Gurđijev

III dio

 

Kako smo vidjeli u prošlom dijelu, Gurđijev je pomenuo mogućnost da grupa ljudi može pozitivno da utiče na sudbinu ove planete. On je takođe pomenuo period kada ćemo se naći na jednoj  "raskrsnici." Čini se da je ta “raskrsnica” koja se nalazi ispred nas ono što mi ovdje nazivamo “Talas”. Gurđijev je takođe pomenuo mogućnost da jedna takva grupa svjesnih individua već postoji na ovoj planeti kao i to da je broj njenih članova premal, ili da oni nisu odlučili da stupe u akciju, ili možda nisu ni mogli jer čovječanstvo previše čvrsto “spava”.  Oni koji su čitali alhemičarsku priču “Konferencija Ptica”, znaju kako je jedna njihova grupa krenula u potragu za “skrivenim majstorima (gospodarima)”, Kraljem Svijeta. Na kraju su shvatili da su ONI sami ti “skriveni majstori” i da su oni upravo kroz svu tu njihovu potragu i borbu sami postali ono što su tražili. Isti slučaj je možda i sa “Nama iz budućnosti”. Moguće je da NE BUDE POMOĆI sa strane. Jednom prilikom Kasiopejci su rekli sasvim jasno: “Vi će te raditi ono što će te raditi” i da će stanje stvari zavisiti od “pisaca programa”, tj. vas/nas iz budućnosti." To je jedna od stvari koju moramo ozbiljno uzeti u obzir. Ako smo mi “sve što imamo na raspolaganju”, šta bi to značilo i kakvu vrstu odgovornosti to podrazumijeva za svakog od nas?  U nastavku, Gurdjijev priča o različitim grupama: "Sada smo došli do problema ezotericizma."   “Još prije smo naglasili, kad smo pričali o ljudskoj istoriji da se život čovječanstva kojem mi pripadamo nalazi pod upravom sila koje proistiću iz dva različita izvora: prvi, planetarni uticaji koji djeluju na jedan potpuno mehanički način i koje ljudske mase, isto kao i individualni ljudi, primaju nesvjesno, i onda, uticaji koji potiću iz unutrašnjeg kruga čovječanstva čijeg postojanja i značaja većina ljudi nije svjesna, isto kao što nije svjesna ni onih planetarnih uticaja.  "Ovo čovječanstvo kojem mi pripadamo, misleći na cjelokupno istorijsko i praistorijsko čovječanstvo koje je poznato nauci i ovoj civilizaciji, u realnosti čini samo vanjski krug čovječanstva, u kojem postoji i nekoliko drugih krugova.  "Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno čovječanstvo, ono koje je nama poznato i ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentričnih krugova. "Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.   "Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.”  "U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju. [Ovdje se radi o jednoj istinskoj – kolinearnosti. Znači, to nema ništa zajedničkog sa naturanjem određenih ideja nekoj grupi ljudi (kao što je to slučaj se religijama, sektama i ‘tajnim društvima’), pretvaranja ljudi u sljedbenike i zahtijevanja da se slijede određene odrednice. Ovdje se radi o individuama od kojih svaka posjeduje svoju individualnost u najvećoj mogućoj mjeri, što podrazumijeva jedno nepodjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti koje su moguće za čovjeka, svo znanje koje je moguće da čovjek ima, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.] "Sljedeći krug se naziva - 'mezoterični,' što znaci, sredina. Ljudi koji pripadaju ovom krugu posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoteričkog kruga, s tom razlikom što je njihovo znanje više teoretskog karaktera.' "To se naravno odnosi na znanja kosmičkog karaktera. Oni znaju i razumiju mnoge stvari koje još uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktičan način.  Znači, oni znaju mnogo više nego što su u stanju da pretvore u praksu. "Međutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identično sa razumijevanjem ljudi koji pripadaju ezoteričkom krugu. "Između njih ne može da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih razumije isto kao što svi oni razumiju, i svi razumiju na isti način kako jedan razumije. "Međutim, kao što je već prethodno rečeno, to razumijevanje je u poređenju sa razumijevanjem onih iz ezoteričkog kruga, više teoretske prirode. "Treći krug se naziva – ‘egzoterični’, vanjski, zato što je to vanjski krug unutrašnjeg dijela čovječanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo onoga što karakteriše ljude iz ezoteričnog i mezoteričnog kruga, s tim  što je njihovo kosmičko