|
Korišćenje boja
za psihološke terapije je ideja stara kao i planine.
Boje liječe, prema tvrđenju terapije bojama ali one takođe
mijenjaju i nečiji karakter, kako pokazuju neke nedavne
psihološke studije (http://www.barbazzagarden.it/spip.php?article51).
Kroz posmatranje određene boje vaše raspoloženje će se
mijenjati, tako da se možete razboliti ili izliječiti. To je u
skladu s idejom da su psiha i soma (tijelo) međusobno duboko
povezani, kao što možemo pročitati i u nekim djelima dostupnim
na webu. (http://www.assobenessere.it/details.asp?id=21).
Boje predstavljaju nesvjesnu ličnost, duboko ja, sebstvo,
Svijest
(http://www.videomed.it/il_colore_della_personalita.html).
Ove vrste studija nisu samo povezane sa New Age modom, nego i sa
akademskim studijama (Kvantitativna studija o kromoterapiji;
Tazzayyan Yousaf i Samina (2007) Kvantitativna studija o
kromoterapiji, PhD teza , Univerzitet u Balochistan-u, Quetta);
(Kritička analiza kromoterapije i njen naučni razvoj: Samina, T.
Yousuf, Raza Azeemi i Mohsin Raza, Odjeljenje za fiziku,
Univerzitet u Balochistan-u, Quetta, Pakistan).
Prema tim autorima, terapija bojama koristi spektar vidljivih
boja za liječenje bolesti. To je jedan vijekovima star koncept i
on se godinama koristi za liječenje različitih bolesti. Neki
pakistanski istraživači su pregledali i analizirali terapiju
bojama i dokumentovali njen naučni razvoj do današnjega dana.
Bilo je samo nekoliko istraživača koji su pokušali pronaći
osnovne naučne principe ali su propustili koristiti
kvantitativno proučavanje. Na tu temu je moguće pronaći mnogo
objavljenih radova. Kromoterapija je jedan potpun sistem
liječenja utemeljen na tretmanima okarakterisanim sa ljekovitim
bojama. Niz studija je analizirao odnose između ljudskog tijela
i boja. "U našem radu", rekli su istraživači, "mi smo čak
pokazali da bi brojni istraživači terapije bojama bili u
mogućnosti dešifrirati, kroz kvantnu mehaniku, dipolni moment
molekula vode. Dipolni moment, nakon apsorpcije različitih boja,
izgleda da proizvodi neke pojave kvantizacije naboja. Ta vizija
pokazuje da razvoj u na području proučavanja elektromagnetskog
zračenja može biti vrlo koristan kako bi se pronašli novi
aspekti ove stare teorije ".
http://downloads.hindawi.com/journals/ecam/2005/254639,
pdf, (vidi bibliografiju 1-23).
Najzanimljiviji rezultat je da boje mogu liječiti ili
razboljeti, pošto su u stanju promijeniti psihosomatsko stanje
osobe koja je izložena tom vidljivom zračenju.
Ipak, kako je to doista moguće?
A ako je to stvarno moguće, možemo li planirati dinamički CCT da
"izliječimo" ljude, tako što će oni mentalno mijenjati boje za
tri sfere, Duše, Uma i Duha, onda kada su te boje neprimjerene
ili pogrešne?
Arhetipovi za RGB
sistem (Red, Green, Blue – crvena, zelena, plava)
Činjenica da su tri boje povezane sa zdravim i normalnim
mentalnim stanjem predstavljene RGB sistemom, potvrđuje i veliki
broj rezultata iz našeg drugog testa, koji se zove SIMBAD. U
ovom testu je osoba bila zamoljena da zamisli da je u sobi koja
je na odgovarajući način uređena, gdje bi Duša, Um i Duh trebali
ući, i ona je uvijek bila uređena s određenim povlašćenim
bojama. Kroz analizu stotina seansi SIMBAD-a, mi smo primijetili
da su osobe koje su bile pregledane, najčešće bojile sistem
Duša, Um i Duh - plavom, zelenom i crvenom bojom. Nismo
propustili da primjetimo da su ove boje arhetipske predstave za
vazduh, vodu i vatru, koje su od antičkog doba ekvivalent za
komponente trijade.
Tako smo saznali da ove boje imaju komunikativno i efektivno
arhetipsko značenje. Dakle, one su bile oličenje za simbol
trijade.
