|
U
istočnoj gnostici je poznato to
da kad tragaoc krene na Put, odnosno, kad još počne da mu se
primiče onom prilaznom stazom, on će se automatski naći na udaru
tzv. ‘generalnog zakona’. Razlog za to je što on tada prestaje
da obavlja ulogu baterije za matriks (4D
OPS)
ili prestaje da bude "hrana za mjesec" (Gurdjijev). U gnostici
se ovaj ‘fenomen’ napada predstavlja ‘mehaničkim’ jer stvarno
izgleda tako na prvi pogled, međutim, u nekim metafizičkim
krugovima se on sve više smatra ‘hiperdimenzionalnim,’ zbog
cijele jedne palete sredstava i načina kako se on manifestuje,
uključujući i tzv. koincidencije i sinhronizacije. U suštini, tu
se radi o jednom pokušaju vraćanja odbjegle ovce natrag u tor
ili o njenom izbacivanju iz kolosjeka.
Nadalje, čovjek koji izlazi izvan domena ‘generalnog zakona’
postaje opasnost za ‘matriks’ i time što ima potencijal da
povuče i druge za sobom, pa mu se na neki način posvećuje
"specijalna pažnja". Naravno, ‘kvalitet’ napada i kvalitet
odbrane uveliko će zavisti od toga koliko je čovjek odmakao na
Putu svog ezoteričkog razvoja.
Veoma je teško predstaviti sve ono čemu se možemo naći
izloženi a pogotovo sve modalitete odbrane, jer je svaka
situacija na neki način specifična i svako od nas ima svoje
individualne lekcije koje mora da nauči, tako da ću ovdje
pomenuti samo neke osnovne elemente ove problematike.
***
Većina "napada" dolazi kroz nas same jer smo mi glavno
poprište bitke, međutim, oni dolaze i izvana, ali opet uglavnom
preko ljudskih bića koja služe kao alatka i sredstvo za njihovo
izvođenje, jer oni u stvari većinom reaguju na podražaje koji
obično dolaze sa gornjeg ‘sprata’ (ili iz
4D OPS
oblasti).
Čini se postoji i neki ritam u svemu tome, pa zato mislim da
teorija o onome Zakonu Broja Sedam prilično dobro drži vodu bez
obzira na to što zvuči "mehanički". Postoje i neki znakovi koji
prethode napadima isto kao i znakovi koji prethode oluji. Tu se
onda javlja problem njihovog pravilnog očitavanja jer nije
preporučljivo ni stalno zvoniti na uzbunu, odnosno, duvati na
hladno.
Kod napada se čovjek obično ne nađe izložen jednom ‘talasu’,
oni često kao da dolaze sa svih strana sinhronizovano, ne bi li
ga potopili. Ukoliko smo ostali na površini nakon napada, onda
obično slijedi jedan miran period sve do sljedećeg. Tada bi
trebali biti i pametniji za jedno iskustvo, odnosno - svjesniji.
***
Vektori
Ovdje se radi o silama koje ne moraju da imaju direktno
destruktivno dejstvo, nego im je suština u tome da utiču na
‘tragaoca’, tako što mu mijenjaju pravac kojim se kreće. Ulogu
‘vektora’ može da igra neka individua, grupa ljudi ili događaj.
Vektori često djeluju ‘suptilno’, odnosno, teško ih je
primjetiti. Nakon što promijene čovjeku pravac kojim se kreće,
ukoliko on to primjeti, on to može pogrešno tumačiti nekom
‘evolucijom’, dok se u suštini može raditi o devoluciji ili
jednostavno, - vrćenju u krug.
Tako, nakon dejstva vektora čovjek je često nesvjestan da mu
je ovaj promijenio pravac i da u međuvremenu skrenuo u ‘slijepu
ulicu’. Ako ništa drugo, to može da ga košta izgubljene energije
i vremena.