znanje više filozofskog karaktera, što bi značilo, ono je više apstraktno u poređenju sa znanjem onih iz mezoteričnog kruga. "Pripadnik mezoteričnog kruga kalkuliše, dok pripadnik egzoteričnog kruga kontemplira. Njihovo razumijevanje često nije izraženo u njihovom aktivnostima. Međutim, između njih ne može biti razlike u razumijevanju. Ono što razumije jedan, razumiju i svi ostali. [Kolinearnost je ključ jedne ezoteričke grupe.] "U literaturi koja priznaje postojanje ezoterike, čovječanstvo se dijeli samo na dva kruga, egzoterični krug, koji se nalazi nasuprot ezoteričnog, naziva se normalnim životom. U realnosti, kako vidimo, ‘egzoterični krug’ je nešto veoma daleko i veoma visoko iznad nas. Za običnog čovjeka, već samo to podrazumijeva ‘ezotericizam’. " Ovaj ‘vanjski krug' kome mi pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehaničkog čovječanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj što među ljudima koji mu pripadaju nema niti može biti zajedničkog razumijevanja. Svako razumije na svoj lični način, i svako drugačije. [Ovdje primjećujemo da ono - "ovo što ja kažem je istina..." ili "svako stvara svoju vlastitu realnost" je jedna od glavnih karakteristika ovog kruga mehaničkog čovječanstva.] "Ovaj krug se ponekad naziva krugom ‘jezičke zabune’, tj. to je krug u kome svako priča svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju. "U ovom krugu jedno zajedničko razumijevanje između ljudi je nemoguće, osim u rijetkim slučajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg značaja i koje se nalaze u okviru granica datog stvorenja. "Ukoliko ljudi koji pripadaju tom krugu postanu svjesni ovog opšteg nedostatka razumijevanja i dobiju želju da razumiju i da se njih razumije, onda to podrazumijeva da oni imaju jednu podsvjesnu tendenciju ka unutrašnjem krugu, jer međusobno razumijevanje počinje samo u egzoteričkom krugu i samo tamo je ono moguće. "Međutim, svjesnost o nedostatku razumijevanja ljudima obično dolazi na jedan potpuno drugačiji način, tako da mogućnost razumijevanja jednog čovjeka zavisi od mogućnosti njegovog prodora u egzoterični krug gdje razumjevanje počinje. "Ako zamislimo čovječanstvo u obliku četiri koncentrična kruga, tu takođe možemo zamisliti četiri prolaza na kružnici trećeg, unutrašnjeg kruga, tj. egzoteričnog kruga, kroz koje ljudi iz mehaničkog kruga mogu da prođu. "Ta četiri prolaza su ujedno u vezi sa četiri puta, o kojima smo prije pričali. "Prvi put je put fakira, put namijenjen za ljude tipa čovjeka br. 1, koji su fizička tijela, instiktivno-pokretačko-osjetilni ljudi bez mnogo pameti i bez mnogo srca. "Drugi put je put monaha, religiozni put, put ljudi tipa čovjeka br. 2, tj. emocionalnih ljudi. Ovdje jedno jako tijelo i um nisu toliko potrebni. "Treći put je put jogija. To je put uma/intelekta, put čovjeka br. 3. Ovdje srce i tijelo ne trebaju biti nešto posebno jaki, jer bi to predstavljalo samo jednu smetnju na tom putu. "Pored ova tri puta postoji i četvrti put, kojim mogu da idu oni koji iz bilo kog razloga ne mogu da idu bilo kojim od ona prva tri puta. "Osnovna razlika između prva tri puta, tj. puta fakira, puta monaha, puta jogija i četvrtog puta sastoji se u činjenici da su oni uvezani u jednom stalnom obliku  koji postoji kroz jedan dugi vremenski period naše istorije i oni se skoro, kao takvi, nisu nimalo promijenili. U temelju ovih institucija nalazi se religija. "Tamo gdje postoje škole jogija, one se samo spolja razlikuju od religijskih škola. U različitim istorijskim periodima postojala su razna društva i redovi fakira u različitim državama i ona još uvijek postoje. "Ova tri tradicionalna puta predstavljaju stalne puteve koji postoje u okviru našeg istorijskog perioda. "Prije dvije ili tri hiljade godina postojali su i drugi putevi koji više ne postoje a ovi putevi koji postoje danas nisu nekad bili toliko podijeljeni, oni su bili mnogo bliži jedan drugome.  "Četvrti put se razlikuje od starijih i novijih puteva po činjenici da on nikada nije jedan stalan put. On nema nikakve određene oblike, niti institucije koje su vezane za njega. On se pojavljuje i nestaje pod uticajem nekih njegovih posebnih zakona. "Četvrti put nije nikada bez jednog određenog značenja, on nije nikada bez preduzimanja jednog poduhvata; i on može jedino postojati oko njega i u vezi s njim. Kada se s tim poslom završi, da tako kažemo, četvrti put onda nestaje sa određenog mjesta, on nestaje u tom svom određenom obliku, da bi se kasnije možda pojavio opet na nekom drugom mjestu i u nekom drugom obliku. "Škole četvrtog puta postoje za potrebe posla koji se obavlja u vezi sa predviđenim projektom. One nikada ne postoje same od sebe za svrhu obrazovanja ili obuke. "Mehanička pomoć nije uputna ni u kakvom radu koji je u vezi sa četvrtim putom. Samo jedan svjestan rad može biti koristan prilikom rada na četvrtom putu.   Mehanički čovjek nije sposoban za jedan svjestan rad, tako da je prvi zadatak za ljude koji počinju sa radom, da stvore svjesne pomoćnike. [ "mehanička pomoć nije uputna..." podrazumijeva da od kojekakvih hemijskih sredstava ili vještački izmjenjenih stanja svijesti – produžene vježbe meditacije, molitve, i kojekakvi rituali – nema nikakve pomoći.  Ukratko rečeno, prvo pravilo je – PRESTANI da se ponašaš mehanički. “RITUALI SPUTAVAJU I OGRANIČAVAJU ČOVJEKA." (Nije nimalo slučajno zašto se oni nameću ljudima, kako od strane vjerskih institucija, tako i od strane kojekavih sekti i ‘tajnih društava’)] "Sam rad u skolama četrvrtog puta može imati mnoge oblike i mnoga značenja. " U normalnim životnim uslovima jedina šansa da čovjek pronađe jedan “put” je mogućnost da se sretne sa početkom posla ove vrste. Međutim, sama šansa za nailaženje na jedan ovakav rad kao i mogućnost da se iz njega izvuče neka korist zavisi od mnogih okolnosti i uslova. "Što prije čovjek uvidi svrhu jednog ovakvog rada koji se odvija, on će brže postati korisniji za njega i više će biti u stanju sam da dobije nešto od njega. [Ne ovo bi trebalo obratiti pažnju, jer se u ovom slučaju radi o našoj ‘zajedničkoj sudbini’.] "Međutim, bez obzira na to kakav je krajnji cilj tog rada, škole postoje sve dok se taj rad odvija. Kad se posao završi, škole se zatvaraju. Ljudi koji su započeli taj rad silaze sa scene. Oni koji su naučili od njih ono što se moglo naučiti i koji su dostigli mogućnost da nastave sami da se kreću putem, počinju na jedan ili drugi način sa svojim vlastitim, ličnim radom. "Međutim, ponekad se dešava da se jedna škola završi i da određen broj ljudi koji su bili u dodiru s pošlom ostane a da su vidjeli samo vanjski aspekt tog posla, odnosno, vidjeli su cijelinu posla samo sa strane. "Tako oni, nimalo ne sumnjajući u same sebe ili u tačnost svojih zaključaka i razumijevanja, oni odlučuju da nastave s radom.  Kako bi nastavili s radom oni osnivaju nove škole, podučavaju ljude onome što su sami naučili i daju im obećanja koja su sami primili. Naravno, sve ovo predstavlja samo jednu vanjsku imitaciju. Međutim, kad se okrenemo nazad i pogledamo u prošlost, skoro je nemoguće jasno razlikovati gdje završava istinsko a gdje počinje imitacija. "Otvoreno govoreći, skoro sve što mi znamo o različitim vrstama okultnih, masonskih, i alhemičarskih škola podrazumijeva te imitacije. Mi ne znamo praktično ništa o stvarnim školama izuzimajući rezultate njihovog djelovanja, pa čak i to samo u slučaju ako smo u stanju da razlikujemo rezultate jednog stvarnog posla od onih koji su proistekli iz imitacije. "Međutim, ovakvi pseudo-ezoterični sistemi takođe igraju jednu svoju određenu ulogu u radu i aktivnostima nekih ezoteričnih krugova. Naime, oni predstavljaju posrednike između čovječanstva koje je uronjeno u jednom materijalističkom životu i škola koje su zainteresovane za obrazovanje jednog određenog broja ljudi, što za svrhu njihove vlastite egzistencije što za svrhu jednog rada kosmičkog karaktera kojeg one možda mogu izvoditi.   "Upravo taj pojam ezotericiznma, ideja o inicijaciji, dopire do ljudi uz pomoć ovakvih pseudo-ezoteričkih sistema i škola; a kad te pseudo-ezoterične škole ne bi postojale, velika većina ljudi ne bi ni imala mogućnost bar da čuje o postojanju bilo čega što je više od života (kojeg oni poznaju), jer istina u svom čistom obliku, njima ne može da bude dostupna. "Iz razloga što ljudsko biće ima mnoge specifične karakteristike, posebno tzv. moderni čovjek, istina može jedino doprijeti do njega samo u obliku laži – i samo u tom obliku je čovjek može prihvatiti; samo u tom obliku ljudi su u stanju da istinu probave i asimiliraju.   "Gola istina, za njih bi bila isto što i neprobavljiva hrana. "Pored svega toga, u pseudo-ezoteričkim pokretima, u crkvenim religijama, okultnim i teozofskim školama, ponekad se može naći jedno zrno istine, u svom čistom obliku. Ono može biti sačuvano u njihovim spisima, ritualima, tradiciji, koncepciji njihove hijerarhije, njihovim dogmama ili u njihovim principima. "Ezoterične škole, što ne znači, pseudo-ezoterične škole, koje se možda još uvijek mogu naći u nekim zemljama istoka, veoma teško je naći zato što one tamo postoje maskirane u vidu nekih manastira ili hramova. Tibetanski  manastiri građeni su u obliku četiri koncentrična kruga, koji su podijeljeni visokim zidovima. Indijski hramovi, pogotovo oni na jugu Indije, građeni su na istom principu u obliku četverougaonika, koji se nalaze jedan u drugom.  Vjernici obično imaju pristup u prvi vanjski dio hrama a u rijetkim prilikama i posjetioci koji pripadaju drugim religijama ili dolaze iz drugih zemalja, pogotovo Evrope; pristup drugom prstenu dozvoljava se samo pripadnicima određene kaste koji imaju specijalnu dozvolu za to; pristup trećem prstenu je dozvoljen samo ljudima koji pripadaju hramu; a pristupiti četvrtom prstenu mogu samo Bramani i sveštenici. Organizacije ove vrste, sa nekim malim varijacijama, nalaze se svuda te tako omogućavaju i ezoteričnim školama da egzistiraju bez mogućnosti da ih se prepozna. "Jedan od dvanaest manastira je škola. Međutim, kako ga mi možemo prepoznati? Ukoliko uđete u njega, to će biti samo njegov vanjski dio. U njegov drugi dio mogu ući samo učenici, ali vi to ne znate jer će vam reći da se radi o pripadnicima određene kaste; u vezi trećeg i četvrtog kruga, o njima ne možemo ništa saznati. Tako možete obilaziti te manastire i u svakom će te vidjeti isti poredak i ukoliko vam to neko ne kaže, nećete biti u stanju da razlikujete jedan ezoterični hram ili manastir od običnog. "Sam pojam inicijacije koji dopire do nas kroz pseudo-ezoterične sisteme, je takođe prenesen do nas u kompletno pogrešnom obliku.  Legende o vanjskim obredima inicijacije stvorene su od otpadaka informacija kojima mi raspolažemo u vezi starih ‘škola misterija’.  Te Misterije predstavljaju jednu specijalnu vrstu puta kod kojih je, rame uz rame, sa jednim teškim dugotrajnim radom,  povremeno dolazilo da jednog teatralnog prikazivanja, specijalne vrste, prilikom čega se na jedan alegoričan način prestavljao cijeli put evolucije čovjeka i svijeta. "Prelazi sa jednog nivoa bića na drugi nivo bića bili su obilježavani ceremonijama u kojima su takve specijalne prezentacije bile zastupljene, te je to podrazumjevalo jednu inicijaciju. "Međutim, promjena bića se ne može ostvariti uz pomoć bilo kakvih obreda ili rituala. "Ritualima se može samo obilježiti (ili proslaviti, prim. prev.) ostvarena tranzicija bića. "A u pseudoezoteričnim sistemima, gdje ne nalazimo ništa drugo do te rituale, oni pridaju tim ritualima jedan neovisan značaj. Oni pretpostavljaju da se jednim ritualom, pretvorenim u jednu svetu tajnu prenose određene sile na one koji u njemu sudjeluju. To je opet u vezi sa onom psihologijom imitacije. "Ne postoji niti će ikada postojati bilo kakva spoljna inicijacija. U stvarnosti, postoje samo: samo-inicijacija i samo-prezentacija. Sistemi i škole mogu samo indicirati metode i načine, ali nema tog sistema ili škole koji mora da odradi za čovjeka onaj posao kojeg on mora da uradi sam. Unutrašnji rast, promjena bića, potpuno zavisi od rada kojeg čovjek mora da obavi sam."   Kraj 3-ćeg dijela   nastavak: 4-ti dio   *Mislim da bi trebalo biti jasno da kojekakva rozenkrojcerska, teozofska, senžermenska, masonska itd. društva koja se danas promovišu nisu ništa drugo do društva pseudo-ezoteričke prirode, koja sa ezoterikom često nemaju nikakve veze, mada se ponašaju kao da imaju. U večini slučajeva, radi se samo o boljim ili lošijim - imitacijama. Za mnoge od njih su karakteristične i kojekave ‘inicijacije’ u obliku pseudo-ezoteričnih rituala, kojima se čovjekovo biće samo automatizira a njegova energija iscrpljuje.   Naravno, na tragaocu leži odgovornost da sam razluči istinu od laži.

---

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta