www.galaksija.com

Znakovi Pored Puta

Alternativne Vijesti sa planete i okoline

19/11/06

  •  

    Arhiva:

     

    25-08-06

    05/08/06

    28/05/06

    17/03/06

    25/11/05

    17/09/05

    12/06/05

    22/04/05

    28/03/05

    06/03/05

    25/02/05

     

     Nedavno nas je jedan posjetilac vebsajta lijepo pohvalio. Tako on između ostalog kaže da je ovdje našao mnogo novih informacija, što naravno ne znači da prihvata sve zdravo za gotovo, nego da ipak sve podvrgava jednoj "kritičkoj analizi". Da, to je upravo ono što bi svi mi trebali činiti! Međutim, tu imamo i jedan mali problem kojeg prvo moramo riješiti. Podvrgavanje novih informacija kritičkoj analizi ne može se uspješno obavljati ukoliko prvo stare informacije, koje smo prihvatili kao ‘bogomdanu’ istinu i koje nam sada regulišu percepciju, ne podvrgnemo jednoj - kritičkoj analizi.

    ***

    Ovih dana uspješno je privedena kraju još jedna od američkih sprdačina na globalnom nivou, suđenje Sadamu Huseinu. Sve je bilo naravno fer, pošteno i nadasve - demokratski. U toku procesa, nekoliko advokata koji su branili individuu koja je sjedila na optuženičkoj klupi je ubijeno, drugima se prijetilo a svima je pristup osobi koju brane bio strogo ograničen. Ovaj sudski proces je bio zatvoren za javnost a ono što je učinjeno dostupnim, prethodno je propušteno kroz nekoliko filtera.

    U jednom od prošlih izdanja Znakova, pomenuli smo podatak da je Sadam Husein napustio Bagdad neposredno prije njegovog pada i uputio se zajedno sa stotinjak članova svoje porodice i rodbinom najverovatnije u Bjelorusiju.

    Ukoliko ne vjerujete a znate englenski jezik, onda u vezi s tim možete pogledati sljedeće članke:

    http://www.thetruthseeker.co.uk/article.asp?ID=1079

    http://www.thetruthseeker.co.uk/article.asp?id=729

    http://www.news24.com/News24/World/Iraq/0,,2-10-1460_1547794,00.html

    http://www.thetruthseeker.co.uk/article.asp?ID=725

    http://web.archive.org/web/20041101034559/http://english.pravda.ru/printed.html?news_id=12494

    http://www.theglobeandmail.com/servlet/Page/document/v4/sub/MarketingPage?user_URL=http://www.theglobeandmail.com%2Fservlet%2Fstory%2FRTGAM.20031218.wiraq-saddam1218%2FBNStory%2FInternational%2F&ord=1162827334070&brand=theglobeandmail&force_login=true

    Kasnije su Amerikanci napravili šou program u svom klasičnom holivudskom stilu, nalazeći Sadama kako se kao pacov skriva u nekoj jami.

    (pored rupe iz koje je navodno izvađen Sadam Husen, lijepo se vide zrele datule, koje nikada prije nisu sazrijevale u decembru)

    U svakom slučaju, kad su mediji kontrolisani, onda je sve moguće. Međutim, čini se da je u poslednje vrijeme sve više i više onih kojima se već povraća od ovakvih egzibicija patokratije na vlasti!?

    ***

    Američka kampanja "oslobađanja" Iraka i "uvođenja demokratije" (čitaj: pljačka nafte) do sada je koštala oko 655 hiljada života, računajući samo Iračane. Prema zvaničnim podacima, u Iraku je do sada izgubilo život oko 3500 američkih vojnika (nezvanično – nešto manje od 8000).

    655 hiljada ljudi! Već odavno sam gledanje televizije smanjio na minimum jer se osjećam poniženo onim što mi se tu servira. Isto tako je sa radiom i novinama. Ovih dana imao sam priliku da posmatram par emisija na temu spašavanja jednog ljudskog života, ili života neke životinje. Neki ljudi su uložili natčovječanske napore kako bi spasili drugog čovjeka ili neku životinju. Bravo, svaka čast! Međutim, ni pomena o onih 655 hiljada žrtava u Iraku, kao i hiljadama ljudi koji svakodnevno ginu u oružanim sukobima širom ove planete. Pa, naravno, to je zbog ratova, ‘objasniće’ neko. Tu mi ništa ne možemo poduzeti. Stvarno?! A onih 25-30 hiljada ljudi, većinom djece, što umru svaka 24 časa od gladi?! Da li ni tu ništa ne možemo poduzeti?!

    Dobijete li ikada, tamo negdje daleko u dubini svog bića, osjećaj da nešto nije u redu sa ovim svijetom u kojem živimo?!

    ***

    Prije neki dan sam vidjeo jedan naslov preko cijele prve strane novina: "Spriječen teroristički napad". Međutim, kad sam obratio pažnju na tekst unutra, kao i obično, ispostavilo se da je grupa muslimana uhapšena na osnovu određenih sumnji da su nešto planirali, a dokazi…?! Hm, pa njih naravno za sada nema. Međutim, prema zakonima u mnogim zemljama, sada se ti osumnjičeni podvrgavaju specijalnom tretmanu, mučenje se i zakonski dozvoljava, tako da se očekuje da se neće imati problema u vezi dolaska do kojekavih dokaza i priznanja. Uostalom, u slučaju da se nikome od njih i ne dokaže ono za što su optuženi, oni veliki naslovi u novinama su već odigrali svoju ulogu. Uplašili su ‘normalnog’ čovjeka, dali su mu dnevno dozu straha što će kasnije doprijenjeti da on odobri sve one mjere koje će patokratija poduzeti u cilju njegove lične bezbjednosti. Tako, kad normalan čovjek napokon bude "bezbjedan", patokratija će biti još - bezbjednija.

    Čini se da je većina ljudi na ovoj planeti već sada prilično dobro mentalno obrađena, tako da se neće buniti u slučaju jednog globalnog nuklearnog napada, na primjer, na Iran. U njihovim glavama muslimansko stanovništvo je već sada izjednačeno sa teroristima ili potencijalnim teroristima a zna se kako se s njima treba postupati.

    ***

    Pratim ovih dana i zbivanja u vezi sa pojavom jedne ‘nove’ bolesti, koja je poznata kao - morgelonsova bolest (Morgellons disease) i za koju postoji sve više indikacija da se rasprostire po cijelom svijetu uz pomoć kemtrejlsa, što znači - i iznad vaše glave. Prema simptomima koje izaziva, ova bolest kao da je izašla iz nekog horor ili sci-fi filma. Na osnovu privatnih istraživanja nekolicine američkih doktora i naučnika, ispostavilo se da se ona pojavila upravo u vrijeme kada je patokratija počela sa intenzivnim zaprašivanjem planete nekom vrstom aerosola (pogledaj temu – kemtrejls) iz aviona, tamo negdje oko 1995 godine. Navodno, zajedno sa operacijom zataškavanja kemtrejlsa, išla je i operacija zataškavanja pojave ove bolesti. Doktori su dobijali cirkularna pisma u kojima su obavješteni o pojavi tzv. "deluzivne parazitoze", tako da pacijente koji im se obrate i žale na određene promjene na koži ne uzimaju zaozbiljno, niti da pokušavaju da ih tretiraju, osim da im eventualno prepišu antidepresive i kojekava druga sredstva za smirenje. Čak je snimljen i jedan dezinformativni dokumentarni film na tu temu, koji je prikazan u mnogim državama širom svijeta. Dobra koordinacija, nema šta! Iz kojeg li se centra ova koordinacija odvija, to je već pitanje?!

    Većina ljudi danas još uvijek nije svjesna činjenice da ih se iz vazduha redovno zaprašuje kojekavim hemijsko-biološkim agensima a da li će toga postati svjesni ukoliko obole od ove bolesti, i to je pitanje. Mi se kao čovječanstvo nalazimo u nekom čudnom stanju svijesti, nešto slično onome što je poznato kao – masovna hipnoza. Stoga su ovakve stvari i moguće.

     

    Kad bi se čovjek zapitao kakva je svrha ovog zaražavanja čovječanstva bolestima koje su stvorene u ‘našim’ laboratorijama, kao što su AIDS, Ebola, morgelonsova bolest itd., onda bi vjerovatno došao i do neke ‘racionalne’ teorije. Naravno, znamo da je tzv. eugenistički pokret prilično jak na ovoj planeti, da se on sastoji uglavnom od pripadnika tzv. ‘elite’ i da oni već odavno planiraju i sprovode jedan tihi genocid na ovoj planeti, ne bi li smanjili broj njenih stanovnika onoliko koliko oni smatraju da treba. Naravno, distribucija patoloških agenasa bila bi samo jedan dio te kampanje, ostalo bi se sastojalo od režiranja ratova, masovnih holokausta, nepravilne distribucije materijalnih dobara, tako da veliki broj ljudi živi u siromaštvu, ukidanje socijalne pomoći i zdravstvenog osiguranja itd.

    Međutim, da li je to sve?! Oni koji su pratili dosadašnja izdanja Znakova i čitali neke tekstove s ovog vebsajta, mogli su možda zaključiti da bi stvar mogla biti ‘malo’ komplikovanija.

    ***

    William Bramley, autor knjige the Gods of Eden, istraživao je epidemiju kuge koja se pojavljivala u Evropi u nekoliko navrata i došao do prilično interesantnih zaključaka. Čini se da su neke epidemije bile potpomognute od strane naših ‘susjeda’ ili kako ih Bramley naziva, naših "bogova-nadzornika". Čini se da je takav slučaj bio sa kugom, kolerom i nekim drugim bolestima. Čak je i ‘morgelonsova’ bolest dobila ime na osnovu jedne bolesti sa sličnim simptomima koja je opisana još u 17-om vijeku.

    Riječ kuga potiče od jedne latinske riječi čije je značenje udarac ili rana. Njeno drugo ime bilo je Božja Bolest, što se odnosilo na "udarac" ili "ranu" nanesenu od strane boga. Zašto od strane ‘boga’?! Jedan od razloga za to bila je učestala pojava kojekavih "nebeskih fenomena" (slično ovim letjelicama koje danas raspršavaju kemtrejlse?!) neposredno pred izbijanje zaraze. Tako na primjer, za vrijeme trajanja tzv. Justinijanove kuge između 540 i 592.g. u Rimskom carstvu i Evropi, neki istoričari su pisali o "čudnim prizorima" na nebu i zemlji. Tu se većinom radilo o ‘užarenim kuglama’, ‘letećim objektima’ i raznim svjetlosnim fenomenima. Istoričar Gregorije od Tura, pomenuo je pojavu "ogromnog zmaja" na nebu koji je preletjeo Rim i uputio se ka moru. Nedugo zatim, izbila je kuga.

    Da li se ovdje moglo raditi o disperziji bioloških agenasa iz vazduha od strane naših ‘svevišnjih gospodara,’ koji su nama nevidljivi?!

    Kuga je bila poznata i kao "crna smrt". Druga veća epidemija izbila je u Aziji odakle je prenesena u Evropu, gdje je samo između 1347.g i 1350. godine odnijela između 25 i 40 miliona života. Epidemija je kasnije povremno izbijala na raznim područjima Evrope sve do 18-og vijeka.

    Ova bolest, koju uzrokuje bakterija Yersinnia pestis ima dva oblika, plućni i bubonski. Dok se za plučni oblik može reći da se raznosio kontaktom, preko čovjekovih izlučevina, bubonski oblik se, navodno, prenosio preko pacova, odnosno, buva kojima su oni bili infestirani i čemu su doprinosili loši higijenski uslovi u kojima se tada živjelo. Međutim, čini se da nije sve bilo baš tako jednostavno. Kuga je zagonetno izbijala u izolovanim mjestima, koja nisu imala kontakt sa zahvaćenim područjima kao i u mjestima gdje nije bilo pacova. Mnogi su tada bili uvjereni da je ona bila u uskoj vezi sa pojavom misteriozne "sumaglice" ili "dima" koji je odvratno smrdio a nastajao je neposredno nakon pojave ‘jarkih svjetala’ ili nekih letećih objekata na nebu. Pojava tog smrdljivog ‘dima’ bila je redovno bilježena i vezana zajedno s kugom, dok se istovremeno za mnoga od tih područja nije moglo reći da su bila zaražena pacovima. Isto tako, ispostavilo se i to da su godine u kojima je izbijala kuga takođe bile i godine u kojima je bila zabilježena povećana aktivnost NLO-a. Istoričari su opise ovih nebeskih fenomena i njihovo povezivanje sa izbijanjem epidemija pokušavali da predstave posljedicama straha, panike ili sujevjerja kod tadašnjeg stanovništva. Nadalje, u to vrijeme ljudi su imali tendenciju da sva leteća tijela nazivaju kometama, međutim, ‘komete’ koje su oni opisivale čini se da nisu imale mnogo veze s onim što se danas smatra pod tim pojmom. One su bile viđane pojedinačno ili u grupama, letjele su nebom u raznim pravcima, ponekad su samo lebdjele na jednom mjestu, neke su bile oblika cigara (slično današnjim raketama), druge diska a neke su imale i ‘prozore’.

    slika gore: ilustracija "komete" viđene u Arabiji 1479. godine

    frescufo.jpg (17123 bytes)

     

    Postoji još jedan fenomen je išao zajedno s izbijanjem bolesti na pojedinim područjima u srednjem vijeku. Radilo se o pojavi "čudnih ljudi" koji su bili obučeni u crne mantije s kapuljačama a sa sobom su nosile sprave koje su ličile na kose za travu ili žito. Ti "ljudi" su, kako se čini, odgovarali pojmu "ljudi u crnom" koji se danas koristi u onim krugovima koji se bave ufologijom, kako bi se opisale slične individue, s tim što su one danas modernije obučene (obično crna odijela s kravatama i sunčane naočale).

