Čak i za dinamički test trijade (svijesti) uz pomoć boja (dTCT),
kao što smo učinili i kad smo radili sa
Fleš mentalnom simulacijom (FMS), odlučili smo da pratimo
temeljno testiranje prije kreiranja zvaničnog dokumenta o
tehnici koju smo koristili, bilješke o naučnom mišljenju iza
metoda i potencijalne vrijednosti za ovaj model.
Kad je ovaj dokument izdat bilo je preko 100 ljudi koji su
koristili ovu proceduru i dobili smo interesantne rezultate.
I tako, ne samo da imamo vrlo ohrabrujuće rezultate koji
obrađuju različite vrste paranoje i šizoidnog ponašanja kod
ljudi koji nisu otimani, nego smo takođe testirali ovu proceduru
i na ljudima koji su žrtve samo parazita i napokon na ljudima
koji su žrtve otmica.
Proučavanja koja smo do sada izveli dopuštaju nam da opišemo
sljedeća bazična zapažanja. Ona će biti korisna za oboje, i za
otete i za one ljude koji će imati koristi u budućnosti od ovih
tehnika koje su povezana sa simbolikom mentalnih simulacija.
Stopa uspješnosti TSB-a
Iako je još uvijek prerano govoriti o pouzdanim rezultatima,
moramo naglasiti to da imamo određen broj rezultata koji je
dovoljan za razgovor o bazičnim trendovima: čini se da je TCT
ekstremno brz i moćan.
Mi smo, na žalost, primjetili da postoje određeni slučajevi kod
kojih se problemi vrate nazad. Ovo je činjenica u oba slučaja:
kod otimanih i kod psiholoških problema. Problem se može vratiti
nazad u periodu od 2 sedmice do 4 mjeseca nakon što smo prvi put
koristili ovaj metod. Tokom ovog perioda osoba koja koristi
dinamički TCT se vraća pokazujući nam jasno svježe početke
izbijanja problema.
Naravno, pitali smo se zašto je ovo tako i izgleda da sada imamo
vrlo dobar odgovor.
Moramo da naglasimo da je ista vrsta problema bila prisutna i
kad smo radili sa otimanima koristeći druge tehnike: klasičnu
hipnozu ili rapidnu hipnozu; FMS ili TCT.
Ove tehnike su zasnovane na prilično drugačijim principima i one
su uslovljene primjenom jedne procedure koja postaje sve brža i
brža. Kad koristimo klasičnu hipnozu u većini slučajeva osoba je
unutar tretmana dvije godine dok ne riješi svoje probleme. Kad
koristimo rapidnu hipnozu ostvarujemo kompletnije rezultate za
samo jednu dvočasovnu sesiju. Zahvaljujući Fleš simulaciji, bez
potrebe da ulazimo u duboko hipnotičko stanje, sposobni smo da
ostvarimo superiorne rezultate a koristeći TCT, sada smo u
mogućnosti da dobijemo rezultate koji su čak bolji nego svi
prethodni, a ona zahtijeva samo 15 do 20 minuta vremena bez
potrebe za hipnotičkim stanjem. Kad koristimo klasične
hipnotičke tehnike, nismo nikada bili u mogućnosti da oslobodimo
osobu od smetnji koje dolaze od Primordijalnog Čovjeka ili ih
otkačiti od
dva Kreatora, dok smo u stvari sada u mogućnosti da dobijemo
takve rezultate kad koristimo dinamički TCT i činimo to za
kratko vrijeme. Uprkos činjenici da TCT zahtijeva manje vremena
i da postoje razlike u tehnici ipak je tačno da se kod nekoliko
osoba problem vratio i da je bilo povratka bolesti. Kad smo
koristili samo jednu primjenu ovih tehnika ili dinamički TCT,
nismo bili u mogućnosti da riješimo problem.
Imamo potrebu da istaknemo, pošto su tehnike potpuno različite
jedna od druge, da nismo zabilježili nikakve nedostatke u
tehnologiji koju smo koristili iako je bilo različitih članova
tima koji su primjenjivali tehniku na različitim osobama. U
svari saznali smo da osobe kojima se problem vratio dijele
zajedniče osnovne crte. Oni se nesvesno nisu htjeli otarasiti
problema.
Drugim riječima, naše metode uvijek rade bez razlike, naročito
FMS i TCT, bez obzira na osobu na kojoj su korištene. Osobe
uvijek riješe njihove probleme nakon korišćenja naše metode!
Pravi problem dolazi kasnije kad osoba nije u mogućnosti da
ostane u dobrom zdravlju.
Na primjer, žrtva otmica koja je nesvjesna svoje situacije
nalazi sebe, nakon korišćenja TCT-a, bez vanzemaljskih smetnji,
bez mikročipova u svom tijelu, bez smetnji bilo koje vrste, te
počinje da živi život na novi način, pošto je njena “mapa
teritorije” kompletno promijenjena.