Postoje tri principa, kad se o napadima radi:
1. Uvijek očekuj napad
2. Upoznaj njegov modalitet (način sprovođenja)
3. Znaj kako da mu se suprostaviš
Međutim:
to se u praksi ne bi trebalo pretvoriti u paranoju (čovjekova
predostrožnost mora biti zasnovana na Znanju). Strah od neke
zamisljene opasnosti tjera nas na poduzimanje konkretnih mijera.
kod očitavanja znakova i ‘modaliteta’ napada moramo koristiti
maksimalno vlastitu pronicljivost ili razboritost (što je opet u
vezi sa nivoom svjesnosti) jer neželjene posljedice mogu nastati
i usljed pogrešnog očitavanja znakova, isto kao i kod
neprimjećivanja na vrijeme određenih znakova ili modaliteta
stvarnog napada. Mi smo po prirodi skloni projiciranju. Ukoliko
mislimo da smo pod napadom a nismo, pa usljed toga reagujemo na
određeni način, sama naša (bespotrebna) reakcija može
prouzrokovati negativne posljedice.
[Razvoj lične pronicljivosti je jedna centralnih tema
ezoterike. Uz pomoć pronicljivosti razlikujemo, - istinito, od -
lažnog.]
Ako ništa, onda samo uzalud trošimo vrijeme i energiju.
Nadalje, kod prepoznavanja znakova napada situaciju ponekad
komplikuje i to što neki od njih, da tako kažem, mogu biti –
"hiperdimenzionalni", tj. postoje, mogu se vidjeti ali su
neopipljivi. Ne možeš nikome pokazati prstom na njih, niti ih
ikome drugom dokazati kao takve. To mogu biti neke čudne
‘sinhronizacije’ gdje se čovjeku nekoliko ljudi ili događaja
odjednom natovari na leđa. Tu se mahom radi o individuama
sličnih frekvencija koje su ‘uključene odozgo’ da timski odrade
određeni posao. Dovoljno je da jedan od njih odsvira početnu
notu i svi oni koji rade na sličnim frekvencijama naći će se u
rezonanciji s njom i automatski se povezati i uključiti. U nekim
slučajevima dolazi i do naizmjeničnog dešavanja određenih
nezgoda koje su naizgled nepovezane a mahom služe za odvraćanje
pažnje, crpljenje energije i skretanje s puta žrtve napada.
Kod uspješnog suprostavljanja napadima, jedino što može da
igra važnu ulogu je Znanje, koje je opet povezano sa nivoom
svjesnosti. (Zaboravite zamišljanje kojekakvih "ljubičastih
balona"). Mislim da nema napada na neku individuu za kojeg ta
individua nije na neki način spremna, odnosno, sposobna da mu se
odupre. To naravno ne znači da će ona istovremeno i uspjeti da
mu se odupre. Vrsta napada je često povezana sa razvojnim nivoom
svijesti individue koja je cilj napada. ‘Hiperdimenzionalni’
napadi kao da su skrojeni tačno po mjeri individue na koju se
odnose, uzimajući u obzir sve njene slabosti i mane. Ciljaju
tamo gdje je čovjek najslabiji i u za njega najgore vrijeme.
Dakle, čovjek može biti napadnut kroz samog sebe a može biti
napadnut i od strane drugih. (Depresija, apatija, anksioznost
itd. takođe mogu biti simptom napada.) U vezi s vanjskim
napadima, moramo imati na umu da svako može poslužiti kao
"sredstvo za napad". Ta vrsta napada se najviše odvija preko
ljudi iz naše blizine. Napadi ‘kroz samog sebe’ obično se
odvijaju usljed dejstva nekih ‘agenasa’ na čovjekove ‘niže
centre’, mada se oni slično aktiviraju takođe usljed napada
izvana.
Kao rezultat napada čovjek obično zapada u tzv. stanje
konfluencije ili meteža ‘donjih centara’ (motornog, emocionalnog
i intelektualnog). Posljedica tog stanja je navala negativnih
emocija. Ukoliko im se čovjek prepusti, one će nadalje inicirati
i regulisati njegove reakcije koje će u većini slučajeva biti
pogrešne.
***
Napadi od strane ‘generalnog
zakona’ su prilično široka tema jer se javljaju u
jednom širokom dijapazonu i čine se kao da su skrojeni tipično
za individuu na koju se odnose.
