G a l a k s i j a. c o m

          Narcisoidni poremećaj ličnosti (NPL)

            - ‘subkriminalna psihopatija’

 

 

izbor materijala na temu

izvor: http://www.halcyon.com 

             http://www.signs-of-the-times.org/signs/forum
 

 

 

Dok je sama grandioznost glavno dijagnostičko obilježje patološkog narcisizma, postoje i naučni podaci koji navode na zaključak da se patološki narcisizam javlja u dva oblika, (a) grandiozno stanje svijesti kod mlađih adolescenata koje se može korigovati kasnijim životnim iskustvima, i (b) stabilni poremećaj opisan u DSM-IV (američki Priručnik za dijagnostiku mentalnih oboljenja) koji nije toliko definisan sa grandioznošću, koliko sa ozbiljnim poremećajima u međuljudskim odnosima.

     Prema nekim teorijama, uzrok narcisizma je rana afektivna deprivacija, dok klinički materijal opisuje narcisoidnu osobu više kao nevoljnom, nego nesposobnom. Ukoliko je NPL izazvan oštećenjima nastalim za vrijeme infantilnosti i usljeđujućim "kratkim-spojevima" kod daljeg razvoja, onda će on vjerovatno biti neizlječiv. U drugu ruku, ukoliko je narcisizam poremećaj u ponašanju koji je stečen, onda postoji neka nada, mada prilično slaba, da će se ti poremećaji u ponašanju moći ispraviti. Klinička literatura na temu NPL-a je više teoretske prirode, apstraktna i uopštena, sa malo opisa kliničkih slučajeva, što sugeriše da kliničari nemaju mnogo praktičnog iskustva sa narcisizmom. Postoji nekoliko razloga za to:

-- Zastupljenost NPL-a se procjenjuje na oko 1% generalne populacije.

-- Narcisi se rijetko podvrgavaju tretmanu a kada do tretmana dođe, onda je napredak veoma spor. Tu se radi o najmanje godinu ili dvije stalnih seansi prije nego što narcis može priznati da i od kliničkih terapeuata ponekad može biti neke koristi. Teško je držati naracisa dovoljno dugo pod terapijom dok se ne postignu određeni efekti, a malo ljudi ima dovoljno para za tretman koji ne pruža mnogo a dugo traje.

-- Osiguravajuća društva su takođe zainteresovana za kratkotrajne terapije i pažnja se prije posvećuje ublažavanju akutnih problema, kao što je depresija, nego nekom zalaženju u tretman uzroka hroničnih problema. Narcisi se veoma ustežu kod otvaranja i poklanjanja povjerenja nekome, tako da većina slučajeva prođe neprimjećena od strane terapeuta kod kratkotrajnih tretmana. Prema nekim nalazima, antidepresivi tipa SSRI (selective serotonin-reuptake inhibitors), kao što je Prozac, pogoršavaju narcisoidnu grandioznost i nedostatak društvene inhibicije.

-- Većina kliničara se čini nesvjesna činjenice da se izvještaji narcisa o njihovom napretku ne mogu smatrati validnim s obzirom da je laganje jedna od njihovih glavnih osobina i da u mnogim slučajevima nedostatak empatije navodi narcisa na veoma netačne interpretacije onoga što drugi ljudi govore ili rade, tako da oni mogu vjerovati da ih drugi vole i poštuju bez obzira na prošlost u kojoj su ovi pokazivali neosjetljivost i tendeciju za iskorištavanjem drugih ljudi u svojim odnosima s njima.

[iz DSM-IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition, 1994,.]

Jako izražena težnja za grandioznošću (kod maštarenja i ponašanja), potreba ličnosti da joj se drugi dive, i nedostatak empatije.

[NPL se po prvi put pojavio u DSM-III 1980. godine; prije toga nije postojao nikakav formalan dijagnostički opis ovog poremećaja. Pored toga, poremećaji ličnosti se često međusobno isprepliću i kliničari imaju tendenciju da ih miješaju.

Grandioznost je poseban slučaj, međutim, nedostatak empatije i eksploatatorski odnos prema drugim ljudima nije specifičan samo za NPL, isto kao i potreba osobe da drugi u njoj vide nešto specijalno ili posebno. Diferencijalna dijagnoza NPL-a se uspostavlja na temelju odsustva određenih faktora u ponašanju osobe. Granični poremećaj ličnosti - GPL (Borderline Personality Disorder) ima neke upadljive sličnosti sa NPL-om, međutim, GPL se karakteriše tendencijom ka nanošenju ozljeda samom sebi ili samo-povređivanju, prijetnjom počinjavanja samoubistva ili pokušajima izvršavanja samoubistva, dok će narcisi rijetko kada povrijediti sebe na takav način.

GPL može da uključi i nervne slomove, koji nisu karakterstični za NPL, mada se mogu desiti. Potreba za ukazivanjem stalne pažnje od strane drugih, takođe je zastupljena kod histionskog poremećaja ličnosti – HPL, međutim, HPL i GPL slučajevi su strogo orjentisani ka održavanju međusobnih veza s drugima, dok je je za NPL karakteristično da osobe koje pate od tog poremećaja imaju tendenciju ka otuđivanju od drugih, kao i izbjegavanju svake intimnosti s drugima.

Kod poremećaja ličnosti, grandioznost je posebno karakteristična za NPL, međutim, ona se nalazi i kod drugih psihičkih poremećaja.

Psihopate takođe pokazuju jedan patološki narcisizam uključujući i grandioznost, međutim psihopatija se razlikuje od NPL-a po tome što će psihopate biti voljni da se koriste i fizičkim nasiljem prilikom ostvarivanja onoga što žele, dok će narcisi rijetko kad činiti neke kriminalne radnje; narcisi se često groze fizičkog kontakta s drugima, mada znaju i napasti u nastupu bijesa.

Bipolarna bolest takodje sadrži jake elemente grandioznosti. (Nešto više o grandioznosti i empatiji biće rečeno u drugom dijelu teksta).]

***

Ovaj poremećaj se javlja u mlađem odraslom dobu i prepoznaje se po najmanje pet sljedećih simptoma:

1. Jedan pretjeran osjećaj samovažnosti (npr. pretjeruju kad pričaju o svojim dostignućima i očekuju priznanja iako ih nisu zaslužili)

- obični narcisi pokazuju pretjeran osjećaj samovažnosti, bilo kad pričaju o porodici, poslu ili životu uopšte, kao da niko drugi ne postoji u njihovoj slici. Šta god oni rade, oni su ti koji su glavna zvijezda, odajući utisak kako na svojim plećima nose jednu herojsku odovornost za njihovu porodicu ili preduzeće, da oni moraju da se brinu o svemu jer njihovi bračni drugovi, partneri ili suradnici ovise o njima, tj. nisu u stanju da funkcionišu bez njih.