Sa druge strane vanzemaljac, koji god da je, nema namjeru da
izgubi na ovaj način i bez pružanja otpora, te tako vanzemaljac
pokušava da vrati kontrolu nad trijadom (Duša, Um i Duh) i nad
tijelom/kontejnerom osobe.
Tokom takve borbe za slobodu, žrtva omica može biti pod velikim
psihološkim pritiskom. Vanzemaljac pokušava da ubijedi osobu da
ona neće uspjeti u životu bez njegove (vanzemaljčeve) pomoći.
Ili možda osoba osjeća iznutra da nije sposobna da živi bez
vanzemaljčeve prisutnosti zato što, čak ako je on sa jedne
strane tamničar, sa druge on preuzima odgovornost za sve
neuspjehe otimanog.
I, pošto je lakše živjeti loše i kriviti vanzemaljca, nego
živjeti loše i kriviti sebe, mnogi ljudi među našim otetima
podsvjesno odlučuju da budu opet otimani i na taj način su
potpuno i vječno opet izloženi vanzemaljcu.
Nadalje, kad je vanzemaljac odbačen, on treba dozvolu oslobođene
žrtve otmica da bi bio u mogućnosti da uđe opet i postane gazda
u tijelu/kontejneru otimanog. I tako vanzemaljac dolazi kod
otetog sa novim ponudama i pokušava da ga ubijedi da bi njegov
život bio osrednji bez doprinosa vanzemaljca. Otimani treba da
povrati identitet kojeg nikada ranije nije ni imao zbog svog
niskog samopouzdanja. Stoga se on slaže da bude opet parazitiran
koristeći proces “spoznajnog razdora”, a ovo čini da bi mogao da
vjeruje da je on u mogućnosti da se oslobodi parazita kad god on
hoće pošto je već bio u mogućnosti da to uradi. Ali on, u
stvari, nije u mogućnosti da to uradi jer je u pseudo
apstinentskoj krizi.
Osobe koje naginju da padnu opet u vanzemaljsku zamku dijele
zajedničku odliku u njihovom karakteru. Da li želiš da budeš
priznat od strane društva? Vanzemaljac koji je unutar tebe će ti
obećati da ćeš biti uspješan i da ćeš biti na glavnoj TV
stanici. Da li želiš dobre odnose sa partnerom? Vanzemaljac
pronalazi partnera za tebe, drugog otimanog i ti ćeš imati
društvo sa njim/njom. To će biti pakao naročito zbog toga što
vanzemaljac hrani tvoj strah da ćeš biti napušten.
I tako se otimani plaši da će biti napušten. On/a je napušten/a
iz različitih razloga od strane njenog/njegovog partnera koji ne
može da smisli njega/nju; preko njene/njegove djece, iz istih
razloga i preko njenog/njegovog partnera koji se plaši
njega/nje. Njegovi prijatelji ga ostavljaju, tako je bolje imati
vanzemaljca unutar sebe, to te čini drugačijim što je bolje nego
biti sam i osjećati se živim.
Drugim riječima, ponavljajući sada osnovni koncept već objašnjen
u različitim radovima, otimani nema jak identitet, i kad on više
nije otiman, on gubi identitet koji dolazi iz njegove situacije.
Kad oslobođena žrtva otmica ne koristi prateću terapiju koja je
namijenjena da ojača njen identitet, onda postoji stvarna
opasnost da će vanzemaljac opet početi da ju parazitira, pošto u
umu žrtve, počinje da se rađa slika izliječenog sebe koji više
nije interesantan za društvo. Biće koje je izliječeno ali
usamljeno. Stoga, zar nije bolje da su oni i dalje tu jer onda
nisi više sam?
Vanzemaljac, naročito Lux, stvarno radi na psihi i na
najslabijim tačkama žrtve otmica kroz koje je vladao njom od
rođenja. Drugi paraziti, koji su iz različitih dijelova
Univerzuma, kao oni koje zovemo Growl, Ra i Plavo biće, i koji
nemaju kao i Lux čvrsto fizičko tijelo/kontejner, u mogućnosti
su da transformišu otete u prilično agresivne osobe i totalno
promijene njihovo ponašanje. Takva agresivnost je često puta
skrivena ponašanjem koje oponaša zapovjednika ali takođe ima
potrebu da izgleda kao krotka osoba da bi kreirao pravila za
neki novi pokret koji će biti sličan religijskom.