    Pojavljivali su se iznenada, obično u bližoj okolini nekog grada ili sela a onda isto tako iznenada nestajali. Njihova pojava je bila siguran znak neposrednog izbijanja epidemije. Te njihove alatke slične kosama i metlama s dugom drškom puštale su čudan zvuk i gdje god su prolazili sijali su smrt iza sebe. Iza njih je uvijek ostajala čudna izmaglica, koja je imala ogavan miris i čije udisanje je bilo smrtonosno ne samo po ljude nego i stoku. Da li se ovdje moglo raditi o raspršavanju hemijsko-bioloških agenasa?! Uostalom, sam simbol smrti, kao stvorenja u crnoj mantiji s kapuljačom na glavi i kosom u rukama, možda nije nastao tek tako!? Isto tako ni pojam kojekavih vještica koje lete na metlama!?

    Čini se da se protiv nas tokom cijele naše istorije vodi jedan tihi hemijsko-biološki rat, a da mi toga nismo ni svjesni. Mi toga nismo svjesni možda zato što se protiv nas istovremeno vodi i jedan, da tako kažem, ‘psihološki rat,’ koji podrazumijeva i jedno temeljito "ispiranje mozga". Radi se o jednoj neprekidnoj manipulaciji našeg uma, pa tako i percepcije. S tim u vezi, krajnje je vrijeme da prihvatimo kao mogućnost to da nismo sami i da pored ove naše oblasti postojanja, postoje i druge oblasti postojanja koje nama nisu vidljive. Nadalje, moramo prihvatiti kao mogućnost i to da neke od tih oblasti naseljavaju i entiteti koji su, da tako kažem, višeg stanja svijesti a moramo imati na umu da više stanje svijesti nije automatski povezano i sa onim što mi podrazumijevamo pod humanošću. Kao što je prilično evidentno, među nama ima dosta onih čiji psihološki profil odgovara onome što podrazumijevamo pod pojmom - psihopatija. Moramo uzeti u obzir da postoje i "psihopate-na-kvadrat", da ih tako nazovemo. Entiteti bez savijesti. Sada samo trebamo zamisliti da se oni hrane negativnom emocionalnom energijom ljudskih bića. Dakle, možda nismo na vrhu lanca ishrane?!

    Čini se da ljudska populacija u vremenima rata, isto kao i kod izbijanja velikih epidemija djeluju kao neka vrsta "termoelektrane" kad se o proizvodnji negativne emocionalne energije radi. Tada istovremeno dolazi do erozije morala, etike, humanosti, duhovnosti...itd. Životinjski instikti počinju da preovladavaju, pa tako i diktiraju čovjekovo ponašanje.

    ***

    Na čelo naroda dolazile su individue tipa Aleksandra Makedonskog, Atile, Cezara, Kaligule, Nerona, Napoleona itd. koje su čak nazivane i velikanima, dok se tu u suštini radilo o klasičnim, mada možda malo inteligentnijim – psihopatama. Neki od njih su nam kroz istoriju predstavljani i kao – "velike vojskovođe". Zamislite molim vas – velike vojskovođe! Svaka čast! Koliko razaranja, koliko krvoprolića, koliko porobljenih i mrtvih ljudi je potrebno da bi se dobila jedna takva titula?

    ***

    Nadalje, možemo se zapitati - da li bi za individue iz druge oblasti postojanja, čija je tehnologija hiljade godina ispred naše, bio neki problem da kod nas instaliraju ono što danas podrazumijevamo pod religijama?! Da nam instaliraju nekog boga "na svoju sliku i priliku," uz malo dimnih i svjetlosnih efekata, čisto da stvar bude ubjedljivija?! Dakle, ukoliko bi on bio na "njihovu sliku i priliku", onda bi ta individua morala takođe imati karakteristike jednog klasičnog psihopate, čak malo žešćeg, moglo bi se reći, zar ne?! Hm, pa dobro, hajde da provjerimo. Ček-listu za provjeru psihopatije koju je napravio jedan od najpoznatijih američkih psihijatara, možete naći ovdje. Sada samo uzmite Bibliju, ne morate čitati sve, dovoljno je da samo pročitate tzv. Knjigu Jozue Nunova i da individuu koji je tu predstavljen kao Jehova podvrgnete jednom poštenom psihičkom pregledu.

    Javite nam kakve ste rezultate dobili!

    (Ako ste se uplašili, onda je to samo zato što ste ozbiljno shvatili sve prijetnje koje su tamo takođe izrečene. Pa šta drugo od jednog psihopate možemo očekivati, nego da nam prijeti za slučaj da ga ne volimo ili ne slijedimo!? Uostalom, uz pomoć straha - ljude je najlakše kontrolisati, zar ne?!)

    ***

    Čovjek koji oboli od morgelonsove bolesti osjeća nesnosan svrab, neki imaju utisak kao da im armija insekata maršira po koži a drugi kao da im crvi buše kožu. Oboljelima iz kože rastu fibrozna vlakna raznoraznih boja (plava, crna, crvena, bijela itd.) za čiji je omotač naučno ustanovljeno da se sastoji od polietilenskih vlakana. Polietilenska vlakna se normalno koriste u optičkim vlaknima. U knjizi Day After Roswell, američki kapetan, Philip Corso, navodi podatak da se do fibrozne optike, (isto kao i do mikročipova, lasera itd.) došlo uz pomoć tzv. reverzne tehnologije, materijala i uređaja koji su pronađeni u nekoliko srušenih NLO-a kod mjesta Roswell, prije nešto više od 50 godina. Dakle, polietilenska vlakna, NLO-i, vlakna kod morgelonsove bolesti…imamo li ovdje neku vezu? Daj bože da se ovdje radi samo o mom fantaziranju!?

    (nešto više o morgelonsovoj bolesti naći ćete u rubrici Zdravlje)

     

    Politička propaganda

    Piše: Rodrigue Tremblay



    "Ako kažete dovoljno veliku laž, a onda ju neprestano ponavljate, ljudi     će na kraju početi da vjeruju u nju. Ta laž se može održavati samo onoliko vremena koliko dugo država može da zaštiti ljude od političkih, ekonomskih ili vojnih posljedica te laži. Tako za državu postaje od životne važnosti to da sve svoje moći koristi za represiju disidenata, jer je istina smrtni neprijatelj laži, što nadalje podrazumijeva da je istina najveći neprijatelj države."


    Joseph Goebbels, nacistički ministar za propagandu



    Propagandne mašine su opasne, čak mnogo više u jednom demokratskom nego u nekom totalitarnom režimu jer je njihov cilj da zbunjuju, dezinformišu, lažu, zastrašuju i manipulišu mišljenje ljudi. Stvarno se može reći da nekolicina ruku koje kontrolišu medije imaju moć da pretvore laži u istinu a istinu u laži, a da im se niko ne može suprostaviti, zato što oni takođe imaju i moć da zaguše svaki glas njihovih oponenata. To je najgora vrsta monopola koja postoji, koja je gora čak i od ekonomskog monopola. I stvarno, kad mala elita na vlasti počne intezivno da koristi propagandu, onda se od demokratskih principa samoupravljanja ljudi pravi najobičnija sprdačina. U stvari, ljudi počinju da sumnjaju u vladu, jer je ona postala izvor polu-istina, laži i dezinformacija. Zatim slijede obeshrabrenje i apatija jer ljudi znaju da se njihovo mišljenje više ne uzima u obzir i da će oligarhija na vlasti raditi ono što želi, bez obzira na to šta ‘suvereni’ ljudi misle. Samo u slučaju slobodnih i nezavisnih medija (čini se da ovakav slučaj na Balkanu nikada nije bio poznat!? prim. prev.) ljudi se mogu nadati jednom poštenom informisanju i slobodi od vladine manipulacije.

    Da bi dočarali koliko politička propaganda može da bude moćna, moramo uzeti u obzir činjenicu da je nešto više od godinu dana nakon invazije Iraka, neposredno prije predsjedničkih izbora 2004. godine, prema Harijevoj Anketi (Harris Poll, prim. prev.) 62 procenta američkih glasaća koji su planirali da glasaju za Busha II, još uvijek bilo uvjereno da su Saddam Hussein i Irak imali "jake veze" sa al Kaidom, dok je 41 posto glasaća i 52 posto od onih koji su podržavali Busha vjerovalo da je Saddam ''pomogao u planiranju napada na STC 11 septembra, i podržavao otmičare aviona." Nadalje, kao jednu nevjerovatnu počast sili političke propagande i strategiji velikih laži,     moramo pomenuti činjenicu da je čak 85 posto američkih vojnika još uvijek vjerovalo, u 2006. godini, tri godine nakon invazije na Irak, u laž da se oni bore u Iraku "kako bi se osvetili Sadamu za njegovu ulogu u napadu na STC, 11 septembra 2001. godine, dok je 77 posto njih vjerovalo da je glavni razlog za taj rat bio "sprječavanje Sadama da štiti al Kaidu u Iraku."

    Danas, većina Amerikanaca smatra da je rat u Iraku bila greška a mnogi su se dovoljno otrijeznili da su shvatili da su bili prevareni. I stvarno, sada je skoro dvije trećine Amerikanaca protiv rata. Ali je sada kasno. Šteta je već učinjena i američke snage su sada čvrsto vezane u Iraku. Dobro, kakav je odgovor administracije Bush-Cheney ovom većinskom protivljenju Amerikanaca? Njihov je odgovor: "Zadržaćemo kurs", "Punom parom naprijed!" – Zaista, uprkos ogromnoj pro-ratnoj propagandi američkih medija, 61 posto Amerikanaca se sada protivi ratu u Iraku. Što je još čudnije, velika većina Iračana se sada okreće protiv napadača i okupatora. - 71 posto Iračana ne gledaju na koaliciju vođenu od strane SAD kao na "oslobodioce," nego kao okupatore a 78 posto njih smatraju da prisustvo američkih snaga ima destabilizacijske posljedice. Tako nije nimalo iznenađujuće to što velika većina njih podržava momentalno povlačenje stranih trupa iz njihove zemlje.

    U svom grandioznom planu, neokonski Bush-ov tim namjerava da nastavi ilegalnu okupaciju Iraka do daljnjeg. Oni su napravili 14 stalnih vojnih baza a napravili su i jednu tvrđavu koja je maskirana kao ambasada, u kojoj se može smjestiti broj stanovnika jednog osrednjeg američkog grada. Na taj način, SAD su osigurale svoje učešće u ratu na Srednjem Istoku u narednim dekadama.

    Prije invazije Iraka u martu 2003. godine, propagandna mašinerija neokonzervativaca, na čelu sa Rupert-om Murdoch-om, vlasnikom Fox News (News Corp), i potpomognuta sa agencijama ABC(Disney), NBC(GE), CBS(Viacom), TBS(Time Warner), CNN(Time Warner), MTV(Viacom), plus the Weekly Standard(News Corp), the National Review, the New Republic, the Wall Street Journal(Dow Jones), the New York Post(News Corp), the New York Sun, the Washington Times(Sun Myung Moon), itd., započela je jednu sveopštu propagandnu kampanju kako bi uvjerila američki narod da je Saddam Hussein bio pravi zločinac koji je stajao iza napada na STC, 11 septembra a ne Taliban iz Afganistana ili bin Ladenova teroristička mreža al Kaida. Oni su u toj svojoj kampanji uspjeli u tolikoj mjeri da je većina Amerikanaca povjerovala u tu njihovu bajku i tako progutala mamac, zajedno s udicom, najlonom i olovom.

    Onda su neokonzervativci ubijedili ‘ponovo-rođenog’ George W. Bush-a da mu je povjerena misija od strane boga da se bori protiv zločudnog islamskog terorizma. Prišapnuli su mu na uho da se ‘Đavo’ nalazi u Iraku, a ne u Afganistanu. Tako je Bush II     mogao entuzijastički da izjavi "Širom svijeta, tokom narednih godina, mi ćemo se boriti protiv tih zločinaca i pobijedićemo." Kanadski neokonzervativac David Frum uveo je u Bushovom govoru ideju o stavljanju na metu tri države, - Iran, Irak, i Sjevernu Koreju, kao zla protiv kojih se on mora boriti, čak ne pominjući Osamu bin Ladena i Al Kaidu. A onda, isto kao majmun na leđima slona, neokonzervativci su poveli američkog slona u iračku avanturu. Čak i dan danas, većina Amerikanaca ignorišu ono što se stvarno dogodilo kao i razlog zašto njihovi vojnici ubijaju i ginu u Iraku.

    Po pravilu, profesionalne informativne agencije u jednom demokratskom režimu trebale bi biti nezavisne, objektivne, trebale bi se oslanjati na činjenice koliko je to moguće i neutralne prilikom prenošenja vijesti i događaja. To znači da one ne bi trebale biti pristrasne i ne bi trebale biti pod kontrolom vlade ili pod totalnom kontrolom nekih specijalnih interesnih grupa. Da bi građanstvo moglo uživati demokratska prava, preduslov je da ono bude informisano. Ako mediji sistematski manipulišu vijesti ili uporno služe kao traka za transport državne propagande, onda to podrazumijeva direktan napad na samu demokratiju.

    Na žalost, tokom poslednje dekade američka korporalna medija su razvila jednu lijenu tendenciju da se "upliću" s vladom i nekritički prezentiraju vladinu verziju stvari i događaja, kao da se tu stalno radi o istini. Neki su otišli toliko daleko da su počeli da ponavljaju onu vrstu veze između vlade i medija koja je postojala u bivšem Sovjetskom Savezu. (…)

    Rezultati ove dezinformativne kampanje koja je inspirisana od strane vlade, mogu se svuda vidjeti:

    tri godine nakon što je to zvanično potvrđeno kao netačno, polovina Amerikanaca još uvijek vjeruje da je Irak imao oružje za masovno uništavanje (WMD) prije nego što je Bush II odlučio da pokrene svoju ratnu mašinu;

    Skoro jedna četvrtina Amerikanaca još uvijek je čvrsto uvjerena da je vlada Iraka stajala iza napada na STC 11 septembra 2001. godine. S obzirom da ovakvo dezinformisanje ne postoji u drugim državama (čini se da je autor ovog teksta ipak u zabludi što se toga tiče!? prim.prev.), to može jedino značiti da vladini zvaničnici, potpomognuti medijima i vladinim propagandistima, svjesno šire i promovišu ove dezinformacije, te su odatle odgovorni i za stvaranje ove ogromne i opasne ignorantnosti kod velikog dijela američkih birača.

    Ne postoji područje gdje su opšte informacije u tako dubokom neskladu u odnosu na no što je poznato u Americi i onoga što je poznato ostatku svijeta, kao što su to pitanja koja se bave Izraelom i Srednjim Istokom. Zahvaljujući veoma moćnom pro-Izraelskom lobiju i njegovoj propagandnoj (Hasbara) mašini, Amerikanci, kako se čini, žive na jednoj posve drugačijoj planeti od ostatka čovječanstva. Na primjer, Amerikanci će daleko prije stati na stranu Izraela nego Evropljani, kad se radi o Izraelsko-Palestinskom sukobu. Prema anketi Pew Global Attitudes koja je napravljena između marta i maja 2006. godine, ispostavilo se da 48% Amerikanaca podržava Izraelce, dok je samo 13% njih podržavalo Palestince. Nasuprot tome, U Španiji je npr. 9% populacije podržavalo Izraelce, dok je 32% bilo na strani Palestinaca. Glavni razlog za ovaj nesklad je taj što Amerikanci ne primaju iste vijesti kao ostatak svijeta. U SAD, vijesti koje se direktno doitiču Izraela se filtriraju, modificiraju i prilagođavaju od strane nekih manipulantskih organizacija, obično tako da se tu Izraelci prikažu kao nedužne žrtve, čak i onda kad bespoštedno ubijaju i ruše, kao što je bio slučaj nasumičnog bombardovanja civilnih područja u Libanu,     u ljeto 2006. godine.

    Za te svrhe, na primjer, taj Lobi ima svoju vlastitu koordinativnu organizaciju za propagandu koja se zove Komitet za Ispravnost Izvještavanja sa Srednjeg Istoka u Americi, [the Committee for Accuracy in Middle East Reporting in America (CAMERA)]. Njihova misija je da osiguraju da američki mediji (TV, radio, novine, magazini) prate njihovu liniju o Izraelu, i o američkoj politici prema Izraelu, ne oklijevajući da okleveću one novinare koji se usude da kritikuju ponašanje Izraelske vlade ili koji pokušavaju da tumače događaje na jedan uravnotežen način. Oni takođe poduzimaju potrebne političke korake kako bi se osiguralo da Federalna Komisija za Komunikacije – (the Federal Communications Commission [FCC]) ne narušava kretanje ka koncentraciji vlasništva nad medijima u SAD-u.


    Rodrigue Tremblay je profesor ekonomije na University of Montreal i može se kontaktirati na rodrigue.tremblay@yahoo.com.

    On je i autor knjige     'The New American Empire'.


    Njegov blog:     www.thenewamericanempire.com/blog  
    Vebsajt:     http://www.thenewamericanempire.com/


    Komentar: Goebbels reče da je – istina najveći neprijatelj države. Ja ću ga malo ispraviti - istina nije najveći neprijatelj države, nego – patokratije. Dakle, kad imamo slučaj da grupa psihopata preuzmu vođstvo nad jednom državom, onda je istina najmanje poželjna. A takav slučaj, na žalost, imamo prilično često.

    Poznato nam je koliku je ulogu propaganda lokalnih patokratija uz pomoć kontrolisanih medija odigrala u stvaranju uslova za izbijanje građanskog rata na Balkanu. Svaka patokratija manipuliše narod kojim upravlja na prilično jedinstven način, tako da se može reći: princip je isti – a sve ostalo su nijanse.

    Jedno slobodno ljudsko društvo trebalo bi biti svjesno kad postane podvrgnuto neprestanoj i sistematskoj indoktrinativnoj i dezinformativnoj kampanji, pogotovo kad se radi o huškanju ljudi na rat protiv ‘onih drugih’. Međutim, za tako nešto, određeno ljudsko društvo bi vjerovatno trebalo dostići i jedan određeni prag svjesnosti. Zabrana prekomijerne koncentracije vlasništva nad medijima u rukama nekolicine, trebala bi biti jedan od prioriteta u svakom demokratskom režimu kako bi se zaštitila sloboda informisanja. Međutim, za tako nešto određeno ljudsko društvo bi vjerovatno trebalo dostići i jedan određeni prag svjesnosti. Da li ćemo do tada samo gledati odakle se (prirodno) vedri ili ćemo napokon sami početi da vedrimo!? Hm, i za tako nešto trebalo bi dostići jedan određeni prag svjesnosti. A to možemo jedino sami, oslanjajući se na svoje vlastite potencijale. Uostalom, jedino tako se može razviti čovjekovo biće, što neki smatraju i najvažnijom stvari koja uopšte postoji.

     

       U slučaju da nestanem


        piše: William Rivers Pitt

            Ovih godina, otkako pišem o nevjerovatnim i odvratim prevarama, lažima i neuspjesima Bušove administracije, rečeno mi je najmanje hiljadu puta da se dobro pripazim. "Čuvaj se," ljudi mi stalno kažu. "Ti ljudi su spremni na sve. Drži se podalje od malih aviona, pazi da te ne prate." Moja majka mi stalno u šali govori da mi je namjestila jednu sobu u našoj vikendici koja se nalazi u šumi, ako budem morao bježati zbog onoga što pišem ili govorim, tako da se mogu tamo sakriti.

        Ja sam stalno odmahivao glavom i smijao se kad god sam čuo tako nešto. Ekstremna paranoja umotana u foliju od konspirativnih teorija, mislio sam. Ovo je još uvijek Amerika a ove lude iz porodice Bush uskoro će preći u istoriju, govorio sam sam sebi. Ja sam građanin, a Prvi Amandman još uvijek nije ukinut, razmišljao sam.

        Stvari su sada drugačije.

        Čini mi se da ljudi koji su me opominjali ipak nisu bili paranoični. Čini se da možda ja nisam bio dovoljno paranoičan. Zakoni koji su odobreni od strane Republikanskog Doma i Senata, zakoni koji sada marširaju u republikansku Bijelu Kuću da tamo budu i ovjereni, razbili su mnoga ustoličena prava zaštite osumnjičenih, zatvorenika, uglavnom svakoga koga George W. Bush bude smatrao neprijateljem.

        Toliko mnogo zakona je izmjenjeno. Habeas corpus je suspendovan za zatvorenike koji su osumnjičeni za terorizam ili da su potpomagali terorizam, tako da je pravilo iz ere Magne Carta-e da se čovjek može suočiti sa svojim tužiteljima sada nestalo. Kada se osumnjičenog baci u zatvor, on nema više pravo na sudski postupak od strane njegovih sugrađana. Osumnjičeni čak ne mogu više ni braniti sami sebe, što je bio još jedan od pradavnih zakonskih principa, nego za svoju odbranu moraju prihvatiti vojnog advokata.

        Protiv osumnjičenih se mogu koristiti dokazi koji su dobijeni nezakonitim putem, bilo u inostranstvu ili ovdje kod kuće. Po mom mišljenju, to skoro potpuno poništava naše pouzdanje u ljude. To takođe potpuno poništava sva naša prava koja su bila zacrtana u Četvrtom Amandmanu.

        Kad govorimo o skupljanju dokaza, mučenje osumnjičenih i zatvorenih ljudi je sada odobreno novim zakonima. Dok ti novi zakoni pokušavaju da razgraniče koji tretman zatvorenika je prihvatljiv a koji nije, na kraju se daje pravo G. Bushu da on prosudi šta se podrazumijeva pod mučenjem. Oni američki službenici koji se koriste nasilnim, nehumanim i ponižavajućim metodama prilikom prikupljanja dokaza od zatvorenika, sada su zaštićeni od odgovaranja pred sudom. (…)

        Ukratko, Vrhovni Sud je prihvatio svaki zakonski argument koji je Bushova administracija podnijela s ciljem zaštite svog nevjerovatnog i opasnog ponašanja. Kao što je kolumnista Molly Ivins napisao u srijedu, "Od preko 700 zatvorenika koji su poslani u Gitmo (američki vojni zatvor na Kubi, prim. prev.), samo se protiv desetorice njih podigla optužnica radi nečega. (…)

        Novim zakonima uspostavljena je i definicija "neprijateljski borac". "Neprijateljski borac" sada nije više neko ko je zarobljen u oružanom sukobu s našim vojnim snagama. Zahvaljujući ovim novim zakonima, George W. Bush sada može da proglasi "neprijateljskim borcem" svakoga ko "namijerno i  materijalno podržava neprijateljstvo prema SAD."   Obratite na momenat pažnju na ovaj jezički sklop.  "Namijerno i materijalno podržava  neprijateljstva prema SAD", što znači - suđeno od strane posmatrača a ova administracija je poznata po tome što je nevjerovatno netolerantna prema kriticizmu bilo koje vrste. Ta široka ovlaštenja proširuju moć koja je data Bush-u, tako da ovi zakoni njemu dozvoljavaju da hapsi, neograničeno zadržava u zatvoru i zabranjuje saslušanje svakog američkog državljana koji se protivi ratu u Iraku, odnosno, ovom tzv. "ratu protiv terorizma".

        Ukoliko napišete pismo editoru nekih novina u kojem napadate Bush-a, to se može smatrati da namijerno i materijalno potpomažete neprijateljstvo protiv SAD. Ako organizujete demonstracije ili učestvujete u demonstracijama protiv rata u Iraku,  ili protiv vlade, vas se može proglasiti "neprijateljskim borcem". Jedan od crnih aspekata ove komedije je taj da ukoliko neki senator ili član parlamenta javno izrazi svoje neslaganje s Bushom, kritikuje ga ili pokuša da organizuje istragu u vezi s njegovim poslovima,  može biti isto tako okarakterisan. Kongres je upravo  dao Bushu ovlaštenje da može strpati takve u zatvor. Samim tim što sam napisao ovaj esej, i mene se može proglasiti "neprijateljskim borcem".  To je tako jednostavno, i veoma uskoro to će biti pretvoreno u zakon. Uvijek sam se smijao kad su mi ljudi govorili da budem oprezan. Sada se više ne smijem.

        U slučaju da nestanem, zapamtite ovo. Amerika je jedna ideja, jedan san, i to je sve. Mi imamo granice, armiju, trgovinu i industriju, ali sve to nas čini samo sličnima svakoj drugoj naciji na planeti zemlji.  Ono što nas odvaja od drugih je ideja da život, sloboda i potraga za srećom predstavljaju osnovne principe naše organizacije. Mi možemo da mislimo onako kako nam se sviđa, da govorimo ono što nam se sviđa, da pišemo ono što nam se sviđa, da vjerujemo u ono što nam se sviđa i da idemo tamo gdje nam se sviđa. Mi smo zaštićeni od onih vrsta tiranije koje su prvenstveno inspirisale stvaranje naše nacije. 