Prvo imamo kojekakve nezgode koje se tu i tamo dešavaju a
onda uticaje onih oko nas koji nas pokušavaju izbaciti s
kolosijeka, mada često i nesvjesno. Ovo drugo se može podijeliti
u nekoliko grupa:
- napadi od stane bliskih osoba, koji se mogu nazvati
‘friendly fire’ (prijateljska vatra). Ovo ‘friendly fire’
nije naravno nikako za potcjenjivanje, jer ti napadi mogu
biti destruktivni isto onoliko koliko i oni koji dolaze s
neprijateljske strane. Nekad su i daleko opasniji jer pored
toga što oni mahom dolaze ‘s leđa’ (članovi naše porodice,
bliski prijatelji i rodbina) a tu imamo i snažnu
"emocionalnu komponentu". Ti ljudi su nam dragi i ne bi
željeli da ih izgubimo, niti da ih povrijedimo a
istovremeno, ni da manipulišemo njihovu "slobodnu" volju.
(Bez obzira na to što oni djeluju u skladu sa impulsima koji
dolaze izvana)
- napadi od strane drugih ljudi iz generalne populacije
- napadi od strane 4D OPS sila, koji često ukljucuju i
tzv. indirektne napade, ili napade na osobe koje su nam
bliske (kao npr. na članove naše porodice); ovdje spada i
kvarenje električnih uređaja kao npr. eratično ponašanje
kompjutera, sijalica u kući, nestajanje dokumentacije ili
nekih predmeta, pa čak i fizičke otmice i likvidacija ljudi.
Ovu poslednju opciju oni navodno izbjegavaju koliko god mogu
jer u tom slučaju i OPS sile moraju snositi određene
konsekvence na svojoj ravni postojanja. S druge strane, one
koji su malo više odmakli na tzv. ‘Putu’, nije toliko lako
neutralizirati.
***
Što se kojekavih ‘nezgoda’ tiče, one se većinom mogu
preduprijediti svjesnošću a kad se dese, prvo pitanje koje si
čovjek treba postaviti je: Šta ja mogu naučiti iz toga? Da li je
ovo stvarno samo sklop slučajnosti ili sam mogao nešto učiniti
da bih to preduprijedio. Postoje i situacije, pogotovo kad se
radi o sinhronizovanim slučajevima (pod dejstvom ‘Generalnog
Zakona’ – gnostika), da nam jedino preostaje da plivamo niz
maticu koja nas je zahvatila i gledamo kako da se održavamo na
površini, trudeći se da izbjegavamo stijenje u rijeci ako već ne
možemo isplivati odmah na obalu; i istovremeno čekajući na onaj
tren kad će nas voda nanjeti na neko zgodno mjesto, odakle ćemo
se moći izvući napolje.
Međutim, postoje i slučajevi kad se nezgode u aranžmanu
‘hiperdimenzionalnih sila’ počnu dešavati onima oko nas, kako bi
nam odvraćali pažnju, izbacili iz kolosijeka ili nas na neki
način ucjenjivali. Tu se mahom radi o veoma perfidnim
indirektnim napadima na članove naše porodice.
[Recimo, jedan od primjera bi bio cijeli niz ‘čudnih’ nesreća
koji se dešavao djeci Barbare Bartholic kada je istraživala
fenomen NLO-a,
otmica ljudi i
mutilacije
životinja zajedno sa Dr K. Turner i Jacques-om
Vallee-em. Uz sve to kasnije joj je bilo i prijećeno da će je
‘kancer-izirati’ (kao Karlu Turner, koja je naprasno umrla od
raka dojke) ukoliko nastavi s onim što je naumila (pogledaj
knjigu: Barbara, the Story of UFO Investigator; Peggy Fielding)
Čini se da su oni koji zalaze na ovo područje izloženi najvećem
pritisku i manipulacijama, pogotovo ako se nalaze na pravom
putu. Međutim, moramo imati na umu da, bez obzira na to, većina
tih ljudi su ipak tzv. "vanjski ljudi", dakle nepovezani sa
svojim višim centrima, te odatle lako i ranjivi. ]
***
Kod napada od strane ljudi, moramo imati na umu da SVAKO može
poslužiti kao "sprovodnik napada" ili njegovo "sredstvo". Čak i
adamični ljudi (s individualnom dušom) u svom "normalnom"
(transpersonalizovanom) stanju. S tim u vezi, osnovni način za
preventivu napada predstavlja ono pravilo Gnostike, koje kaže -
"kad kreneš na Put ne pričaj nikome o tome". Naravno, ta
tematika se može diskutovati s drugim ljudima koji se njome
bave. Krug ljudi s kojima je čovjek u kontaktu treba se suziti
na neku normalnu (optimalnu) mjeru i prema njima moramo
nastupati s punim korištenjem "vanjske konsideracije". Dakle, -
prilagođavanje drugim ljudima, njihovom razumijevanju i
zahtjevima, kako bi se olakšao život i sebi i njima. Ovo ponekad
traži ne samo dosta energije i vremena, nego i znanja. Tu
energiju i vrijeme moramo da ulažemo čisto za održavanje mira i
sklada u našoj životnoj sredini.
To u realnosti često podrazumjeva da se ponekad bukvalno
moraš praviti da si ‘lud’ (transpersonalizovan) u istom stepenu
kao i oni ("kontrolisana ludost"). Međutim, ni ‘izolacija’ se ne
smije bukvalno shvatiti jer ništa od onog "Puta" ako nedostaje
"dejstvovanje", što često podrazumijeva neki vid interakcije s
drugima. Znači, čovjek mora na neki način praktično
upotrebljavati ono što zna i na adekvatan način, a da se
istovremeno ne izloži direktnom napadu ‘generalnog zakona’.
Naravno, to nije lako i ne postoji recept šta raditi i kako, to
mu dođe nekako kao individualna stvar ili lekcija.
Jedan od ventila je i internet. Na primjer, u interakciji s
drugima na forumima imamo priliku da iznesemo svoje mišljenje
koje će, naravno, često biti drugačije od mišljenja većine
ostalih diskutanata, na šta može uslijediti lavina iracionalnih
napada, mahom u smislu poruka koje nemaju mnogo veze sa temom
koja se diskutuje. Sada, kad pratimo ovu dinamiku, mi kod svog
učešća apliciramo određeno Znanje, često skupljamo dodatne
informacije kako bi potkrijepili neke svoje argumente, odnosno,
obavljamo skup određenih aktivnosti uz pomoć kojih istovremeno
izgrađujemo svoju svijest i biće. Istovremeno, imamo priliku da
upotrijebimo i svoje znanje za odbranu od napada. Tako mu ta
aktivnost koja na prvi pogled izgleda banalna, na kraju može da
igra veliku ulogu u razvoju čovjekovog bića, kao i u
potencijalnoj promjeni nabolje u realnosti u kojoj živimo (he,
he, od ovog drugog nikad ne treba odustajati, mada se generalna
situacija često može da čini beznadežnom).
***
Jedna od najperfidnijih hiperdimenzionalnih zamki koja često
ima u sebi elemente sinhroniciteta je tzv. "sindrom padanja u
sevdah". U "pravom" momentu se pojavljuje osoba koja na prvi
pogled ima sve one elemente koje smo oduvijek zamišljali. Ljubav
na prvi pogled, što bi se reklo. Među prvim impresijama javlja
se i ona - da se tu obavezno mora da radi o našoj "srodnoj
duši". Međutim, u realnosti se često radi o uslovljenim
procjenama naših nižih centara (predatorovog uma) koje su
uveliko bazirane na kemikalijama/hormonima. Situaciju
inetrpretiramo na bazi ‘što je babi milo, to joj se i snilo’,
ignorišući intuiciju i sve faktore koji ukazuju na suprotno.
Znakove koji ukazuju na suprotno ne vidimo a sve rupe krpimo
projiciranjem vlastitih deluzija na objektivnu realnost, dajući
partneru sve one osobine koje cijenimo a on ih nema. Nakon
određenog vremena, tragaoc se pretvara u ‘bateriju’ dok partner
služi kao slamčica za crpljenje energije i prosljeđivanje
nagore. A uz sve to i - vektor. Nakon određenog vremenskog
perioda, tragaoc se nađe u situaciji kad se osjeća prevaren i
iscjeđen kao krpa. U praksi, malo ko može izbjeći ovakvu
situaciju na osnovu savjeta ili teoretskog znanja. Većini se
desi da se moraju sami opržiti, da bi razumjeli lekciju. Na
kraju se ispostavi da se tu vjerovatno radilo samo o jednom
zgodnom OP-u ili o nekoj "malo kompleksnijoj situaciji" (npr.
kao sto su slucajevi posebno reziranih ljubavnih veza od strane
4D OPS sila, što je E. Lorgen predstavila u knjizi Alien
Lovebite).
