzijazmom? Jednako kao i u snu tjekom spavanja tako se i naš budni život ponaša nepredvidljivo i iznenenađuje nas a mi se stalno ponašamo onako kako nikada nismo ni zamislili da ćemo se ponašati.

    Istina je da  imamo manje više dobro sjećanje na naš budni život dok je nas život u snovima samo serija isprekidanih sjećanja. To je i jedina razlika između ova dva stanja, osim te razlike naša sposobnost za pamćenje funkcionira isto u oba stanja. Svi znamo kako se je teško momentalno sjetiti sna koji smo sanjali prethodne noći; san je bio jako realističan i svi njegovi detalji bili su nam kristalno jasni kad smo se probudili medjutim u djeliću sekunde cijeli san je nestao ne ostavljajući iza sebe ni najmanji fragment. Nasuprot tome, sjećanje jučerašnjeg životnog sna nije toliko varljivo ili kapriciozno, naručito kad su u pitanju glavne komponente. Međutim što je sa živopisnim detaljima od jučer? Sasvim sigurno vidjeli smo tisuću i jedan objekt, nekima smo se i bavili na bilo koji način. Slušali smo različite konverzacije, govorili smo, promatrali ljude i stvari na ulicama, čitali knjige ili novine, jeli i pili dakle sudjelovali u, ili bili svjesni bezbroj događaja odnosno objekata. I to je bilo tek jučer, životni san na javi, međutim koliko je sitnih detalja stvarno u vašoj memoriji danas. Koliko od njih se možemo prisjetiti bez pola muke? Isto kao i naši snovi u toku noći, tako i snovi našeg dnevnog života nepovratno izblijede i nestanu u našoj podsvijesti.

    Ukratko, Orage tvrdi da smo mi u stvari u stanju sna na javi, ako ne cijeli naš život a ono njegov najveći dio. Nismo ništa više u stanju kontrolirati nas budni život nego nego što smo to u stanju kada je život u snovima u pitanju. Stvari nam se jednostavno "događaju" i mi samo reagiramo - "ovisno o onom što nam takav momenat sugerira sasvim lako bivamo ponešeni ljutnjom, pohlepom ili entuzijazmom. " I onda kada gledamo unazad često smo iznenađeni svojom reakcijom. ili nam je neprijatno i posramljeni smo,  a nekad smo opet  ponosni na naše misli i djela.  To je kao da neki posebni dijelovi naše ličnosti  "preuzmu kontrolu", ovisno o spletu okolnosti  i situacija na koje nailazimo u životu. Štoviše, izgleda kao da nismo "svoji" uopće, i da je jedina stvar slična integritetu koju posjedujemo duboko usađena iluzija o kontinuitetu naših života.
    Ja bih zaista volio kad bih mogao sada reći kako su ovakve ideje zastarjele i neistinite, da su ovi ljudi koje sam citirao bili u krivu – međutim to nije slučaj. U stvari, što se više ljudska psiha podvrgava naučnom istraživanju tim više ovakve teorije postaju radna hipoteza među modernim psiholozima. Iako su ovakve hipoteze uobličene u stručnu terminologiju one u suštini kazuju istu stvar – da mi, ljudi nismo "svoji".

    Ne tako davno objavljena knjiga (2002) pod nazivom Pod maskom razuma: Podijeljena svijest i obećanje svjesnosti  (Myth of Sanity: Divided Consciousness and the promise of Awareness) od harvardske psihologice Marthe Stout bavi se ovim problemom isključivo sa stajališta rezultata najnovijih kliničkih istraživanja.  Dok filozofi i umjetnici koji su svjesni ovog problema  pokušavaju prikazati njegove efekte, psiholozi kao Stout-ova služe se naučnim pristupom  i pokušavaju razotkriti korjenske uzročnike ovog fenomena. Stoutova piše:

    Ono što smatramo za neprekinutu nit svijesti je u stvari vrlo često niz nepovezanih fragmenata. Naša svjesnost je podjeljena, i mnogo češće nego što smo to u stanju priznati, naše ličnosti su fragmentirane u jedan slabo uigrani tim koji se nastoji izboriti sa prošlosti što je daleko od jedinstvene razumne cijeline koju podrazumjevamo u sebi i drugim ljudima.

    Disocijacija, "što je univerzalna ljudska reakcija na ekstremni bol ili strah i koja nam omogućuje da se odvojimo od emotivnih sadržaja – da odvojimo onaj dio "sebe" koji osjeća od svjesnog dijela "sebe",  čini se glavnim uzročnikom sna na javi u našim životima. To je u stvari mehanizam za preživljavanje koji stavlja naša tijela pod kontrolu auto-pilota i odlučuje da li da se suočimo sa prijetećim situacijama ili od njih pobjegnemo, na primitivan način tj. bez ijedne svjesne misli koja bi nas navodno dovela u još veću opasnost. Sve bi to bilo lijepo, piše dr. Stout, međutim:

    Sposobnost za disocijaciju isto je što i neograničen pristup narkoticima. Kada dostignemo odraslu dob, tako smo laki na okidaču sa ovom mentalnom analgezijom da nam više nije potrebna trauma, nevjerovatan strah ili bol; okolnosti koje provociraju manje anksioznosti, okolnosti koje su komplicirane, konfuzne, ili jednostavno nesigurne dovoljne su nam da se otisnemo u ovaj potentni eskapizam iz našeg sadašnjeg momenta. Čak i oni najtrezveniji među nama su dugoročni ovisnici, naša svjesnost se pali i gasi kao na prekidaču. Čas smo u njoj, čas nismo a da to i ne primjećujemo, dok se ovo naše ponašanje nepotrebnog otupljivanja nastavlja. Mi ovako funkcioniramo tako dugo da u normalnim okolnostima ne preispitivamo ovaj proces više nego što preispitivamo svoje disanje.

    Rezultat svega ovoga je da pamćenje kod odrasle ljudske jedinke posjeduje neku vrstu starinskog kinetoskopa, kroz jednu rupicu vidimo podjeljene sličice koje su zajedno na rolni  koja simulira, pokretnu cijelinu. Iako toga većinom nismo svijesni, naši životi su tako skrojeni da su prepuni bezbrojnih šavova isprazne nesvjesnosti.

    Stoutova tvrdi da su moderni ljudi, kao vrsta toliko naučeni na  zloupotrebu mehanizma disocijacije da ovaj mehanizam koriste za situacije koje su daleko od životno opasnih.  Prosječan građanin u nekoj "razvijenoj naciji"  uronjen u etos rada da bi preživio, rijetko će se naći u situacijama opasnim po život; medjutim ovaj moderni način života je puno nezgodniji utoliko što je u stanju bombardirati ljude sa nevjerovatnom količinom stresa, a taj isti stres zatim inicira epizode disocijacije. Novine iz Decembra 2006 kažu slijedeće:

    Pod stresom ste? Niste jedini, dokazuje anketa

    CBC News

    Stres, taj  neurotični osjećaj da imamo previše toga za uraditi, isuviše računa koje treba platiti, nedovoljno vremena i novca, je izgleda uobičajena emocija koja ne zna za granice.