Želimo naglasiti to da iako je vrlo rijetko da se problem
otimanja vrati nazad, ovo se dešavalo uglavnom kad smo koristili
TCT, prije nego kad smo koristili klasičnu hipnozu. U stvari, mi
moramo stvarno naglasiti da kad smo koristili klasičnu hipnozu,
osoba je napredovala korak po korak, to je jedno sporo ali
stabilno putovanje ka povećanoj svjesnosti; ovo se ne dešava kad
koristimo TCT model za samo 20 minuta. Drugim riječima, postoji
rizik od korištenja TCT-a i dobijanja rezultata u smislu osobe
koja je brzo, potpuno i apsolutno oslobođena od problema; ali
pošto ona nije razumjela ništa od toga, ona takođe nema
svjesnost o tome i ovo je razlog zašto će ove tehnike jadno
propasti ukoliko se ne uzme ovaj faktor u razmatranje.
Putujuće Duše
U mogućnosti smo da primjetimo to da nakon korišćenja TCT-a,
prvi put sa određenom osobom, kad komponenta Duše želi da izađe
iz njenog kontejnera i tako da ga ostavi djelimično
nezaštićenog, odbrambeni mehanizmi koje smo kreirali kroz FMS i
kroz TCT su beskorisni.
Čak i ukoliko pokušamo da programiramo komponentu Duše da ona
ostane u kontejneru i štiti ga, u nekim slučajevima ona teži da
se oslobodi od toga zato što joj nedostaje znanja i svjesnosti.
U ovim slučajevima je osoba momentalno parazitirana ponovo i
proces oslobađanja mora biti ponovljen od početka. Držanje
komponente Duše unutar fizičkog tijela/kontejnera (tijela) je
objektivno teško. Ovo izgleda još uvijek zavisi od stepena
svjesnosti Duše.
Drugim riječima, da bi držali vanzemaljce na distanci, neophodno
je, opet, da otimani postane svjestan njegove situacije.
Liječenje psihoze sa
TCT-jem
Jedan manji broj zabilježenih slučajeva pokazuje da neki ljudi
mogu imati mentalne probleme i vjerovati da su otimani (kad ovo
apsolutno nije slučaj) a nakon njihovog tretmana TCT-jem činilo
se da su momentalno dobili pozitivne rezultate. Samo nakon
nekoliko dana poslije tretmana, izgledalo je da su te osobe
potpuno riješile svoje probleme. Ukoliko je neko uzimao
psihotropne lijekove, sada prestaje da ih uzima i ne pokazuje
sindrom apstinencije; ukoliko je neko bio šizofrenik on je bio
izlječen; a ako je bio paranoik, onda je izgledalo da je njegova
paranoja bila obuzdana.
Izgleda da sva korist traje nekoliko mjeseci i onda osoba teži
da zapadne opet u iste probleme.
TCT metod ima dva osnovna dijela: prvi je u mentalnom viđenju
tri obojene kugle/lampe. U tom trenutku momentalno razumjemo da
li je osoba koja radi test otimana ili je umjesto toga samo
parazitirana ili je ona jednostavno psihotična osoba.
Analizirajući boje, ukoliko osoba ima psihotične probleme oni
uzrokuju promjenu standardnih boja koje se zamijenjuju
komplementarnim bojama (cijan, magenta, žuta). U ovim
slučajevima, kad koristimo drugi dio testa (dinamički dio) mi
pitamo osobu, dok koristimo odgovarajući protokol, da mijenja
boje za tri lampe, tako da one imaju ispravnu poziciju i
ispravne boje u mentalnoj sobi.
U tom momentu tri komponente opet postaju automatski balansirane
te je osoba psihosomatski izliječena.
U ovom kontekstu, mentalna bolest koja je postala somatska,
prouzrokovana je neispravnošću trijadnih komponenti koje
pokazuju neodgovarajuću otvorenost svojih kanala prema
virtualnim dijelovima Univerzuma. Kanali postaju nesvjesno i
automatski otvoreni zbog akta snage volje koja mijenja te boje.
Mijenjanje boja ne znači samo mijenjanje vibracija trijade ili
njenih komponenti, nego takođe podrazumijeva i otvaranje tih
kanala koji su korišteni kao vektori boja. Ukoliko je Duh žut
umjesto da je crven, on izražava tu boju ne samo zato što on ne
apsorbuje sa ose prostora (koja je normalna za prirodu Duha)
nego takođe i zbog toga što on ne apsorbuje ni sa ose energije
(zelene).
Osoba koja ima žuti Duh je osoba sa niskim nivoom energije jer
njen Duh, muški dio sebstva, njen racionalni dio, njena lijeva
hemisfera koja očitava lijevi hologram, nema dovoljno snage da
radi ispravno.
Ovo je samo jedan jednostavan primjer onoga što želimo ovdje da
naglasimo.
Kad koristimo TCT kod jedne osobe, njene čakre se otvaraju
(takoreći, kad koristimo new-age jezik, kojeg mi samo
tolerišemo); ali ona ne razumije to zašto su one zapravo bile
zatvorene. I tako, opet otvorene, one će vremenom težti tome da
se opet zatvore jer osobi još uvijek nedostaje neophodna
svjesnost: ona je nije stekla kroz jednostavnu mehaniku ovog
testa, osim, ukoliko ona ne prođe takođe i kroz jedan proces
razumjevanja, kojeg je moguće da obezbijedi samo neko ko odlično
poznaje ovu metodu.
Preduvjeti za vođenje
TCT-a i kako ga uraditi. Etički kod.
Iako je TCT izuzetno jednostavan, naš radni tim toplo
preporučuje da se ne pokušavate pretvoriti u TCT operatora.
Šta trebate da uradite, bazirano na našem istraživanju, to je da
se povežete sa ispravnom procedurom a ovo može biti učinjeno
samo od strane nekog od naših saradnika, barem zbog iskustva
koje on ima u vođenju mnoštva sesija.
Samo poslije podvrgavanja dinamičkom TCT-u možete da ga
koristite samostalno jer će te ovladati tehnikom unutar svoje
mentalne sobe koju ste stvorili tokom simulacije.
Ovo će natjerati osobu da se podvrgne TCT-u prvi put koristeći
vanjskog operatora i tako će kasnije ona biti u mogućnosti da
koristi tehniku samostalno, bez operatora. Procedura će biti
laka i biće potrebno samo provjeriti boje tri lampe, te ako se
one ponovo promijene u pogrešne boje, onda možete pokušati da ih
navedete na to da one ispravno vibriraju i tako proizvedete
neprekidnu stabilizaciju kanala prostora, vremena i energije za
tu osobu: onda njoj neće biti potrebna nikakva vanjska
intervencija i ona će biti u mogućnosti da sama prolazi kroz
proces neprekidnog održavanja.
Vanjskog operatora je potrebno koristiti samo kao terapiju
podrške namijenjenu za ojačavane superega osobe dok je držimo
podalje od mogućeg povratka bolesti.
Bitno je razumjeti da osoba koja je oslobođena zahvaljujući
dinamičkom TCT-u treba biti nadzirana jedan period koji varira
od 1 do 3 mjeseca dok ne dosegne novu mentalnu stabilnost i novo
razumjevaje povezano sa njenom novom svjesnošću.
Čak iako je ova tehnika stvorena od strane autora ovog djela a
onda ustupljena istraživačkim grupama za dublje proučavanje,
onabi trebala biti uzeta u obzir i od strane psihoterapeuta:
psihologa ili psihoanalitičara (ali ne i psihijatara) ukoliko
oni imaju osnovnu i neophodnu kulturu kako bi pratili i
provjeravali osobu koja prvi put koristi TCT.
Zaista je vrlo važno to da imate osnovnu kulturu i operativnu
osjetljivost koju očito ufolozi obično nemaju.
Željeli bi smo ovdje da objasnimo, u člancima o ovoj novoj
tehnici, samo GENERALNA pravila kako da se interpretira test ali
je moguće stvarno interpretirati ovu vrstu testa samo poslije
rada na mnoštvu TCT-a.
Tako, ako neko želi da postane majstor u ovoj tehnici nije
dovoljno da samo pročita ovaj članak.
Deontologija za
korišćenje FMS-a ili TCT-a
Pod deontologijom ili deontološkom etikom, mi podrazumijevamo
jednu klasu etičkih teorija koje su suprotne konsekvencijalizmu.
Dok konsekvancijalizam prosuđuje postupke na osnovu njihovih
posljedica, deontologija tvrdi da ciljevi i sredstva striktno
zavise jedan od drugog, podrazumijevajući to da je ispravan cilj
rezultat korištenja ispravnog sredstva. Najpoznatiji deontolog
je Imanuel Kant (1724 – 1804). Njegov Kategorički Imperativ
utvrđuje skup univerzalnih principa koji mogu biti korišteni za
prosuđivanje ispravnosti nekog postupka. “Deontologija” dolazi
od grčkog “deon” koji znači “obaveza”. Kant je želio kroz izraz
deontologije, da uspostavi etički sistem koji nije zavisan od
subjektivnog iskustva, nego na neoborivoj logici. Tako,
ponašanje po etičkoj ispravnosti, bila bi jedna apsolutna i
neoboriva obaveza, kao što je dva puta dva jednako četiri.
http://en.wikipedia.org/wiki/Deontological_ethics
Artur Šopenhauer je takođe bio deontolog i žestok kritičar
Imanuela Kanta. Šopenhauer optužuje Kanta za ponovno predlaganje
teološke etike. Prema Šopenhaueru, Kantov Kategorički Imperativ
je ništa drugo nego „contradictio in adiecto” (kontradikcija u
terminima) pošto je ideja o “obavezi” (moranju) značajna jedino
kad je povezana sa obećavanjem nagrade ili prijetnjom kazne.