Mi može brzo sagledati ovu ideju bilo gdje: počevši od bajki a
završivši u modernoj nauci. Bajka je prikaz mita. Mit je slika
bajke izvan prostora i vremena. Kao primjer, vjerojatno niste
propustili da primjetite da su u Diznijevom filmu "Trnoružica",
tri vile koje štite princezu odjevene u RGB boje.
A one su uvijek u istom redoslijedu: od plave do crvene, s
lijeva na desno, na temelju istog reda za vidljivi spektar boja.
Tri vile simbolično predstavlja u filmu princezinu trijadu, koju
vještica (u crnom, predstavljajući đavola, alien iz druge
kreacije), želi zadržati u stanju obustavljene živosti
(suspendirane animacije, prim. prev.). U stvari princeza ne može
umrijeti, jer će tako izgubiti trijadu tijela/kontejnera, a
iznad svega, komponentu Duše, koju vještica želi zadržati za
sebe.
Princeza ubada svoj prst na otrovno vreteno. Čak i danas postoji
arhetip, za "ubadanje", koje predstavlja stvaranje "žlijeba",
prema studiji Maria Pincherle-a. Žlijeb koji razdvaja trijadu i
čini ju nemoćnom da se pobuni protiv Vještice -Aliena.
http://www.altrogiornale.org/comment.ph ...
t.news.942
Sada je na Princu koji predstavlja Duh, mušku komponentu
sebstva, to da oslobodi princezu, koja predstavlja Dušu. Proces
oslobađanja odvija se kroz simboliku poljupca, gdje njegov dah
(ANEMOS) ulazi unutar nje, te je oživljava.
Ako uzmemo u obzir elektronsku industriju tri modusa su par
excellence definisana sa tri konektora, plavim, zelenim i
crvenim, koji su uvijek u istom redoslijedu.
Čini se da čovječanstvo zna ova tri tipična aspekta života i
nesvjesno stvara sve na temelju ovog osnovnog arhetipa.
Materija se sastoji od kvarkova i oni mogu biti od tri različite
vrste, koje su boje. Na primjer, proton je sastavljen od tri
kvarka, dva od njih se zovu "gore", (u=‘up’, prim. prev.) a
jedan se zove "dolje" (d=’down’). Ali oni su predstavljeni
pomoću tri različite boje koje su, opet, plava, zelena i crvena.
Ljudi su stvarno vjerovali da postoje tri vrste živih bića: oni
s plavom krvi, plemići, oni s crvenom krvlju, to jest svi ostali
i oni sa zelenom krvi, Marsovci.
Još jednom su različite boje nesvjesno razdvojene na one koji su
Duša i na one koji bi željeli da su Duša, koristeći plemićku
boju, koja je boja za nekolicinu, za izabrane. Obično
čovječanstvo je samo Duh i tako je ono crvene boje. Oni drugi su
zeleni.
Korišćenje RGB boja u
psihologiji
Renato Cocchi, neurolog i medicinski psiholog, stvorio je
zanimljivu teoriju, prema kojoj bi "neka od kognitivnih
ponašanja koja su kontradiktorna, normalna ili patološka, mogla
biti uzrokovani neispravanom, privremenom, trajnom ili
uravnoteženom hemisfernom dominacijom. Postoje opšte dostupni
podatci koji podržavaju ovu ideju, kao što su čitanje, pisanje i
govorenje unazad, strašna druga faza, opoziciono ponašanje i
veća učestalost ljevorukosti kod ljudi oboljelih od mentalnih
problema ili dječije encefalopatije, opoziciono ponašanje kod
tinejdžera, Janusiansko razmišljanje, Fault-finder ponašanje,
negativizam kod određenih psihoza, paradoksalno propisivanje,
"disocirano" ponašanje ovisnika, neki eksperimentalni podatci o
usklađenosti verbalnih i vizualnih motoričkih računanja kog
mentalno poremećenih ili alkoholičara, opozicioni odgovori u
Raven Progresivnoj Matrici za mentalno poremećene, alkoholičare
ili normalne ljude, fokusiranje ogledala tokom epilepsije.
"Drugim riječima što se tiče dvije hemisfere, Cocchi tvrdi da
postoji jedna koja je dominantna, obično lijevi dio mozga. Mi
znamo tu činjenicu da je dominantna hemisfera sposobna
odgovoriti na podražaje nekoliko milisekundi brže od druge. Na
temelju toga možemo pretpostaviti da se dvije polutke takmiče
jedna s drugom i da one imaju tendenciju reflektirajućeg
odgovora. Ako je desna hemisfera sklona reći “da”, lijeva
dominantna hemisfera ima tendenciju reći ”ne”. Pravi odgovor je
uvijek dopušten dominantnoj, te na taj način će spriječiti
impulse koji dolaze iz druge hemisfere. Tako se onda ona ne može
izraziti. Moguće je ipak, da kod nekih ljudi postoji
izmjenjivanje prevlasti hemisfera. To će uzrokovati da će osoba
dati reflektirajući odgovor na tačan odgovor, a to je krivi
odgovor, jednostavno zato što nedominantna hemisfera ponekad
postaje dominantna drugoj.
Kako smo navodno saznali koja je dominantna hemisfera? Za dublja
istraživanja Cocchijevog rada postavili smo link za njegove
članke (http://www.reversebrain.net/Domin1-it.htm).
Zanimljiva stvar za nas kod njegovog psihološkog rada je
ispitivanje koje je on kreirao kako bi se utvrdilo da li je
osoba normalna ili šizoidna.
Citiraćemo autora: "Što se tiče ove ko-egzistencije suprotnosti,
koja utiče na svaki opažajni stimulans, izveden je jedan poznati
neuropsihološki eksperiment koji, međutim, nikada nije adekvatno
objašnjen. Ako gledamo nekoliko minuta u crvenu površinu a zatim
prebacimo svoj pogled odmah na bijelu površinu, za djelić
sekunde vidjećemo zelenu boju (zelena je komplementarna boja =
suprotna od crvene). Ako prihvatimo ideju ko-egzistencije
suprotnosti kao istinitu, onda možemo reći da dominantna
hemisfera vidi crvenu boju ispravno. Nedominantna hemisfera vidi
crveni poticaj kao zeleni ali je taj fenomen je obično potisnut.
Prilikom pomicanja oka ka bijeloj podlozi (koja predstavlja
potpunu odsutnost boje) dominantna hemisfera prilagođava odmah
nedominantnu stranu, koja sporije obrađuje podražaj, pokazujući
njenu zaostalu sliku (zelena) za djelić sekunde. Ovo je
predstavljeno kao da pripada drugoj površini, bijeloj, dok je to
još uvijek u stvari proizvod suprotnog poticaja, znači rezultat
crvene površine. Nedominantna hemisfera je takodje ona u kojoj
se uglavnom obrađuju emocionalni poticaji (Gianotti, 1983;
Wittling & Roschmann, 1993). Može li biti moguće da
hiper-emotivne osobe (često znači "neurotične" osobe)
doživljavaju hiper-funkcionisanje strukture područja ili
funkcija koje kontroliše ne-dominantna hemisfera? U ovom
trenutku želim da se pozovem na test kojeg sam često koristitim.
Ako hiper-emotivnu osobu zamolimo da odgovori odmah, bez
zaustavljanja da razmisli o pitanju - "Što je suprotno od
crvene?", velik broj njih odgovara "zelena". Zamoljeni da daju
razlog za svoj odgovor oni su izgubljeni. Istinski depresivne
osobe generalno odgovaraju sa "crno" (koje je zapravo suprotno
od bijelog).
Čak i da se ovaj rad temelji na pretpostavkama koje su potpuno
pogrešne, budući da crvena nema veze sa suprotnom zelenom, a
crno je zapravo suprotno od bijelog, taj test još uvijek stvara
diferencijaciju u odgovorima. Mislimo da takve diferencijacije
nisu uzrok rasuđivanja iskazanog u autorovom članaku, nego nešto
sasvim drugo. Ipak su nam pokazali kako je moguće koristiti boje
da bi prepoznali kada je osoba psihički poremećena. Također,
dvije hemisfere nisu u suprotnosti jedna s drugom: one samo vide
dva različita dijela iste stvarnosti, čak i ako one vjeruju da
opažaju cijelu stvar.
Ako osobi bez komponente Duše postavimo pitanje, "koja je boja
suprotna od crvene boje?" ona će odgovoriti - zelena, a to je
boja njene jedine, druge komponente. Umjesto toga, ako postavimo
isto pitanje osobi sa Dušom, odgovor će biti - plava, pokazujući
na taj način da je Duša arhetipski suprotna Duhu. Sa ove tačke
gledišta, ako je riječ o šizofrenoj osobi bez komponente Duše,
ona će odgovoriti da je suprotno od crvene - crna, jer to je
boja njenog uma, kao što možemo vidjeti iz statičkog CCT-a. Ako
proučavamo grafikon kojeg koristi ovaj autor, mi možemo tačno
utvrditi kontekst u kojem pogrešna interpretacija ispitivanja,
prema Cocchi-ju, postaje lako objašnjiva prema nama.
U stvari, čak nije ni istina da dvije hemisfere daju svoj
odgovor u različitim trenucima, jer je jedna dominantna, a druga
nije. Oni daju svoje odgovore u različitim trenucima samo ako se
ne slažu oko odgovora.
Na temelju toga možemo stvoriti pseudo detektor laži kako bi se
utvrdilo da li osoba laže. Ako lijeva hemisfera laže, onda desna
dovodi u pitanje tu laž zbog svoje strukture koja joj ne dopušta
da kaže stvari za koje ne vjeruje da su istinite.
Univerzitet u Padovi (Italian Universitŕ degli Studi Talijanski
di Padova,) Odjeljenje Opšte Psihologije, zajedno sa Seattle
Univerzitetom, proučava sjećanja osoba koje su prijavile da
imaju iskustva s vanzemaljskim bićima.
Profesor Giuseppe Sartori koristi autobiografski test memorije
koji se može naći na ovoj web stranici:
http://aiat.psy.unipd.it/
Ovaj test mjeri kašnjenje između odgovora koji dolaze iz desne i
lijeve ruke, koje su povezane sa suprotnim hemisferama.
Ideja je da koristeći ovu tehniku, također proučavamo i
italijanske žrtve otmica kako bi pronašli eventualne anomalije.
Moramo naglasiti da je stari NLP sistem "mišićnog testiranja"
također vrlo koristan i ne zahtijeva korištenje računala (PC).
Pitamo osobu koja stoji sa ispruženim rukama, da pokuša da se
suprotstavi ispitivačevom guranju, koji joj pokušava skupiti
ruke dok postavlja pitanje koji ima odgovor - da/ne. Nakon
nekoliko kontrolnih pitanja poput ... Da li je vaše ime
Giuseppe? Imate li 40 godina? Pitamo ih... Da li ste ikad bili
oteti od strane vanzemaljaca?
Ako je odgovor tačan, čovjek je u stanju da se suprotstavi
ispitivačevom pritisku, tako da se ruke onda ne približavaju
jedna drugoj; kada lijeva polutka odgovori na posljednje pitanje
sa - ne, ali desna se ne složi s tim, doći će do zastoja mišićne
reakcije osobe koja se ispituje i ruka koja je povezana sa
nedominantnom hemisferom popustiće pritisku i tako da će se
senzacionalno predati.
Također imamo
potrebu da naglasimo da nije oko to koje vidi boje, to je
zapravo mozak.
Čini se da je
dokazano to da postoje neuroni u neo-korteksu koje prepoznaju
zelenu i crvenu boju. (http://flashmentalsimulation.files.word
... =332&h=213)
Psiholozi sa Cornell-a, Romi Nijhawan i Beena Khurana, testirali
su optički uređaj koji se koristi za ispitivanje razgradnje boje
preko "pokreta ekstrapolacije." Eksperimenti su pokazali da se
kompozicije boja pojavljuju u ljudskoj moždanoj kori (korteks),
a ne u rožnjači (oku).
http://www.news.cornell.edu/chronicle/9 ...
olors.html
Ljudsko oko je samo u mogućnosti uzeti informacije izvana ali
postoje određeni neuroni koji diskriminiraju i pokazuju boje i
njihovo značenje. Sve to nas navodi na pomisao da se boja opaža
kao šablon u ljudskom mozgu, a onda se tumači na arhetipski
način. To će pokazati da postoji jaka veza između opažene boje i
simbola, ali i između simbola i boja kada je ovaj potonji
kreiran u jednoj mentalnoj simulaciji.
Dakle, bilo bi moguće misliti da ako boja mijenja somu (tijelo)
i njegovu percepciju, onda možemo očekivati da, samo
razmišljanjem o boji tijekom mentalne simulacije, možemo
promijeniti ne samo našu percepciju, nego i naše zdravlje.
nastavak:
Univerzum u bojama
|