    Oko tri četvrtine ljudi u Kanadi, SAD, Australiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Južnoj Koreji te Velikoj Britaniji  kažu da doživljavaju stres svakodnevno, to su rezultati ankete koju je sproveo AP-ipsos.
    Više od tri četvrtine ljudi u Kanadi, 76% kaže da osjećaju stres u svakodnevnom životu često ili ponekad. Kanađani najčeće spomnju posao kao uzrok stresa – 32%, zatim financije (28%) kao najvažniji uzrok stresa.
    Španjolci (61%) nisu toliko napeti kao što je to slučaj sa ljudima u drugim zemljama koje su ispitivane. A svi bi mogli nešto naučiti od Meksikanaca  koji u više od pola ispitanih kažu da rijetko ili nikad osjećaju stres u svojim svakodnevnim životime.  Međutim ovo se ne može reći za većinu ljudi u  preostalih 10 ispitanih zemalja, naručito žena.
    Pominjanje riječi "stres" Heidi Zabit iz Durhama, Conneticut pogadja pravo u živac.
    "Moj život je trenutno toliko stresan da mi se čini da ću eksplodirati", kaže Zabit-ova, pravnik i samohrana majka tri dječaka. "Financijski stres me zaista ubija. Nakon cijelog dana rada, treba pripremiti večeru i odraditi domaći rad, u 9 sati uvečer ja sam mrtva. A ovo se uvećava u tijeku praznika. Praznici emotivno iscrpljuju. "

    Njemci osjećaju stres mnogo jače nego stanovnici ostalih ispitivanih zemalja.  Amerikanci kao glavnu brigu spominju financijske brige. Oko polovina ispitivanih Britanaca tvrdi da se često ili ponekad osjećaju kao da nemaju nikakvu kontrolu nad svojim životima.To je najviši nivo za sve ispitivanje zemlje.
    U većini ovih zemalja muškarci će češće nego žene reći da niikad nisu osjećali kako nemaju kontrolu nad svojim životima.

    "Ideja da mi, Francuzi, živimo dobar život nije ništa drugo nego totalna utopija", kaže Pascal Mongay, savjetnica u jednoj Pariškoj frimi. "I mi smo pod stresom jednako kao bilo koja druga nacija", kaže ona.
    Evo kako su se ispitivane  zemlje kotirale

    1. Južna Koreja (81% popuacije redovno osjeća stres)
    2. Australija (77%)
    3. Kanada (76%)
    4. Francuska (76%)
    5. Velika Britanija (76%)
    6. USA (75%)
    7. Njemačka (75%)
    8. Italija (73%)
    9. Španjolska  (61%)

    Ponešto je ironično da nacije koje nazivamo "najciviliziranijama" na planeti imaju najveći broj stanovnika koji su stalno pod stresom. Rezultati su očevidni: način života koji promiče automatizam a ne samosvijest, rutinski, zaboravni i prazni životi a nikako životi koji se zaista žive. Većina od nas živi živote koji su fragmentirani, disocirani i u njima nema mnogo toga što podsjeća na integritet, tek samo iluzija integriteta.

    Što je uzrok ovako užasnog stanja? Ne trebamo tražiti odgovor nigdje drugdje nego u mučnoj povijesti čovječanstva, Dr. Stout objačnjava:

    Težina života i opstanak najačih obdarili su nas hormonalno agresivnim temperamentom, mentalnim sklopom "mi protiv njih", te logikom zakona džungle koja se svodi na premisu "drukčiji je, ubijmo ga". Ovakav mentalni sklop je osnova nasilju bez granica, mržnji, osvetoljubivosti, predrasudama, bigotizmu i inim arhaičnim predispozicijama koje nas čine jadnim na ovoj planeti i koje su uobličile našu povjest, u povijest jedne stalno i uvjek traumatizirane grupe.

    […]
    Mi smo zaista samouništavajuća vrsta. Iako nismo svi bili izloženi zlostavljanju u djetinjstvu, svi smo osjetili iskustava koja su bila užasavajuća i koja su bila izvan naše nježne sposobnosti da razumijemo i da izdržimo. Iz ovog napaćenog svijeta koji je često zastrašujući velika većina od nas je upila repetitivnu, toksičnu dozu sekundarne traume kako od ljudi do kojih nam je stalo tako i od nepersonalnih medija. I tako, kao rezultat ovakve povijesti i urođene dispozicije umjerena disacotijativna svjesnost je postala normalni status većine odraslih ljudskih bića.

    Ova posljednja rečenica trebala bi nas natjerati na razmišljanje. Suština je da smo svi "umjerno" ludi.

    I ako se vratimo na citat iz Valerijine biografije s početka ovog teksta jasno nam je da je integritet "sve što zaista imamo...jedina stvar na svijetu zaista vrijedna posjedovanja. " Izgleda da smo mi u stvari integritet uglavnom izgubili u našem trenutnom materijalističkom društvu. Nije slučajnost da Valerija upozorava da se naš posljednji "inč" prodaje za tako malo, jer upravo  društvo u kojem živimo crpi iz nas sve od tog inča što može iscrpsti, putem stresa različite vrste. Bilo da se radi o stresu do ugodimo nekim dubioznim i umjetnim standardima  ili čak stresu da finansijski preživimo u dehumaniziranoj radnoj okolini.  Ovaj stres vodi ka disocijaciji te dezintegraciji naše svjesnosti, našeg JA. Naš integritet je sve što zaista posjedujemo i Valerie nas upozorava da ga nikad ne smijemo " izgubiti, prodati ili dati...da im nikada ne smijemo dozvoliti da nam ga oduzmu. "I zaista, integritet je ono što nas čini ljudima a upravo je ljudsko ono što polako nestaje iz naših života.

    U Gnostičkom Evanđelju po Tomi, Isus je navodno rekao: "Onome koji zna sve a nedostaje mu sebstva, sve nedostaje[…] Ako je netko cjelovit, biće ispunjen svjetlošću ali ako je podijeljen, ispunit će ga tama. "Drugim riječima, gubimo zaista sve ukoliko izgubimo naš integritet. Naša jedina nada leži u borbi da ga povratimo i da ga zadržimo. Ukoliko nam to ne uspije, Dr. Stout piše:
    […] ono što nam preostaje je  život nalik iscrpljujućoj fabuli naučno fantastičnog filma, zarobljeni u hermetičkoj vremenskoj petlji, osuđeni da stalno i iznova ponavljamo iste destruktivne greške, nikada svjesni da smo ih uradili bezbroj puta prije.

    Iscrpna studija naše povijesti pokazuje da unatoč površnim razlikama između perioda koje donosi tehnološki napredak, ljudska vrsta je čini se zaglavljena u nekakvoj vremenskoj petlji. Civilizacije i carstva se uzdižu i padaju, mi nastavljamao voditi uvjek iste ratove (koji s vremenom postaju smrtonosniji)  i dozvoljavamo da nekakve izmišljene razlike i dalje prave jaz među nama. Sve u svemu čini se da uporno ponavljamo, uvijek iste kobne greške kao vrsta i kao individue koje se bez razmišljanja povinuju uvijek istoj paradigmi.

    Da bismo vodili zaista plodne živote (ka kojima najveći broj nas i teži) nešto se mora promjeniti po tom pitanju. Prije svega, neophodna je svjesnost o disociranju kojem podliježemo u našim svakodnevnim životima - moramo biti svjesni ove paradigme i načina na koji funkcionira ne samo u nama već i kod drugih koji nas okružuju. Orage završava svoj esej slijedećim riječima:

    Neki smatraju da postoji nešto morbidno u ovakovim špekulacijama, i da ovaj napor da vidimo svoj život kao specijalni oblik sna u stvari umanjuje vrijednost života za nas kao i našu vrijednost za život. Ali ovakav stav je sam po sebi morbidno plašljiv.  Jer istina je, da baš kao i u noćnim snovima prvi simptom buđenja je sumnja da sanjamo, prvi simptom buđenja u budnom stanju - je sumnja da je naše trenutno budno stanje u stvari samo san.  Biti svjestan da spavamo je biti vrlo blizu buđenju, i biti svjestan da smo samo djelomično budni je prvi preduvjet da sebe do kraja probudimo.

    Dr Stout također govori o riješenju ovog problema:

    Mi smo mlada vrsta, evolutivno govoreći, fenomen svjesnosti kojim se često busamo u prsta  kao vrsta, u stvari je za nas potpuno nov. Mi smo apsolutni početnici u ovom konceptu.
    […]
    Glavno ljudsko pitanje nije "možemo li se prilagoditi traumi i preživjeti? Glavno pitanje je : "Možemo li prevazići naše sjećanje na traumu i naučiti da zaista živimo?". Ovakav razvoj doveo bi ljude i njihovo funkcioniranje uopće do nove i više ravni.  I ako uopće nastavimo kao vrsta, ova promjena bi mogla vrlo brzo nastupiti, možda čak u okviru  ovog novog milenijuma.

    Sotout-ova jasno vidi dubinu ponora nad kojim visi čovječanstvo, koje će ili upasti u stalnu vremensku petlju disocijativne obskurnosti  i vjerovatno se tako uništiti ili će se nekako preokrenuti, suočiti se sa problemom i pozabaviti prakticiranjem svjesnosti. Ovo je u stvari put ka istinskom življenju dok onaj prvi vodi ka spirituanoj smrti i nepostojanju esencije.

    I ovo nas konačno dovodi do Don Juan-ovog "kubičnog centimetra sreće". Za meksičke mudrace postizanje samosvijesnosti  zahtjevalo je odrešenu riješenost – riješenost da kontroliramo svoje negativne emocije. I tako Don Juan kaže:

    Samo-važnost je čovjekov najveći neprijatelj. Ono što čovjeka čini slabim je osjećaj uvrijeđenosti djelima  i nedjelima ljudi oko njega. Samo-važnost zahtijeva od nas da provedemo veliki dio vremena uvrijeđeni od strane nekoga ili od strane nečega.

    Ova slabost nastupa jer dozvoljavamo da nas takve stvari pogađaju na osobnom nivou -  uvjek se osjećamo kao da zaslužujemo puno više od onog što dobijamo. Ovakvo razmišljanje čini nas pretjerano emotivnim, čini nas da se osjećamo kao žrtve, da smo ljuti i da smo pohlepni. Kao što smo rekli traumatične, emotivne i stresne situacije su vrlo često okidač za disocijativna stanja. Ukoliko postanemo svjesni automatskih egotističnih reakcija i sve pogledamo kroz manje subjektvinu  prizmu, možemo umanjiti efekt koji disocijacija ima na naš život.  Ukoliko nam to pođe za rukom, možemo postati ono što Don Juan naziva ratnikom:

    "osnovna razlika između običnog čovjeka i ratnika je u tome što ratnik sve prihvaća kao izazov, dok običan čovjek sve prihvaća ili kao blagoslov ili kao kletvu. "

    Ovo je, naravno, slično onom što Orage misli kada piše o snu na javi i faktorima koji nas ubacuju u stanje transa:

    U životu snova na javi uzimamo tužnu ili dobru ulogu, ne po predodređenom dizajnu nego onako kako se  dešava; naše žaljenje ili zadovoljstvo samo je rezultat  efekta koji data epizoda ima na naš samo-ponos. Ali možemo li sa sigurnošću unaprijed tvrditi da ćemo se ponašati ovako ili onako a ne drukčije? Zar nas neće u datom trenutku ponjeti situacija u kojoj će nas ljutnja, pohlepa ili entuzijazam odvući od onog što smo prethodno odlučili?

    Ključ je u samo-svjesnosti, moramo uhvatiti sami sebe  prije nego što se disociramo u 'nedođiju' kroz negativne emocije i stres. Ovo "hvatanje" samih sebe zove se samo-observacija i zahtjeva puno truda i budnosti. Don Juan ovo objašnjava kada govori o "kubičnom centimetru sreće":

    Postoji nešto čemu se moraš od sada naučiti. Ja to zovem kubičnim centimetrom slučaja. Svatko od nas, bio ratnik ili ne, posjeduje kubični centimetar slučaja koji iskače pred njegove oči s vremena na vrijeme.  Razlika između običnog čovjeka  i ratnika je u tome da je ratnik toga svjestan i jedan od njegovih zadataka je da bude budan, da namjerno čeka i kada se njegov kubični centimetar slučaja ponovno ukaže da bude dovoljno brz i dovoljno spretan da ga ugrabi. Slučaj, dobra sreća, osobna moć, nazovi to kako hoćeš, to ti je vrlo delikatna situacija. Obično smo isuviše zaposleni ili samo isuviše glupi i lijeni da shvatimo da je to naš kubični centimetar sreće. S druge strane, ratnik je uvijek budan, uvijek zategnut poput opruge, uvijek ima snagu i sposobnost da ga zgrabi.

    Pojednostavljeno, ovaj "kubni centimetar sreće" odnosi se na uvijek bježeći momenat samo-Istine u kojem za trenutak možemo sagledati naše stanje sna na javi, i ako smo voljni i spremni u stanju smo "ubrati" taj momenat u raznim životnim situacijama. Međutim, kao što Don Juan objašnjava, mnogi od nas protrate takve prilike ne poklanjajući pažnju i jednostavno ostavljaju stvari da se "same odvijaju". Ratnik, ili onaj koji zaista poklanja pažnju može prepoznati ovaj "kubni centimetar sreće" i učiniti ga svojim – učiniti taj životni momenat uistinu svojim. I to je, čini mi se poenta svega: uistinu živjeti a ne bezglavo prolaziti kroz život kao što to obično činimo; bez disociranja i hodanja u snu prolazeći kroz naše dane mehanički. Jednostavno prigrliti svaki momenat kao izazov. Slabašni eho ovog saznanja  o svjesnosti i budnosti može se naći u uobičajenom terminu,
    "živjeti u momentu", ali vrlo malo ljudi zaista razumije ovaj koncept i koliko je on bitan za evoluciju naše vrste.

    Gurdjijeff, Orage, Don Juan, Dr.Stout, pa čak i Isus - iako svaki od njih dolazi iz dijametralno suprotnih sredina i svaki od njih nam nudi prilično različitu perspektivu u vezi sa ovom problematikom, unatoč tome, svi oni nam kazuju suštinski istu stvar: Mi ljudi, nismo "svoji" zato jer sebe ne poznajemo.  A kako i možemo kada spavamo na javi? Integritet dolazi jedino sa samospoznajom, a samospoznaja može proisteći jedino iz samosvjesnosti koja zatim postaje budna i radi za nas. Naše društvo bi da se mi potpuno odreknemo razmišljanja i izgubimo u iluzijama povinovanja apsurdnim materijalističkim standardima, koji kada ih malo bolje analiziramo ne znače baš ništa u nekoj većoj perspektivi našeg zivota. Ono što nam nitko ne kaže jest da slijedeći takve principe , "prodajemo" onom tko je najmanipulativniji i tko najviše nudi - naš integritet, našu cjelovitost i tako, malo po malo, inč po inč, "prodajemo" sebe ovim društvenim standardima i onima koji ih kroje, i postaje nam sve teže i teže da živimo u skladu sa tim istim standardima, u suštini to nije ništa drugo nego ropstvo.

    Filozof i teolog Boris Moravjev kaže:

    Zatvorenik, možda dobrovoljno, ali ipak zatvorenik – ne čini u životu ono što želi, nego čini ono što mrzi, slijepo se povinujući dijaboličnoj mehaničnosti, koja sa svoja tri aspekta: strahom, gladi i seksualnošču, vlada njegovim životom. Ova potpuno imaginarna egzistencija ne posjeduje u sebi ništa stvarno, osim mogućnosti za evoluciju – koja ostaje skrivena i čini glavni cilj ezoteričnih studija i rada na sebi.

    Nije teško uočiti da se ispod vela uhu milih krilatica poput "slobode" i "ljubavi" koje nam se danas serviraju kao slogani od strane naših vlada i korporacija, kriju tri aspekta (o kojima Moravjev gore govori: strah, glad, seksualnost) koji služe da nas čine dobrovoljnim zatočenicima i potpuno nesvjesnim našeg istinskog potencijala kao ljudska bića. Naš integritet je sve što imamo; borimo se za njega svim što nam je na raspolaganju, jer zaista imamo sve da izgubimo.
    Za kraj, dozvolite mi da još jednom citiram Don Juan-a, ovaj put citat je nešto optimističniji a i stavlja sve u pravu perspektivu:

    Za mene, svijet je veličanstven, divan, misteriozan, nerazumljiv; ja vas želim uvjeriti da morate preuzeti odgovornost za vaš boravak u njemu, u ovom veličanstvenom svijetu i ovom veličanstvenom vremenu. Želim vas ubjediti da morate učiniti sve da se svako vaše djelo računa, jer ovdje ćete biti vrlo kratko vrijeme, u stvari, isuviše kratko da biste vidjeli sva čuda ovog svijeta.


    Razmislite o tome.

      

    ***

     Humor

     

    Poštovani,

     Sindikalna organizacija samostalnih sindikata u INN Vinča organizuje besplatan i brojno neograničen

     

    KURS ZA MUŠKARCE

     

     Modul 1.:

    1. Naučiti živeti bez mame (2 000 sati) 

    2. Moja žena nije moja mama (350 sati)

    3. Kako shvatiti da je fudbal samo sport (500 sati)

     Modul 2.:

    1. Ne biti ljubomoran na svoju decu (50 sati) 

    2. Ne pričati gluposti kada moja žena ima posetu (500 sati) 

    3. Kako prevladati sindrom daljinskog upravljača (550 sati)

     + BONUS:

    4. Ne urinirati oko WC šolje (100 sati + praktičan rad)

    5. Kako preživeti prehladu bez drame (100 sati)

      Modul 3.:

    1. Kako ispeglati majicu za manje od 2 sata ( praktičan rad ) 

    2. Variti bez podrigivanja, dok ona pere sudje ( praktičan rad )

     Modul 4.:

     1. Početnički stupanj: kučni aparati (prikaz sa dijapozitivima) 

     - ON.........upali

    - OFF........ugasi

     i za nadarene: Moja prva Maggi-supa bez da iskipi (praktičan rad)

     

     TEME ZA DISKUSIJU:

     S obzirom na kompleksnost tema, učestvuje najviše 8 kandidata.

     

    Tema 1:

     Peglanje - od veš mašine do ormana... taj misteriozan proces.

     Tema 2:

     Opasnost pri punjenju i pražnjenju posudice za led 

    (demonstracija i dijapozitivi).

     Tema 3:

     Ti i elektrika - ekonomske prednosti kada se zove majstor.

     Tema 4:

     Poslednja naučna otkrića - kuvanje i odnošenje smeća NE

    izaziva impotenciju.

     Tema 5:

     Iako si u braku s njom, smeš da joj kupiš cveće (razgovor 

    s psihijatrom).

     Tema 6:

     Papir za WC - da li papir sam izraste na držaću za papir? 

     Tema 7:

     Kako spustiti poklopac WC šolje - korak po korak (video

    konferencija s Harvarda).

     Tema 8:

     Deterdženti - doziranje, upotreba (praktičan rad se izvodi 

    na otvorenom).

     Tema 9:

     Osnovna razlika izmedju korpe za prljavi veš i poda 

    (laboratorijski eksperiment).

     Tema 10:

     Muškarac kao suvozać - da li je genetski moguće da ne

    komentariše kad ona parkira?

     Tema 11:

     Komunikacija: mentalne vežbe za razumevanje, ako je nešto u 

    fioci, da se ne pita "a u kojoj?" nego da se pokuša da se pronadje.

     Tema 12:

     Da li šoljica za kafu može sama preleteti do sudopere?

    (praktičan deo vodi David Copperfield).

     

     

     

    Metafizika

    Planeta

    Prva Strana Vebsajta

    Forum