| Ista
šarada
kao ona što se odigrala prije 30 mjeseci u SAD, sada se odigrava
u Evropi.
Isto tako, narodi Evrope upadaju u istu onu zamku
u koju su već upali Amerikanci.
Scenario je isti: grandiozna ubilačka šema čiji
je cilj uništavanje ljudskih života i sijanje straha, i to
sve iz razloga kako bi se isprovocirale radikalne promjene u
načinu života ljudi. I ovaj put sve je bilo praćeno vještim
podmetanjem “dokaznog materijala” kako bi se krivica bacila na
one koji to nisu počinili.
U Bostonu, radilo se o automobilu ostavljenom na
aerodromu zajedno sa priručnikom za upravljanje avionom na
arapskom jeziku. U Njujorku, pasoš Muhameda Atta-e bio je
jedina stvar koja je neoštećena preživjela pakleni oganj koji je
nastao usljed udara aviona u zgradu Svjetskog Trgovinskog
Centra. (Interesantno kako nikome nije palo na pamet da se od
sada one avionske “crne kutije” prave od istog materijala od
kojeg je bio napravljen Muhamedov pasoš, umjesto kojekakvih
specijalnih legura na bazi titanijuma!?!) U Madridu, u jednom
kombiju pronađen je - Kuran snimljen na magnetofonskoj traci,
detonatori, kao i jedan ruksak sa mobilnim telefonom
konfiguriranim na arapski jezik.
Stanite malo, i razmislite. Da li stvarno treba da
i za jedan momenat pomislimo kako bi ljudi koji su toliko
detaljno planirali i sprovodili ovakve operacije tek tako olako
iza sebe ostavljali inkriminirajući dokazni materijal? Zar se ne
čini mnogo logičnije da se krivica za ovakva zlodjela prebaci na
nekoga drugog?
Kome idu u prilog ova teroristička zlodjela?
Sigurno ne arapskom svijetu, koji se već sada pretvorio u
pozornicu američke okupacije i pljačke od strane njihovih
multinacionalnih kompanija, kao i metu novih “krstaških” ratova
za neke evropske desničare.
Kome sve ovo ide u korist?
Nakon 11/9 Buš je uveo najradikalnije promjene
koje je Amerika do sada vidjela. Izraelci su nastavili sa svojim
genocidom Palestinaca koje su, u međuvremenu, izolovali
betonskim zidom i bodljikavom žicom.
Jadna stara Evropa dugo se opirala invaziji Iraka
i drsko je osporavala pravo Bušu da neosporno pljačka koga god
hoće. Španski narod je poslednja žrtva krvavog terorističkog
akta, (do ovog momenta kada pripremam ovaj tekst). Španci su
bili jedni od onih koji su bili najglasniji u osuđivanju
politike svoje vlade u vezi sarađivanja s Bušom. Da li stvarno
ima ikakvog smisla da Al Qaeda-u ili bilo koja druga muslimanska
grupa danas napada nedužne Špance?
Ovdje moramo da se podsjetimo na i na one
terorističke napade koji su se odigrali neposredno pred invaziju
Iraka: napad na australijske turiste na ostrvu Bali, napad na
francuski brod, moskovsko pozorište, svaki od njih ciljajući na
vlade ili narode koji su se najviše opirali američkim
imerijalističkim akcijama.
Nakon 11/9, pojavilo se cijelo jedno brdo dokaza
kako je Buš, u najmanju ruku, znao o pripremi napada na STC i
nije ništa poduzeo u vezi njegovog sprečavanja, da ne kažemo da
je u stvari cijela operacija bila i organizovana od strane američkih
i izraelskih elemenata iz tzv. “tajne vlade”.
Ili možda, mi cijelo vrijeme imamo posla sa
djelima upravo te “tajne vlade”?!? Događaji iz Madrida upravo
potvrđuju tu teoriju.
Naravno, malo je vjerovatno da će se otisci
njihovih prstiju ikada pronaći, u vezi ovih monstrouznih akata.
Dokazi da bi određeni elementi iz Izraela i SAD imali neke veze
s ovim terorističkim aktima, sigurno nikada neće biti pronađeni.
To će omogućiti većini ljudi da ostanu mirno spavati, kao i do
sada, odnosno, da ostanu slijepi za objektivnu realnost.
Međutim, za one koji su, pored svega ovoga, danas ipak u stanju
da vide, i koji su u stanju da sklope mozaik čak i kada neki
njegovi djelići nedostaju, veliki plan manipulatora ovog našeg
realiteta postaje jasan.
Teroristički akt u Španiji je već izazvao
mobilizaciju evropskih vlada u smislu uvođenja sve više i više
novih drakonskih mjera u cilju “bitke protiv terorizma.” Evropa
se dosta dugo opirala tome, međutim, ona je sada veoma efikasno
“pogurana” u tom pravcu.
Mnogi će reći da su evropljani oduvijek i bili dio
plana, tj. cijele ove drame čiji je cilj - nametanje Novog
Svjetskog Poretka. To vjerovatno jeste tačno. Mnogi od tih istih
još uvijek vjeruju kako postoji nešto što mi kao ljudska bića
još uvijek možemo UČINITI u vezi toga, na političkom
planu. Zar nam
upravo događaj 11-tog marta još jednom ne govori kako ne postoji
NIŠTA što mi možemo učiniti? Isti scenario, primjenjen u
intervalu od 911 dana, - i sa istim rezultatima.
(Amerikanci događaj 11 septembra nazivaju 9/11,
radi se o različitom načinu pisanja datuma. Iluminati,
organizacija koja sprovodi ovaj plan, veoma je vezana za simbole
i određene brojeve, od kojih su 9, 11, 22… itd. za njih veoma
bitni. Tako je to, na neki način, i jedan od njihovih “potpisa.”
Isto tako, na grobovima onih koje oni likvidiraju često
ostavljaju kameni simbol baklje, kao “ukras”).
Većina ljudi ni ne želi da se probudi. Većina
ljudi ne želi da vidi šta se događa oko njih. Većina ljudi je
svojom voljom izabrala da žive u ignoranciji, jer tako lakše
mogu zavaravati same sebe misleći kako su sretni i sigurni. Oni
su izabrali da ostanu u stanju sna, sve do poslednjeg momenta,
vjerujući kako je to najbolji način da “normalno” prožive svoj
život. Takvi će se buditi tek kad specijalne jedinice zakucaju
na njihova vrata, kada zima odluči da ne prepusti svoje mjesto
proljeću, ili neki kosmički događaj naruši život na zemlji,
ovakav kakvog ga mi znamo.
Da li je neko naučio nešto iz lekcije -
9/11?
911 i sada 311. 911 dana prošlo je između ova dva
napada. U jedanaestoj sedmici godine. Da li ovi simboli imaju
neko značenje?
Naravno da ne. To je samo jedan iracionalni napad
histerije, zar ne? Naravno, bolje ona “racionalna” histerija
beskonačne bitke protiv terora, kampanje koja je dobro poduprta
milijardama dolara godišnje u oružju i vojnim troškovima,
organizovane destrukcije ljudskih bića i prirodne okoline, dok
mi uredno dobijamo našu svakodnevnu dozu droge s televizora i
ostalih medijskih izvora.
Obruč se polako steže oko nas širom ove planete.
Ljudi mole za uvođenje represivnih mjera kako bi se time spasili
od svojih strahova; ljudi se odriču svojih sloboda kako bi
zaštitili svoje slobode; čini se da ih ni ova kognitivna
disonancija ni malo ne brine. Ljudi još uvijek misle kako se
život može nastaviti kao da se ništa nije dogodilo; pijemo,
uživamo, veselimo se, gledamo na televiziji ko je pobijedio u
sinoćnjoj fudbalskoj utakmici. Ovo su pitanja koja preokupiraju
većinu naših susjeda na planeti Zemlji.
Vi koji pratite ovaj vebsajt, sigurno već imate
neku predstavu da stvari možda nisu onakve kakve nam se one na
prvi pogled čine. Isto tako, vama je već poznato da ne možete na
poslu ili u društvu da pričate o ovim stvarima na ovakav
način.
Šta vi lično radite u vezi toga? Kako se vaš lični
život mjenja dok stičete sve više i više znanja u vezi onoga što
se događa na ovoj našoj planeti? Da li se nivo vašeg duhovnog bića
mijenja kako bi odrazio porast vašeg znanja, ili se i vi, takođe
sakrivate, odbijajući da poduzmete potrebne korake kako bi vaš
unutarnji svijet uhvatio korak s vašim razumjevanjem vanjskog
svijeta? Da li
stvarno mislite da je samo ZNANjE o tome, -
dovoljno?
Nije nikakav problem svakodnevno čitati vebsajtove
kao što je ovaj. Pretraživati internet i nalaziti alternativne
izvore vijesti, kako bi uvjerili sebe same da vidite stvari
mnogo jasnije nego što su to u stanju vaš susjed ili vaš bračni
drug, i da na tome onda sve i ostane. Onaj umrtvljeni izraz na
njihovim licima vama lično se čini kao jedna neprobojna
barijera. Vi vidite veoma dobro da vam nikada neće poći za rukom
da razbijete njihovu potrebu za negiranjem
realnosti.
I šta će te onda?
Da li još uvijek mislite da je moguće promijeniti
svijet?
Da li još uvijek mislite da je svijet taj koji
treba da se mijenja?
Ili ste možda shvatili da je evolucija duše, u
stvari, ono što se stvarno računa?
Ako ste shvatili ovako nešto, onda ste to shvatili
u dubini vaše duše, ili niste. Ako jeste, šta je vaš sljedeći
korak? Kako će te početi da primjenjujete znanja koja ste
stekli, jer znanje koje se ne primjenjuje nema nikakvu
vrijednost?
Da li će te tražiti od nekoga drugog da vas spasi?
Hoćete li pozivati našu “svemirsku braću” u pomoć? Ili će te
zamišljati kojekave omotače od ljubavi i svjetlosti oko sebe,
plave ili crvene tetraedrone i oktaedrone itd…? Mel Gibson,
možda?
Ili ste spremni da pogledate u same sebe, u
najtamnije predjele vaše ličnosti, u sav onaj vaš automatizam
i vaše mehaničke reakcije prema ovom svijetu, u vašu ličnu
inerciju, vaše utjehe, i one programe koji vam neprestano govore
kako vi uopšte niste programirani, tj. ne ponašate se onako kako
ste programirani da se ponašate?
Svi smo mi sada ovdje, u ovom svijetu, zato što je
to jedino mjesto gdje se mi ovakvi kakvi trenutno jesmo - možemo
da uklopimo. Sve dok ne počnemo da radimo na sebi samima, kako bi
odstranili svoje veze s jednim ovakvim svijetom, mi ćemo mu
odgovarati. Mi smo vezani za taj svijet našim “umom grabljivca”
(Kastaneda), onim dijelom našeg uma koji se hrani žtrvujući
druge, koji odbija da preuzme odgovornost, koji ima neprestanu
potrebu da uzima, a nikada i da daje nešto zauzvrat, umom koji
se odaje uživanjima u materijalnom, koji nas uvjerava da smo mi
nešto više od običnih reakcionih mašina, koje samo reaguju na
spolja im zadane uticaje.
Vremena više nema mnogo. Bilo da će te živjeti 20
ili 50 ili 90 godina, jednog dana sigurno će te se suočiti sa
svojom ličnom smrtnošću. Tada će te morati i da odgovorite na
pitanje - kako ste živjeli svoj život, da li ste bili dovoljno
jaki, ili ne, da se oduprete matici, ili ste, na kraju, odlučili
da joj se povinujete. U materijalnom svijetu, gravitacija vas
vuče prema dolje. Da bi išao protiv gravitacije, kako bi
dostigao gornje oblasti duše, čovjek mora da se bori. Svaki
izbor i odluka, u tom smislu, biće veoma teški, jer ovaj svijet
se ne oprašta, tek tako olako, od svoje djece. Zamke su veoma
vješto skrivene - a put je veoma uzak.
Tako je lako ponovo zaspati.
| 
