|
Arhiva:
25/11/05
17/09/05
12/06/05
22/04/05
28/03/05
06/03/05
25/02/05
|
Jedne noći usnio sam strašan san. Najstrašniji! Još uvijek mi
žmarci idu niz leđa kad pomislim na njega a od tada ni ne spavam
više kao svaki normalan čovjek.
Sanjam kako sam se našao na jednoj planeti na kojoj je
vladala
pandemija psihopatije. Neki
ljudi su imali tu bolest od rođenja jer je ona harala u njihovoj
porodičnoj lozi a drugi su bili "zaraženi" njome jer su ovi
prvi, nekim "slučajem", zaposijedali vladajuće funkcije, često i
po samom pravu naslijeđa, pa su je na neki čudan način, koji je
poznat kao - "psihopatizacija narodnih masa," prenosili na
ostale. S obzirom da je ta bolest toliko podmukla da polako
mijenja čovjekovo stanje svijesti i percepciju, malo ko je bio u
stanju da primjeti da je zaražen, te tako i poduzme nešto u
smislu svog liječenja!?
Izgleda da ne postoji ništa gore od toga. Možete zamisliti
čovjeka koji ima samo jedan um i koji nema čime primjetiti kad
se taj njegov um zarazi bolešću, koja ga na neki način
izvitoperi. Doduše, na toj planeti je bio i jedan mali broj
ljudi koji su ostali imuni na tu bolest ili su znali kako da se
zaštite tj. održe psihičku higijenu, međutim, njih je bilo teško
prepoznati jer su se morali pretvarati kao da su i oni zaraženi
kao vecina ostalih, vjerovatno zato da se ne bi našli na udaru
onih “normalnih”. Ali, to nije bilo sve.
Još veći šok sam doživjeo kad sam primjetio da ljudi nisu
bili sami, nego da tu postoje i
neki entiteti koji se hrane
ljudima a ljudi ih nisu iz nekog čudnog razloga mogli vidjeti
niti ih biti svjesni, mada su neke oblike manifestacije ovih
entiteta smatrali "neobjašnjivim" fenomenima. Uz pomoć nekih
genetskih zahvata, odnosno, manipulacijom DNA, ti entiteti su
ljudima ograničili svijest i percepciju. Kao da su ih
omađijali!? Izgleda da su oni bili upravo ti koji su ljudima još
davno instalirali onu psihopatsku lozu vladara. Tako, oni odozgo
manipulišu psihopate a psihopate kao njihova produžena ruka,
manipulišu normalne ljude.
Kao iz nekog filma strave i užasa, zar ne?!
Inače, na toj planeti su živjele
dvije vrste ljudi, jedni su
imali dušu a drugi nisu. Ovi što su imali dušu imali su i
savjest, dok oni bez duše nisu imali savjesti, pa tako ni
emocija; - ali su bili dobri glumci u smislu oponašanja onih
prvih. Međutim, normalni ljudi imali su jednu manu. Oni su bili
skloni tome da se identificiraju s njihovim vođama, te su tako
počeli smatrati njihove karateristike normalnim, pa čak i
poželjnima, tako da su ih čak i kopirali. Oni su takode
racionalizovali sve što im je bilo servirano od strane psihopata
na vlasti. Istovremeno, njihova ignorantnost bila je
fenomenalnih proporcija kad se o istraživanju objektivne
realnosti radi. Tako su psihopate odozgo stalno zacrtavale nove
trendove a ljudi su ih smijerno pratili, bilo da se radilo o
nekoj modi, ideologiji ili bilo čemu drugom.
Nevjerovatno, zar ne?!
Oni koji su bili bez duše, savjesti i emocija još od malena
su znali da se razlikuju od onih drugih, pa su brzo učili da tu
sitnicu intelektualno premoste a na ove druge su gledali kao na
neku egzotičnu vrstu čije osobine nisu mogli razumjeti a ponekad
su im čak bile i smiješne.
Na toj planeti je bio uspostavljen neki čudan hijerarhijski
društveni sistem, gdje su se one individue bez savjesti pokazale
prilično probitačnim zato što su se prilikom svog penjanja prema
gore mogli služiti svim sredstvima. S obzirom da nisu imali
savjesti nije moglo ništa da ih koči. Čini se da je i sam sistem
života na planeti bio stvoren prema njihovim mjerilima. Međutim,
problem je bio u tome što su ljudi s dušom služili kao neka
vrsta baterije jer je emocionalna energija kojom su raspolagali
služila onim entitetima ‘odozgo’ kao hrana. A možda je to bio i
razlog zašto je stanje na planeti bilo onakvo kakvo jeste, jer
budan čovjek sigurno ne bi bio sklon manipulaciji?!
Užasno, zar ne?!
Dakle, ovi odozgo su još davno smislili jednu fiktivnu
individuu koja ih je predstavljala i nazvali su je, ni manje ni
više, nego – bogom. Uz malo dima i vatre (lajt šou), jednu
verziju su prodali jednoj grupi, a nešto kasnije, uz pomoć
jednog svog ‘anđela,’ drugu verziju, - drugoj. Uskoro su se ovi
međusobom razdijelili na temelju pristupa tom fiktivnom entitetu
na mnogo grupa i podgrupa koje se cijelo vrijeme međusobno mrze,
glože i tuku u njegovo ime ili iz nekih drugih razloga. Čini se
da je ljudima taj psiho-patološki materijal takođe izmjenio
stanje svijesti i percepciju, te su oni izgubili sposobnost za
normalno rasuđivanje i ponašanje.
Strašno, zar ne?!
Tako je uz veliku pomoć tih religija formirana jedna
psihopatska realnost koja nije imala nikakve veze sa
objektivnom. Tokom cijele istorije klasične psihopate
smjenjivale su se na vlasti u mnogim državama a mase ljudi su
ginule i patile usljed avantura u koje su se upuštale te
individue sa patološkim stanjem svijesti. Radilo se o
milijardama ljudskih žrtava. Međutim, malo ko je bio svjestan
činjenice da osobama koje pate od tog mentalnog poremećaja broj
ljudskih žrtava nije uopšte bitan kada se radi o ostvarenju
njihovih ličnih ciljeva ili ciljeva njihovih mentora ‘odozgo’.
Užasno, zar ne?!
Bez obzira na to, mnogi od njih su se još uvijek slavili i
smatrali se velikim vojskovođama, vizionarima i liderima. I
dalje su racionalizovani ratovi i mržnja a vjerovalo se u
zvanična vjerovanja koja su instalirana odozgo. Ljudi nisu imali
ni zelje ni potrebe za istrazivanjem objektivne realnosti. Na
toj planeti čovjekova hipokrizija je doživjela vrhunac.
Dakle, uz pomoć skrivanja istinskih informacija i širenja
dezinformacija manipulisala se čovjekova svijest i realnost u
kojoj on živi. On je tako postao jedna obicna žrtva, nešto kao –
baterija.
Strašno, zar ne?!
Tako su milijarde mrtvih ljudskih bića, što od sukoba, što
usljed drugih katastrofa koje su te psihopate izazivali,
prihvatane sasvim racionalno od strane normalnih ljudi koji su
bili zaraženi. Naravno, nikome nije padalo na pamet da se tom
mentalnom poremećaju posveti neka veća pažnja i da se individue
koje su na vlasti podvrgnu jednom obaveznom psihičkom pregledu.
Jedino stvarno rješenje tog problema bilo je u tome da se tim
individuama zabrani da zauzimaju pozicije u ljudskom društvu s
kojih bi bili u stanju da manipulišu i ugrozavaju normalne
ljude. Ali kako, kad je čak i među psiholozima i psihijatrima
bilo onih koji su patili od tog mentalnog poremećaja?! Oni koji
su ostali zdravi nisu mogli ništa da ucine, jer je psihopatski
način razmišljanja i ponašanja postao jedna norma.
Psihopate su se udruživale u kojekava tajna i polutajna
društva, te su uz pomoć njih protežirali jedan drugog i tako se
širili slično ćelijama raka kroz sve pore društvenog sistema.
Oni koji su postajali predsjednici država, okruživali su se sebi
sličnim, te tako sprovodili negativnu selekciju kadrova odozgo
prema dole.
Jedna od osnovnih karakteristika te bolesti je opsesivna
potreba za nametanjem svojih stavova i iluzija drugima, tj.
nagon za kontrolom drugih ljudskih bića. Uz neprestano
bombardovanje normalnih ljudi psiho-patološkim materijalom,
mahom preko kontrolisanih medija, bile su razvijene i druge
veoma moćne tehnike za manipulaciju svijesti covjeka, odnosno,
ispiranje njegovog mozga. Naravno, oni ljudi koji su zadržali
potpuno zdrav razum bili su rijetki i nemoćni bilo šta da učine.
Uskoro je ta planeta bila dovedena na ivicu ekološkog kolapsa
jer psihopate nisu u stanju vidjeti, pa čak ni nazrijeti onaj
duhovni aspekt kreacije. Stalno su se vodili neki lokalni ratovi
a prijetilo je izbijanje i jednog opšteg nuklearnog rata.
Istovremeno, normalni ljudi su takođe sve manje i manje bili u
stanju da spoznaju onaj duhovni aspekt Svega Što Jeste, a većina
njih je čak smatrala da duhovnost ima neke veze s njihovom
religijom.
Tužno, zar ne?!
Stvorene su multinacionalne kompanije koje su proždirale sve
na svom putu do profita. Zavladala je jedna nerazumna trka za
sticanjem materijalnih bogatstava. Psihopate su na toj planeti
stvorile i jedan sistem vrijednosti, prema svojoj slici i
prilici, kojeg su ljudi smatrali jedinim mogućim i normalnim.
Stvorena je iluzija međunarodnih trvenja i napetosti kako bi se
enormne količine novca i prirodnih bogatstava bacale u jednu
rupu bez dna u smislu naoružanja i vojske jer, u drugom slučaju,
ljudi ne bi morali da provode po cijeli dan na poslu, radili bi
mnogo manje, lakše bi živjeli i imali bi mnogo više vremena na
raspolaganju za sebe. Naravno, to im se ni po koju cijenu nije
smjelo dozvoliti. Iz istog razloga sakrivena je besplatna
energija, lijekovi za liječenje raznoraznih bolesti, istinska
istorija…itd.itd.
Psihopate su smatrale da je čovjeka najlakše kontrolisati kad
on nema mnogo vremena za sebe i kad živi u stalnom strahu i
neizvjesnosti. Pogotovo kad on nije svjestan istinske, duhovne
pozadine svog bića, odnosno, objektivne realnosti. Taj sistem
mentalne kontrole bio je prilično uspješan, tako da su normalni
ljudi svoje lične iluzije smatrali objektivnom realnošću, dok su
te njihove iluzije istovremeno bile direktan rezultat
manipulacije njihove svijesti. To je bio jedan "začarani krug",
što bi se reklo, iz kojeg se teško moglo izaći.
Tako su te psihopate, na kojim god pozicijama da su se
zadesile, lagale, varale, pljačkale, izigravale, silovale,
mučile, ubijale i na razne druge načine manipulisale normalne
ljude. Na kraju, počeli su organizovati i kojekakve terorističke
napade kako bi inducirali strah kod normalnih ljudi…tako da su
ovi poceli odobravati kojekakve antiterorističke zakone koje su
ovi prethodno pripremili s razlogom da ukinu ili smanje i ono
malo sloboda koje je čovjeku ostalo. Isto tako, u ljude su
inducirali i mržnju protiv "onih drugih", kako bi se opravdali
ratovi protiv njih. Počeli su stavljati i kamere na svakom čošku
kako bi ostvarili potpunu kontrolu nad svakim ljudskim bicem.
Mikročipovali su pse, pa goveda; a kad je došao red na
ljude…probudio sam se. Nisam više mogao da izdržim.
Strahota, zar ne!?
Šta bi ste vi uradili kad bi se zadesili na jednoj takvoj
planeti?!?
Rice i Rumsfeld traže dodatna sredstva za ratove
www.index.hr
AMERIČKA državna tajnica Condoleezza Rice i ministar obrane
Donald Rumsfeld zatražili su da američki Kongres hitro usvoji
zakon u kojem su predviđena dodatna sredstva za ratove u Iraku i
Afganistanu.
Rice i Rumsfeld su pred kongresnim proračunskim odborom
ustvrdili da u Iraku unatoč najnovijem valu sektaškog nasilja
nije došlo do građanskog rata i da se stabilna vlasta u toj
zemlji stvara na zadovoljavajući način.
Rumsfeld je rekao da američka vojska ima plan za slučaj da
sadašnje nasilje između sunita i šiita ipak preraste u građanski
rat.
"Plan je spriječiti građanski rat, a u mjeri u kojoj bi do
njega moglo doći, dati iračkim snagama da se time bave, onoliko
koliko su to u stanju", rekao je Rumsfeld na saslušanju u
proračunskom odboru Senata.
Rice je izrazila mišljenje da je većina Iračana uvjerena da
će konačno uspjeti osigurati stabilnost zemlji unatoč nasilju i
pobuni.
Rumsfeld je kazao da je ključno za izbjegavanje građanskog
rata da irački čelnici formiraju vladu nacionalnog jedinstva.
Rumsfeld i Rice su u proračunskom odboru zatražili da Kongres
odobri više od 65 milijardi dolara dodatnih sredstava uglavnom
za operacije u Iraku i Afganistanu.
Bijela kuća će za proračunsku 2007. koja počinje u listopadu
ove godine zatražiti za te ratove još dodatnih 50 milijardi
dolara. Do sada su ratovi u Iraku i Afganistanu stajali
Sjedinjene Države 369 milijardi dolara.
Većina Amerikanaca, 80 posto, misli da je najnovije sektaško
nasilje između Sunita i Šiita u Iraku učinilo vjerojatnim
građanski rat u toj zemlji, pokazalo je istraživanje javnoga
mnijenja. Istraživanje su napravili The Washington Post i ABC
News i rezultati su pokazali Amerikanci sve više sumnjaju da
administracija predsjednika Busha ima strategiju za uspjeh u
Iraku gdje je do sada poginulo više od 2300 američkih vojnika.
Rice je također kritizirala nuklearne ambicije Irana i
njegovu potporu terorizmu tražeći da Kongres odobri 75 milijuna
dolara za promicanje demokracije u toj zemlji. Ona je kazala
senatorima da se SAD "možda ne suočava s većim izazovom od
strane pojedinačne zemlje" nego što ga predstavlja Iran.
Njeno izlaganje nakratko je prekinuo proturatni prosvjednik u
publici koji je ustao i zapitao "koliko djece vi imate u ovom
nelegalnom i nemoralnom ratu" te uzviknuo "krv je na vašim
rukama i ne možete je oprati". Dok ga je služba sigurnosti
izvodila iz sale on je vikao "otpustite Rumsfelda".
Komentar: Ovaj tekst o ovim američkim psihopatama prenosimo
samo zato što se po onome što je navedeno u njegovom posljednjem
paragrafu, može vidjeti da tamo još uvijek postoje ljudi koji su
uspjeli ostati zdravi. Znači, ipak se može! Zato se o njima
mnogo ne govori u današnjim medijima. Reakcije zdravog čovjeka
na psiho-patološki materijal kojim nas ova patokratija
svakodnevno zasipa, za medije predstavljaju ništa drugo do jedan
obični – incident. A za vas?!
Američki vojnik priznao da su kod ispitivanja zatočenika bili
rabljeni psi
www.index.hr
AMERIČKI vojnik, bivši istražitelj u američkoj vojsci,
priznao je da je rabio pse za zastrašivanje zatočenika, za što
je dobio nalog s vrha, piše New York Times.
"Od siječnja 2004. do siječnja 2005. služio sam u Iraku (i u Abu
Ghraibu) kao istražitelj. Prema naredbama koje sam držao
zakonitima, rabio sam vojne pse tijekom ispitivanja", piše
Anthony Lagouranis u svom svjedočenju.
Ispričao je kako bi, kad mu se odgovor zatvorenika ne bi svidio,
približio psa zatvoreniku s povezom na očima i kako bi se ovaj
toliko prestrašio da bi se pomokrio u gaće.
Prema Lagouranisovim riječima, "naši irački zatočenici nisu
imali status ratnih zatočenika i nisam znao koje zakone treba
primjenjivati. Na terenu je zamršeni splet pisanih i usmenih
naloga zamijenio Ženevske konvencije".
Bivši istražitelj napose kritizira ponašanje generala Geoffreyja
Millera koji je nedavno odbio svjedočiti na suđenju dvama
vojnicima pod optužbom da su rabili pse.
Komentar:
Šta bi tek bilo da ova naša ljudska civilizacija nije
humana?!
Šta bi tek bilo da su psihopate zauzele ključne pozicije u
politici, armiji, policiji, medijima…itd.itd.?!?
Šta bi tek bilo da mi nismo svjesna bića kao što jesmo?!?
Daljinski detektor laži
http://www.newscientist.com/article.ns?id=mg18925335.800
"Američko Ministarstvo za Odbranu objavilo je da planira da
razvije detektor laži koji će biti korišten bez znanja osobe
koja se bude uz pomoć njega provjeravala. Uređaj, Daljinski
Lični Ispitivač [The Remote Personnel Assessment (RPA)] će se
takođe koristiti za otkrivanje boraca koji se kriju u borbenim
zonama, pa čak i za otkrivanje znakova stresa koji mogu otkriti
nekog teroristu ili bombaša samoubicu.
U svojoj ponudi na njihovom vebsajtu, privatnim kompanijama je
dat rok do 13 januara da predlože načine za razvoj RPA, koji će
koristiti mikrovalne ili laserske zrake koje će se odbijati od
kože čovjeka kako bi se odredili razni fiziološki parametri, bez
potrebe da se on priključuje na uređaje uz pomoć nekih žica ili
kontakta preko kože.
Komentar: Čini se da za patokratiju koja vlada na ovoj
planeti već odavno ne postoje granice kad se o kontroli i
nadzoru normalnih ljudskih bića radi. Uostalom, zamislite samo
da ono gore nije bio san, i da se već odavno nalazimo u situcaji
gdje normalnim ljudima psihopate postavljaju dijagnozu i
propisuju tretman?! Teško za zamisliti, zar ne, kad se nema
čime?!
Kad bi mi bili svjesni objektivne realnosti vjerovatno bi se
toliko šokirali da ne bi bili više u stanju "normalno"
funkcionisati. Zato će vjerovatno većina nas nastaviti da spava,
neki od nas će se u tom svom snu baviti i naukom a neki će čak
da pišu i knjige, kao što nekada davno reče G. Gurđijev..
Kanađani se okreću virtuelnom seksu
(RTS)
Mladi Kanađani počeli su upražnjavati novi stil sigurnog seksa,
a jedini fizički kontakt koji imaju tom prilikom jeste diranje
tastature. Od više hiljada studenata koji su učestvovali u
anketi, 87 odsto izjavilo je da vodi seks preko instant
mesindžera, veb-kamere ili telefona. „Bili smo iznenađeni,
gotovo šokirani rezultatima” rekao je Noa Gurza, osnivač onlajn
stranice za povezivanje usamljenih. „Znali smo da mladi
prihvataju nove tehnologije, ali nismo verovali da ih prihvata
tako veliki broj studenata", rekao je Gurza. „Ipak, većina
studenata odrasla je uz kompjutersku tehnologiju, tako da je i
logično da se ona uključila i u njihov seksualni život", smatra
on. U anketi je učestvovalo 2.684 studenata sa više od 150
fakulteta širom Kanade. Devojaka je bilo 51 odsto, a mladića 49
odsto, a pokazalo se da je 53 odsto studenata imalo seks preko
instant mesindžera, a 44 odsto vodilo je ljubav uz pomoć kamere
ili telefona.
Komentar: Šta čovjek da kaže…a, mozda je sve ovo stvarno…samo
jedan ružan san?!
Kurs: Kako prevariti suprugu
(B92)
Jedan od najomiljenijih kurseva u Izraelu uči muškarce da
uspešno varaju svoje žene. Tečaj iz četiri dela posećuju
muškarci svih godina, a najstariji ima 70 godina, prenosi
slovenačka TV POP. Muškarci u radionicama uče kako da izbegnu
grižu savesti ili ruku besne supruge. „Najvažnije je da prevaru
nikada ne priznate, a čak i ako vas žena uhvati u krevetu s
drugom - morate joj neprijatnu situaciju nekako objasniti. Reč
"varanje„ ne smete nikada da izgovorite, jer ona izaziva veoma
negativne asocijacije", samo je deo gradiva za polaznike, koji
uče i da moraju pravilno da izaberu ljubavnicu, koja bi trebalo
da se, po mogućnosti, kreće u krugovima koji nisu isti kao
ženini, i da žene uhvate samo one muževe koji podsvesno žele da
budu uhvaćeni.
Komentar: Oni Hrkljuševi miljenici koji ne znaju kako treba
varati, uče se tome uz pomoć specijalnih kurseva. (A možda ono
gore stvarno nije bio san?!)
Kompjuterska igra o izbeglicama
(B92)
Na portalu UNHCR-a (http://www.lastexitflucht.org) ponuđena je
kompjuterska igra u kojoj igrač preuzima ulogu izbeglice. Igra
ima dvanaest nivoa, na kojima učesnik mora da donosi važne
odluke, od toga koji put za beg da izabere, šta da ponese sa
sobom, do toga šta da kaže vojnicima koji ga sačekuju na tom
putu. Visoki komeserijat za begunce je ovom igrom želeo da
približi strahote koje preživljavaju begunci onima koji to
nikada nisu bili, i to tako da se sami bar jednom stave u kožu
izbeglice, proterane ratom iz svog doma i zemlje, da probaju
kako je biti u strahu, bez znanja jezika zemlje u koju su
pobegli, bez prijatelja, posla i porodice. Ova igra se za sada
može igrati na tri jezika nemačkom, švedskom i norveškom, a mogu
da je igraju samo stariji od 13 godina.
Komentar: Psihopatija i perverzija idu jedno s drugim "ruku
pod ruku."
Dodeljene nagrade za najčudnije naslove knjiga
http://www2.serbiancafe.com/lat/vesti/8
Živi mrtvaci za dlaku su prestigli nosoroge u trci za godišnju
nagradu za najčudniji naslov neke knjige. Magazin "The
Bookseller" dodelio je juče prvu nagradu za najčudniji naslov
knjizi „Ljudi koji ne znaju da su mrtvi: Kako se kače za
prolaznike koji ništa ne slute i kako ih se rešiti" (People Who
Don´t Know They´re Dead: How They Attach Themselves to
Unsuspecting Bystanders and What to Do About It). Tema knjige su
duhovi koji spopadaju obične ljude. Drugo mesto osvojila je
knjiga pod naslovom „Skladištenje rogova nosoroga: minimalni
standardi za upravljanje zalihama i najbolja praksa istočne i
južne Afrike" (Rhino Horn Stockpile Management: Minimum
Standards and Best Practices from East and Southern Africa).
Osvajači nagrada prošlih godina bile su knjige „Zaštitite konja
od bombe" i „Grčki seoski poštari u brojevima".
Komentar: Lijepo je to da neko razmišlja o - zaštiti konja od
bombi. Da zaštitimo bar njih, kad ne možemo sebe. Blago konjima
što psihopatija nije prelazna sa čovjeka na njih.
Zabranjeno prikazivanje filma o kanibalu iz Rotenburga
Film „Rotenburg", snimljen po istinitoj priči o Nemcu koji je
ubio i pojeo žrtvu koja je prethodno na to pristala, ne može da
bude prikazan u Nemačkoj, odlučio je sud uz obrazloženje da bi
time bila prekršena prava tog kanibala, prenose svetske
agencije. Ostvarenje je trebalo da ima premijeru 9. marta u
Nemačkoj, ali je sud u Kaselu odlučio da da za pravo Arminu
Majvesu, poznatom pod imenom „Kanibal iz Rotenburga", koji tvrdi
da bi film nepravedno kršio njegova lična prava. Majves,
tehničar za kompjutere, osuđen je 2004. na osam i po godina
zatvorske kazne, za ubistvo muškarca kog je upoznao putem
Interneta i kog je potom pojeo.
Komentar: Da li je nekome još uvijek čudno zašto nas oni
doboćudni vanzemaljci zaobilaze u širokom luku i zašto živimo u
nekoj vrsti ‘kosmičkog karantina’?!?
Prosjaci i na Internetu
(FoNet)
Prosjaci u SAD nedavno su se pojavili i na Internetu. Izvesna
Karin Bosnak uspela je da smanji dug od 20.000 dolara na
kreditnoj kartici pošto su nepoznati posetioci Interneta na njen
veb-sajt „Spasite Karin" uplatili 13.000 dolara. Ona je potom
postala distributer i počela da posetioce Interneta upućuje na
druge sajber-prosjake, od kojih jedan moli za pomoć kako bi
mogao da plati koledž i časove operskog pevanja. Karin Bosnak je
na lokalnoj televiziji dobila da vodi jedan program, a najavila
je i objavljivanje knjige o prosjačenju na Internetu. Yahoo,
jedan od najvećih pretraživača Interneta na svetu, još je 1996.
otvorio kategoriju Materijalno milosrđe, a poslednji uspesi
prosjaka naveli su kompaniju da kategoriju preimenuje u
elektronsko prosjačenje, pa tako sada postoji 51 takav sajt.
Sedamnaest Načina za Sakrivanje Istine
http://www.dabney.com/wacomuseum/library/martin1.html
piše: David Martin, autor knjige America's Dreyfus Affair
Jake i kredibilne optužbe za kriminalnu djelatnost mogu
oboriti vladu. Kada jedna vlada ostane bez efikasne samoodbrane
koja je bazirana na činjenicama onda ona mora upotrebljavati
druge tehnike. Uspjeh tih metoda zavisi od lojalnosti i
kooperativnosti informativnih medija i ćutanja opozicionih
partija.
1. Zataškaj. Ukoliko to nije objavljeno u vijestima onda se
nije ni dogodilo.
2. Reaguj indignirano. To je takođe poznato kao: “Kako se
usuđujete"!? gambit.
3. Okarakteriši optužbe kao "glasine" ili još bolje kao trač
tipa "Radio Mileve". Ako uprkos ignorisanja te teme od strane
informativnih medija, do javnosti i dalje stižu neke informacije
o sumnjivim aktivnostima vladinih zvaničnika, onda to može biti
samo uz pomoć "glasina". (A već je poznato to da oni koji su
skloni da vjeruju glasinama, automatski spadaju u kategoriju
paranoidnih i histeričnih ljudi.)
4. Nokautiraj strašilo. Pozabavi se samo sa najslabijim
aspektima najslabijeg dijela optužnice. Još bolje, napravi svoje
vlastito strašilo pa ga pusti u opticaj uz pomoć glasina. Onda
preuzmi stvar u svoje ruke i opovrgni uz pomoć činjenica sve
izmišljotine i pikanterije koje si sam izmislio a istovremeno
ismijavaj i omalovažavaj sve one koji su u njih povjerovali.
5. Nazovi skeptike omalovažavajućim imenima kao npr.
"konspirativni teoretičari", budale, mentoli, huškaći, rasturači
glasina, "radio mileve" itd. Koristi jako nabijene glagole i
pridjeve kad opisuješ njihove optužbe i zastupaš "racionalne
stavove" vlade i njenih pobornika. Onda moraš pažljivo da
izbjegneš jednu fer i otvorenu debatu s ljudima koje si
omalovažavao. Za svaki slučaj, za te svrhe možeš postaviti i
koristiti svoje vlastite "skeptike," pa onda njih javno
‘raskrinkati’.
6. Pobij motive. Pokušaj da marginaliziraš kritičare
sugerišući da oni nisu zainteresovani za istinu nego im je samo
u interesu da na nečemu zarade pare ili slijede neke partizanske
političke ciljeve.
7. Pozovi se na autoritete. Ovdje neki lojalni stručnjaci,
kontrolisana medija i tobožnja opozicija mogu biti od velike
koristi.
8. Odbaci navode kao "bajate vijesti".
9. Izađi polu-čist. To je poznato kao "priznanje i
uzmicanje". Na taj način ostavljaš utisak iskrenosti i poštenja
priznavajući samo one "greške" koje su nebitne i bezopasne. Ova
strategija obično podrazumijeva uzmicanje na jednu rezervnu
poziciju s one na kojoj si prethodno bio. Nakon ‘sanacije
štete,’ stvari se opet vraćaju na staro mjesto.
10. Okarakteriši kriminalne radnje kao nemoguće komplikovane
i naglasi da je istina u vezi s njima potpuno nepoznata.
11. Rezonuj unazad koristeći se deduktivnom logičkom metodom,
sve do kraja.
Uz pomoć jedne potpuno rigorozne dedukcije, ozbiljni dokazi
postaju irelevantni. Na primjer: Da je FBI unaprijed znao za
napad na STC 11 septembra, oni bi to javili. Oni to nisu javili,
znači da FBI nije ništa znao o tome.
Druga varijacija, napravi da neke informacije "slučajno
procure" napolje i osiguraj da ih štampa objavi.
12. Zahtijevajte od skeptika da potpuno riješe problem. Na
primjer, ako je XY ubijen, ko je to učinio i zašto?
13. Promijeni temu. Ova tehnika podrazumijeva stvaranje i
širenje priča i tema koje treba da odvuku pažnju ljudi na drugu
stranu (medija ovdje igraju veoma važnu ulogu).
14. Površno objavi inkriminirajuće činjenice a onda ih ostavi
na miru. Ta strategija se ponekad naziva: "Istovari i bježi".
15. Laži hrabro i bestidno. Kao izvore za činjenice upućene
javnosti navedi one izvore koji uvjerljivo i pouzdano zvuče ali
su anonimni.
16. Proširi stvari navedene pod tačkama 4 i 5, napravi tako
da tvoji igrači "objelodane istinu" o skanadalu, tako da u svemu
tome još možeš ostaviti i utisak heroja, odnosno, borca za
narodnu stvar. Njihov posao je da preduhitre prave protivnike
tj. da na vrijeme zauzmu veći dio terena, slično kao kod
ragbija. Plati bogatim ljudima da odigraju tu funkciju za tebe a
oni će se praviti kao da kobajagi troše svoje pare.
17. Zapljusni internet svojim vlastitim agentima. To
podrazumijeva i odgovor na pitanje: "Šta to motiviše čovjeka
koji troši sate i sate na internet forumima braneći svoju vladu
i medije; i napadajući njihove istinske kritičare?" Zar nije
dovoljno to što vladini zvaničnici imaju svoje ljude u
novinskim, radio i TV kućama? Čini se nije.
Komentar: Kako stvari trenutno stoje, internet je ostao
jedini ventil kroz koji je moguće dobiti neku istinsku i
relevantnu informaciju. Međutim, i tu je već odavno došlo do
poplave tzv. ‘cointelpro-agenata’ čiji je zadatak da vrše jednu
stalnu distrakciju ljudi i unose konfuziju koliko je god to
moguće. Međutim, ove individue mogu nam dobro poslužiti za
vježbanje naše lične pronicljivosti.
Iz Nauke
Ponerologija - nauka o prirodi zla, njegovom porijeklu i
prenošenju
Šizoidna psihopatija
(iz knjige:
Political Ponerology: A Science on The Nature of Evil adjusted
for Political Purposes;
Andrew M. Lobaczewski, Ph.D.)
Šizoidna psihopatija je izolovana još od strane prvih
osnivaća moderne psihijatrije. Još od početka ona je tretirana
kao jedan lakši oblik istog nasljednog faktora koji uzrokuje
podložnost šizofreniji. Međutim, ova poslednja veza ne može se
ni potvrditi, niti negirati uz pomoć statističkih analiza a u to
vrijeme nisu bili pronađeni ni biološki testovi koji su bili u
stanju da riješe ovu dilemu. ...
Literatura nam pruža više opisa različitih oblika ove
anomalije, čije se postojanje može pripisati promjenama u
genetičkim faktorima ili razlikama u drugim individualnim
karakteristikama ne-patološke prirode. Sada ćemo skicirati neke
uobičajene karakteristike ove podvrste.
Ljudi koji su zahvaćeni ovom anomalijom su preosjetljivi i
nepovjerljivi, međutim, oni veoma malo obraćaju pažnju na
osjećanja drugih, skloni su da zauzimaju ekstremne pozicije i
rado se osvećuju za male uvrede.
Oni su ponekad ekcentrični, odnosno, čudaci, po svojoj
prirodi.
Njihov slab osje ćaj
za psihološke situacije i realnost navodi ih da pogrešno i
negativno interpretaju namjere drugih ljudi.
Oni se lako uključuju u aktivnosti koje su kobajagi moralne,
međutim, koje u suštini nanose štetu i njima i drugima.
Njihov osiromašen psihički pogled na svijet čini ih tipičnim
pesimistima u vezi ljudske prirode. Izraze ovih karakterističnih
stavova često nalazimo u njihovim tvrdnjama i pisanim djelima:
"Ljudska priroda je toliko ružna da se red u ljudskom
društvu jedino može zavesti uz pomoć jake vlasti koju obrazuju
visokokvalifikovane individue koje zastupaju neke više ideale."
Ovu njihovu tipičnu izjavu možemo nazvati "šizoidna
deklaracija"…
[Ovdje moramo naglasiti da šizoidne ličnosti generalno
smatraju da su ONI ti, i niko drugi do oni, koji znaju kako
čovječanstvo treba dovesti u red.]
Međutim, kad se nađu obuhvaćeni veoma stresnim situacijama,
šizoidni nedostaci kod njih dovode do toga da te osobe veoma
lako kolabiraju. Njihov kapacitet za razmišljanje postaje
karakteristično zagušen, pa šizoidi onda zapadaju u reaktivna
psihotička stanja koja su po izgledu slična šizofreniji, tako da
to onda vodi do uspostavljanja pogrešne dijagnoze.
Zajednički faktor u raznolikosti ove anomalije je jedno
potmulo bljedilo emocija i osjećanja za psihološke realnosti. To
se može pripisati niskom kvalitetu njihovog instiktivnog
substratuma, koji kao da radi na pijesak. Nizak emocionalni
pritisak dozvoljava im da razviju odgovarajuće špekulativno
rezonovanje koje je korisno u ne-humanističkim sferama
djelovanja. Zbog svoje jednostranosti, oni su skloni da smatraju
sebe intelektualno superiornijim od "običnih" ljudi.
Kvalitativna frekvencija pojave ove anomalije razlikuje se
među rasama i nacijama: niska je kod Crnaca a visoka kod
Jevreja. (…)
Prema mojim opservacijama ova anomalija je autozomalno
nasljedna.
Ponerološko djelovanje šizoida [Ponerologija – nauka u
porijeklu i prijenosu zla, prim. prev.] može se određivati sa
dva aspekta. U jednom užem obimu, takvi ljudi prouzrokuju
nevolje članovima svojih porodica, lako se pretvaraju u
alatke za širenje intriga u rukama inteligentnih individua...
Njihova tendencija da gledaju na ljudsku realnost na
indoktriniran i prost način kojeg smatraju "ispravnim", često
transformiše njihove dobre namjere u loše rezultate. Međutim,
njihova ponerološka uloga može zadobiti makrosocijalne
proporcije ukoliko se njihovi stavovi prema ljudskoj realnosti i
njihove velike doktrine, za čije stvaranje imaju veoma izraženu
tendenciju, stave na papir i štampaju u velikim tiražima.
Uprkos ovim njihovim tipičnim nedostacima, ili čak jednoj
otvorenoj šizoidnoj deklaraciji, njihovi čitaoci ne
shvataju kakve su istinske karakteristike tih autora; oni
interpretiraju takva djela u skladu sa svojom ličnom prirodom.
Umovi normalnih ljudi teže ka korektivnim interpretacijama
zahvaljujući participaciji njihovog vlastitog bogatijeg
psihološkog pogleda na svijet. Međutim, mnogi čitaoci kritički
odbacuju ovakve radove sa jednim moralnim gađenjem ali nesvjesni
njihovih specifičnih uzroka.
Jedna analiza uloge koju su odigrali radovi Karla Marksa lako
otkriva sve gore navedene tipove apercepcije i društvene
reakcije koje su dovodile do podvajanja me đu
ljudima. [...]
Za vrijeme stabilnih vremena koja se naoko čine sretnim, mada
su i ona obilježena nepravdom prema pojedincima i nacijama, ovi
[šizoidni] doktrinari vjeruju da su pronašli jednostavno
rješenje da srede probleme u jednom takvom svijetu.
Takavi istorijski periodi uvijek su karakterizirani jednim
generalno osiromašenim psihičkim pogledom na svijet, tako da se
u takvim vremenima, jedan šizoidni, siromašan psihološki pogled
na svijet ne istiće iznad ostalih i prihvata se kao jedna
legalna ponuda.
Te doktrinarne individue karakteristično manifestuju određeni
prezir u vezi moralista a onda zagovaraju potrebu za ponovnim
otkrivanjem izgubljenih ljudskih vrijednosti i za razvojem
jednog bogatijeg i ispravnijeg psihološkog pogleda na svijet.
Šizoidni karakter teži da nametne svoj vlastiti konceptualni
svijet drugim ljudima ili društvenim grupama, koriste ći
jedan relativno kontrolisan patološki egoizam i izvanrednu
istrajnost koja proistiće iz njihove uporne prirode.
Tako su oni na kraju u stanju da savladaju ličnost druge
individue, što dovodi do toga da se ova počne očajno nelogično
ponašati. Sličan uticaj oni takođe mogu izvršiti i na neku grupu
ljudi kojoj su se pridružili.
Oni su psihički usamljenici koji se osjećaju ljepše u nekim
društvenim organizacijama, gdje postaju žestoki pobornici neke
ideologije, vjerski fanatici, materijalisti ili sljedbenici neke
ideologije koja ima satanističke karakteristike. Ukoliko se
njihove aktivnosti svode na diretne kontakte na nižoj društvenoj
razini, njihovi poznanici ih obično vide kao ekcentrike, što
ograničava njihovo ponerološko dejstvo. Međutim, ukoliko
oni uspiju da sakriju svoju vlastitu ličnost iza pisanih riječi,
njihov uticaj može otrovati umove u društvu u jednom veoma
širokom obimu i za jedno veoma dugo vrijeme.
Karl Marx predstavlja najbolji takav primjer jer je on bio
najpoznatija figura te vrste. Frostig, psihijatar iz stare
škole, uključio je Engelsa i druge u jednu kategoriju koju je
nazvao "kategorija bradatih šizoidnih fanatika". Poznate
proklamacije pripisane Sionskim Mudracima na početku prošlog
vijeka počinju sa jednom šizoidnom deklaracijom.
Devetnaesti vijek, pogotovo njegova druga polovina, čini se da
je bio vrijeme jedne izvanredno velike aktivnosti od strane
šizoidnih individua, koje su često bile, mada ne uvijek,
jevrejskog porijekla. Nakon svega, moramo imati na umu da 97% od
svih Jevreja ne izražava ovu anomaliju kao i to da se ona javlja
u svim evropskim nacijama, mada u jednom značajno manjem
stepenu. U naše naslijeđe iz tog perioda spadaju predstave o
svijetu, naučne tradicije i zakonodavni koncepti začinjeni
aromama šizoidnog shvatanja realnosti.
Uprkos činjenici što pisana djela šizoidnih autora sadrže u
sebi gorenavedene nedostatke, ili čak otvoreno formulisane
šizoidne deklaracije koje za specijaliste mogu da predstavljaju
sasvim dovoljna upozorenja, prosje čan
čitaoc njih ne prihvata kao jedan pogled na realnost zahvaćen
ovom anomalijom, nego radije kao jednu ideju prema kojoj on
treba da zauzme neki stav koji je baziran na njegovim
ubjeđenjima i rezonovanju. To je prva greška.
Ova previše pojednostavljena šema, lišena psiholoških boja i
zasnovana na lako dostupnim podacima, vrši jedan
intenzivan uticaj na pojedince koji su nedovoljno kritički
nastrojeni, često frustrirani usljed svog lošeg
prilagođavanja društvu, kulturno zapostavljeni, ili koji se
karakterišu određenim psihičkim nedostacima. Drugi bivaju
podstaknuti na kritiku baziranu na njihovom zdravom razumu, mada
ni njima, takođe, ne uspijeva da shvate suštinske uzroke ovog
problema....
Među osobama koje prihvataju sadržaje ovakvih dijela, možemo
razlikovati dva posebna tipa apercepcije: kritički-korektivni i
patološki.
Ljudi koji imaju normalan osjećaj za psihološku realnost
skloni su inkorporaciji onih važnijih elemenata iz tih dijela.
Oni će takođe trivijalizirati očigledne greške i nadomiještati
šizoidne propuste uz pomoć svog mnogo bogatijeg pogleda na
svijet. To onda vodi do jedne razumnije, odmjerenije, pa tako i
kreativnije interpretacije, ali ne potpuno oslobođene uticaja
grešaka koje su gore navedene.
[Ne dešava li se nešto slično i kad normalan čovjek čita tzv.
"svete knjige"?!?]
Patološko prihvatanje se manifestuje kod individua sa
različitim poremećajima, bilo da su oni naslijedni ili stečeni,
kao i kod mnogih ljudi sa iskrivljenom ličnošću i onih kojima je
nanesena neka društvena nepravda....
Šizoidija tako igra suštinsku ulogu kao jedan od faktora u
genezi zla koje ugrožava naš savremeni svijet. Zadatak
psihoterapije u takvom svijetu trebao bi podrazumijevati da se
posljedice ovog zla eliminišu što god stručnije je to moguće....
U ponerološkom procesu ovog patokratskog fenomena,
karakteropatične individue prihvataju ideologije stvarane od
strane doktrinara, često šizoidnih ljudi, pretaču ih u jedan
aktivni propagandni oblik i proširuju sa jednim patološkim
egoizmom i paranoidnom netolerancijom svake filozofije koja se
ne slaže s njihovom. [...]
Komentar: Uh, stvarno bi to bilo gadno kad bi takvi zavladali
na ovoj planeti!?!
Teorije Zavjere
Protokoli i medija
Svojevremeno se digla velika galama u vezi tzv.
Protokola Sionskih Mudraca
koji su na nekom svajcarskom sudu cak i zvanicno proglaseni
krivotvorenima. Bez obzira na to sto su oni "krivotvoreni," cini
se da su oni koji su ih pisali prije vise od 100 godina, jos
tada imali prilicno dobar pregled buducih zbivanja na ovoj
planeti. Mada semitski Jevreji koji su implicirani kao glavni
protagonisti ovog plana nemaju s njim nikakve veze, cini se da
onima koji su ga stvarno zacrtali, zasada sve ide po planu.
Mediji su danas glavna poluga za manipulaciju svijesti
covjecanstva, pa je stoga njihova kontrola od sustinske
vaznosti.
Uostalom, da se malo podsjetimo na Protokol br. 12, gdje se
upravo o tome govori.
Masonsko tumačenje
riječi "sloboda". Budućnost štampe u masonskom carstvu. Kontrola
štampe. Dopisničke agenture. Šta je progres po shvatanjima
masonstva? Još nešto o štampi. Masonska solidarnost u savremenoj
štampi. Pokretanje provincijalnih "društvenih" zahtijeva.
Nepogrešivost novog režima.
Riječ "sloboda", koja se može tumačiti raznoliko, mi tumačimo
i određujemo ovako:
sloboda je pravo da se može činiti ono što dozvoljava zakon.
Ovakvo tumačenje ove riječi poslužiće nam u ono vrijeme time što
će se sva sloboda obresti u našim rukama, jer će zakoni rušiti
ili stvarati samo ono što mi budemo željeli po gore navedenom
programu.
Sa štampom ćemo postupiti na slijedeći način.
Kakvu ulogu igra sada dnevna štampa? Ona služi bujnom
raspravljanju o našim bujnim strastima ili sebičnom
partizanstvu. Ona biva prazna, nepravična, lažljiva, i većina
ljudi ne shvata čemu ona služi. Mi ćemo je osedlati i dobro
zauzdati, i to isto ćemo uraditi i sa svom ostalom štampom, jer
kakvog smisla ima izbavljati se od napada dnevne štampe ako
budemo ostali meta za brošure i knjige? Mi ćemo pretvoriti taj
dragocjeni javni produkt, dragocjen u smislu pogodnosti njegove
cenzure, u unosan posao za našu državu: mi ćemo je opteretiti
posebnom taksenom prirezom i kaucijama prilikom osnivanja organa
ili tipografija, koji će tako osigurati našu vladu od svih
napada od strane štampe. Za eventualni napad na nas, mi ćemo
kažnjavati nemilosrdno.
Takve mjere, kao što su marke, kaucije i kazne
donijeće ogroman prihod vladi. Istina, partijski listovi mogli
bi ne žaliti novca, ali mi ćemo ih zabranjivati odmah poslije
drugog napada na nas. Niko se nekažnjeno ne može dotaći oreola
naše državničke nepogrešivosti. Povod za zabranu izdanja -
zabranjeni organ uznemirava umove naroda bez ikakva povoda i
osnova. Molim vas da imate u vidu, da će među onima koji nas
napadaju biti i organi koje smo mi osnovali, ali oni će napadati
isključivo one tačke koje smo mi već predodredili za izmjenu.
Ni jedna informacija neće dopirati u društvo bez naše
kontrole.
To mi sada postižemo time što sve novosti prima samo nekoliko
agencija u kojima se one koncentrišu sa svih krajeva svijeta.
Ove agencije biće tada potpuno naše ustanove i objavljivaće samo
ono što im mi naredimo.
Kad smo mi sada umjeli da zavladamo umovima gojskih
društava u tolikoj mjeri da pogotovu svi oni gledaju na svjetske
događaje kroz obojena stakla onih naočara koje im mi stavljamo
na oči, kad sada za nas ni u jednoj državi ne postoje prepreke
koje bi nam zatvarale pristup ka državnim tajnama, kako ih
glupost gojska naziva, šta će tek biti onda kada mi budemo
priznati gospodari svijeta u licu našeg sveopšteg cara?!
No vratimo se na budućnost štampe. - Svaki koji poželi da
bude izdavač, bibliotekar ili štampar biće prinuđen da dobije za
taj posao ustanovljenu diplomu, koja će mu se u slučaju krivice
odmah oduzeti. Kod takvih mjera oruđe misli postaće vaspitno
sredstvo u rukama naše vlade koja neće dopustiti narodnim masama
da lutaju po prašumama maštanja o blagodetima progresa. Ko od
nas ne zna da su te blagodeti i dobročinstva direktni putevi ka
ružnim maštarijama koje su porodile anarhične odnose ljudi,
između sebe i vlasti, jer je progres ili, bolje rečeno, ideja
progresa, navela na misao o emancipaciji svake vrste, ne
utvrdivši njene granice...
Svi takozvani liberali anarhisti su, ako ne djela a
ono misli. Svaki od njih juri za avetima slobode padajući
isključivo u samovolju, to jest u anarhiju protesta radi
protesta...
Pređimo na štampu. Mi ćemo je opteretiti taksama od
tabaka i kaucijama, a knjige koje imaju manje od 30 tabaka -
dvostruko više. Mi ćemo ih upisati u kategoriju brošura, da bi
smo s jedne strane smanjili broj onih listova koji predstavljaju
najgori štampani otrov, a s druge strane - ta mjera će ih
prinuditi na tako dugačke sastave da će ih svijet malo čitati,
naročito zbog njihove skupoće. Ono, pak, što mi budemo izdavali
sami, u korist umnog upućivanja u obilježenom i željenom pravcu,
biće jeftinije i čitaće se na jagmu. Porezivanje će umiriti
prazan književni zanos, a kažnjivost će staviti književnike u
zavisnost od nas. Ako se i nađu oni koji žele da pišu protiv
nas, neće se naći oni koji će ta njihova djela da štampaju.
Prije nego što primi na štampanje kakvo djelo, izdavač
mora tražiti od nas dozvolu za to. Na taj način, mi ćemo mnogo
ranije znati za sve zamke i intrige koje nam se spremaju, i mi
ćemo ih razbiti preduhitrivši ih unaprijed objašnjenjima po temi
o kojoj se u knjizi raspravlja.
Književnost i novinarstvo dvije su najvažnije vaspitne
sile, - eto zašto će naša vlada postati vlasnik većine listova.
Time će se naturalisati štetan uticaj privatne štampe i zadobiti
ogroman uticaj na umove...
Ako odobrimo deset dnevnih listova, mi ćemo osnovati svojih
trideset i tako dalje u tom smislu. Ali o tome ne smije da bude
ni najmanje sumnje u publici, čega radi će svi listovi koje mi
budemo izdavali imati najrazličitije i najprotivnije po
spoljašnosti pravce i mišljenja, što će izazvati povjerenje
prema nama i privući na našu stranu naše protivnike koji ništa o
tome ne slute, te će oni na taj način pasti u našu klopku i biti
potpuno bezopasni.
Na prvom mjestu biće postavljeni organi službenog karaktera.
Oni će uvijek biti na strani i čuvati naše interese, te će stoga
i njihov uticaj biti relativno ništavan.
Na drugom - stajaće organi poluslužbeni čija će se uloga
sastojati u tome da privuku ravnodušne i zagrijane.
Na trećem mjestu postavićemo tobože našu opoziciju, koja će
makar u jednom od svojih organa predstaviti se tobože kao naš
antipod. Naši stvarni protivnici primiće u duši ovu varljivu
opoziciju za svoje ljude i pokazaće nam svoje karte.
Svi naši listovi predstavljaće sve moguće pravce -
aristokratski, republikanski, revolucionarni, šta više
anarhistički - dokle god, naravno, bude bio živ ustav... oni će,
kao indijski bog Višnu, imati stotinu ruku od kojih će svaka
pipati čiji god hoćete puls u javnom mnenju. Kada dođe do
ubrzanja pulsa, tada će ove ruke povesti javno mnenje u pravcu
našeg cilja, uzbuđena osoba gubi moć rasuđivanja i lako se
podaje sugestiji. One budale, koje budu mislile da izražavaju
mišljenje lista svog tabora, izražavaće naše mišljenje ili ono
koje mi želimo. Uobražavajući da idu za organom svoje partije,
oni će poći za onom zastavom koju mi budemo istakli.
Da bismo upućivali u tom pravcu ovu našu novinarsku miliciju,
mi moramo naročito pažljivo organizovati ovaj posao. Pod imenom
centralnog odsjeka štampe, mi ćemo osnovati književne skupove na
kojima će naši agenti davati parole i signale. Pretresajući i
oponirajući našim projektima uvijek površno i nedodirivajući
njihovu suštinu, naši će organi voditi prazno puškaranje sa
službenim listovima samo zato, da bi nam pružili povod da se
izjasnimo podrobnije nego što smo to mogli uraditi u svojim
početnim službenim izjavama, naravno, kad to za nas bude
probitačno i korisno.
Ovi napadi na nas odigraće još i tu ulogu što će podanici
biti uvjereni u potpunu slobodu javnog govora, a našim će
agentima to dati povod da tvrde kako protivnički listovi govore
koještarije, jer ne mogu da nađu prave razloge za stvarno
opovrgavanje naših naređenja.
Takve, neprimjetne za javno mnjenje, ali sigurne mjere
najuspješnije će okrenuti javnu pažnju i povjerenje na stranu
naše vlade. Zahvaljujući njima, mi ćemo ukoliko to bude potrebno
uzbuđivati i smirivati duhove u političkim pitanjima, ubjeđivati
ili zbunjivati, štampajući čas istinu čas laž, fakt ili njihova
pobijanja, s obzirom na to da li su oni dobri ili rđavo
primljeni, uvijek oprezno pipajući teren prije nego što na njega
stupimo...
Mi ćemo pobjeđivati naše protivnike nasigurno, jer oni neće
imati na raspoloženju organe štampe u kojima bi se mogli
izjasniti do kraja usljed gorepomenutih mjera preduzetih protiv
štampe.
Probne kamičke, koje mi budemo bacali u našoj trećerazrednoj
štampi, u slučaju potrebe, mi čemo energično opovrgavati u našim
polu-službenim listovima.
I sada već u izvjesnim formama, recimo u francuskom
novinarstvu, postoji masonska solidarnost u paroli: svi organi
štampe vezani su među sobom profesionalnom tajnom; slično starim
augurima, nijedan član njezin, neće izdati tajnu svojih saznanja
i podataka, ako nije odlučeno da se ona objavi. Ni jedan od
novinara neće se usuditi da oda tajnu, jer se nijedan od njih ne
pušta u književnost ako u cijeloj prošlosti njegovoj nema kakve
bilo sramne ranice. Te bi rane bile odmah otvorene. Dokle god su
te rane samo tajna njih nekolicine, oreol dotičnog novinara
privlači mišljenje većine svijeta - za njim idu sa
oduševljenjem.
Mi računamo naročito na provinciju. U njoj mi moramo izazvati
one nade i težnje, sa kojima bismo se uvijek mogli baciti na
prestonicu, ističući prestonice za samostalne nade i težnje
provincije. Jasno je da izbor njihov mora uvijek biti isti -
naš. Nama je potrebno da se prestonice ponekad, dok mi ne uzmemo
punu vlast, nađu obavijenim provincijalnim mišljenjem naroda, to
jest većine udešene od naših agenata. Nama je potrebno da se
prestonice u psihološkom trenutku ne odaju pretresavanju i
kritici svršenog fakta iz jedinog razloga što je on primljen
mišljenjem provincijalne većine.
Kada budemo u periodu novog režima, prelaznog ka našoj
vladavini, mi nećemo smjeti dopuštati da štampa otkriva
društveno nevaljalstvo; potrebno je da se misli da je novi režim
u tolikoj mjeri sve zadovoljio, da su čak i zločini iščezli...
Svi slučajevi zločinstva moraju ostati poznati samo njihovim
žrtvama i slučajnim svjedocima - nikome više.
~***~
Komentar: Ukoliko smatrate ove ‘protokole’ lažnim i želite
ostati pri takvom uvjerenju, onda nemojte obraćati pažnju na
objektivnu realnost, tj. ponašajte se kao i do sada.
Zdravlje (mentalno)
Paraziti i manipulacija svijesti čovjeka
Prije nekoliko mjeseci nekim slučajem sam uključio TV i imao
priliku da vidim jednu interesantnu naučnu emisiju u kojoj su
prikazali kako jedna vrsta parazita mijenja ponašanje riba tako
što ih navodi da plivaju blizu površine i što ih oslobađa straha
od barskih ptica koje se njima hrane. Naravno, te ribe postaju
lagan plijen za ptice u kojima taj parazit nastavlja dalje sa
svojim razvojem.
Poznato je da se paraziti razvijaju u ciklusima često kroz
nekoliko različitih domaćina. S tim u vezi, odraslim parazitima
više odgovara živ domaćin, dok nekim njihovim razvojnim oblicima
jedino odgovara smrt domaćina jer je to jedini način da bi oni
nastavili sa svojim razvojnim ciklusom.
Međutim, i ljudska bića su domaćini raznoraznih parazita od
kojih neki takođe imaju sposobnost da im izmjene stanje
svijesti, odnosno percepciju, način razmišljanja i ponašanja.
Tako je, na primjer, u istoj emisiji prikazano kako je grupa
naučnika uzela uzorke krvi ljudi koji su riskantnim ponašanjem
izazvali teške saobraćajne nesreće i na kraju se ispostavilo da
je većina njih bila zaražena parazitom po imenu Toxoplasma
gondii. Dakle, hrabrost i odvažnost tih ljudi nije bila toliko
njihova, koliko se to na prvi pogled činilo. Ona je dolazila
usljed dejstva jednog parazita na njihovu psihu, kojem je
odgovaralo da njihov domaćin počini samoubistvo, odnosno, umre!
Sve ovo možda ne bi bilo toliko interesantno i značajno da
50% čovječanstva nije danas zaraženo ovom vrstom parazita.
U međuvremenu sam pronašao jedan interesantan tekst u kojem
autor navodi neke važne podatke na ovu temu:
POVRATAK GOSPODARA LUTAKA
http://www.corante.com/loom/archives/2006/01/17/the_return_of_the_puppet_masters.php
piše: Carl Zimmer
Da li paraziti mijenjaju ličnosti tri milijarde ljudi? Ovo
pitanje se pojavilo prije nekoliko godina i još uvijek se nije
riješilo.
Prvi put sam naišao na tu teoriju kad sam radio na mojoj knjizi
Parasite Rex. Istraživao sam jednu važnu sposobnost koju
paraziti imaju a to je da manipulišu ponašanje njihovih
domaćina. Mali metilj, Dicrocoelium dendriticum, na primjer,
tjera svog domaćina da se popne na vrh stabljike trave gdje će
biti lakše pojeden od strane sisara koji pasu tu travu. U
interesu metilja je da bude pojeden jer jedino kad dospije u
stomak ovce ili nekog drugog preživara on može da završi svoj
razvojni ciklus. Jedan drugi metilj, Euhaplorchis
californiensis, tjera inficiranu ribu da se praćaka na površini
vode i skače, čime ona uveliko povećava šanse da bude pojedena
od strane nekih ptica.
Ti paraziti su sami po sebi bili dovoljno interesantni i čudni,
međutim, onda sam upoznao Toksoplazmu gondii. Taj jednoćelijski
parazit živi u stomaku mačke odakle izbacuje jaja koja često
pokupe pacovi, miševi li neke druge životinje kojima se nekim
slučajem upravo mačke i hrane. U njihovim tijelima, uključujući
i mozak, iz tih jaja razvijaju se ciste. Pored svega toga, pacov
koji je zaražen Toksoplazmom izgleda perfektno zdrav. To je
sasvim razumno što se parazita tiče jer mačka ne bi bila posebno
zainteresovana da pojede mrtvog pacova. Međutim, naučnici sa
Oxforda su otkrili da ovaj parazit mijenja pacova na jedan veoma
suptilan ali značajan način.
Ovi naučnici su proučavali ponašanje pacova u jednom zatvorenom
prostoru veličine 6X6 stopa u kome su od cigli obrazovali jedan
lavirint od puteva i ćelija. U svaki ugao tog kaveza/kutije oni
su postavili po jedno gnjezdo kao i posude sa hranom i vodom a
na prostirku u svakom gnjezdu stavili su par kapi nekog
određenog mirisa. Tako su u jedno gnjezdo stavili miris svježe
slame, u drugo miris pravog pacovskog gnjezda, u treće miris
zečje mokraće a u četvto miris mačje mokraće. Kada su u taj
kavez ubacili zdrave pacove oni su se znatiželjno vrzmali po
njemu i ispitivali ona gnjezda. Međutim, kako je koji od njih
nailazio na ono gnjezdo s mirisom mačje mokraće tako se on brzo
odmicao od njega i više se nikad nije vraćao u taj ugao. To nije
bilo nikakvo čudo: miris mačke podstiće jednu naglu hemijsku
reakciju u mozgu pacova čija je posljedica jedna jaka
uznemirenost. (Kad naučnici testiraju sredstva za smirenje na
pacovima, oni se koriste mačjim urinom kako bi kod njih izazvali
paniku.) Napad panike tjerao je zdrave pacove da bježe što dalje
od tog mirisa a oni su uz to gubili i interes za ispitivanjem
novih stvari. Bolje se malo primiriti i ostati živ.
Nakon toga, naučnici su u kavez stavili pacove koji su bili
zaraženi Toksoplazmom. Pacovi koji su u sebi nosili taj parazit
generalno se nisu razlikovali od onih zdravih. Oni se normalno
mogu natjecati za parenje s drugima isto kao što nemaju nikakvih
problema da nađu hranu za sebe. Jedina razlika koju su naučnici
ustanovili je u tome da oni imaju mnogo veće šanse da budu
ubijeni. Oni se nisu nimalo uzbuđivali zbog mirisa mačje mokraće
i ponašali su se kao da nemaju nikakvih problema. Oni bi čak
nastavljali sa daljim istraživanjem tog područja isto kao što su
to činili i u drugim dijelovima kaveza. U nekim slučajevima,
njima je to mjesto bilo posebno interesantno i stalno su se
vraćali na njega.
Ovi naučnici pretpostavljaju da Toksoplazma luči određene
supstance koje mijenjaju hemijske procese u mozgu pacova. Ta
manipulcija je evoluirala kroz prirodnu selekciju, tako da
paraziti koji trebaju da završe svoj ciklus u mačkama ostavljaju
mnogo veće potomstvo.
Ovim naučnicima sa Oksforda je već bilo poznato to da i ljudi
takođe mogu biti zaraženi Toksoplazmom. Čovjek se zarazi jajima
tog parazita prilikom rukovanja kutijama s pjeskom gdje mačke
vrše nuždu ili preko zemlje. Kod većine ljudi ta infekcija ne
uzrokuje patološke promjene. Samo kod onih ljudi čiji je imuni
sistem slab može doći do nekontrolisanog razmnožavanja
Toksoplazme. To je upravo i razlog zašto se trudne žene
savjetuju da ne dolaze u kontakt sa kutijama odnosno mjestima
gdje mačke vrše nuzdu i zašto Tokspolazmoza predstavlja veliki
rizik za ljude koji boluju od AIDS-a. Normalno, ovaj parazit
sasvim mirno živi u čovjekovom tijelu (i mozgu). Procjenjuje se
da je oko pola ljudi na našoj planeti inficirano sa
Toksoplazmom.
S obzirom na činjenicu da ljudski mozak i mozak pacova imaju
dosta sličnosti (imaju istu anatomsku strukturu i iste
neurotransmitere), sasvim je prirodno to što se pojavilo i
pitanje: ako Toksoplazma može promijeniti ponašanje jednog
pacova, može li promijeni i ponašanje čovjeka? (…)
Neki naučnici vjeruju da Toksoplazma mijenja ličnost svog
ljudskog domaćina, uzrokujući različite promjene u svijesti kod
muškaraca i žena. Parazitolog Jaroslav Flegr sa Univerziteta
Charles u Pragu podvrgao je psihološkim testovima jednu grupu
ljudi koji su bili inficirani Toksoplazmom, kao i jednu
kontrolnu grupu sastavljenu od zdravih ljudi. Oni koji su bili
inficirani pokazali su jednu laganu ali statistički značajnu
tendenciju da budu više samoprijekorni i nesigurni.
Paradoksalno, inficirane žene su u prosjeku imale tendenciju da
budu društvenije i srdačnije od onih iz kontrolne grupe dok su
inficirani muškarci naginjali ljubomori i sumnjičavosti.
Ovaj nalaz bio je kontroverzan i osporavan od strane mnogih.
Međutim, on je privukao pažnju naučnika po imenu E. Fuller
Torrey sa instituta the Stanley Medical Research Institute,
Bethesda, Maryland. Torrey i njegove kolege primjetili su neke
intrigirajuće veze Toksoplazme i šizofrenije. Infekcija ovim
parazitom bila je povezana sa određenom vrstom neurona
(astrociti). Isto kao i šizofrenija. Trudne žene zaražene
Toksoplazmom imaju veće šanse da rode djecu koja će kasnije
oboliti od šizofrenije. Torrey je naveo više tih veza u svom
naučnom radu iz 2003. godine. Dok sve ovo ne predstavlja nikakve
dokaze, to nam daje dovoljno razloga za razmišljanje. Možemo
pretpostaviti da izlaganje Toksoplazmi uzrokuje suptine promjene
u ličnosti mnogih ljudi ali kod jednog manjeg dijela te promjene
mogu izazvati veoma štetne posljedice.
Godinu dana kasnije, Torrey i njegove kolege su otkrili jos
jednu fascinantnu vezu. Oni su nasadili ljudske ćelije u Petri
posudu (vrsta laboratorijske posude sa hranljivom podlogom,
prim. prev.) a onda ih inficirali sa Toksoplazmom. Onda su
tretirali te ćelije raznovrsnim lijekovima koji se normalno
koriste u tretmanu šizofrenije. Nekoliko od tih sredstava, od
kojih je to bilo najizraženije kod haloperidol-a, zaustavilo je
razvoj tog parazita.
Tako su se Fuller i naučnici sa Oxforda udružili u pokušaju da
nađu odgovor na pitanje: da li lijekovi koji se koriste za
tretman šizofrenije mogu pomoći pacovima inficiranim
Toksoplazmom? Oni su nedavno i objavili svoje rezultate u
žurnalu - the Proceedings of the Royal Society of London (press
release) gdje su naveli da su sproveli jedan eksperiment
prilikom kojeg su tretirali pacove zaražene toksoplazmom
haloperidolom i nekim drugim anti-psihotičkim preparatima.
Ustanovili su da su ta sredstva učinila pacove strašljivijim i
da su bila isto toliko efikasna kao i pyrimethamine, koji se
inače koristi kao anti-parazitik, specifično za eliminaciju
Toksoplazme.
Postoji još mnogo toga što je preostalo da se uradi kako bi
se potpuno objasnilo sve ovo u vezi parazita i ličnosti. Na
primjer, šta to Toksoplazma luči u mozgu kako bi manipulisala
svog domaćina? I kako ta supstanca dovodi do pojave šizofrenije
kod nekih ljudi? Čak ako je ova hipoteza tačna onda bi to bilo
samo za neke slučajeve šizofrenije, dok će neki njeni drugi
uzroci još uvijek ostati neotkriveni. Ali ipak...ta pomisao da
paraziti manipulišu čovjekovu ličnost – pa možda čak tako
povećavaju i kulturalnu raznolikost – vrzma mi se po glavi, kao
kod nekog težeg slučaja Toksoplazmoze.
Komentar: Kako vidimo, pored onih sila koje se nalaze na vrhu
piramide vlasti u ljudskom društvu, za kontrolu nad našom
sviješću bore se i najobičniji - paraziti. Izgleda da smo mi
jedini koji se mnogo ne brinu u vezi sa stanjem naše svijesti
jer - mi imamo utisak da se ona nalazi pod našom
kontrolom!?
Zona Sumraka
(Skoro sve vijesti iz prave Zone Sumraka upravo ste
pročitali, tako da nema potrebe da ovdje nešto posebno
dodajemo.)
"Humor"
Vijesti s - druge strane
Incident na astralu
Od našeg specijalnog i anonimnog dopisnika s druge strane
upravo smo saznali da je nedavno došlo do jednog
međudimenzionalnog incidenta kojeg je izazvao niko drugi do
čuveni bosanski mislilac, mali Mujo. Čini se da je sve počelo
kad je Mujo pao u sihičku krizu, otišo u kafanu kod Ahme i
dohvatio se rakije šljive, u narodu poznate kao – brlja, ne bi
li došao sebi. Kad je popio prvu flašu, počeo je da trne, onda
je dobio osjećaj kao da lebdi, a tamo negdje, kod druge flaše,
odjednom se ukočio i zvekno o patos ko fosna, odmah ispod šanka.
Prisutnima je sve izgledalo tako kao da je Mujo pao mrtav jer je
pio a nije mezio, međutim, on nije umro nego se spontano i
iznenada astralno projicirao iz Ahmine kafane - direktno u 4D.
Uletjeo gore ko flak, brzo se snašo i odmah počeo da pravi
belaje. Prvo je, za svaki slučaj, potražio Hrkljuša, pa kad je
vidjeo da ga nema, kao što je i prepostavljao, on se gadno
razbjesnio i momentalno se dao u potragu za onima koji su ga
izmislili. "Sad ću da vam jebem majku džubrad jedna
četverodimenzionalna"!!! - vikao je Mujo dok je rasturo lizije i
grejse po astralu… "Koga ste vi našli zajebavat majku vam jebem
fašističku"!!!
Da je stvar bila ozbiljna zaključujemo po tome što je i
čuveni Umbaba Samahongo, za kojeg tvrde da je i sam Hrkljuš bio
stvoren prema njegovoj slici i prilici, morao hitno da napusti
tu vremensko-prostornu zonu. Navodno, Umbaba, koji se uz puno
dima i vatre još davno (prema našem vremenu), lično prikazao
Mojsiju, uspio je da izmakne Muji u posljednji čas, (prema 4D
vremenu). Međutim, iste sreće nije bio i njegov jaran Gabrijel
(to je onaj kojeg je Umbaba poslao da se prikaže Muhamedu). On
je navodno još uvijek u komi, nakon što ga je Mujo propustio
kroz ruke. Čujemo da ni onaj anđeo Moroni Mormonijević, (koji se
po Umbabinom nalogu prikazao Jozi Smitu) takođe nije nimalo
dobro prošao u susretu s Mujom. Prema posljednjim izvještajima,
ljekari se još uvijek bore za njegov život.
Navodno, Umbabu je spasilo samo to što je komšija Živorad dao
Muji vještačko disanje u pravi čas, tako da se ovaj povratio
nazad prije vremena, što je Umbabi omogućilo da mu izmakne iz
ruku. Prema izjavama svjedoka, kad se Mujo vratio sebi, prvi
riječi su mu bile: "E, jebiga Živko, đe sad nađe da me vraćaš
nazad!? Taman sam se bio zagrijo."
Reptilska sredstva informisanja prećutala su stvarni broj
pretrpljenih žrtava prilikom ovog interdimenzionalnog incidenta,
dok je Umbaba lično sazvao hitan sastanak 4D OPS Savjeta
Bezbjednosti, sa samo jednom tačkom dnevnog reda – kako da se
stane u kraj malom Muji i njegovim astralnim izletima. S obzirom
da je ovaj sastanak bio održan iza zatvorenih vrata, naš
dopisnik s druge strane, nije uspjeo da sazna šta su tamo
zaključili, tako da će to ostati misterija. U međuvremenu,
nedugo nakon što je došao sebi, mali Mujo je otpočeo sa
specijalnim pripremama za nove astralne napade ali ovaj put
zajedno sa jaranom Živoradom, koji takođe ima neke nerasčišćene
račune sa Umbabom Samahongom i njegovom 4D rajom.
"Vidjeće oni svog Hrkljuša, ima na nos da im izađe! – rekao
je Živko našem reporteru, a Mujo je dodao: “Pokazaćemo mi njima
pošto Musa dere jarca"! To je bilo ono što su ovi hrabri
hiperdimenzionalni ratnici, izjavili ekskluzivno za
www.galaksija.com
dok su se marljivo pripremali u Ahminoj kafani, odakle će se
najvjerovatnije obaviti njihovo sljedeće astralno lansiranje u
4D.
A onda, neka je Umbabi Hrkljuš na pomoći.
Napomena: za one koji nekim slučajem nisu čuli, mali Mujo je
balkanski mislilac a bavio se i poezijom sve dok nije napisao
one ozloglašene satanske tj. šuljkrH-ove Stihove, pa onda morao
da se povuče u anonimnost. Naravno, s obzirom da se o njima ne
smije pričati, mi ćemo ih ovdje samo pismeno objaviti:
Satanski Stihovi
Došlo vrijeme, nemere se dihat
A
od muke, nemerem ni pričat
Oj Hrkljušu jebalo te Pismo
Pa, mi ljudi različiti nismo
Para nemam ni somun da kupim
A
oš’ da te ja u dupe ljubim
Mati nema ni za stan da plati
Fata mi se na užetu klati
Dok
se tebi mi moramo divit
Od
gluposti nemere se živit
Cijeli život patim se i grebem
Majku li ti fašističku jebem
Džubre jedno, tebi je milina
Da
patimo zbog tvojih doktrina
Jebalite ti mentalni okovi
Sveštenici, hodže i popovi
Zemlja gori, psihopate prijete
Sjebaće nas, od glave do pete
Silaz’ dolje, svega ovog glede
Razbiću te, rahmeta mi dede
(Psssst - nemojte ovo nikom pričat, da vam ne bi bilo … žžžk)
_______________
|