***
Još jedna od mogućih zamki u ezoteričkom razvoju čovjeka može
predstavljati neka ‘ezoterička grupa’ ljudi koji naizgled imaju
iste cilj i koji su se (sinhronizovano) pojavili u "pravom"
momentu. Praksa je pokazala da u našoj realnosti svaka takva
grupa neminovno zadobija elemente sekte, gdje se tragaoc
pretvara u sljedbenika (onih koji se nalaze na vrhu, u "jezgru"
ili "centru" grupe.) Nešto više o tome -
ovdje
Međutim, imajući na umu onaj Zakon broja 3, svi imamo
različite potrebe i svugdje se nešto korisno može naučiti.
Čak i ono "učitelj se pojavi kad je učenik spreman," moramo
uvijek podvrgavati kritičkoj analizi, pogotovo kad pomislimo na
smo naišli na nekog učitelja/gurua/naguala (na žalost, i među
njima ima dosta psihopata). Ipak se čini da su došla vremena kad
svako od nas mora postati svoj vlastiti učenik i
učitelj/guru/nagual!?
Prema nekim univerzalnim zakonima, ono što čovjek traži, on
to i dobije. Tragaoc poštuje raznolikost prirode i drugih
ljudskih bića, on poštuje slobodu drugih, pa stoga ima prirodno
pravo i na vlastitu individualnost i slobodu. Bitka za slobodu
je bitka za individualnost i obratno. Onaj koji nema
individualnost mora biti ovisan o drugima, te tako ne može biti
slobodan, ni teoretski a kamoli praktično. Zavisnost i sloboda
se međusobno ne podnose. S tim u vezi, kontrolni sistem upravo i
pokušava da uništi ljudsku individualnost, koliko god je on to u
mogućnosti. Toj vrsti napada smo svi manje više izloženi od
samog rođenja. Identifikacija s drugim ljudima a pogotovo
GRUPAMA, -- čovjek se identifikuje sa svim i svačim (religija,
nacija, rasa, boja kože, ideologija, fudbalski tim…) osim sa
čovječanstvom u cjelini ili onim što se podrazumijeva pod
individualnim ljudskim bićem.
***
Ovjeravanje deluzija i učršćivanje
mentalnih programa
Ovdje se radi o specijalnim "hiperdimenzionalnim efektima" u
režiji 4D OPS sila čija je svrha zaplašivanje ili zbunjivanje
tragaoca, ovjeravanje pogrešnih koncepata koje je tragaoc tek
usvojio s ciljem njegovog održavanja na pogrešnom putu ili
njegovog vraćanja nazad u tor. Sinhronizovano susretanje
različitih individua koje potvrđuju određene dezinformacije ili
pogresne idejne koncepte, ukazanja Svete Gospe i kojekakvih
svetaca uz pojavu kojekvih religijskih parafernalija,
uslišavanje neke molitve, "božja" proviđenja, obično u smislu
kojekvih "čuda" koja trebaju kod čovjeka da izazovu neku vrstu
strahopoštovanja itd. itd. (Oni koji pate od strahopoštovanja
prema bilo kome ili čemu, ne mogu daleko stići). Tu se često
radi i o projekcijama kojekvih "uvida", pa čak i "virtuelnih
scenarija" direkno u čovjekovu svijest za svrhu njegove
manipulacije. Ti virtuelni scenariji izgledaju veoma realno,
medjutim, oni su u suštini lažni.
Pomoć sa strane i odozgo
Pomoć „sa strane" obično dolazi od strane individua
(tragaoca) koje su na sličnim frekvencijama kao i mi. Tu takođe
često dolazi do pozitivnih sinhroniciteta kad se neki od njih
pojave i pruže nam pomoć u pravi čas. S tim u vezi postoje i
neke indikacije da se na planetarnom nivou formira jedna sve
veća grupa svjesnih ljudi, individualaca, koji ulaze u međusobnu
rezonanciju, koji su ko-linearni, te tako i dejstvuju.
[Gurdjijev: "Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u
suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje
koje nije odraženo u njihovim radnjama."
"U isto vrijeme, među njima ne
može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju.
Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka
jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve
bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju."]
Naravno, i ovdje se radi o jednoj "GRUPI", međutim, toj
“grupi” ne treba ime, ne treba joj ni vođa, niti bilo kakvo
hijerarhijsko ustrojstvo; ona je sastavljena od individualaca od
kojih se većina međusobno ne poznaje, međutim, oni će
sinhronizovano da dejstvuju gdje god da se nalaze što
podrazumijeva i pomoć jedni drugima.
"Bog" pomaže čovjeku onoliko koliko je ovaj u stanju pomoći
samom sebi. To nas ne bi trebalo čuditi, s obzirom da svako od
nas predstavlja "jedinku božje manifestacije" sa svim ‘njegovim’
potencijalima u sebi. Međutim, isto kao što mi kao 3D bića
ponekad pružamo pomoć jedni drugima i isto kao što mi kao 3D
bića ponekad pružamo pomoć bićima 2-og denziteta (životinjama i
biljkama), tako će i neki od nas povremeno dobiti i pomoć sa
‘gornjih-D’. Međutim, ta pomoć neće biti nikakav rezultat naših
molitvi s glavom okrenutom prema gore, nego će ona stići onda
kad entiteti koji je pružaju ocijene da nam je ona stvarno
potrebna. Oni će to učiniti na optimalan način a mi u većini
slučajeva nećemo čak biti ni svjesni da nam je pružena pomoć,
jer bi u drugom slučaju umjesto da koristimo svoje sposobnosti i
potencijale – pribjegavali molitvama i gledali prema gore kad
god nam malo zapne, kad lupimo nosom o patos ili kad nas neko
ili nešto klepi po ušima.
Ukratko rečeno, čovjek se treba uvijek oslanjati samo na
samog sebe, a svaka iskrena i ničim uslovljena pomoć je uvijek
dobro došla.
***
Šta da se radi?!
(Kažu - "ne pominji neki problem ako nemaš bar 2 rješenja")
Neki od bitnih elemenata koje treba uvijek imati na umu,
razrađivati i pravilno upotrebljavati kad su napadi u pitanju:
1. Kontrola
2. Strpljivost
3. Disciplina
4. Vremensko tempiranje (izbor pravog momenta)
Ovi Kastenedini pojmovi se u praksi međusobno isprepliću,
medjutim, prilično su ispravni i otprilike predstavljaju neke od
osnovnih alatki koje moramo stalno nositi sa sobom, i -
koristiti.
Nadalje:
– 5. ‘samovažnost’, - ukoliko nam uspije na jedan mudar način
da ‘neutrališemo’ onu negativnu stranu ove naše komponente – mi
tada, kao jedna cjelina, stvarno: POSTAJEMO – NERANJIVI.
Sljedeći bitan elemenat:
- 6. "Sitni mučitelji" (Kastanedin pojam) – tj. ‘apsolviranje
psihopata i psihopatije
(uključujući
narcisoidnost kao
"subkriminalnu psihopatiju") kao uslov za ‘dekontaminaciju’ i
"susretanje s nepoznatim", odnosno, - efikasno suprostavljanje
toj vrsti individua. (Od suštinske važnosti je - upoznati
neprijatelja!) Radi se o sticanju znanja o tzv. entropičnom
(OPS) stanju svijesti (ili polaritetu) i načinima njene
manifestacije. Psihopate su reprezentativci "sila mraka" na
našem nivou ili "crnih rupa", na kosmičkom nivou. Oni su primjer
jednog jačeg izražajnog stepena tzv. "uma predatora" (čije
elemente svi mi donekle posjedujemo u određenoj mjeri jer zivimo
u ‘OPS-realnosti’). Pojam su krajnjeg stepena "projiciranja"
vlastite ‘realnosti’ (deluzija) na objektivnu realnost, u skladu
s njihovim entropičnim porivima. Istovremeno su opsjednuti
nametanjem svojih deluzija drugima s ciljem da bi ih
kontrolisali, kao i ličnim napretkom u hijerarhijskom sistemu
društva.
***
Fizički napadi na tragaoca su rijetkost na 3D nivou jer oni
koji su prešli prvi prag prema Putu, biće dovoljno svjesni i
‘intuitivni’, da pravovremeno prepoznaju znakove koji prethode
napadu i izbjegnu ga na vrijeme. Naravno, ukoliko nekim slučajem
dođe do fizičkog napada u kojem integritet čovjekovog bića,
odnosno njegova ‘3D egzistencija’, postane ugrožen, u takvim
situacijama je odbrana SVIM sredstvima jedino što se
preporučuje. (Dakle, tuči - rukama, nogama, glavom, kao i svim
mogućim pomoćnim sredstvima koja nam se nađu pri ruci.)
***
Tzv. ‘hiperdimenzionalni’ psihički napadi mogu takođe biti
veoma opasni iako se obično izvode sa distance a danas čak i uz
pomoć interneta.
Na žrtvu napada direktno se usmjeravaju misaone forme ili
"fragmenti svijesti" nabijeni negativnom energijom. Ukoliko se
znakovi napada ne prepoznaju na vrijeme ili ukoliko se
zakašnjelo, odnosno, nepravilno reaguje, čovjek može veoma lako
ostati bez energije i zapasti u ono stanje meteža njegovih nižih
centara. Misli koje nisu potpuno ‘njegove’ (mada mu se one
uvijek čine ‘njegovim’), počinju mu nezadrživo navirati a
energija isticati. Svako praktično dejstvovanje u takvom
magnovenju će imati velike šanse da po svojoj suštini bude
destruktivno. U takvim situacijama u gnostici se preporučuje
vršenje introspekcije čim se primjete prvi znakovi, odnosno,
negativne emocije. (O tome ćemo reći nešto više kasnije).
Međutim, u praksi ćemo se zadesiti u situaciji kad nismo počeli
s tim na vrijeme, tako da je onda introspekcija teško izvodljiva
kad smo se već našli u stanju meteža. Tada bi idealno bi bilo
"isključiti" um i preći u ono "prisustvo u sadašnjosti" (E.
Tolle, Moć sadašnjeg trenutka), međutim, ni to nije lako izvesti
u tim momentima. Naše ponašanje postaje eratično usljed haosa
koji vlada u donjim centrima. Tada bi jedino što bi moglo biti
od pomoći bilo to da se čovjek sjeti one svoje ‘više
komponente’, duše/istinskog ja, te da pokuša da usmjeri pažnju
na impulse koji dolaze odatle, nakon što postavi pitanje šta da
se radi. Odgovor ("B-uticaj") koji stigne odatle može biti na
prvi pogled (ličnosti/donjeg intelektualnog centra) iracionalan,
pa čak i bizaran. Međutim, ukoliko ga čovjek prepozna i posluša,
(u stanju meteža donjih centara veoma je teško razlikovati A i B
uticaje), tek kasnije će uspjeti da primjeti da je to bilo
najoptimalnije što je on tada mogao uraditi u svrhu zaštite
integriteta svog bića i sprečavanja svakog destruktivnog
ponašanja sa svoje strane. [Na primjer, jedan od "čudnih"
odgovora može predstavljati gledanje neke glupe komedije
(DVD/video) uz par čašica rakije ili vino, pa onda u krevet.
Sutradan se čovjek obično probudi u puno boljem stanju, što mu
dozvoljava da napravi određene korekcije, odnosno, sanaciju
štete.]
Znači, ono što se može prvo uraditi to je - preusmjeravanje
pažnje na nešto drugo, - odmor, pa onda - "rekapitulacija" ili
introspekcija.
***
Kod malo ‘otvorenijeg’ djelovanja, čovjek se može naći na
vjetrometini, pa tako i izložen napadu većeg broja individua
koje se nalaze u međusobnoj rezonanciji. To može ići do te mjere
da se stvori slična atmosfera kao u onoj poslovici: "kad ti
cijelo selo kaže da si svinja, lezi u blato i valjaj se".
Međutim, “cijelo selo” često ne mora da bude u pravu a ni mi ne
moramo da se valjamo u blatu. U takvim situacijama
‘nereagovanje’ može biti najoptimalniji način odbrane. Nijedan
argument kojeg bi pružili za svoju odbranu ne bi bio dovoljno
čvrst. Istina ima osobinu da sama ispliva na površinu, međutim,
ponekad to dugo traje. ("Laž optrči pola svijeta prije nego što
istina stigne cipele da obuče".) Češće se desi da vođa napada
protumači naše ponašanje defanzivnim, računa da smo ozbiljno
ranjeni, te načini grešku i uleti u prazan prostor bez lopte
(tzv. ofsajd situacija) pokušavajući da nas dotuče, gdje ga
možemo sačekati i klepiti ga po ušima, te tako neutralizirati
napad. Tada obično ispušu i oni koji su ga slijedili. Naravno,
svaka situacija je specifična, te ne postoji neki jedinstven
recept koji važi za sve.
Gnostička tehnika odbrane
Na kraju, kako u svemu postoje one tri sile (Zakon broja 3),
isto je tako i kad su napadi u pitanju. Iz njih je uvijek moguće
izvuči i nešto pozitivno. Negativne emocije u sebi sadrže
energiju. (Energija je istinska ‘valuta’ ovog univerzuma). S tim
u vezi, u samom početku pojave negativnih emocija, čovjek koji
je prešao onaj prvi prag (gnostika), te tako i počeo u sebi
formirati ‘magnetni centar’, trebao bi biti u stanju da izvrši
jednu ‘introspekcijsku opsevaciju’ tih emocija i razložiti ih
tako što će ih "iznjeti na svjetlost dana" (konstatacija ili
uvažavanje). Njihovim razlaganjem oslobađa se jedna specifična
energija (‘Si-12’) koja pojačava vibracije donjeg emocionalnog
centra, te mu omogućava izravnu vezu sa višim emocionalnim
centrom, koji će onda ubaciti u sistem jednu novu energiju
(‘Sol-12’), koja će u njemu inducirati jedan specificno
intenzivan osjecaj zadovoljstva koji ce nadalje izvrsiti
transmutaciju energije ‘Si-12’ u ‘Sol-12’ i tako ojačati njegov
magnetni centar (koji je u svom začetku.) Svaka pobjeda
izvojevana nad negativnim emocijama koje su produkt napada -
ubrzava stvaranje "magnetnog centra", te tako i rast čovjekovog
bića.
S tim u vezi, tragaocu (ili ‘ratniku’) koji se nalazi na
pravom putu, ‘sitni mučitelji’/psihopate i svi drugi ‘napadači’,
bilo s nase ili ‘gornje’ ravni egzistencije, mogu biti od
najveće pomoći pri izgrađivanju njegovog magnetnog centra i
povezivanju sa svojom dušom preko medijuma viših centara.
Tragaoc će, dakle, transformisati energiju nižih frekvencija
koju mu oni "obezbjeđuju” u energiju viših frekvencija, koja mu
je potrebna za izgradnju magnetnog centra. Tako čovjek uz pomoć
napada na njega može izgrađivati svoje biće.
***
Tako dolazimo i do
patokratije koja danas vlada
ovom planetom. Nju možemo uzeti kao otjelotvorenje pojma
"mučitelja-psihopate" ("neprijatelja") na grupnom nivou. Dakle,
ukoliko nemamo nekog individualnog psihopatu u svojoj
neposrednoj blizini, ne moramo ga ni tražiti. Imamo ga pred
nosom u obliku patokratije, zajedno sa svim njegovim
manifestacijama. Nije problem shvatiti ovo teoretski, koliki je
problem kad to čovjek shvati iz dubine svog bića. To je
doživljaj kojeg neki nazivaju "teror (spoznaje) situacije" a
neki koriste i termin: "the heat-of-the-realisation". Ne znam s
čim to uporediti i kojim riječima?!
Što se više upoznamo sa
psihopatijom, utoliko više
manifestacija "mučitelja" ćemo uspjeti primjetiti oko sebe i u
sebi. Nama valja da joj se suprostavimo koristeći gorenavedene
elemente. Ovo na prvi pogled izgleda kao borba između Davida i
Golijata, pogotovo ako se shvati suština problema. To su neki
elementi koje npr. mnogi ‘tragaoci’ ne razumiju, previđaju ili
potcjenjuju. Mi smo SVI transpersonalizovani
("psihopatizirani"), manje ili više, ovdje i sada. Godinama već
živimo u sredini koja je transpersonalizovana, među
transpersonalizovanim ljudima i neprestano izloženi
psiho-patološkom materijalu. Odatle se mora krenuti i toga se
mora stalno biti svjestan!
Međutim, kako smo vidjeli, mi imamo i određena sredstva na
raspolaganju koja možemo efikasno koristiti.
Na kraju, mislim da moramo biti načisto s tim da će napada i
borbe uvijek biti, bilo da se nalazimo u 3D ili višim
denzitetima jer i to spada u - Lekcije.
|