        To je bila ta ideja. To je bio jedan san. S tim je sada možda svršeno, ali je nekada davno to ipak bilo tako. Nijedna dobra ideja nikada potpuno ne umire. taj san je bio tu, a tu sam bio i ja, a bili ste i vi. 

    --

    William Rivers Pitt je autor dva bestselera: War on Iraq: What Team Bush Doesn't Want You to Know i The Greatest Sedition Is Silence. Njegova najnovija knjiga, House of Ill Repute: Reflections on War, Lies, and America's Ravaged Reputation, biće dostupna ove zime.

    Komentar: kako vidimo, američka patokratija se dobro osigurava zakonima i fašizam se nesmetano širi. Mnoga prava koja su nekada bila zagarantovana američkim građanima u njihovom slavnom ustavu, raznoraznim amandmanima su postepeno ukinuta, tako da više ne postoje. Patokratija sada može da se obračuna sa svima koji joj stanu na put, jer će oni automatski biti proglašavani neprijateljskim borcima, teroristima ili njihovim pomoćnicima. Naravno, ovakve fašističke mjere se intezivno uvode i u mnogim drugim državama, ne samo u SAD-u, a sve kobajagi zbog naše vlastite sigurnosti.

    Kažu da je neki američki mislioc po imenu James Dresden rekao sljedeće:

    "Idealna tiranija je ona koju ignorantne žrtve nametnu same sebi. Odatle, najperfektniji robovi su oni koji u zanosu i nesvjesno predaju sami sebe u ropstvo."

    A čuveni ruski metafizičar, G. Gurđijev je još prije više od 60 godina tvrdio: "

    "Nemoguće je reći gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz —
    ili da li uopšte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da čovjekovo ropstvo raste i povećava se. Čovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne trebaju više nikakvi lanci. On počinje da voli to svoje ropstvo, pa čak da se i ponosi njime.

     A to je i najstrašnija stvar koja se čovjeku uopšte može dogoditi.    …"

    Treba li još nešto da kažemo ili je već sve rečeno!?

     

    Patokratija i nadzor nad ljudskim bićem

    Barkod slobode

    Aleksandar Brkić

    fanzin: http://jednakost.blog.hr

     

    O slobodi

    similis simli gaudet

    Najjednostavnija i životnim iskustvom potvrđena definicija slobode glasila bi: To je ono što ne primećujuemo dok imamo, a što shvatimo da postoji tek kada je izgubimo. Ali izgleda da su toliko hvaljeni demokratski procesi, vrla nam religija otvorenog tržišta i globalna ekonomija doneli mali napredak u evoluciji čoveka. Naime, ljudi su prestali da primećuju njen gubitak. Oštrooki posmatrač dodao bi da je Sloboda postala svojevrstan balast, koji se sa olakšanjem zbacuje sa leđa, i da se njen gubitak slavi kao stvar društvenog prestiža. Ova tužna ali očekivana metemorfoza čoveka u miša odvija se već dugo vremena, međutim njen tok koji je dugo bio tek duhovne prirode, sada je počeo da pokazuje svoje jasno i svima vidljivo lice. Nedavno usvojeni zakon o ličnim kartama sa biometrijskim podacima nije doneo buru javnog protesta, a u pojedinim izjavama dočekan je sa vidnom radošću kao siguran znak tehnološkog napretka i približavanje evropskom konglomeratu. Začuđenom hroničaru preostalo je samo da zabeleži da su veterani ljudskih prava ćutali, specijalci za otpor aplaudirali, dok je novoosnovani klub tehnokrata i političara zadovoljno trljao ruke. Mediji? Mediji su već davno postali servis ekonomske oligarhije i govore samo ono što im je rečeno da kažu. Borba protiv diktature pokopana je sa Miloševićem ne zato što smo se oslobodili diktatora, nego zato što smo se oslobodili potrebe za slobodom. Ono protiv čega je prosečna nezainteresovanost propustila da digne svoj glas jeste baza, biometrijskih i ličnih podataka svih građana Srbije, koja se ažurira i kojoj se pristupa u realnom vremenu, poput moderne stočne farme za čijim je kompjuterskim terminalom moguće trenutno saznati gde se svako grlo (cattle) nalazi i koliki prihod (profit) donosi vlasniku. Da se ne bismo namerno ili nenamerno pogubili, od svakog grla, pardon građanina biće uzet otisak prsta, skeniran iris, i na kraju svi će dobiti pametni (smart) čip te jedinstveni broj da tačno odrede ko su i šta su. Zaključak glasi: Što je čip pametniji, to je negov posednik gluplji. Ljudi su se do sad razlikovali ugledom, poštenjem, dostajanstvom, mudrošću i hrabrošću a danas je to otisak prsta i matični broj. Upravo ova razlika najbolje podučava o uzrocima bednog položaja u koji je dospeo nekada slobodan čovek. Viševekovni proces svesnog zagluplivanja, kroz svođenje civilizacije kvaliteta na matricu kvaniteta, doveo je do toga da tradicijom potvrđene vrline, savremena država zameni barkodom, i da se slobodno ljudsko biće svede na proizvod sa datumom proizvodnje, nazivom proizvođača te stepenom masnoće imajući u vidu objedinjavanje svih baza podataka uključujući i onu zdravstvenu. Na kraju prostaje samo da se doda cena i rok upotrebe.

    Sa horizonta moderne tuposti ovaj proces je više nego logičan i poželjan. Zaista, kako izmeriti mudrost? Da biste dobili tačnu meru nečije mudrosti morate i sami da budete mudri, a da biste prepoznali čast morate da je posedujte. Nasuprot tome tvorci savremene utopije ubeđivaće vas kao je sposobnost brojanja do 10 i tačno merenje razmaka krvnih sudova vaše zenice uspeh kolosalne pameti i jedina alternativa budućnosti. Neodoljiva pomisao koja se nameće, govori nam da su čitav proces započeli, a potom sa uvođenjem novih ličnih karata unapredili, upravo oni ljudi koji ni jednu od navedenih vrlina nisu posedovali. U pokušaju da prikriju sopstvenu ništavnost, oni su poštenje, mudrost i dostajanstvo proglasili za anahrono i zamenili ih cenom, veličinom i brojem. Sledeći ovakvu logiku postaje sasvim jasno kako su pojam slobode a sa njim i sama Sloboda ukinuti, da bi zjapeća praznina ostala iza njih, bila popunjena pomijom ljudskih, manjinskih i ostalih prava. Slobodan čovek, upravo i jeste slobodan, zato što su njegova prava određena isključivo i jedino merom savesti koju poseduje. Suprotno tome, čovek čiji je osećaj dostojanstva jednak ropskom, sa zahvalnošću prima prava koja je neko spreman da mu dodeli. Umesto herojskog pokliča „SLOBODAAA!!!", danas se još jedino čuje sipljiv i ponizan žamor: „Dajte nam prava." Ono što slobodan čovek brani kao neotuđivo pravo sopstvenog dostojanstva, savremeno podaništvo očekuje kao poklon tuđe milosti. Razlika je očigledna.

    Pošto je odbranu integralne i suštinske slobode nemoguće očekivati od ljudi koji ili nisu svesni njenog postojanja ili je pak bestidno ignorišu, upravo zato to jeste zadatak onih koji poznaju njenu vrednost, i koji znaju da njena cena nikada nije previsoka. Kako se slično sličnom raduje, tako i sloboda pripada samo slobodnim ljudima. Ukidanje donetog zakona i lustracija ljudi koji su lobirali i pomogli da on bude izglasan postaje najvažniji cilj od čijeg ostvarenja zavisi da li ćemo mi i naši potomci živeti životom dostojnih ljudi ili biti svedeni na broj u vlasništvu države. Izbor koji se tiče vaše slobode morate načniti odmah i sada, jer „sutra" za vas neće postojati. Sutra pripada isključivo čoveku koji ga zaslužuje.

     

    RAZVEJAVANjE POPULARNIH MITOVA O BIOMETRIJSKOJ TEHNOLOGIJI

    1. Biometrija dokazuje da ste vi ona osoba koja tvrdite da jeste. Netačno. Biometrija ne radi ništa slično, ona jednostavno pruža veću pouzdanost podudarnosti individue sa prethodno-definisanim identifikacionim profilom. Druga je stvar da li je taj profil tačan ili da li je naknadno izmenjen.

    2. Test biometrijske identifikacije je nepogrešiv. Netačno. Tehnologija je uvek podložna greškama, i biometrijska tehnologija ne predstavlja nikakav izuzetak. Štaviše, još uvek ne postoji opšte razumevanje za sijaset razloga za moguće neuspehe u procesima biometrijskog proveravanja identiteta.

    3. Biometrija doprinosi privatnosti. Netačno. Sama po sebi, biometrija niti povećava niti ugrožava privatnost. Radi se o načinu njene upotrebe u kontekstu definisane tehničke arhitekture i operativnog procesa.

    4. Biometrijski podaci ne mogu da budu ukradeni. Netačno. Biometrijski podaci se vrlo lako mogu ukrasti. Glavno pitanje je za koje sve svrhe se oni mogu koristiti u slučaju krađe.

    5. Biometrija ne može da otkrije lične informacije. Netačno. Lične informacije se mogu izvući iz samih biometrijskih podataka, kao i iz podataka koji su sa njima povezani. Ovo drugo je potencijalno kompleksniji problem, s obzirom na mogućnost da se sa tim podacima manipulisalo ili da su prošireni bez znanja ili odobrenja ličnosti na koju se odnose.

    6. Elektronski čipovi su po svojoj prirodi bezbedni. Netačno. Čip je običan mehanizam za skladištenje podataka. Relativna bezbednost tih podataka zavisi od kombinacije tehnološke kontrole i operativnog procesa.

    7. Skladišteni biometrijski podaci nisu podložni manipulaciji. Netačno. Skladišteni biometrijski pocaci mogu biti predmet raznih vrsta manipulacije.

    8. Moderna tehnologija za baze podataka je sama po sebi bezbedna. Netačno. Bezbednost skladištenih podataka zavisi od mnogih činilaca ali, sama po sebi, baza podataka ne mora automatski da bude i bezbedna. Štaviše, može postati veoma nebezbedna kao posledica neadekvatne kontrole, nepromišnjenog povezivanja sa drugim izvorima podataka, loše politike i nerazumevanja osnova IT tehnologije i prakse uopšte.

     

    Patokratija i religija

    Izvor: FoNet

    Vatikan -- Vatikan razmatra promenu stava prema kojoj nekrštena deca posle smrti odlaze u čistilište.

    Ako papa usvoji taj predlog, pojam čistilišta više ne bi plašio roditelje čija deca umru pre krštenja. Katolički stručnjaci savetuju papi Benediktu XVI da promeni koncept čistilišta, ustanovljen u srednjem veku kao odgovor na teološko pitanje kuda idu duše beba koje se nisu očistile od izvornog greha.

    Pošto su bebe isuviše mlade da bi bilo šta zgrešile, stručnjaci sada predlažu da papa promeni pojam stanja između raja i pakla i da bude usvojeno načelo da njihove duše ipak odlaze direktno u raj. Crkva je navodno zabrinuta zbog roditelja koji se, osim sa očajem zbog smrti deteta, moraju boriti i s činjenicom da njihova beba odlazi u čistilište, mesto između raja i pakla.

    Teorija o čistilištu kao odredištu duša nekrštenih beba može biti promenjena samo ako novo tumačenje prihvati Međunarodna crkvena teološka komisija, koja sastanke održava jednom godišnje, ali je poznato da je presudna reč pape.

    Komentar:

    Bez obzira sto ova vijest ne vazi za mene licno, ne moze se reci da ona nije lijepa za one kojima crkva odredjuje realnost u kojoj zive, kao i onu u kojoj ce da egzistiraju nakon njihovog zivota ovdje, na zemlji!

    A vjerovali ili ne, takvih ljudi je jos uvijek najvise na ovoj planeti!?

    Fenomen, zar ne?! (Isto kao i - masovna hipnoza?!)

     

    Zona sumraka

    Ubistvo uz pomoć daljinske kontrole (Murder By Remote-Control?)

    *News Brief -

    http://thetruthseeker.co.uk/article.asp?ID=5290

    Pojavile su se nove indikacije da Dean Warwick, http://www.ampliflaire.co.uk/Page2.html , pionir u istraživanju alternativne energije i član kruga obavještajaca, nije umro prirodnom smrću.

    Dean Warwick je kolabirao i umro dok se obraćao krcatom auditorijumu u Blackpool-u, prošlog vikenda. Međutim, ono što je bitno, prije nego što je počeo svoj govor, on je rekao da osjeća "snop" (energetski, prim.prev.) odnosno, da ga nešto peće s jedne strane glave. Prema onima s kojima je razgovarao neposredno pred početak svog govora, Dean je rekao: "Mislim da će me likvidirati". Porijeklom sa Novog Zelanda a nastanjen u Škotskoj, Dean jeobećao da će na toj konferenciji objaviti neke vrlo značajne stvari.

    Nekoliko sedmica prije tog govora, na Probe Internacionalnoj Konferenciji http://www.ivy-rose.co.uk/Holistic_Events/498.htm, Dean je Dave-u Starbuck-u dao u jednom intervjuu neke nagovještaje u vezi onoga što slijedi.

    Između ostalog, Dean je obećao da će imenovati i one koji su stajali iza ubistva Bobby Kennedy-ja. Međutim, kako je reko Starbuck-u, to će biti samo početak jer će takođe imenovati i “Antihrista” i podići prašinu u vezi podzemnih baza i nestale djece. U intervjuu kojeg je snimio Dave Starbuck, on je takođe rekao kako i zašto je sedam preživjelih putnika srušenog aviona kod mjesta Lockerbie ostavljeno da umru od hipotermije. Razlog za to je, rekao je on, što su preživjeli putnici znali da teroristička bomba nije srušila Pam Am Let 103, koji je srušen 1988.g. pri čemu je poginulo 270 putnika i članova posade. Njih su ostavili da umru zato što su znali da je raketa bila ta koja je oborila avion, a ne bomba. (Slično kao i u slučaju Leta 93, koji je oboren iznad Pensilvanije, 11 septembra 2001.g., prim. prev.). Tako da su oni preživjeli, onda bi sigurno to i posvjedočili.

    Međutim, ovo znanje učinilo je Dean Warwick-a veoma opasnim čovjekom po one koji kriju te stvari. To je i razlog zašto postoji mnogo pitanja u vezi njegove iznenadne smrti.

    Kratko nakon što je počeo svoju prezentaciju, kako kažu organizatori konferencije, Warwick, 62 godine star i dobrog zdravlja, rekao je da ima "predosjećaj" da će mu se nešto desiti. Prema Dave Starbuck-u koji je prisustvovao Deanovom govoru na Internacionalnoj Konferenciji Probe, Dean je počeo da korača krupnim koracima. On je najavio da će objaviti ko je ubio Boba Kenedija, ime "Anihrista" i još mnogo toga. Međutim, njemu to nije pošlo za rukom. Uz riječi, "strpite se malo…" Dean se naslonio lijevim laktom na obližnji sto a onda se srušio na pod. Činilo se da je u tom momentu već bio mrtav uprkos svim pokušajima da ga ožive, mada neki tvrde da je umro prije nego što je dotakao tlo.

    Iako je napravljena obdukcija, okolnosti u vezi Deanove smrti veoma su sumnjive. Da stvar bude interesantnija, oni očevidci koji su pokušali telefonom kontaktirati njegov vebsajt, nisu mogli dobiti vezu. Iako nismo primili nijedan poziv tog vikenda, naše telefonske linije bile su stalno "zauzete". To je još jedan razlog zašto nam se čini da je Dean vjerovatno bio likvidiran uz pomoć energetskog snopa (oružje poznato kao: "beam-weapon", prim. prev.) od strane grupe koja ima veliki interes da drži poklopac na nome što se stvarno dešava.

    Dean Warwick je bio "insajder" koji se s autoritetom obraćao jednom širem auditorijumu i slušajući ga postaje očigledno zašto mnogi smatraju da je on likvidiran. Uostalom, prosudite sami na osnovu ovoga što je rekao Dave-u Starbuck-u u vezi napada na Svjetski tgovinski centar.

     http://www.revelationaudiovisual.com/Audio/Dean%20Warwick%2001.wma

    Ili poslušajte ovo što je Dean izjavio u vezi nestale djece i žrtvovanja ljudi.

     http://www.revelationaudiovisual.com/Audio/Dean%20Warwick%2002.wma

    ***

    http://thetruthseeker.co.uk/article.asp?ID=5337


    Uzbunjivač umire pod sumnjivim okolnostima na bini za vrijeme konferencije
    James Casbolt – October 17, 2006

    U subotu 7 oktobra prisustvovao sam konferenciji na temu NLO-a, u Blackpool-u pod nazivom ‘Probe international’. Namjeravao sam da se sretnem sa bivšim službenikom američke vlade, Dean-om Warwick-om koji je bio poslednji predavač tog popodneva, kako bih ga nagovorio da nam otkrije sve što zna u vezi NSA, izgubljene djece i vanzemaljaca.Ovih dana, Dean je već izašao u javnost i prije par sedmica dao je jedan intervju mom prijatelju, Dave Starbuck-u, koji je inače istraživački novinar. Činjenica jeste da je Dean tu iznjeo samo jedan manji dio onoga što on stvarno zna. Zato sam namjeravao da ga zamolim i pokušam da ga ubijedim da nam potpuno otkrije sve što zna.

    Samo par minuta nakon što je izašao na pozornicu, Dean je izgubio svijest i srušio se na pod. Ljudi su se zapanjili i nastala je opšta konfuzija. On je prestao da diše, pozvana je hitna pomoć, međutim, Dean je umro na pozornici. Kad se Dean srušio na pod, jedna žena je primjetila tamnokosog čovjeka kako se iskrada napolje. Ona ga je pratila dok je on bezbrižno zviždukao, onako sam za sebe, silazeći niz stepenice, onda je ušao u auto i nazvao nekoga telefonom. Onda je vidjela kako se on smije razgovarajući s nekim.

    Ko će to zadovoljno zviždukati a onda se smijati priliko telefonskog razgovora neposredno nakon što je vidjeo čovjeka kako se ruši na pod i umire?!Svi ovi događaji ukazuju na činjenicu da se ovdje radilo o ubistvu od strane jedne obavještajne službe koja je koristila E.L.F – oružje. (Estremno niske frekvencije, prim. prev.) Ta E.L.F oružja mogu biti podešena na Delta valove i u stanju su da "isključe" čovjekov nervni sistem.

    Većina te tehnologije dovedena je do savršenstva na 4.-om nivou CIA-ine podzemne baze Dulce, u pustinji države New Mexico desert. Četvrti nivo te podzemne baze bavi se istraživanjem tehničkog aspekta ljudske aure, manipulacijom snova, hipnozom, telepatijom i naprednim vrstama kontrole uma. Ta E.L.F oružja ‘isisavaju’ život iz žrtvinog tijela i Dean je bukvalno "zaspao" na svojim nogama. Suze su mi lile niz lice dok sam prolazio pored mog prijatelja Ellisa koji je piljio direktno u moje oči pogledom koji je govorio "Obojica znamo šta se upravo desilo". Dean Warwick je bio hrabar čovjek koji je umro boreći se za slobodu. Oni koji su odgovorni za ovo djelo, platiće za to kad dođe vrijeme. A to vrijeme doći će brzo. Isto važi i za agente "petokolonaše", koji su pokušavali da ubijede ljude na Probe Konferenciji da su neki od nas. Vi znate ko ste, a to znam i ja.

    ***

    Slijedi izvod iz intevjua sa Dean Warwick-om kojeg je napravio Dave Starbuck, par sedmica prije njegove smrti. Radi se o pitanjima nestale djece, ulozi armije i vanzemaljaca i planiranog holokausta u Americi.Dean Warwick: "Želio bih da naglasim nešto što me je uznemirava već neko vrijeme, radi se o ubijanju djece. U jednom izvještaju Odjeljenja za Statistiku američke vlade, tvrdi se da će u SAD-u svake godine biti oko 150 hiljada djece za koje se nikada više neće čuti. Tri mjeseca kasnije dobio sam sličan izvještaj koji kaže da će ih u centralnoj i južnoj Americi biti oko 350 hiljada. Ja sam to izračunao, specijalizovao sam čistu i naprednu matematiku na univerzitetu. To nije slučajnost. Radi se o 0.5% populacije u sjevernoj Americi i 0.5% u centralnoj i južnoj Americi. To ne može biti slučajnost.

    Dave Starbuck - "Sigurno da nije"

    Dean Warwick: "Tako, jednog dana u moju kancelariju je ušao jedan sužbenik i dok smo razgovarali pomenuo mi je da ima sastanak u DSS prostorijama. Rekao sam mu – "Sigurno ćete biti zainteresovani za ovo" a onda sam mu saopštio da sam dobio te izvještaje i o kakvim se brojkama radi. Rekao sam mu da mi u Velikoj Britaniji nemamo tako nešto. On mi je odgovorio: "Reći ću vam ko sam, ja sam u tom odjeljenju 30 godina i sada sam njegov načelnik". Rekao je: "U Velikoj Britaniji imamo isti slučaj sa oko 20 do 25 hiljada djece godišnje". Nešto kasnije gledao sam televiziju usred dana i to je bilo nešto prezentirano kao vijest, gdje se pojavila jedna gospođa koja je član neke grupe u Londonu, mislim da je njihovo ime bilo "Majke onih koji su nestali." Ona je rekla da svake godine u Velikoj Britaniji oko 120 hiljada djece između 10 i 23 godine ode od kuće a 80% njih se ponovo pronađe. Drugim riječima, 20% njih nestanu. Dobro, 20% od 120 hiljada čini 20 hiljada i potvrđuje onu brojku koji mi je taj čovjek rekao. Pa dobro, šta se dešava s tom djecom?

    Razgovarao sam sa šefom policije i on mi kaže "U pravu ste u vezi te djece, Dean!" Kaže, "Jedne godine zabilježili smo 40 hiljada i nešto, koji su nestali. Onda je dodao da im je vlada tada saopštila da se ne radi o 40 hiljada, nego o 60 hiljada i nešto.

    Ovo sam čuo od policijskog službenika koji je bio u vezi sa policijom u Dorsetu. U Novoj šumi, svake sedmice pronađu 7 do 8 djece koja su isječena od grla do ramena. Koža im je oguljena s leđa a meso jedeno dok su bili živi. Sada mislim da to ima veze s onim u vezi čega me je moj djed upozoravao da ću to saznati kasnije (Ranije u intervjuu, Dean je pomenuo da mu je djed davno rekao da kad odraste, suočiće se s jednom tajnom koja će ga uništiti.) i tako sam naletjeo na onaj događaj sa Jessicom i Holly. Svako ko je povjerovao da Ian Huntley ima bilo kakve veze s ubistvom te djece, trebao bi da se javi doktoru na pregled.”

    Dave Starbuck - “Prije četiri godine održao sam predavanje na temu - ‘Ko je stvarno ubio Holly Wells i Jessicu Chapman’ i odaziv je bio nevjerovatno veliki, uključujući čak i nekoliko advokata."

    Dean Warwick - "Optužili su Ian-a Huntley-a zato što je imao u naborima svojih pantalona sjemenke biljaka koje se nalaze u toj šumi. On ih je mogao pokupiti bilo gdje, a mogli su mu ih i podmetnuti. Taj čovjek ne bi bio tako glup da odnese ta tjela na ono mjesto, svuče im odjeću, polije ih benzinom pa onda zapali. Svako ko ima bar pola mozga zna da je bolje ostaviti odjeću na tijelu da upije benzin a onda da ih zapali. On je navodno odnjeo njihovu odjeću nazad do škole, stavio je u kantu za smeće, onda zapalio, pa je ugasio polijevajući je vodom iz crijeva. To je glupost!

    Imamo slučaj gdje je jedna gospođa tražila od medija da objave njenu priču. Ne znam koliko je to tačno. Radi se o tome da je ona šetala svog psa u toj šumi svakodnevno u toku par sedmica prije nego što su Jessica i Holly bile pronađene. Ona je izjavila da je vojna policija blokirala taj put.”

    Dave Starbuck - “Da, to je tačno. Ja sam to takođe čuo iz jednog drugog izvora."

    Dean Warwick - "A imamo i onog džogera koji je bio saslušan izvan suda dok se sudilo Huntley-u. On je rekao da je tri noći trčao pored te šume i da je čuo krike djevojčica iz te šume. Sada, one informacije koje imam o tome stigle su od visokih američkih vojnih obavještajaca kojima u svakom slučaju vjerujem. Oni su unutar vlade, duboko unutar vlade, a ko su oni, to je već posebna priča. Tijela tih djevojčica bila su unakažena kandžama a bile su i silovane. Sada, da li se tu radilo o činu nekog kulta ili transmutaciji "prisustva" (misli se na proces transmutacije entiteta iz 4D, prim. prev.) to je već ovoreno za diskusiju. Ja lično mislim da je David Icke stigao prilično blizu, samo što je on promašio u vezi onoga što bi mi trebali da radimo u vezi s tim slučajem reptilskih i drugih entiteta ali nećemo sada o tome.

    Međutim, ukoliko se ponovo vratimo na onaj slučaj nalaženja 7-8 tijela u Novoj šumi, u Dorsetu, taj policajac mi kaže da njegov kolega koji pregledava ta tijela, svakog puta želi da počini samoubistvo nakon onoga što vidi."

    Dave Starbuck- "Mogu da vjerujem"

    Dean Warwick- "Ovo me podsjeća na ono što nalazimo na mnogim mjestima u bibliji, ‘A oni su jeli meso djece tih dana,’ a postoji i razlog za to. Srećom imam jednu seriju dobrih proizvoda, tako da srećem mnogo ljudi. Jedan klijent je npr. postavljen veoma visoko u naučnom istraživačkom centru britanske vlade.