Oni ignorišu ili nipodaštavaju sposobnosti i doprinose drugih i žale se kako im niko nikad ne pomaže; mogu da inspirišu kod drugih saosjećanje ili divljenje za svoje stoičko suočavanje sa životnim tegobama ili nesebično požrtvovanje kad je dobro drugih u pitanju (mada ga ti drugi "nisu zaslužili"). Međutim, ova njihova svakodnevna grandioznost je jedan aspekt narcisizma u kojeg ne možete proniknuti osim ukoliko ne dobijete priliku da posjetite narcisovu kuću ili radno mjesto i sami se uvjerite da su i drugi tamo uključeni u razne poslove a u mnogim slučajevima, oni čak obavljaju za njega i onaj dio posla koji normalno pripada njemu.

Narcisi će tvrditi kako postižu spektakularne rezultate ne ulažući neki veliki trud ili investicije, ostavljajući utisak da su nekako njihovo vrijeme i novac vredniji od vremena i novca drugih ljudi.

U širokoj upotrebi, pojmovi narcis, narcisoidnost i narcisoidan, podrazumijevaju jednu apsurdnu uobraženost i primjenjuju se na ljude čije su ambicije i aspiracije mnogo veće od njihovih vidljivih sposobnosti ili nadarenosti. Ponekad se ovi pojmovi primjenjuju za opis ljudi koji su jednostavno puni sebe – čak i kad su nihova stvarna dostignuća spektakularna. Izvanredni zabavljači ili sportisti nisu uvijek skromni, ali oni nisu grandiozni ukoliko je njihovo vrednovanje samih sebe realistično; npr., Muhammad Ali, ili Cassius Clay, bio je notoran po tome kako se hvalio da je on najbolji i najljepši, međutim, on jeste tokom jednog vremenskog perioda bio najbolji i najljepši bokser, tako da njegovo vrednovanje samog sebe nije bilo grandiozno.

Neki narcisi bombastično hvalisaju i veličaju sami sebe, međutim, mnogi od njih su neupadljivi u javnosti, štedeći svoju sujetu i autokratsko ponašanje za one koji su im najbliži i najdraži. Uobičajeno napadno grandiozno ponašanje uključuje očekivanje jednog posebnog tretmana ili divljenja ukoliko tvrde da (a) poznaju važne, moćne ili poznate ljude (b) ili ukoliko oni sami tvrde za sebe da su izvanredno inteligentni ili nadareni.

Grandiozne tvrdnje narcisoidnih osoba su obično samo površno moguće fabrikacije koje lako pucaju po šavovima ukoliko se izlože jednoj imalo kritičkoj analizi. Njih je najlakše prepoznati po njihovim djelima: da li su ona stvarno značajna? (Mnogo pričaju, a ništa konkretno da urade.) Geniji koji su istovremeno narcisodni su velika rijetkost. Prije ćemo sresti 1000 narcisoidnih osoba, nego jednog genija.

2. Preokupacija fantazijama bezgraničnog uspjeha, moći, briljantnosti, ljepote ili idealne ljubavi.

- narcisi kultivišu solipsistične ili "autistične" fantazije, što znači da oni žive u svojim malim zatvorenim svijetovima (a istovremeno ih vrijeđa kad se realnost usudi da upada u njih).

3. Narcis vjeruje da je on "poseban" i da njega mogu razumjeti samo oni koji su mu slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu; tako se on jedino s njima može asocirati

- oni misle da je svako ko nije poseban ili superioran, jednostavno bezvrijedan. Po samoj svojoj definiciji normalni ljudi nisu ni posebni ni superiorni, tako da su oni za narcise beznačajni.

4. Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive

- prekomijerno, na dva načina: oni žele nagrade, komplimente, poslušnost drugih, kao i to da im drugi cijelo vrijeme zavide; žude da čuju kako je sve što oni rade bolje od onoga šta rade drugi. Ovdje se ne radi o tome da oni očekuju neku iskrenost, njima je bitno da im se to ponavlja što češće i što glasnije.

5. Narcis uvijek smatra da ima pravo na nešto

- oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama. Kad narcis poželi nešto da uradi, svi oni oko njega moraju odmah prestati sa svim što su do tada radili kako bi mogli raditi ono što narcis želi. Ukoliko se njegova očekivanja ne ispune, kod narcisa će odmah usljediti izliv bijesa ili frustracija.

6. Sebično iskorištavanje drugih s ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva

- narcisi se koriste drugim ljudima kako bi ostvarili ono što žele i nije ih briga koliko će to koštati druge ljude.

7. Nedostatak empatije

- nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi, niti da s njima suosjećaju. Oni se "isključe" kad drugi ljudi pričaju o svojim problemima.

    U kliničkom smislu, empatija je sposobnost prepoznavanja i tumačenja emocija drugih ljudi. Nedostatak empatije kod ljudi može da se manifestuje na dva različita načina: (a) pravilna interpretacija emocija drugih ali ih ne dodiruje patnja drugih ljudi (često i uživaju kad vide druge da pate), što je karakteristika psihopata (b) nesposobnost prepoznavanja i pravilne interpretacije emocija kod drugih ljudi, što je više karakteristično za NPL. Ovaj drugi slučaj poremećene empatije može čak (mada rijetko) da se manifestuje i kao alexithymia, ili nedostatak riječi za opis emocija, a sreće se kod nekih psihosomatskih bolesti, kao npr. onih oboljenja kod kojih se emocije doživljavaju na somatski a ne psihički način.

Ljudi sa poremećajem ličnosti nemaju normalnu identifikaciju tijelo-ego, te smatraju njihova tijela instrumentima, tj. nečim što je slično alatu koji im stoji na raspolaganju da bi došli do onoga što žele. U drugim slučajevima, oni na svoje tijelo mogu da gledaju kao na "tamnicu za mučenje" u kojoj su osuđeni na jednu besmislenu patnju.

Mnogi narcisi su svjesni činjenice da su njihova osjećanja različita od drugih ljudi, oni većinoim osjećaju slabije ili manje, ne samo u smislu inteziteta osjećaja nego i njihove raznovrsnosti, (međutim, narcisi to tumače dokazom njihove vlastite superiornosti); neki od njih sami to opisuju u smislu kao da su "anestezirani" kad se radi o percepciji i razumijevanju emocija kod drugih ljudi.

8. Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima

9. Pokazuju arogantno, nadmeno, snishodljivo ponašanje i stavove kao i prezir prema drugima.

Često se ponašaju prema drugim ljudima kao prema smeću.