Sudeći po ovome, Imperativ može biti, prema Kantovim riječima,
samo teoretski (stoga uslovljen nagradom ili pretnjom) i nikada
kategoričan (bezuslovan). Profesionalni kod deontologije za sve
kategorije je opisan ovdje:
http://www.lions-pomigliano.it/Bioetich ... ficato.htm
Član. 15 - Svaki profesionalac mora respektovati, kad radi svoj
posao, principe Bioetičkog imperativa: zaštitu prava na život,
dobro zdravlje, prava djece, prava žena tokom trudnoće i kad je
ona dio porodice.
Čaln. 16 – Svaki profesionalac koji dolazi u dodir sa problemima
koji su povezani sa nedostatkom ravnoteže, bilo u unutrašnjem
ili vanjskom okruženju, sa rizicima i povredama koje to može da
stvori….za živi sistem (i životinjski i biljni) a takođe i za
čovječanstvo, dužan je da poštuje životno okruženje i živa bića;
tako da svaki profesionalac treba da respektuje deontološke
direktive vezane za ekosisteme.
Da li je etično starati se o žrtvama otmica? Da li je etično to
što se moja radna grupa brine o njima i što je ona uključena u
sve ovo? Da li je etično činiti sve ovo na način na koji mi to
činimo?
Mi nismo zainteresovani za Kantovu deontologiju ne zato što
nikad nismo dobili nikakvo priznanje, nego zato sto smo dobijali
mnogo prijetnji koje su dolazile sa mnogo različitih strana:
Tajna Služba, Masoni, neki građani koji su katolički
fundamentalisti, neki jevrejski fundamentalisti, neke grupe
ufologa, itd… Bilo koji etički kod koji je povezan sa priznatim
kategorijama našeg savremenog društva. Postoji takav kod za
fizičare, za skupljače smeća a takođe postoji i za prostitutke.
Za bilo koju priznatu uloga unutar društva. Kad neka uloga nije
još priznata onda ljudi pišu svoj kod ili bar to pokušavaju.
http://forum.cosenascoste.com/ufo-alien ... legio.html
Za Centro Ufologico Nazionale (CUN, italijanski nacionalni
centar za U.F.O. istraživanja) najveća nesreća je bila kad su,
prije nekoliko godina, pokušali da prihvate etički kod za
ufologe u Italiji koji je potvrdio de fakto da je jedina grupa
koja može da izvodi istraživanja u U.F.O. oblasti, dovoljno
čudno, samo CUN sam. Oni su loše prošli u njihovom pokušaju. U
stvari, ne postoji kategorija “ufologa” i ne postoji čak ni
kategorija “otimanih”. Tako da nema tog pravila koje tvrdi da su
ufolozi jedini koji se staraju o ljudima koji tvrde da su bili
otimani od strane vanzemaljaca. CUN je tvrdio često puta da ne
postoji takva stvar kao “fenomen vanzemaljskih otmica”. Oni se i
dalje odriču takvih tvrdnji sa novim tvrdnjama a onda ih se
kasnije opet odriču sa još novijim tvrdnjama.
I tako, pošto nije istina da samo ufolozi mogu da se brinu o
otetima jer ne postoji kategorija “ufologa” te zbog tvrdnji
ufologa da ne postoji takva stvar kao otmice, ko je taj koji
treba da vodi računa o otetima?
Niko, ali kad se oni smatraju mentalno bolesnima, onda ljekari
žele da intevenišu. Stoga, tvrdnja da samo ljekari i psihijatri
mogu da vode računa o otetima, kao što tvrdi CUN u Italiji,
podvlači još jednom da nema takve stvari kao što su oteti, nego
samo ljudi koji su mentalno bolesni.
Još jedan lijep primjer deontološke etike koja dolazi od CISU
(Centro italiano studi ufologici, italijanski centar za U.F.O.
proučavanja) kroz njihov priručnik
http://www.ufo.it/aderire/
Čak iako se mi smijemo činjenici da postoji neko kao “elita
ufologa”, ukoliko pomislimo da ovi ljudi kreiraju kategoriju kao
da je to novi tip hrišćanstva koji može biti zaštićen i priznat
od ostatka čovječanstva uz pomoć jednog zida od ograničenih
pravila, od same ove ideje dobijamo "žmarce".
Grupa koja se zove Santinel (Stražar) je u svakom slučaju isto
onoliko dobra koliko i one gore spomenute jer su oni takođe
izdali etički kod koji je podijeljen u tri grupe:
http://www.automiribelli.org/?page_id=334
Odgovornost ka svjedoku;
Odgovornost ka publici;
Odgovornost ka ufologiji;
Ipak, deontologija nije samo odgovornost, ona je mnogo više od
toga, barem sudeći po nama; to je jedan skup obaveza sudeći po
Kantu a nije čak ni to, sudeći po Šopenhaueru.
I tako, ova vrsta ljudi, koji se hrane na terminom “etičkog
koda”, nemaju čak ni znanje kako da definišu značenje tog
termina i oni ne znaju ništa o problemima abdukcija. Ipak, ovo
su ljudi koji bi htjeli da prave pravila!
Neko može pričati o samoinformisanosti i samosvjesnosti čak
prije razgovora o dentologiji.
Odmah se jasno vidi to da su svi ovi kodovi i pravila, koja su
namijenjena za jednu nepostojeću kategoriju, samo demagoški
pokušaj da ufolozi budu prihvaćeni od strane pravila društva. To
je isto kao da su rekli: “Imamo neka pravila koja su slična
zvaničnim naučnim pravilima, stoga ako vi naučnici postojite,
onda takođe i mi postojimo kao posljedica toga”.
Bacimo svjetlo na ovo
I tako, deontologija je skup etičkih teorija, po kojima sudeći,
cilj ne opravdava sredstvo (tj. ne-konsekvencijalizam). Mi
želimo da se zapitamo, da li su naša sredstva, na primjer, TCT
ili FMS ili hipnoza ili NLP, etička sredstva. Sudeći po CUN-u
nisu, pošto su ona bazirana na nenaučnim principima i tako su
ljudi koji ih koriste na lošem glasu (izvikani). Ono što CUN a
takođe i CISU oduvijek tvrde je u biti pogrešno. Hipnoza, naše
mentalne simulacije i NLP tehnike, potvrđene su sa hiljadama
stranica naučne literature i istorije slučajeva i naš rad često
izvještava o tome. Stoga, bilo bi još moguće držati da su ljudi,
oni koji koriste ove tehnike, upravo ti koji su neetični ali mi
to ne možemo reći pošto ne postoje pravila u vezi ove materije.
S druge strane, moramo reći da se niko drugi ranije nije suočio
sa ovim problemom i da je naučna zajednica uvijek odbijala da
analizira to kroz jedan metodološki i naučni pristup. S vremena
na vrijeme, oni se pretvaraju da to ispituju ali nisu poštovali
niti jedno deontološko pravilo. Zaboravljaju podatke, krivo
interpretiraju činjenice i ohrabruju svjedoke da daju lažna
svjedočenja.
Pravilo
I tako, u ovom kontekstu, nema potrebe za propisima i
prikrivanjima ali postoji potreba za samo jednim pravilom kojeg
bi bilo bolje da zovemo princip, nego pravilo. Stoga, to nije
dokazano nego samo neporecivo.
Mi ukazujemo na etnički princip po kojem svaka aktivnost koju
učinite i koja čini štetu bilo kojem ekosistemu, mora se
smatrati kao jedna ne etička aktivnost.
Stoga, sada imamo potrebu da se zapitamo da li način na koji se
ove italijanske ufološke grupe ponašaju odražava nedostatak
etike, pošto oni skrivaju svjedočanstva o vanzemaljskim
otmicama; oni su prijetili ljudima koji su svjedočili o UFO
događajima; oni su ih tjerali da potpišu deklaraciju koja kaže
da oni ne mogu otkriti ništa bilo kojoj trećoj strani o onome
što oni tvrde; i oni prepuštaju otete njima samima nakon
beskorisnog pseudo istraživanja o njihovim iskustvima i bez
davanja bilo kojeg vjerodostojnog objašnjenja o fenomenu kojeg
su ovi prijavili.
Stoga, šta očevidci misle o ovim centrima za U.F.O.
deontologiju, kad su oni bili njihove žrtve i kad su oni
prijavili nama ovaj tip ponašanja?
Kakva je to etika iza širenja lažnih vijesti kao što su tvrdnje
da naše metode vode do samoubistva? Kakva je to etika iza
sarađivanja sa Tajnom Službom bez toga da to uopšte kriju? Kakva
je to etika iza prijavljivanja Tajnoj Službi imena otetih
Italijana koja bi trebala biti držana u tajnosti u posebnom
zapisniku? Možda su zbog ovakve vrste etike neke osobe koje su
na vrhu CUN-a pokušavale da dobiju od nas, koristeći ilegalna
sredstva, našu listu koja sadrži imena otimanih sa kojima smo
radili?
S naše strane, mi smo objavili naše metode samo zbog nauke.
Ukoliko ona želi, može ih provjeriti. Ovo je ono što mi mislimo
da deontologija jeste i to jeste deontologija čak kad, kao i
uvijek, mi preuzimamo odgovornost za naše postupke koji se ne
odlikuju onim podmuklim aktivnostima koje su tipične za državne
centre za UFO.
Naše ponašanje, naše postupanje sa otimanima u Italiji je
unikatno, nenadmašno je u svijetu i ono je bez presedana. Mi smo
vjerovatno činili greške sa našim metodologijama ali niti jedan
ufolog nije bio u mogućnosti da to do sada naučno potvrdi; naš
stav je još uvijek mnogo bolji nego njihov sterilni stav koji
takođe pokazuje koliko su oni totalno nekulturni u vezi s
predmetom o kojem smo govorili. Italija ne treba ufologe ali
treba ozbiljne osobe.
Kraj
Bibliografija:
References for
the Dynamic CCT :
1. Klotsche C.,
Colour Medicine. Arizona: Light Technology
Publishing,1993.
2. Azeemi,
Khawaja Shamsuddin, Colour Therapy. Karachi:
Al-Kitab Publications, 1999.
3. Hassan M.,
Chromopathy. Peshawar: Institute of
Chromopathy, 2000.
4. Coclivo
A., Coloured light therapy: overview of its
history, theory, recent developments and
clinical applications combined with
acupuncture. Am. J. Acupunct., 1999;
27:71–83.
5. Anonymous,
Colour history. Accessed at
http://www.colourtherapyhealing.com/colour/colour_history.php.
6. Graham H.,
Discover Colour therapy. (2004) Ca USA:
Ulysses Press 1998.
7. Anonymous,
Light therapy. Accessed at
http://www.holistic-online.com/
Light_Therapy/light_intro.htm (1998).
8. Pleasanton
A., Blue and Sun Light. Philadelphia:
Claxton, Reuser &Haffelfinger, 1876.
9. Babbitt
E., Principles of Light and Colour. MT, USA:
Kessinger Publishing, 1942.
10. Ott J.,
Health and Light: The Effects of Natural and
Artificial Light on Man and Other Living
Things. Connecticut, USA: Devin-Adair Pub,
1972.
11. Ghadiali
D., Spectrochrome Metery Encyclopedia. NJ,
USA: Dinshah Health Society, 1997.
12. Perry R.,
Scientific documentation on colour therapy.
Accessed at
http://www.rachelperry.net/SCIENTIFIC.html.
13. Shah J.,
Divine healing, Accessed at
http://www.jmshah.com.
14. Moss T.,
Body Electric, New York, P. Tarcher, 1980.
15. Amber R.,
Colour Therapy. Sarta Fe, N.M., Aurora
Press, 1964.
16. Birren
F., Light, Colour and Environment. PA, USA:
Schiffer Pub Ltd, 1988.
17. Kortkov
K., Accessed at
http://www.kirlianresearch.com.
18. Qalander
B., LOH-O-QALAM, Maktaba Tajuddin Baba
Auliya, Karachi, 1979.
19. Ebbesen
F, Agati G, Pratesi R., Phototherapy with
turquoise verses blue light. Archiv Des
Childhood Fetal Neonatal Edn 2003;88:F430.
20. Schauss
A. G., Tranquilizing effect of colour
reduces aggressive behavior and potential
violence. J Orthomol. Psych., 1979;
4:218–21.
21. Gaham H.,
Then and now—Part 2. Accessed at
http://www.innerself.com/Health/Colour_Therapy_part_2,htm.
22. Peterson
A., Our relationships with light and colour.
Accessed at
http://www.inlightimes.com/2001/02/colour-light.htm
(2001).
23. Walker
M., Power of Colours. NY, USA: Avery
Publishing Group, 1990.
24. A
didactic exposition of the Universe theory
can be downloaded thanks to the interesting
theory of professor Marina Cobal from Udine
University:
http://www.fisica.uniud.it/~cobal/Standard_Model.ppt
***
References for
the theoretical part:
1.
http://isites.harvard.edu/icb/icb.do?keyword=kosslynlab&pageid=icb.page250946
2.
Kosslyn, S. M. and Moulton, S. T. (2009).
Mental imagery and implicit memory. In: K.
D. Markman, W. M. P Klein, & J. A. Suhr
(Eds.), Handbook of Imagination and Mental
Simulation, pp. 135-151. New York: Hove
3.
Ganis, G., Morris, R.R., and Kosslyn, S.M.
(in press). Neural processes underlying
self- and other-related lies: An individual
difference approach using fMRI. Social
Neuroscience,
4.
Morgan, C. J., LeSage, J. B., and Kosslyn,
S. M. (in press). Types of deception
revealed by individual differences in
cognitive abilities. Social Neuroscience,
5.
Moulton, S. T. & Kosslyn, S. M. (2009).
Imagining predictions: mental imagery as
mental emulation. Philosophical Transactions
of the Royal Society B, 364, 1273-1280.
6.
Pulver, Max Albert Eugene (1944).
Die charakterologische Bedeutung der
Schriftfärbung (1st ed.). Berne: Huber
7.
Pulver, Max Albert Eugen (1931).
Symbolik der Handschrift (1st ed.).
Zurich & Leipzig: Orell Füssli
8.
Pulver, Max Albert Eugen (1940).
Symbolik der Handschrift. (3rd
ed.). Zurich/Leipzig: Orell Füssli
9.
Pulver, Max Albert Eugen (1945).
Symbolik der Handschrift. (4th
ed.). Zurich/Leipzig: Orell Füssli
10.
Pulver, Max Albert Eugen (1949).
Symbolik der Handschrift. (5th
ed.). Zurich/Leipzig: Orell Füssli
11.
Pulver, Max Albert Eugen (1955).
Symbolik der Handschrift. (6th
ed.). Zurich/Leipzig: Orell Füssli
12.
Pulver, Max Albert Eugen (1964).
Symbolik der Handschrift. (7th
ed.). Munich: Kindler
13.
Pulver, Max Albert Eugen (1972).
Symbolik der Handschrift. (New
ed.). Munich: Kindler.
14.
Pulver, Max Albert Eugen (1934).
Trieb und Verbrechen in der Handschrift.
Ausdrucksbilder asozialer Persönlichkeit.
(1st ed.). Zurich/Leipzig: Orell Füssli
15.
Pulver, Max Albert Eugen (1934).
Trieb und Verbrechen in der Handschrift.
Ausdrucksbilder asozialer Persönlichkeit.
(2nd ed.). Zurich/Leipzig: Orell Füssli
16.
Pulver, Max Albert Eugen (1948).
Trieb und Verbrechen in der Handschrift.
Ausdrucksbilder asozialer Persönlichkeit.
(5th Revised German ed.). Zurich/Leipzig:
Orell Füssli
17.
Pulver, Max Albert Eugen (1934).
Verbrechen in der Schrift.
Zurich/Leipzig: Orell Füssli
18.
Pulver, Max Albert Eugen (1942).
Auf Spuren des Menschen. (1st ed.).
Zurich/Leipzig: Orell Füssli
19.
Pulver, Max Albert Eugen (1944).
Person, Charakter, Schicksal (1st
ed.). Zurich: Orell Füssli
20.
Pulver, Max Albert Eugen (1948 (?
1949)). Person, Charakter, Schicksal
(2nd ed.). Zurich: Orell Füssli
21.
Pulver, Max Albert Eugen (1949).
Intelligenz im Schriftausdruck: eine
Studie (1st ed.). Zurich: Orell Füssli
22.
Pulver, Max Albert Eugen (1949).
Der Intelligenzausdruck in der
Handschrift (1st ed.). Zurich: Orell
Füssli
23.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: ? (1952). El impulso y el
crimen en la escritura: retratos
caracteristicos de personalidades asociales.
(1st Spanish Edition (5th German Edition)
ed.). Madrid: Victoriano Suarez.
24.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: Margurite Schmid, Maurice
Delamain (1953). Le symbolisme de
l’écriture. (1st French ed.). Paris:
Stock.
25.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: Margurite Schmid, Maurice
Delamain (1971). Le symbolisme de
l’écriture.. Paris: Stock.
26.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: Margurite Schmid, Maurice
Delamain (1975). Le symbolisme de
l’écriture.. Paris: Stock.
27.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: Margurite Schmid, Maurice
Delamain (1991). Le symbolisme de
l’écriture. (New ed.). Paris: Stock.
28.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator:Unknown (1953). El simbolismo
de la escritura (1st Spanish ed.).
Madrid: Victoriano Suarez.
29.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: Unknown (1961). La
inteligencia en la expresion de la
escritura. (1st Spanish Edition (1st
German Edition) ed.). Madrid: Victoriano
Suarez.
30.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: SAGITTARIO Bianca (1983). La
simbologia della scrittura. (1st
Italian ed.). Turin: Boringhieri.
31.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: Ian Sterling,Monique Stirling
(1994). The Symbolism of Handwriting
(1st English ed.). London: Scriptor Books
(BAoG).
32.
Pulver, Max Albert Eugen;
Translator: Felix Klein (1994). Max
Pulver’s Symbolism in Handwriting.
(Condensed ed.). New York: Scriptor.
33.
Pulver, P; Translator:Unknown
(1931). L’écriture et le subconscient:
psychanalyse et graphologie.. Paris.
|