    Činjenica je da se dosta toga nalazi u biblijskim zaisima i onome što je Zacharia Sitchen pisao, recimo ona priča o "Onima koji su s Neba na Zemlju došli" ili o Nefilim-ima i Anunaki-jima.Oni su konzumirali menstrualnu tečnost njihovih žena zato što im je to davalo sposobnost da čitaju um svojih suparnika, da komuniciraju telepatski i ja u to vjerujem a kasnije ću reći šta sam istraživao na univerzitetu na Novom Zelandu.

    Kad je došlo vrijeme za te entitete da idu, a oni su ti koji su došli s nebesa i uzimali žene ljudi pokušavajući da ih oplode a pošto su te žene rađale gigante, umirale su kod porođaja, nastao je problem. Tako je to ono kako su oni naišli na to kako će dobiti te supstance. Nisu mogli iz menstrualne tečnosti ljudskih žena da dobiju te supstance ali su otkrili da ih mogu dobiti iz muskulature djece koja su izložena mučenju. Ovo ima i svoju naučnu bazu, neću sada reći odakle tačno iz SAD, ali da, to je odgovor. Takvo meso je "natopljeno" serotoninom i adrenalinom, i ono im daje slične supstance koje im omogućavaju da čitaju drugima um i komuniciraju telepatski. To se pominje na mnogo mijesta u Bibliji, i to se treba bukvalno uzimati, onako kako je napisano.

    Tamo se na kaže da su oni jeli dječje kosti, ili dječju kožu, nego da su jeli dječije meso, što znači da su im gulili kožu. Slično s onim iz Biblije gdje se kaže da je Kain navodno ubio Abela. To nije tačno, u stvari, nije rečeno tako. Rečeno je da je Kain pojeo Abela i zato je bio prognan. Ne mogu zamisliti ništa gore od mučenja jednog djeteta u onom stepenu u kojem se to čini, a onda da ga se konzumira onako kako je to bilo rečeno od strane policajaca koji su sprovodili istragu. To možda ima neke veze s onim o čemu mi je moj djed pričao kad sam bio dijete, tj. o onome što ću saznati kasnije u mom životu, a sigurno je to da ne postoji ništa gore od toga što djeca dožive kad se podvrgnu svemu tome.

    Slično tome, nedavno sam magazinu Nexus dostavio dokumentaciju o tome da se kod nas sada pojavljuju giljotine, koje su pomenute u Otkrovenju 24. Hiljade njih sada dovoze u američke vojne baze. Zašto? Senator koji je to pomenuo rekao je da je to divan način da se izvede smrtna kazna. Ali oni ne likvidiraju ni stotinu ljudi godišnje u Americi, šta će im onda hiljade giljotina? Žena kongresmen iz San Dijega je javno izjavila da je u jednoj japanskoj fabrici vidjela da prave te stvari."

    Dave Starbuck- "Da i ja sam negdje čuo taj izvještaj"

    Dean Warwick- "Pa, to je bilo i na BBC radiju negdje sredinom januara 2004. godine, da se to slalo u SAD u kontejnerima, 300 u jednom. Sada mi se čini da znam o čemu se radi. Neki svjetski lideri kao Kissinger, javno su trvdili da je potrebno reducirati svjetsku populaciju sa 7 milijardi na pola milijarde. Kako ćete likvidirati toliki broj ljudi? Dobro, možemo se igrati s klimom, možemo raditi razne stvari kao npr. napraviti velike poplave, ljudi mogu ginuti zbog globalnog zagrijavanja planete, podizanja nivoa mora itd.

    Imam podatak da je policija prijetila jednom farmeru u Yorkshiru. Ovdje ću stati i vratiti se malo natrag da pomenem da je Gunderson, koji je bio najveći proizvođać metala u svijetu, bio intervjuisan na Tv u vezi s tim što je dobio ugovor da za američku vladu proizvede hiljade teretnih vagona a u svakom od njih je bilo mjesta za 150 ljudi. Imamo takođe slučaj onog britanskog doktora koji dok je s porodicom hodao kanadskim šumama u blizini američke granice, nabasao na željezničko skladište sa više od 50 teretnih vagona. Kada su otvorili vrata svakog od njih, u njima su vidjeli okove i giljotine za glavu.

    Sada ću ti reći ovo, zamisli da smo ja i ti u tim okovima i mene su stavili na giljotinu a tebe su ostavili za sutra. Ti ćeš se prestraviti."

    Dave Starbuck- "Prokleto si u pravu!"

    Dean Warwick - "Tako da tu dobijamo slične okolnosti, pošto si ti prestravljen, adrenalin i serotonin teku, te tako imamo te sastojke u našem tijelu. Zato je onaj senator pomenuo da je to divan način za likvidaciju kao i za korištenje dijelova tijela ili organa.

    Ali da se 6.5 milijardi ljudi iz cijelog svijeta tako likvidira, to je velika stvar i većina ljudi će to proglasiti glupošću. A upravo u tome i jeste poenta. Kad staviš nešto direktno ispred nečijih očiju, to je najbolji način da sakriješ tu stvar.

    To je isto kao kad su se Njemci počeli ponovo naoružavati za Drugi svjetski rat. Oni su mogli praviti puške, dijelove oružja i municiju i mogli su ih lako sakriti ali ono što nisu mogli lako sakriti to su bile topovske cijevi. Šta su oni onda uradili? Oni su ih ugrađivali ljudima u kuće kao dimnjake. Tako su te cijevi stršile napolje kroz krovove, a ljudi su od topovskih cijevi mislili da su to dimnjaci."Dave Starbuck- "Pa, to je već odavno strategija sila Novog svjetskog poretka. Ako hoćeš nešto da sakriješ, stavi to ljudima ispred nosa. Ja sam prilično dobar poznavalac toga. Prije nego što sam postao novinar bavio sam se mađioničarskim vještinama, tako da znam kako se sakrivaju stvari ljudima isred nosa. "

    nešto više informacija o Deanu Dean Warwicku može se naći ovdje: www.jamescasbolt.com

    Komentar: Ništa se ne brinite. Sve ovo se već odavno dešava. Razlika je samo u tome – što vam to - do sada, možda – nije - bilo poznato. Kad dovoljan broj ljudi napokon izvuče glavu iz pijeska, možda budemo u stanju i – poduzeti nešto! (Do tada, neka nam je Hrkljuš na pomoći!)

     

    Padavine

    ŠTO JE TO PALO NA LOŠINJSKI AKVATORIJ?

    http://www.malilosinj.info/vijesti/sto_je_to_palo_na_losinjski_akvatorij.html

    Nedjelja. Krasan sunčani dan.
    Space Shuttle Atlantis te je nedjelje kasnio sa polijetanjem.
    Međunarodna svemirska stanica korigirala je svoj položaj i nalazi se geostacionirana iznad Evrope.
    Tokom utrke F1 u Monci mnoštvo ljudi u Malom Lošinju primjećuje NPO (neidentificirani padajući objekti). Prema izjavama očevidaca njih oko 30-tak. Padali su 30-tak minuta i bili vidljivi tokom padanja. Okretali su se oko svoje osi tokom padanja.

    Padali su u području od cca Srakana pa do Ilovika. Jedan komad pao je u uvalu Čikat.
    Nedugo nakon pada, pojavila su se dva helikoptera i jedan avion koji nisu imali naše oznake.
    Prema području koje su obilazili bilo je lako zaključiti što traže.
    Nakon letjelica pojavili su se brzi gliseri (koji opet nisu bili naših oznaka) te su sa roniocima ubrzano tragali za NPO.

    Naravno uvalu Čikata preronila su detaljno dva američka ronioca, ali o njihovim rezultatima ronjenja nitko ništa ne zna (ili?).

    Oko ovog incidenta ima mnogo nejasnoća.
    1) Zašto javnost (osim očevidaca) nije informirana o tome?
    2) Zašto slučaj istražuju strane postrojbe?
    3) 30 minuta može padati samo nešto iz svemira. Zračenje? Zdrav turizam?
    4) Pošto je jedan komad pao u uvalu Čikata, mogao je netko i direktno stradati i bez zračenja. Tko je odgovoran za našu sigurnost?
    5) Ako su se stranci pojavili nedugo nakon pada NPO, neosporno su znali gdje i kada NPO treba pasti.

    ZAŠTO HRVATSKA JAVNOST TO NIJE ZNALA NA VRIJEME ZBOG SIGURNOSNIH RAZLOGA?

    6) Zašto tri tjedna nakon ovog događaja javnost nema pojma o tome?
    7) Želite li se kupati u ozračenoj morskoj vodi ako znate da je ozračena? Ako neznate hoćete.

    Da li je područje kontaminirano nitko nije provjeravao (mislim na naše stručnjake) ili se ne zna.

    8) Ako se radi o prijateljskim NATO snagama, prema "LOŠINJANIMA" se NITKO nije ponio prijateljski i obavijestio javnost o zbivanjima, opasnosti i posljedicama na ovom području.

    Zaključak je slijedeći:

    Palo je nešto vrlo nekontrolirano. Pretpostavka je da se radi o NATO vojnoj opremi. Mogu biti i vijci i matice, tanjuri i šalice koji su ispali iz ruke nespretne konobarice dok je posluživala ženu-astronaut-turista u Space Shuttle-u Atlantis.

    Ili se ništa nije niti dogodilo?
    Ili su "ljudi u crnom" zaboravili obrisati pamćenje nekoliciji ljudi?
    Zapitajmo se: U čijim rukama je naša sigurnost?
    Što bi bilo da je sve to palo na neko naselje npr. Mali Lošinj?

    Tko bi bio odgovoran?

     

    Umjesto humora

    Terorizam na balkanski način

    OTMIČARI

    Andjelina Petrović

     fanzin: http://jednakost.blog.hr

    SEPTEMBAR me je gledao kroz tegle, a ja sam se kao zimnica sa zapečaćenom sudbinom neudobno smestila na svoje sedište pored poveće gospodje koja mi je ličila na kišobran. Bilo je tu i tamo raznih travčica počev od paradajza, paprika, groždja pa do uvelog lišća što je sve podsećalo na jesenju frazu lociranu u poluživom autobusu.

    Pre nego što i imadosmo vremena da dobro razmislimo da li nam vozač i kondukter pre liče na heroje belosvetskih sapunica ili na odbegle ratne zarobljenike, oni izvadiše oružje i pripretiše te svi shvatismo kao dužnost da ćutimo. Kada izadjosmo iz grada kondukter ustade i reče:

    - Ispod dva sedišta nalaze se bombe ako neko ustane od ta dva sretnika svi ćemo otići u vazduh, razumete, svi, na vama je da odlučite!

    Ubrzo se realizova opšti haos – kuknjava i zapomaganje sa svih strana, počeše ljudi da obećavaju otmičarima – vinograde, kuće, njive čak je jedna Paprika (debela i sočna,puna vitamina C) ponudila pozamašnu sumu zgoditka koji se nalazio u aktentašni. Odbili su. Kada se graja uznemirenih putnika malo stišala, ja digoh dva prsta i pošto dobih odobrenje da pitam, ustadoh. Lica ljudi u autobusu se razvukoše, krajnje uozbiljiše, kosa Kišobrana do mene diže se ko zastava u nebesa i svi počeše da liče na dijagnozu predinfarktnog stanja, tek tada postadoh svesna svog postupka, ali se brzo pribrah.

    - Gospodine, Otmičaru, moja karta vazi samo do X, ako prekoračimo tu kilometražu, da li ću morati da doplatim?

    On smrtno ozbiljno reče:

    - Sestro, ne seri i sedi!

    Meni kamen pade sa srca kada utvrdih da nisam "bingo’’, da ne moram plaćati dodatnu kartu i da će verovatno biti dovoljno vremena da svi ogladnimo, a da me velikodušni Kišobran posluži svojim ajvarom.

    Posle izgubljene nade da će ovo putovanje bilo šta promeniti u našoj dosadi, koja se prostrla u dvočasovnom klackanju, kondukter ustade i pozva policiju. Lepo im objasni da drži 42 putnika (računajući vozača i njega) kao taoce, a za otkup svake glave od predsednika države traži po 10.000 eura, dodatno im objasni kakve sve posledice možemo da snosimo ako povuku pogrešne poteze, sledeći poziv je bio zakazan za 30 minuta. Završivši dijalog sa njima, obrati se nama:

    - Svi ćete dobiti po 1.000 eura ako zacičite i glasno potražite pomoć prilikom sledećeg poziva!

    Grozdje je dobacilo da bi bilo zadovoljno i litrom na litar, a mi ostali sklopismo prećutni sporazum.

    Tako je i bilo, svi smo kukali i zapomagali pokušavajući pošteno da zaradimo za jedan dan prosečnu godišnju platu. Tražili smo da nam pošalju izborne listiće za sto godina unapred kako bi glasali za dragog nam predsednika samo da nas izvuče iz ove nedaće. Kada je dogovor bio sklopljen mi se izgubismo u planinsku maglu.

    Posle sat vremena u zbilju me povrati kondukter. Upozna me sa pravilima igre i uputi na mesto gde treba da uzmem novac. Dvojici gospode, koja su mi postavljala kratka i ljubazna pitanja, samo sam mahala glavom i kolutala očima glumeći izbezumljenost od straha (ja svoj hleba posteno zaradjujem). Vrativši se sa plenom svima nam podeliše zasluženu zaradu, a zatim nam vezaše ruke i staviše flastere na usta (sada i da me Kišobran ponudi svojim ajvarom ljubazno bih ga odbila).

    Oni još malo, neobavezno provozaše autobus, a zatim staviše flastere na usta i zavezaše nekako jedno drugom ruke te sedoše na poslednja dva sedišta. Ubrzo dodjoše i naši spasioci i nadjoše dve gumene bombe ispod mog i Paprikinog sedišta.

    Mi skidosmo sa lica izraz obeshrabrenosti, bespomoćnosti i zaprepašćenosti pa se dasmo u horsko razjašnjenje identiteta dvojice hohštaplera. Na kraju ustade putnik sa poslednjeg sedišta i pribrano reče da su obojica bili visine blizu 2m, da su bili obučeni u crno, da su imali maske i da je vozač loše govorio naš jezik. Svi potvrdismo izjavu dodajući još po koji detalj (jedan nije imao gornji, levi zub, drugi je pušio LM i slično).

    Oni se dadoše u potragu za Otmičarima a nas smestiše, radi rehabilitacije, u najbolji hotel na planini.

    Centar vasione dobi naziv po nama – Vrh Slobode.

     

    Zdravlje

    Ozon

    http://galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=1052

    Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na različite načine korišten još od polovice 19 st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u terapijama u medicinskim časopisima seže još u 1920. godinu u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvrđuju njegov učinak na cijeli spektar bolesti, od obične prehlade preko raznih drugih virusnih i malignih oboljenja, u današnje vrijeme se broje u tisućama.


    Tijekom vremena ozon se dobivao na nekoliko načina: metodom iskre (na slici Teslin model), UV zračenjem, hladnom plazmom. U današnje vrijeme postoje i naprednije varijante proizvodnje ozona direktno na mjestu oboljenja ili povrede.

    Ozon je visoko reaktivna molekula koja pokazuje odlične baktericidne, fungicidne i antivirusne osobine. Njegova uporaba u medicinskoj terapiji pokazala se posve sigurnom s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom ne koristi se samo u medicinske već i u kozmetičke svrhe kod tretmana bradavica, madeža i sl..

    Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj biooksidativnih terapija u koje spadaju terapija ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje naime zbog nakupljanja toksina u tijelu, koje su u normalnim uvjetima oksidirane kisikom. Uz dovoljnu količinu kisika organske tvari razgrađuju se do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje organizam bez problema izbacuje iz tijela. Međutim, u stanju hipoksije, nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog pušenja, loše ishrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.) toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatnim uzimanjem aktivnog kisika u organizam čiste se nakupine toksina i omogućava normalan rad organizma. Stanje hipoksije također podržava rast anaerobnih patogenih organizama koji u toj okolini imaju povoljno okruženje za život i rast.

    Jednom kad uđe u organizam, ozon u obliku aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u organizmu(O3, H2O2, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim stanicama, te ih uništava ne škodeći pritom zdravim ljudskim stanicama. Bakterija naime ima oko sedamnaest puta slabiji metabolički potencijal od čovjeka. Kao takva ne može producirati dovoljni antioksidativnih enzima kao što su npr. katalaza i drugi, koji su u stanju reducirati aktivne vrsta kisika na kontrolirani način i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju obrane od zaraze.

    Ove tvrdnje o djelovanju ozona možemo sažeti u nekoliko glavnih točaka na sljedeći način:


    1. Ozon potiče proizvodnju crvenih krvnih stanica čime omogućuje veliku koncetraciju kisika u krvi dugo vremena po završetku terapije.

    2. Povisuje razinu interferona do 9 puta.

    3. Potiče stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor).

    4. Potiče izlučivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunološkog odgovora.

    5. Ozon je izuzetno jak baktericid. Metabolizam većine bakterija nema ni približno takav antioksidativni potencijal kao ljudska stanica, što ih čini izuzetno ranjivima na čak i niske koncetracije ozona. Tek nekolicina bakterija može preživjeti u okolini s iznad 2% ozona.

    6. Ozon je jako fungicidno sredstvo.

    7. Ozon je antivirusno sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajući njihovu "reproduktivnu" strukturu. Ujedno napada i zaražene stanice koje pod teretom bolesti nemaju toliki antioksidativni potencijal, te ih tako uništava.

    8. Ozon utječe na razvoj i širenje raka. Stanice koje se brzo dijele, poput stanica raka izuzetno su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga što većinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu stanice od oksidansa..

    9. Ozon može očistiti arterije te ublažiti i izliječiti bolesti srca i krvnih žila razlažući naslage u žilama.

    10. Ozon povećava fleksibilnost i broj krvnih stanica čime se poboljšava oksigenacija tkiva i do nekoliko tjedana nakon terapije.

    11. Ozon ubrzava ciklus limunske kiseline (Krebsov ciklus) poboljšavajući glikolizu i samim tim pospješujući uporabu energije u organizmu.

    12. Ozon pojačava antioksidativni enzimski mehanizam.

    13. Ozon razgrađuje otrove i produkte raspada nafte čime se otvara mogućnost uporabe ove tehnologije u ekologiji.


    Jasno je da ozon kao takav ima učinak na vrlo širok spektar bolesti i da djeluje na više načina. Preko stvaranja nepovoljne atmosfere za razvoj patogenih organizama, jačanjem imunološkog odgovora, te direktnim utjecajem na patogene organizme koji se zateknu u tkivu. Teško je nabrojati sve bolesti kod kojih se ozon pokazao učinkovit. Terapija ozonom u ovom trenu priznata je u preko 15 zemalja i od svih pacijenata koji su prošli neku vrstu terapije ozonom nije zabilježena niti jedna smrt ili iole teža posljedica kao nuspojava terapije. Primjena je raznovrsna i kreće se od bakterijskih i virusnih bolesti, pa do regeneracije tkiva kod slučajeva discus hernie u ortopediji.

    Popis samo nekih bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom pokazujue utjecaj: kardiovaskularne bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis, Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena, dermatološke bolesti itd.


    Imajući u vidu znatno povećanje ugljičnog dioksida u zraku u toku nekoliko prošlih desetljeća (preko 20%) i značajno smanjenje udjela kisika nije čudo da porast broja oboljelih od raka i sličnih malignih bolesti vrtoglavo raste iz dana u dan. Indikacije nedovoljne oksigenizacije tkiva su brojne što terapiju ozonom čini važnom karikom u modernim terapijskim metodama. Postoje različite metode primjene ozona; npr. rektalna insuflacija, kojom se pacijentu kroz cjevčicu ozon dovodi u tijelo, ozonski šatori i ozonske saune, gdje se ozon apsorbira kroz pore na koži, autohemoterapija, koju su Njemci koristili još davno, tako da se pacijentu uzme dio krvi, ozonizira ga se, i vrati natrag u krvotok, i možda najjednostavnija metoda - pijenje ozonizirane vode.
    Ozon se također može koristiti i kao sredstvo za sterilizaciju instrumenata u medicini.


    Bio bi propust ne spomenuti i druge mogućnosti uporabe ozona; kao sterilizator na farmama, sterilizator vode i zraka, u industrijskim postrojenjima, restauraciji nakon požara, kemijskoj sintezi, u sustavima za hlađenje, održavanje tla, ekologiji, zbrinjavanju otpadnih voda itd.

     

    Morgelonska bolest (Morgellons Disease)

    Ova bolest se pojavila otprilike prije desetak godina, mada je na osnovu nekih podataka bolest sa sličnim simptomima bila zabilježena još početkom 17-vijeka, odakle potiče i njen sadašnji naziv – ‘morgellons’.

    Bez obzira na sve veću zastupljenost ove bolesti širom svijeta, iz nekih čudnih razloga ona se ignoriše od strane ortodoksne medicinske zajednice. Oboljeli žive u užasnim mukama a među njima su već zabilježeni i slučajevi samoubistava. Većina klinika u SAD-u je dobila cirkularna pisma s uputama da se svi oni koji se obrate za pomoć u vezi "fibrozne bolesti", tretiraju kao da pate od ‘deluzivne parazitoze’, odnosno, kao da su umislili da su bolesni.

    Međutim, bez obzira na ovu ignorantnost zvaničnika i medicinske zajednice, u međuvremenu su neki doktori i naučnici otpočeli sa privatnim istraživanjima ove bolesti i iznošenjem njihovih rezultata preko interneta.

    Simptomi karakteristični za morgelonsku bolest (www.morgellons.com):

    1. Oštećenja i rane na koži, - pojavljuju se spontano ili kao posljedica češanja usljed jakog svraba. Te lezije se isprva pojavljuju kao ispupčene urtikarije sa bijelom tačkom u sredini ili bez nje. Čak ako se i ne diraju, lezije na koži se kasnije mogu pretvoriti u otvorene rane koje nepravilno i veoma teško zacjeljuju (na primjer, iscjeljuju se polako uz promjenu boje epidermalnog tkiva ili se zatvaraju jednim debelim želatinoznim vanjskim slojem.)

    2. Osjećaj gmizanja, u koži ili na koži. Pacijenti to opisuju kao da im se insekti kreću po koži, zajedno sa naizmjeničnim ubodima ili ugrizima. Pored kože generalno, zahvaćene mogu biti nosne i usne šupljine, tjeme, kosa i dlačne folikule.

    3. Opšti zamor – velika iznurenost koja smanjuje sposobnost obavljanja normalnih dnevnih poslova

    4. Smetnje u kogniciji, - gubitak tzv. kratkoročnog pamćenja (stvari i događaji iz neposredne prošlosti), poteškoće u razmišljanju. "Magla u glavi".

    5. Promjena ponašanja je uobičajena kod mnogih pacijenata. Mnogima od njih uspostavlja se dijagnoza Poremećaja nedostatka pažnje (Attention Deficit Disorder, prim. prev), Bipolarnog poremećaja i Opsesivno-kompulzivnog ponašanja. Manji dio oboljelih ne pokazuju te simptome. Većina slučajeva se od strane doktora proglašava kao "deluzivna parazitoza".

    6."Vlakna" - njihovo prisustvo se primjećuje u kožnim oštećenjima ili na njima. Uglavnom su opisana od starne pacijenata kao bijele boje, mada su neki kliničari naveli da su primjetili i vlakna plave, zelene, crvene i crne boje koja su fluorescentna kada se izlože ultra-violetnoj svjetlosti. (Wood-ova lampa). Na površini rana i lezija na koži pojavljuju se "granule", po obliku i veličini slične zrnima pijeska. Pacijenti se često žale na pojavu crnih ‘tačkica’ ili ‘končastih grudvica’ veličine 1-3 mm, kako u predjelu samih ostešenih mijesta na koži, tako i na zdravim dijelovima kože.

    OSTALI SIMPTOMI KARAKTERISTIČNI ZA TU BOLEST:

    1. Promjene u oštrini vida.

    2. Raznovrsni neurološki simptomi. Kod nekih pacijenata je dijagnosticirana amilotropna lateralna skleroza, multipla skleroza kao i neki drugi poznati poremećaji, dok se kod drugih pojavljuju značajni simptomi koji se ne mogu svrstati u neku definitivnu neurološku kategoriju.

    3. Gastrointestinalni simptomi, - odnose se na poremećaje u probavi, povraćanju sadržaja želuca i promjene u motorici crijeva slične kao kod iritirajućeg sindroma crijeva.

    4. Neuropsihijatrijski simptomi i znakovi, - kreću se od promjena u raspoloženju ili ličnim karakternim crtama pa, do psihoze i već pomenutih stanja nedostatka pažnje, bipolarnog poremećaja i kumpulzivno-opsesivnog ponašanja. Veza sa tačnim vremenom nastanka lezija na koži nije još uvijek poznata.

    5. Akutne promjene u strukturi kože i pigmentu. Koža je mjestimično zadebljana ili stanjena, sa nepravilnom konzistencijom i pojavom hiperpigmentacije. Promjene na koži liče na one koji obično nastaju kod starijih ljudi koji se izlože većoj količini sunčeve svjetlosti.

    6. Učestala pojava krasti na koži koje nakon što se osvijetle i pogledaju pod mikroskopom, pokazuju vlakna slična dlakama bijele, plave, crne i crvene boje. Pregled kože često pokazuje povećanu zastupljenost dlaka na rukama i licu.

    7. Artralgiaza je primjećena kod mnogih pacijenata.

    8. Ostale bolesti koje često idu uz ovu su borelioza, (Lyme Disease, prim. prev.) fibromijalgija i sindrom hroničnog zamora.

    ***

    (U nekim drugim izvorima na internetu nalazimo i mnoge druge simptome koji bi mogli biti vezani za ovu bolest.)

    Ovdje ćemo samo navesti da u nekim slučajevima dolazi i do degenerativne upale zglobova sa pojavom želatinozne tekućine za koju se ispostavilo da se radi o silikonu. Napominjemo da ti pacijenti nisu imali nikave silikonske implante, odakle proizilazi da je uzročnik bolesti naveo neka tkiva, odnosno, ćelije da proizvode silikon?!

    Kod tipičnog kalusa koji simptomatičan za morgelonsovu bolest, na njegovom vrhu vidimo krastu dok se njegov donji dio, koji se normalno nalazi dublje u tkivu kože, sastoji od ‘gumastih vrećica’ koje u sebi sadrže jednu prozirnu želatinoznu masu (silikon?) koja nije rastvorljiva u vodi. Tu takođe vidimo i nekoliko tipičnih vlakana koja kao da su izrasla iz te mase.

    Dakle, većina fibroznih vlakana koja se pojavljuju na koži oboljelih nije vidljiva golim okom i na običnoj svjetlosti, nego samo uz pomoć ulatravioletne lampe (Wood-ove lampe), koja se normalno koristi u dijagnostici nekih parazitarnih oboljenja kože. Prema navodima nekih privatnih istraživaća, ova vlakna su u velikim količinama već odavno zastupljena svuda oko nas.

    Na osnovu rezultata laboratorijskih istraživanja koje su nedavno sproveli Dr Staninger and Dr Harjoo, ispostavilo se da se vanjski omotač ovih vlakana sastoji od polietilena, supstance koja je normalni sastojak tzv. optičkih vlakana (fiber-optics, prim. prev.) koji se danas uveliko koriste u informatičkoj industriji. Ta vlakna su nevjerovatno otporna i počinju da gore tek na temperaturama većim od 920 stepeni celzijusa.

    Za sada se pretpostavlja da se uzročnik širi po svijetu uz pomoć tzv. kemtrejlsa (chemtrails), najviše iz razloga što su vlakna koja padaju na zemlju nakon njihovog raspršivanja veoma slična vlaknima koja rastu iz lezija na koži ljudi oboljelih od morgelonsove bolesti.

    vlakna kod kemtrejlsa

    vlakna kod morgelonske bolesti

    Pretpostavlja se da je prenos kontaktom sa zaraženim osobama takođe moguć.

    U radio-intrevjuu kojeg možete naći ovdje:

    http://rense.gsradio.net:8080/rense/special/rensemorgellons5.mp3

    Američki doktori, Hildegard Staninger i Rahim Karjoo, nagađaju da bi uzročnik mogao biti i neka vrsta parazita, kao i da postoji mogućnost da je on nastao u nekoj laboratoriji koja se bavi nanotehnologijom.

    Na žalost, neki efikasan način liječenja morgelonske bolesti za sada nije poznat. Neki od oboljelih tvrde da su im pomogli antibiotici širokog spektra, dok drugi pominju kombinaciju vitamina i minerala. Većina pacijenata se mora oslanjati na sami sebe u vezi liječenja ove bolesti kao i na tzv. alternatvnu medicinu.

    Na kraju, ono što je sigurno, ovdje se nikako ne može da radi o nekom "‘iluzornom oboljenju". Trebalo bi biti jasno to da ukoliko nekome rastu polietilenska vlakna iz kože, onda se tu ne može govoriti niokakvoj ‘iluziji’. Ta vlakna ne samo da su prilično dobro opipljiva, nego i veoma otporna.

    Čini se da nekima koji se nalaze na pozicijama vlasti i moći na ovoj planeti odgovara da činjenice o ovoj bolesti što kasnije izađu na svjetlost dana. Tako se odugovlači i s proučavanjem njenih uzroka kao i mogućeg tretmana.

    [Važna napomena!: s obzirom da u vezi ove bolesti još uvijek postoji mnogo nepoznanica, preporučujemo čitaocima da na osnovu ovdje iznesenih informacija ne prave definitivne zaključke, nego da sami skupe dovoljno dodatnih podataka koji će im omogućiti da steknu jednu kompletniju i objektivniju sliku o ovom oboljenju. ]

    Jednu od baza podataka u vezi ove bolesti, možete naći ovdje:

    http://www.rense.com/Datapages/morgdat.htm

     

    Iz ezoteričkog riječnika

    http://glossary.cassiopaea.com/glossary.php

    Karma

    Na Sanskritu, ta riječ znači - ‘dejstvo/djelovanje.' Koncept i interpretacija karme su uglavnom ujednačeni u većini raznih ezoteričkih učenja. Generalno rečeno, ta interpretacija podrazumijeva jednu ‘odgovornost’ duše za sve njene postupke i to se obično odnosi na mnogobrojne životne vijekove. Glavni princip svega toga bi trebao biti – ‘što siješ, to žanješ.‘

    Međutim, s tačke gledišta ezoteričnog učenja 4-ti Put, kojeg su prenosili i promovisali Gurdžijev, Uspenski, Moravjev i drugi, karma u svom pravom smislu, nema nikakve veze sa ovim današnjim, ‘običnim,’ ili ‘vanjskim’ čovjekom, koji s tačke gledišta tog učenja nije ništa drugo, do jedna ‘reaktivna mašina’. Tako se tu ni ne koristi pojam reinkarnacije u pravom smislu te riječi, nego se kaže da je čovjekov život jedan film, koji se neprestano – ‘ponavlja’. Dakle, tu se radi o jednom neprestanom mehaničkom ponavljanju jednog te istog života, sve dok čovjek ne uspije da izađe iz tog ‘filma’. Tako, tek kad čovjek prestane da bude jedna ‘reaktivna mašina’, odnosno, prestane da se ponaša kao jedna obična posljedica djelovanja spoljašnjih uticaja, kad on postane svjestan i izgradi svoje biće u dovoljnoj mjeri da izađe izvan područja dejstva Zakona Slučajnosti, te onda pređe u domen Zakona Izuzetka, - on tek tada stiče uslove da uđe u onaj pravi ciklus inkarnacija i tek tada postaje podložan djelovanju karme. Dakle, prema ovom učenju, ni karma ni reinkarnacija ne važe za tzv. "vanjske ljude".

    Kad čovjek uspostavi vezu sa svojim – istinskim Ja – on onda "preživljava" fizičku smrt i održava se u jednoj prepoznatljivoj kohezivnoj formi, koja ima svoju slobodnu volju i nije više neka obična ‘reaktivna mašina’.

    Naravno, prema 4-tom Putu, velika većina današnjih ljudi ne ispunjava ove uslove. Stoga se u Četvrtom Putu ni ne troši vrijeme na objašnjavanje koncepta karme, nego na tehnike Rada na Samom Sebi, da bi se postigli uslovi za "preživljavanje" fizičke smrti, nakon čega bi principi reinkarnacije i karme počeli da važe u njihovom pravom smislu.

    Moravjev tako piše o – ‘principu ponavljanja’ – koji reguliše život "vanjskog čovječanstva". To uključuje neku vrstu prenosa određenog karmičkog tereta iz jednog "filma" u drugi, ali se tu ne radi o istinskoj reinkarnaciji u smislu da čovjek može svjesno da izabere gdje će se roditi i s kojim ciljem. Uspenski je takođe dosta teoretizirao na tu temu – ponavljanja. Gurdžijev je govorio da nešto kao što je svjesna inkarnacija može da postoji ali da to nema nikakve veze s čovjekom ovakvim kakav je on danas.

    Najednostavnije tumačenje karme ide otprilike ovako - tu se radi o tome da se "loša djela" vraćaju onome koji ih je počinio na takav način da počinilac može sam da uvidi svoje greške i da odbaci jedno takvo ponašanje. Tako bi se tokom nekoliko života sve kretalo prema jednoj perfekciji, istini i opštem dobrostanju, ili – harmoniji. Međutim, ukoliko se okrenemo oko sebe ili pogledamo unazad kroz istoriju, ne možemo naći ništa što bi moglo poduprijeti jednu takvu teoriju.

    Prema nekim drugim teorijama, principi karme dozvoljavaju da se čovjek evolutivno razvije uz pomoć dva puta, OPS i OPD. Dakle, kad bi karma stvarno funkcionisala onako kako je mi normalno tumačimo, onda onaj ‘OPS Put’ vjerovatno ne bi ni postojao, a evidentno je da on – postoji, te bi možda ovdje moglo biti neke istine. Međutim, kako onda karma djeluje kod individua jakog OPS naboja? Sa “zadrškom”?!? Neki tvrde da ih ona ‘pusti’ (ili im bar ‘ne smeta’) da se popnu do nekog od gornjih spratova, te se oni onda odatle sunovraćaju u primarnu materiju, ili što bi se reklo, udaraju nosom u "patos" (1. denzitet), što se takođe može interpretirati kao – “naplata” karme!?!

    Činjenica je da se individue jakog OPS naboja mahom nalaze na visokim pozicijama u ovoj našoj oblasti postojanja i da odozgo stvaraju uslove za patnju većine ostalih. Činjenica je da ovi dole pate mnogo više od njih. Moglo bi se reći i to da dobri ljudi pate mnogo više od zlih, ovdje i sada. Postoje i činjenice koje ukazuju na to da - ne samo da se ljudsko društvo ne popravlja u smislu neke humanosti, nego da upravo srljamo ka ambisu i da je ljudske humanosti sve manje i manje na ovom svijetu, a o nekoj unutrašnjoj ili međusobnoj harmoniji ne možemo ni razgovarati. Moglo bi se cak reci da zivimo u vremenima kada se odvija jedan globalni proces dehumanizacije covjecanstva. Znači, kad bi karma stvarno funkcionisala po onom svom teoretskom principu i imala one efekte koji joj se pripisuju, onda bi se očekivalo da stvari idu na bolje!?

    Cini se da s humane tačke gledišta, karma nema neku svoju prirodnu funkciju da napravi ovaj svijet boljim, kako se to obično smatra. Čak i njegovo dovođenje u neku ravnotežu u ovoj našoj oblasti postojanja je prilično dubiozno, jer postoji dosta elemenata koji ukazuju na to da su "sile mraka" nadaleko nadmašile sve ostale sile, tj. da one ovdje preovladavaju. Doduše, možda postoje oblasti postojanja gdje je egzistencija mnogo, mnogo ljepša ili bar - lakša, pa im tako mi predstavljamo onaj uteg na "negativnoj" strani "vage", te u tom smislu održavamo "ravnotežu" u nekom širem kontekstu Svega Što Jeste?!?

    Isto tako, ako bi neko "činio dobro" samo zato da bi bolje prošao u karmičkom smislu, to bi takodje podrazumijevalo određeno “varanje” ili zloupotrebu ovog koncepta. Ukoliko je krajnji cilj određene vrste ponašanja nekog čovjeka, sebičan po samoj svojoj suštini, u smislu – "da bi on na kraju nešto dobio", onda to takođe nema veze sa OPD sustinom bića i postojanja.

    "Stvari ne dolaze onima koji su pozitivno orjentisani, nego kroz samu suštinu čovjekovog bića." [Ra]

    Takođe se čini da postoje ne samo individualne nego i grupne karme. Kroz neke kanale dosta se priča o karmi Atlantide, koja je kako se čini dostigla vrhunac u OPS smislu, te tako i samu sebe uništila, a navodno, - i narodi mogu imaju svoju grupnu karmu. Postoje i neki podaci da se prije nekih 80 hiljada godina nešto slično desilo i sa tzv. planetom Kantek ("petom planetom") odakle su stigli Arijevci!? S te tačke gledišta, ako se čovjek i može "osloboditi" svoje lične karme, može li od grupne? Čini se da i na ovom području ima dosta magle.

    Rudolf Steiner je takodje dosta pisao o individualnim i kolektivnim karmama. On je tvrdio da se čovjek može da kreće kroz određena stanja iz života u život, gdje se jedna intenzivna mržnja u jednom životu, može da pretvori u bol i patnju u drugom životu, a onda da se u narednom životu to može da manifestuje npr. u smislu nedostatka inteligencije. (tzv. ‘progresija stanja’). Isto tako, ljubav u jednom životu pretočila bi se u zadovoljstvo u drugom itd...

    Sada se postavlja pitanje, da li čovjekova duša može biti podložna zakonima karme, kad se u situaciji u kojoj se mi nalazimo, ona većinom ništa ni ne pita. Ličnost (kočijaš) upravlja tijelom (kočijom) a da u većini slučajeva on duše (gospodara) nije ni svjestan? Da li se duša onda može smatrati odgovornom ukoliko ‘kočijaš,’ usljed svoje ignorantnosti i nepažnje, strovali ‘kočiju’ u provaliju?

    Onda imamo podatak da se ličnost kao takva stvarno gubi nakon fizičke smrti, a ono što ostaje je duša. Šta se to onda inkarnira i šta je to što je podložno karmi? Čini se da ovo još uvijek niko nije uspjeo precizno da definiše.

    Metafizika

    Planeta

    Prva Strana Vebsajta

    Forum