Nikada ne vole nešto što im ne može uzvratiti ljubav

(Kako prepoznati narcisa: http://www.halcyon.com/jmashmun/npd/howto.html )

***

"Ako hoda kao patka i kvače kao patka…onda je to - patka"

Na osnovu onoga što znam, nijedna od narcisoidnih individua koje sam lično poznavala nije bila i zvanično dijagnostikovana da pati od Narcisoidnog poremećaja ličnosti; oni nisu tražili pomoć, niti su bili na kliničkom pregledu. Međutim, oni koji su tražili pomoć, to su bili članovi njihove porodice, kako mogli izaći na kraj s njima.

Ovo su bilješke iz moje prakse – tj. opisi i opservacije koji mogu pomoći u prepoznavanju narcisa a takođe, nadam se da će to olakšati tegobe i onima koji žive i rade sa narcisima. Žao mi je što takodje ne mogu pružiti i neku nadu, jer s obzirom da je primarna karakteristika narcisa vjerovanje da su uvijek u pravu bez obzira na to o čemu se radi, oni se ekstremno teško mijenjaju, a na žalost, imaju tendenciju da postanu još gori kako postaju stariji.

Ja takodje nikad nisam morala da imam posla sa nekim fizički agresivnim ili sadistički orjentisanim narcisom. Narcisi koje sam poznavala su se većinom odlikovali zapostavljanjem drugih, kao i verbalnim i emocionalnim nasiljem nad drugima. Međutim, mnogi ljudi nisu te sreće, tako da se njihovi narcisoidni roditelji ili partneri neumorno trude da ih promijene (ili da re-formišu svoje "voljene"), od podvrgavanja plastičnim operacijama, pa do izbjeljivanja kose njihove djece uz pomoć hemijskih agenasa kako bi ih učinili perfektnim plavušama iili ‘plavušanima’.


Skoro svako ima neke narcisoidne crte. Moguće je da čovjek bude arogantan, sebičan, uobražen ili 'izvan svakog dodira’ a da istovremeno nije narcis. Praktični test, koji je meni zasada poznat, je taj da je s normalnim ljudima, bez obzira na to koliko su teški, moguće ostvariti neki napredak, bar privremeno, ako im recimo kažemo nešto u smislu: "Molim te, imaj srca". Ovo ne pomaže kod narcisa; u stvari, to obično napravi stvari još gorima.

Nemoguće je prenaglasiti važnost nedostatka empatije kod narcisoidnih osoba. To se oslikava na svemu oko njih. Ono što sam jasno primjetila kod narcisa koje sam voljela, to je njihova nesposobnost da poklanjaju pažnju kad neko drugi priča. Ta njihova osobina je toliko upadljiva da mi se često činilo da oni imaju neki neurološki problem koji utiče na funkcionisanje njihove kognicije.

To su obrazovani ljudi sa visokim IQ, koji obično potiču iz srednje klase a njihovo razmišljanje ne samo da nije logično, nego je izvitopereno: narcise morate veoma dobro poznavati kako bi ste razumjeli njihovo ponašanje. Na primjer, oni uvijek popunjavaju njihove rupe s komadićima gestova, ideja, ukusa, stavova itd. koje su posudili od nekoga drugog koga smatraju autoritetom. Njihovi autoritativni izvori, koliko ja znam, su uvijek ljudi koje oni stvarno poznaju a ne npr. nešto iz neke knjige; narcisovo mišljenje ili stav može da dođe od nekoga koga i vi takođe poznajete a ko za vas očigledno ne predstavlja neki autoritet za stvar o kojoj se radi, tako se narcisi mogu činiti potpuno proizvoljnim, ili nasumičnim u vezi sa njihovim motivacijama i rezonovanjem.

Oni su vidljivo transfiksirani njihovom statičnom i fantastičnom slikom samih sebe, kao Narcis koji pilji u svoj vlastiti odraz, što kod njih izaziva jednu čudnu vrstu spokoja i pasivnosti. Usljed toga što je njihov unutrašnji život prilično ograničen i suštinski mrtav, on ne može da sadrži u sebi predstavu o tome kako da se živi neki sadržajan i ispunjen život – te stvari njima nisu bitne, oni očekuju od drugih da obavljaju one svakodnevne aktivnosti ili poslove, dok njih same mrzi da traće svoju specijalnost na obične stvari; oni ne mogu da unesu svoje srce u ono što rade (ali će vam reći koliko su sati uložili u neki posao), oni posuđuju svoja mišljenja, stavove i ukuse od bilo koga ko im se u tom momentu čini autoritativnim.

Na osnovu mog ličnog iskustva, kao i onoga što sam pronašla u kliničkoj literaturi, za narcise je specifično to da skoro uopšte ne pričaju o svom unutrašnjem životu -- sjećanjima, snovima, utiscima itd. Oni rijetko pominju svoje snove. Čini se kao da nisu u stanju da asociraju sjećanja – npr. na način kako jedna stvar vodi do druge: "To me podsjeća na nešto što mi se dogodilo kad sam bio … na nešto što sam pročitao … na nešto što je neko rekao…" Oni ne pričaju o tome kako su naučili nešto o samima sebi ili o ovome svijetu. Oni ne dijele s drugima svoje misli, osjećanja ili snove. Oni neće nikad reći, "imam jednu ideju i trebalo bi mi malo pomoći," ili "Postoji nešto što sam uvijek želio da uradim...da li si ti ikad poželio to da uradiš?"

Oni ne pričaju o tome kako im je pošlo za rukom da savladaju određene poteškoće na koje su naišli ili u vezi problema koje trenutno pokušavaju da riješe (osim što će pokušavati naći nekoga da uradi za njih ono što oni žele). […]

Postoje različite teorije o tome kako dolazi do Narcisoidnog poremećaja ličnosti. Neki psiholozi prate NPL do zapostavljanja ili zlostavljanja u ranom djetinjstvu a drugi ukazuju na pretjerano povlađivanje djeci od strane njihovih roditelja, koji nisu u stanju da odrede granice kod ispunjenja zahtjeva njihove djece. Drugi tvrde da se NPL javlja u odraslom dobu. Neki tvrde da narcisoidnost doživljava svoj vrhunac u srednjem dobu a onda se polako topi kako čovjek stari. Drugi su mišljenja da narcisi stalno ostaju isti, s tim što imaju sve veću tendenciju da padaju u depresiju kako postaju stariji, jer njihove grandiozne fantazije se ne ostvaruju a ni oni sami ne izgledaju više onako dobro kao prije. Narcisi koje sam ja poznavala oduvijek su bili takvi a kako su starili tako su bivali još gori, međutim, imali su dramatične regresije ličnosti nakon smrti njihovih roditelja i drugih ljudi koje su smatrali autoritetima i koji su prethodno igrali određenu ulogu u smislu kontrole narcisovog neprimjerenog ponašanja. Da, i jedna hronična depresija kod njih postaje očigledna kad uđu u 40-te godine, mada ona može biti uvijek prisutna. Depresivan narcis naravno optužuje cijeli svijet za svoja lična razočarenja a nikad samog sebe.

     U suštini, narcisi nisu sposobni ili voljni da poklanjaju povjerenje svijetu ili drugim ljudima kad se o ostvarivanju njihovih prohtjeva radi. Možda su bili rođeni od strane roditelja koji nisu bili u stanju da se emotivno povežu s njima, pa su odatle još kao djeca naučili da se ne mogu ni na koji način oslanjati na druge ljude. Možda NPL počinje kasnije, kad nametljivi ili izopačeni roditelji ne dozvoljavaju djetetu prihvatanje mišljenja ili vrijednosti drugih ljudi. Možda se narcisizam javlja u djetinjstvu u slučajevima kad se roditelji prema djetetu odnose kao prema nekom malom bogu ili kralju. O čemu god da se radi, narcisi su se odlučili na to da nikoga ne vole. U svojim maštarijama oni su utopljeni u same sebe, perfektni su i nije im potrebno ništa što bi im neko drugi mogao pružiti. Njihovi životi su siromašni i sterilni; cijena koju plaćaju za svoje zlatne fantazije je velika: oni nikada neće dijeliti jedan san za dvoje.

***

Sa jednim narcisom je moguće imati relativno glatke međusobe odnose i te odnose je moguće održavati kao takve tokom jednog dužeg vremenskog perioda. Međutim, prvi uslov za tako nešto je – držanje distance: a tako nešto je jednostavno nemoguće u slučaju da živite s narcisom. Držanjem na odstojanju i sa samo povremenim i kratkim kontaktima, moguće je ostvariti dobre odnose sa narcisima. Nadalje, moraćete se prema njima ponašati kao prema djeci: dajte im šta god da žele ili im je potrebno kad god oni to zatraže, ali nemojte očekivati da će vam se oni odužiti. Nemojte očekivati od njih neko veliko interesovanje za vaš vlastiti život (niti ih trebate uopšte opterećivati svojim vlastitim problemima), nemojte očekivati od njih da će biti u stanju da vam pruže bilo šta što vam je potrebno ili što želite, ne očekujte od njih da vam se izvinu ukoliko su vas uvrijedili ili da pokažu neku pažnju vašim osjećanjima. Međutim, morate imati na umu sljedeće: oni nisu djeca; djeca se razvijaju i rastu te im je pažnja potrebna samo tokom jednog kraćeg perioda, nakon čega oni postaju sve više samostalni, te tako i u stanju da se brinu o samima sebi, dok narcisi nikada ne prevazilaze svoju potrebu za posvećivanjem pažnje njihovim djetinjastim potrebama, tokom 168 sati sedmično.

Odrasli narcisi su veoma zahtjevni, morate im posvećivati mnogo vremena i energije, isto kao malim bebama, s tim što kod njih nećete biti u situaciji da se radujete njihovom odrastanju i napredovanju, na osnovu onoga što su isisali iz vas. Dok će vam novorodjenčad uzvraćati vašu ljubav, odrasli narcisi su veoma slični vampirima: oni će uzeti od vas sve što im možete dati, dok vam ničim neće uzvraćati; nakon što vas isisaju do kraja, prokleće vas i odbaciti kao smeće koje više nije vrijedno trošenja njihovog dragocijenog vremena.

     Pored fizičke udaljenosti, od narcisa je veoma bitno držati i emocionalnu distancu. Oni su veoma dobri kod održavanja konvencionalnog personaliteta kod površinskih odnosa s ljudima koji im apsolutno ništa ne znače, a ulagivaće vam se do maksimuma ukoliko imate nešto što bi oni mogli iskoristiti – ili, ukoliko vas iz određenog razloga smatraju autoritetom. U nekim slučajevima, oni će postupati prema vama tako da ćete vi to zabunom protumačiti kao njihovu ljubav. Međutim, ako pokušate da im se približite, oni će vam reći da previše tražite od njih. Ukoliko im kažete da ih volite, oni će vas početi smatrati svojom imovinom ili nečim sličnim privjesku, te će tako i postupati s vama. Ta nagla promjena, iz jednog korektnog odnosa prema vama u otvoreno zlostavljanje je prilično šokantna i zbunjujuća.

Kada postanu svjesni da ste emocionalno vezani za njih, oni će početi da vas koriste kao neki predmet, odnosno, postupaće s vama kao s nekim komadom namještaja. Ukoliko se budete protivili, oni će vam zamijerati u smislu kako vi njih ne volite istinski, jer da ih volite, onda bi ih pustili da rade s vama šta hoće. Ukoliko bi vi bili toliko bezobrazani, pa se drznuli da pokažete svoju vlastitu pamet i dušu, oni će vas onda odbaciti kao neku pokvarenu igračku, zajedno sa svim vašim prijateljima.

     Dakle, tačno je to da je moguće održavati normalne odnose sa narcisima, međutim pitanje je koliko je to uopšte vrijedno truda. Ukoliko su neki članovi vaše porodice narcisi, onda primite moje duboko saučešće. Ukoliko radite s nekim ljudima koji su narcisi, onda se preporučuje da ih stalno držite na oku, kako bi ste se mogli zaštititi. Narcisi ne razmišljaju bogznakako pametno, bez obzira na njihov IQ. Oni misle da se pravila (u vezi bilo čega) ne odnose na njih, vole da traže kojekave prečice ili se služe prevarama kad god smatraju da uz njihovu pomoć mogu nekažnjeno da prođu. Da ne pominjemo njihovu pakost, arogantnost, laži i ostalo. Narcisi se osjete ugroženo i reaguju s bijesom ukoliko se izrazi i najmanje neslaganje s njihovim idejama a pogotovo ako se otvoreno ukaže na neke njihove greške. Pored toga, iz njihovih zlokobnih usta imaćete priliku SVAŠTA da čujete, tako da ukoliko nastavite da radite s njima, možete očekivati da ćete često morati da čistite smeće koje su oni ostavili iza sebe, da ćete zbog njih izgubiti svoje prijatelje, i uopšte rečeno, velike nevolje će se pojaviti, prije ili kasnije.

***

Ljudi koji su proveli duže vrijeme sa narcisoidnim osobama ne boje se više ni pakla a kamoli smrti.

Moramo imati na umu mogućnost da đavo spolja ne izgleda ružno ili zastašujuće. U drugom slučaju, on nam ne bi bio toliko atraktivan. Tu se vjerovatno radi o jednom zgodnom čovjeku koji često ima i veoma zgodnu sestru.

Jednog lijepog nedjeljnog jutra nakon što su se ljudi okupili u gradskoj crkvi, iznenada se u njoj pojavio i Sotona. Kad su ga vidjeli, ljudi su vrišteći nahrupili na vrata, tako da je veoma brzo crkva ostala prazna, međutim, na jednoj klupi ostao je ipak da sedi jedan čovjek.

Sotona mu je zbunjeno prišao i zapitao ga: "Hej, znaš li ti ko sam ja!?"

Čovjek je odgovorio: "Pa, naravno da znam."

Sotona ga je onda upitao: "Zar se ti mene ne bojiš?"

"Ne, ni najmanje," odgovorio mu je čovjek.

Sotona se sada još više zaprepastio, pa ga je upitao: "A zašto me se ne bojiš?"

Čovjek mu je odgovorio: "Ja sam u braku sa tvojom sestrom već 25 godina."

***

Skoro svako ima neke narcisoidne osobine, ali uobraženost, svadljivost ili sebičnost ne moraju uvijek da imaju direktnu vezu sa poremećajem ličnosti. Narcisoidni poremećaj ličnosti podrazumijeva jedan dugotrajan obrazac abnormalnog razmišljanja, osjećanja i ponašanja u različitim situacijama.

Jedna od najkarakterističnijih crta narcisa je da često govore kontradiktorne stvari. Oni će to bukvalno činiti u sklopu jedne te iste rečenice, bez da im zastane dah u grlu. To može biti nešto trivijalno (npr., u smislu šta žele da ručaju) ili nešto ozbiljnije (kao npr. da li vas vole ili ne). Kad ih upitate šta su htjeli da kažu nečim, oni će čak negirati da su nešto rekli, iako je to bilo samo par sekundi prije – stvarno, kako vam je uopšte moglo pasti na pamet da su oni ikad tako nešto rekli?!? Vi trebate otići kod doktora na psihički pregled!

Oni će osporavati ČINJENICE. Lagaće vam o stvarima koje ste zajedno uradili. Pogrešno će navoditi ono što ste im rekli. Ukoliko se ne slažete s njima, oni će vam reći da lažete, da ste sve izmislili ili da ste ludi.

[U ovakvim momentima, vas može uhvatiti panika i jedna očajna želja da porazgovarate s nekim, kako bi pokušali utvrditi "ko je tu lud a ko normalan": to je jedna sasvim prirodna i zdrava reakcija; to je provjera realnosti; vi ste se sada našli zbunjeni zbog narcisove nastranosti, zbog toga vi tražite pomoć od drugih kako bi ste održali svoj zdrav razum; vi znate da je nešto veoma pogrešno a samim tim što se brinete da možda vi niste ti s kojima nešto nije u redu, indicira činjenicu da vi niste narcis.]

Normalni ljudi se mogu ponašati iracionalno kada se nalaze u stanju emocionalnog stresa – oni mogu biti zbunjeni, negirati neke stvari koje su im poznate, mogu postati paranoični, željeti da ih neko tetoši kad boluju... Međutim, normalni ljudi se prilično brzo oporavljaju, unutar nekoliko sati ili dana. Takođe, normalni ljudi će biti zahvalni svim srcem ukoliko im neko pomogne. Oni će se brzo stabilizovati ukoliko im pružite emocionalnu i moralnu podršku. Međutim, s narcisima to nije tako – najsigurniji način da vam zadaju snažan udarac, to je da im kažete da ih volite. Oni će vam prljavo uzvratiti, tako što će tražiti od vas da radite stvari na njihov način, u suprotnom, oni će vas zauvijek prognati iz svog života.

Ukoliko pokušate da zamjerite narcisu na njegovom nepoštenju ili svireposti prema ljudima, od toga nema nikakve koristi. Pokušavanje da se narcisa prevaspita pozivajući se na zdrav razum ili uz pomoć apelovanja na onu njihovu ljepšu ili bolju stranu, efikasno je isto kao i pljuvanje u okean. Ono što kod njih vidite, to je ujedno i ono što možete od njih dobiti: kod njih ona "bolja strana" potpuno nedostaje. Temeljni problem s kojim se ovdje susrećemo je jedan potpuni nedostatak empatije.

     Nedostatak empatije predstavlja jedan apsolutan poremećaj u narcisovom razmišljanju (kogniciji) i sposobnosti osjećanja (afektivnosti). Čak i kad je veoma inteligentan, narcis nije u stanju normalno da rezonuje. Kod jednog od njih s kojim sam dugo radila, primjetila sam nešto što bih mogla nazvati "analizom uz pomoć mučkalice." Oni ne razumiju značenje onoga što ljudi kažu i ne mogu da shvate ni značenje pisanih riječi – zato što mnogo toga što mi kažemo zavisi od konteksta i afekcije. Narcisi (nemaju empatije, te su odatle nesposobni da razumiju kontekst i afektivnost) čuju samo samo riječi. (Diskusija sa narcisom može biti veoma dezorjentisana i neobična; čini se da oni misle da korištenje nekih istih riječi podrazumijeva praćenje toka neke konverzacije ili rezonovanja. Tako oni često zastranjuju hvatajući se za neke irelevantne pojmove u svojoj deluziji da razumiju ono o čemu drugi pričaju.)

A iskreno rečeno, oni ni ne čuju sve riječi. Oni poklanjaju pažnju samo onome što sadrži njih u sebi. Tu se ne radi samo o nekoj lošoj navici – radi se o jednom kognitivnom poremećaju. Narcisi poklanjaju pažnju samo sebi i stvarima koje se njih lično tiču. Međutim, s obzirom da ne znaju šta drugi ljudi rade, narcisi ne mogu procijeniti kako im drugi ljudi mogu uzvratiti nevolje koje su ovi izazvali. Oni ne mogu uzimati u obzir osjećanja drugih ljudi, pa tako previđaju činjenicu da mogu iznervirati druge ljude svojim bezobzirnim ponašanjem.

Narcisima nedostaje jedna razvijena savijest a jedino što njih sputava ili koči, to je strah od kazne ili gubitka njihove reputacije – mada, opet, to se često ne može vidjeti u nekoj običnoj konverzaciji s njima ukoliko vam nije poznato to kakvom oni smatraju svoju reputaciju i šta oni misle o tome kako ih drugi ljudi vide, što je često van svakog dodira sa objektivnom realnošću.

Njihova moralna inteligencija je na nivou jednog petogodišnjeg ili šestogodišnjeg djeteta; jedina pravila koja oni priznaju su ona koja su posebno nametnuta, dozvoljena, zabranjena, ili opravdana od strane onih ljudi koje oni lično poznaju i smatraju ih autoritetima.

U svakom slučaju, od narcisa se može očekivati da će raditi nezakonite ili nedozvoljene stvari, ili da će povrijediti nekoga ukoliko smatraju da mogu proći nekažnjeno, odnosno, da ih niko ne može pri tome zaustaviti (tj. njih nije briga šta ćete vi misliti osim ako vas se ne boje).

Narcisi su zavidni i takmičarski orjentisani na način koji je težak za razumjeti. Na primjer, jedna narcisoidna osoba koju sam poznavala se jednom prilikom toliko razjarila nakon što je vidjela u nekom magazinu jedan članak – ne zbog njegovog sadržaja, nego zato što je smatrala da je ona sama mogla napisati nešto slično tome. Možda je mogla, ali nije. Oni stalno porede sebe (kao i sve ono za šta misle da njima pripada, kao npr. njihovu djecu ili namještaj) s drugim ljudima i njihovom imovinom. Narcisi misle da ukoliko oni nisu bolji od sviju ostalih, onda su gori od bilo koga na cijelom svijetu.

Narcisi generalo preziru druge ljude. Čini se da to u svom korijenu potiče usljed njihovog nedostatka empatije, a izražava se kroz jedan odbojan stav prema osjećanjima drugih ljudi, kao i prema njihovim željama, potrebama, brigama, imovini, poslu itd. To je takođe povezano i sa njihovim generalno negativnim pogledom na život.

Narcisi su (a) ekstremno osjetljivi na svaku kritiku i (b) veoma kritički nastrojeni prema drugim ljudima. Oni očekuju da se na njih treba gledati kao na neka superiorna, perfektna, nepogrešiva, božanska bića (ako ne kao na neka božanstva, onda bar kao na nekoga ko sjedi s božje desne strane) -- u svakom drugom slučaju oni će se smatrati bezvrijednim. Kod njih nema nikakve sredine, kao što je slučaj sa običnim, normalnim ljudima.

Oni ne mogu tolerisati ni najmanje neslaganje s njima. U stvari, ako im kažete, "Nemoj molim te, to opet činiti, - to boli," narcis će to ponoviti još žešće, kako bi dokazao da je bio u pravu prvi put; njihovo rezonovanje otprilike ide ovako: "Ja sam dobar i pravedan čovjek i ja ne mogu da činim ništa pogrešno; odatle, ja te nisam povrijedio i nemoj sada da me lažeš..." – nakon ovakvih njihovih reakcija, normalan čovjek često ne može lako doći sebi.

Bilo kako bilo, narcisi su prirodno svirepi, kako u sitnicama, tako i u krupnijim stvarima, zato što oni poklanjaju pažnju svojim fantazijama a ne vama, međutim, masnice i ožiljci koji ostaju na vama su ISTINSKI, a ne plod vaše mašte. Tako, bez obzira na to koliko blago vi pokušavali da im sugerišete da se poprave ili da potraže pomoć, oni će reagovati samo na jedan od dva moguća načina: napašće vas ili će se povući.

Budite oprezni ukoliko se odlučite da zađete u zmajevu pećinu – narcis će reći BILO ŠTA, oni će odbaciti bilo koga prilikom pokušavanja da opravdaju same sebe a onda će očekivati da se stvari odmah vrate na staro stanje ili status quo.

Oni će vas napasti (ponekad i fizički) i istresti na vas tovar žuči, uvreda, prezira, pogrda, prijetnji itd., a onda – nakon što se dobro istresu, naglo će se ohladiti osjećajući se mnogo bolje: "Uh, sada se osjećam bolje. A gdje smo ono stali?!" Kad se oni osjete bolje, to isto će takođe očekivati i od vas.

Oni će vam reći da ste niko i ništa, da ste bezvrijedni, a kratko nakon toga će izjaviti kako vas vole. Ukoliko se usprotivite takvom njihovom ponašanju prema vama, oni će vam odgovoriti, "Pa, ti jednostavno moraš da me prihvatiš onakvog kakav jesam. (Bog me je načinio ovakvog, on mene voli, a ti si odviše glup/a da bi razumjeo/la moju vrijednost.)"

Najbolji savjet u vezi njih je da ih privatite onakvim kakvi jesu i da se držite što dalje od njih.

Druga "kazna" kojoj vas narcis može izložiti je ta da vas isključi iz svog veličanstvenog društva – to se može pretvoriti u jednu farsu, jer ukoliko ste stigli do te tačke, onda se sigurno već neko vrijeme sami molite za spasenje: "Dragi Bože! Kako da se izvučem iz svega ovoga?" Narcis će očekivati da ćete vi biti očajno pogođeni nakon što vas je on/ona lišio/la svoje božanske pažnje, tako da kad mu (ili njoj) opet zatrebate, nakon određenog vremena – narcis će očekivati od vas da ste naučili svoju lekciju i biće voljan/na da vam se vrati. Ukoliko ste stvarno naučili lekciju, ne puštajte ga/je ni blizu a telefon slobodno isključite (doduše, možete koristiti "telefonsku sekretaricu".)

Oni ne mogu shvatiti da imaju jedan mentalni problem; oni smatraju da su uvijek drugi ti koji nisu normalni i koji treba da se promijene. Terapije mogu biti od pomoći samo u slučajevima kad neka individua želi da se promijeni, međutim, bez obzira na to što narcisi mrze svoje istinsko ja, oni ne žele da se promijene – umjesto toga, oni bi htjeli se svijet promijeni. Tako će oni cijelo vrijeme kritikovati i žaliti se na sve i svašta.

Obično postoji nekoliko osoba koje narcisi ne smiju da diraju, i o kojima neće izreći ni najmanju kritiku, čak i da se radi o ljudima koji su po svojoj prirodi prevaranti ili kriminalci. To su obično ljudi od kojih su narcisi užasnuti ili nasmrt isprepadani, mada oni to neće priznati, nego će tvrditi kako ih poštuju ili vole; očigledno, narcisi nisu u stanju da razlikuju strah od ljubavi.

Narcisi su netrpeljivi i svirepi u svom ponašanju ali su generalno pasivni i nedostaje im inicijativa.

Narcisi su naivni, ranjivi i patetični, bez obzira na svu njihovu arogantnost i svirepost. Oni imaju dosta razloga za svoju paranoju i cinizam, njihovu podmuklost, prevrtljivost i izvrdavanje. Oni su toliko izvan dodira s drugim ljudima i onim što se dešava oko njih da su vrlo podložni ekploataciji. U drugu ruku, usljed svoje površne pažnje, nisu u stanju da primjete kad njih neko iskorištava.

Narcisi su grandiozni. Oni žive u jednom vještačkom svijetu svojih fantazija o apsolutnoj moći, genijalnosti, ljepoti itd.

Frojd je za njih govorio da se ti ljudi ponašaju kao da su zaljubljeni u same sebe. Oni su zaljubljeni u jednu idealnu sliku sebe – ili žele da budu u ljubavi sa tim svojim lažnim ja; veoma je teško reći šta se tu stvarno dešava.

Kako sto je slučaj sa svima koji su zaljubljeni, njihova pažnja i energija se skreće sa onih svakodnevnih aktivnosti na njihove voljene. Narcisoidne fantazije su statične, -- oni su se zaljubili u svoj odraz na ogledalu, ili tačnije, u vodi nekog jezera, tako da svako kretanje izaziva mreškanje vode i brisanje odraza u njoj; tako da bi mogli jasno vidjeti svoj veličansveni odraz na površini vode, oni moraju da ostanu perfektno mirni.

U svojim fantazijama, narcisi ne vide sebe da rade nešto posebno, osim da im se ljudi neprestano dive. Nadalje, oni ne vide te svoje zamišljene slike kao neki potencijal koji bi se jednog dana mogao pretvoriti u stvarnost, ukoliko budu imali sreće ili sve bude išlo kako treba: oni vide te slike kao jedan istinski način kako oni žele da budu viđeni sada, upravo u ovom momentu.

Ponekad su narcisističke fantazije spektakularno grandiozne – kao npr. oni mogu zamišljati sebe kao Isusa, nekog drugog sveca ili heroja; ili nekog božanstva čiju su sliku vidjeli u nekoj knjizi; međutim, to mogu biti i neke bizarnije ličnosti, kao npr, iz crtanih romana, ilustracije iz nekih popularnih magazina itd... To njihovo vještačko samofantaziranje je obično statično u vremenu, te tako jedna te ista slika može da se proteže još iz njihove mladosti; tako možemo vidjeti kako se neka žena narcis još uvijek čvrsto drži retro-trendova i proživljava sliku perfektne žene iz 60-tih godina, koju je davno vidjela u nekom magazinu za žene, dok muški narcisi mogu da se zakače za imidž nekog heroja iz stripova koje su čitali u mladosti. Narcisi više vole slike nego priče, oni vole mirne slike a ne one koje se kreću, kao npr, na nekom filmu, tako da ne baziraju svoje fantazije na nekim filmovima ili TV serijima.

     Grandioznost može da ima mnogo različitih oblika – žena narcis može da uvjeri samu sebe kako je ona perfektan model ženstvenosti, kako upravo ona predstavlja onaj standard s kojim bi sve ostale žene trebalo upoređivati; a onda će ona pokušati da silom natjera svoje kćerke da izgledaju i ponašaju se isto kao ona. One će teško izlaziti na kraj sa kćerkama koje imaju duža ili kraća stopala od njihovih, veće ili manje grudi, drugačije zube ili ukoliko se njima više sviđaju neke druge boje.

Muškarci narcisi mogu takođe biti zaneseni svojim vlastitim izgledom, mada je kod njih češće nego kod žena da prebace težište na svoj inteligenciju ili važnost svoje profesije, odnosno, posla kojeg obavljaju – nije bitno o kojem se poslu radi, ukoliko ga on radi, onda je to po svojoj definicije daleko važnije od bilo čega što bi vi uopšte mogli raditi.

Narcisi koje sam poznavala takođe su imali čudne predstave o religiji, posebno u smislu vjerovanja kako su oni na neki način posebni božji ljubimci; Bog njih voli, tako su oni izuzeti od svakodnevnih pravila i obaveza: Bog njih voli i želi da budu upravo onakvi kakvi jesu, tako da oni mogu raditi sve ono što se njima sviđa – mada, naravno, taj narcisoidni Bog ima mnogo stroža pravila kada su u pitanju svi drugi, uključujući i vas, naravno.

***

Narcisi imaju malo smisla za humor. Oni ne razumiju viceve, pa čak ni najednostavnije zagonetke. Nemaju smisla za humor. Oni ni ne pričaju viceve, osim što ponekad imaju ispade sarkazma. To je zato što im nedostaje empatija, pa ne mogu da razumiju kontekst i afektivne riječi ili neku radnju a vicevi, humor i komedija uveliko zavise od konteksta i afektivnosti.

Oni su specijalisti u sarkazmu prema drugima, dok nisu u stanju da budu ironični. Ukoliko vam se nešto što oni kažu ili urade učini komično, to nije zbog njihovog smisla za šalu, nego ste vi pogrešno razumjeli nešto što su oni mislili sasvim ozbiljno. Oni u svom pokušavanju pretvaranja često prave parodiju tako da pri tome mogu izgledati smiješno mada je nenamijerno s njihove strane i oni su toga nesvjesni. Za vas bi bilo najbolje da im tada ne date na znanje da ispadaju smiješni. [Međutim, neki narcisi imaju tendenciju da se sprdaju na račun drugih ljudi, da ponavljaju viceve za koje su čuli od drugih da su smiješni, međutim, poznavanje stvari koje su ljudima smiješne nije isto što i imati smisla za humor.]

Narcisi imaju neobičan osjećaj za vrijeme. Oni kao da nisu svjesni da se stvari vremenom mijenjaju ili jednostavo uopšte nisu svjesni da vrijeme prolazi. Godine mogu da prođu i da ne ostave na narcisu nekog većeg traga. Narcisi često izgledaju, ili misle da izgledaju, prilično mlađi nego što stvarno jesu; taj njihov mladoliki izgled je predmet njihovog ponosa, a neki od njih će to naglašavati držeći se još uvijek modnih trendova koji su bili aktuelni kad su oni bili u svom zlatnom dobu.

Ponekad se čini da oni imaju veoma selektivnu memoriju – sa velikim rupama u njihovom sjećanju. Tu se radi o nekoj vrsti "tačkaste memorije", npr. oni će se sjećati malo čega iz njihovog djetinjstva, ali će imati iznenadne napade sjećanja na neke situacije u kojima su se zadesili prije 20 ili 30 godina, kad će se sjećati imena svih sudionika tog događaja, kako su oni bili obučeni, šta je ko rekao, kakvu je grimasu ko prilikom toga napravio, kakve su vremenske prilike bile itd. Oni su obično ti koji su u tim događajima bili glavni junaci.

Narcisi nisu nimalo fleksibilni i autorativno se ponašaju. Oni žele uvijek da budu neki autoriteti a takođe vole da se druže s ljudima koje smatraju autoritetima. Često se fanatično pozivaju na mišljenje ljudi koje oni smatraju autoritetima, kao što su njihovi roditelji, učitelji, doktori, neke kolege itd.

Narcisi imaju čudne radne navike. Normalni ljudi rade zbog nekog određenog cilja ili ishoda, pa čak ako se samo radi o plati. Normalni ljudi mjere stvari po tome koliko su potrošili (vremena, rada, energije) da bi ostvarili željene rezultate. Normalni ljudi ponekad požele da se odmore ili opuste, odnosno, dovoljno slobodnog vremena kako bi se mogli baviti stvarima koje ih interesuju ili zabavljaju.

Narcisi takođe rade zbog određenog cilja, međutim, njihov cilj je drugačiji: oni žele moć, autoritet, laskanje… S obzirom da im nedostaje empatija, osjećaj za okolnosti koje vladaju u vezi s nekom situacijom, kao i afektivnost, narcisi ne mogu razumjeti kako ljudi ostvaruju slavu i visoke pozicije; oni misle da je to sve neosnovano, da je sve bazirano na tome koga poznaješ, tj. na vezama ili iz koje porodice potičeš. Tako se oni vole kačiti za ljude koji već imaju ono što oni žele, dok u međuvremenu prave veliku predstavu od svog ‘mukotrpnog’ rada.

Narcisi mogu uložiti nevjerovatnu količinu vremena u nešto što daje veoma slabe rezultate. To je uglavnom usljed njihovog nedostatka empatije, tako da ne mogu razumjeti zašto se neki poslovi više vrednuju od drugih, zašto mišljenje nekih ljudi ima veću težinu od mišljenja drugih ljudi.

Njima je jasno da čovjek treba raditi a ne da bude lijen, tako se oni stalno mogu baviti nečim. Međutim, oni se ne mogu unositi u svoj posao svim svojim srcem – kakav god bio rezultat njihovog posla, oni će uvijek očekivati zahvalnost, laskanja i pohvale.
Narcisi mjere vrijednost njihovog posla po vremenu kojeg su uložili u njega a ne po rezultatima koje su postigli.


Narcisi smatraju da imaju pravo na sve što mogu da uzmu. Oni očekuju da imaju privilegije i da im se povlađuje a smatraju i da mogu da eksploatišu druge ljude.

Neki narcisi troše velike pare na ekstravagantne stvari kako bi mogli impresionirati druge ljude, tako da u mnogim slučajevima dovode sebe do bankrota. Prema mom ličnom iskustvu, narcisi su škrti, sebični i štedljivi do eksentričnosti. S obzirom da nemaju svoj individualni ukus što se oblačenja tiče, često će kupovati stvari koje nose oni koje oni smatraju autoritetima, kako bi ih mogli na neki način oponašati.

Tim ljudima je obično veoma bitno da nose odjeću i obuću poznatih proizvodjača.

[…]

Veoma je teško lijepo provesti neko vrijeme s narcisom bez nekih komplikacija. Oni mogu na mahove zapasti u neka euforična stanja u vezi stvari koje jedino oni mogu vidjeti dok često operišu u modalitetu tipa: "mediokritet se trudi iz petnih žila da oponaša normalnu osobu". Oni se ponekad znaju snužditi i ućutati, te ponašati pasivno – i to je najbolje što možete dobiti od njih.

Oni su nesposobni da se ponašaju prema drugima s ljubavlju a nisu u stanju ni da se zadovoljavaju jednostavnim stvarima. Njima je potrebno tjelesno zadovoljstvo. Postoji samo jedan način da se zadovolji narcisa a to je da ispunjavate sve njegove prohtjeve i hirove, i da se slažete sa njegovim mišljenjima i stavovima u vezi sa bilo čim.

Postoji samo jedan način da se s narcisima bude u dobrim odnosima: držite se što dalje od njih. Oni znaju biti veoma simpatični, čak šarmantni i zavodljivi.

(…)

Savjet: Hvatajte se zaklona i čuvajte glavu ukoliko narcis kojeg poznajete počne normalno da se ponaša, odnosno, ako počne da ispoljava sumnju u vezi nekih svojih postupaka pa cak i prizna neku manju grešku koju je sam pocinio, kao npr. kako je on shvatio da se prema vama nije lijepo ponašao ili da vas je na neki način iskorištavao. Oni vas tada samo omekšavaju za nešto veoma gadno, što imaju na umu. Ti ljudi su eksperti za ono: "Dođi malo bliže, tako da mogu da ti opalim šamar". U mnogim slučajevima tražiće od vas da dokažete svoju ljubav prema njima ispunjavajući njihove prohtjeve, čineći im raznorazne usluge ili vadeći ih iz kojekakvih nevolja za koje su sami krivi, odnosno, čisteći smeće koje su ostavili za sobom.

Narcisi se obično bave vanjštinom (ili "ambalažom") – a ne sadržajem ili suštinom.

Narcisi izbjegavaju da daju drugima informacije o sebi, tako da se mogu činiti tajanstvenim, rezervisanim ili ljubomornim kad je njihova privatnost u pitanju. Razlog za to je vjerovatno to što oni svoj život ne smatraju interesantnim, pa im ne pada na pamet mogućnost da bi on mogao biti drugima interesantan, kao i to da se oni na neki način stide svog stvarnog života s obzirom da još uvijek nisu postali Zvijezda Univerzuma. Oni smatraju da njihov posao, njihovi prijatelji i porodica, njihova kuća i imovina nisu dovoljno dobri za njih jer oni zaslužuju mnogo bolje ili više.

Narcisi ne samo da nisu u stanju očitavati osjećanja i autonomiju drugih, oni nisu u stanju primjetiti ni svoja vlastita osjećanja. Njihova osjećanja su nešto kao vrijeme, atmosferske prilike, božja volja. (…)

Narcisi su poznati po njihovom negativnom, pesimističnom, ciničnom ili sumornom stanovištu prema životu. Čini se da je sarkazam specijalnost narcisa a pakost da ne pominjemo. S obzirom da im nedostaju ljubav i zadovoljstvo, oni nemaju dobrog razloga da rade bilo šta a misle da su i svi drugi isti kao i oni, samo što su oni ti koji su pošteni dok smo svi mi ostali hipokrite. Ne postoji ništa što je za njih stvarno dovoljno dobro da bi ih zadovoljilo, tako da se oni neprestano žale i kritikuju – sve do tačke verbalnih vrijeđanja i napada.

Narcisoidne osobe su impulsivne. Oni se otkrivaju ponašanjem koje se čini čudno glupim za ljude koji su na istom nivou inteligencije kao i oni. Nekako, oni ne mogu uzimati u obzir moguće konsekvence njihovih postupaka. Nije mi jasno da li oni stvarno očekuju da će im se oprostiti sve što im u nekom momentu padne na pamet da učine ili je ta njihova impulsivnost rezultat nedostatka kognicije koji potiče iz jednog statičkog psihičkog stanja koje je povezano i sa poremećenom percepcijom vremena.

Narcisi ne vole da žive sami. Njihovo unutrašnje bogatstvo je oskudno, statično i sterilno. Ništa interesantno ili atraktivno ne može da se dešava u njihovim srcima ili umovima, tako da ne vole da ostaju nasamo sa samim sobom. Sve što oni imaju unutar sebe, to je jedna zamišljena slika perfekcije koju nikada neće biti u stanju ostvariti.

Na kraju, moramo napomenuti i to da između NPL-a i psihopatije postoji bitna razlika. Psihopate imaju tendenciju da pribjegavaju fizičkom nasilju kako bi došli do onoga što žele, dok narcisi rijetko kad počinjavaju kriminalna djela. S tim u vezi, neki danas smatraju narcisizam – "subkriminalnom psihopatijom".  




 

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta