|
Jon Rappoport
© listopad 2004 – siječ anj
2006
E-mail:
rappoport.jon@hotmail.com
Web lokacija:
http://www.nomorefakenews.com
Umirovljeni istraživa č
cjepiva izlazi u javnost s onim što farmaceutska industrija i
zdravstveni autoriteti ne žele da znamo: da su cjepiva opasna,
netestirana i predstavljaju jednu od najvećih
prijevara našeg vremena.
Statistike i propaganda
Koliko Amerikanaca stvarno umre od gripe svake godine?
Pitajte američko Udruženje za zdravlje pluća. Ili još bolje,
pročitajte njihov izvještaj iz kolovoza 2004, pod naslovom
«Trendovi kod upale pluća i gripe/pobolijevanje i smrtnost».
Ovaj izvještaj potječe od jedinice za epidemiologiju i
statistiku njihovog Odjela za istraživanja i znanstvena pitanja.
Na kraju dokumenta, kao izvor navodi se «Izvještaj o konač nim
statistikama o smrtnosti, 1979-2001» Nacionalnog centra za
zdravstvene statistike.
Pripremite se za iznena đenje,
posebno zato što američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) na
sve strane trubi o 36.000 umrlih od upale pluća godišnje. Točno
poput urice. Godinu za godinom, 36.000 ljudi u Sjedinjenim
Državama svake godine umre od upale pluća. Ubojita bolest.
Čuvajte se! Obavezno se cijepite. Svake jeseni. Ne čekajte.
Mogli biste se srušiti mrtvi nasred ceste!
Ovo su ukupni brojevi smrtnih slu čajeva
od gripe prema izvještaju (od 1979. do 1995. statistike su
objavljivane svake druge godine):
1979: 604; 1981:
3,006; 1983: 1,431; 1985: 2,054; 1987:
632; 1989: 1,593; 1991: 1,137; 1993: 1,044;
1995: 606; 1996: 745; 1997: 720; 1998:
1,724; 1999: 1,665; 2000: 1765; 2001: 257.
Ne vjerujete mi? Stranica se nalazi ovdje:
http://www.lungusa.org/atf/cf/%7B7A8D42C2-FCCA-4604-8ADE-7F5D5E762256%7D/PI1.PDF.
Oti đite tamo i
pogledajte devetu stranicu dokumenta. Zatim pomičite stranicu
prema dolje dok ne dođete do grafikona smrtnih slučajeva
od gripe kao posebne kategorije.
Nedavno je Tommy Thompson, [tadašnji]
ameri čki ministar
zdravstva i socijalnih službi, izjavio da je 91 posto ljudi koji
u Americi svake godine umru od gripe staro 65 ili više godina.
Tako biste se mogli malo pozabaviti matematikom i izračunati
koliko ljudi mlađih od 65 godina stvarno umre od gripe svake
godine. Ali nije važno. Sirove statistike o svim dobnim
skupinama dovoljno su niske. Prilično dovoljno niske. Prilično
prilično.
Vidite li što se ovdje doga đa?
Možete otići u moju arhivu, pročitati nedavne članke na ovu temu
i pronaći moje argumente za one koji s osmijehom govore, «Paa,
hm-hm, vidite, uh, ah, gripa često vodi do upale pluća, i
zato moramo biti tako oprezni s gripom. Od upale pluća
se naveliko umire, hm-hm, bla bla bla...»
To je obi čna
prijevara, ljudi. CDC stoji na uglu ulice s malim stolom,
namamljivači hodaju okolo i ponavljaju brojke o 36.000 mrtvih,
dok agenti iz odjela za odnose s javnošću za stolom prodaju
priče o cjepivima. Gomila postaje nemirna. Netko viče, «Gdje je
moje cjepivo protiv gripe? Svi ćemo umrijeti!» Za to vrijeme, na
Capitol Hillu, Kongres planira mjeru koja će proizvođačima
cjepiva garantirati godišnje isplate od više milijardi dolara,
bez obzira koliko doza ostane neupotrijebljeno.
Sada kad imamo puno jasniju sliku o niskom
broju umrlih od gripe u SAD-u svake godine, bilo bi prirodno
ponovno razmotriti pitanje cjepiva. Ako oduzmemo histeriju oko
«visokog broja umrlih od gripe» i «hitne potrebe za nabavom
cjepiva», s čime
zapravo imamo posla? Odgovor je PR (služba za odnose s
javnošću). Propaganda se koristi za umjetno napuhavanje
statistika o gripi, kako bi se time natjeralo ljude da odlaze u
liječničke ordinacije i
klinike po svoju dozu. A što je s cjepivima? Koliko su ona
sigurna i djelotvorna?
Ve ć
dugo upozoravam na opasnosti od cjepiva, posebno kada se radi o
bebama i maloj djeci, čiji imunološki sustav još nije u stanju
nositi se s mnogim kontaminantima i toksičnim konzervansima u
cjepivima. Postoje i drugi razlozi zašto bi čak
i odrasle osobe trebale izbjegavati cjepiva. Sada je, po prvi
put, jedan bivši član unutarnjeg kruga industrije cjepiva
pristao govoriti o opasnostima od cjepiva.
«Dr Mark Randall» je pseudonim bivšeg
istraživa ča cjepiva
koji je dugi niz godina radio u laboratorijima velikih
farmaceutskih kompanija i Nacionalnog instituta za zdravlje
američke vlade. Sada je umirovljen i s oklijevanjem je pristao
progovoriti za javnost. Po mom mišljenju, njegovo svjedočenje
slaže se sa svim drugim tvrdnjama koje sam proučio
proteklih godina.
Intervju koji slijedi važan je ne samo
zbog intimne upu ćenosti
dr. Randalla u opasnosti od cjepiva, nego i zbog njegovog
svjedočenja o unutarnjem radu i zataškavanjima vlade i
industrije cjepiva – dvaju izvora koji nastoje uvjeriti
Amerikance da im se može vjerovati. Ovaj veliki izvadak možda je
najbolji samostalan pisani sažetak dokaza koji potkrepljuju slučaj
protiv imunizacije.
Intervju s bivšim istraživačem cjepiva
Pitanje (Jon
Rappoport): Nekada ste bili sigurni da su cjepiva simbol dobre
medicine.
Odgovor (dr.
Mark Randall): Da, bio sam. Pomogao sam u razvoju nekoliko
cjepiva. Ne ću reći
kojih.
Pitanje:
Zašto ne?
Odgovor:
Želio bih sa čuvati
svoju privatnost.
Pitanje:
Dakle, mislite da biste mogli imati problema kad biste se
predstavili?
Odgovor:
Vjerujem da bih mogao izgubiti penziju.
Pitanje: Na
temelju čega?
Odgovor:
Nije važno na temelju
čega. Ti ljudi imaju načine
da vam stvore probleme, ako ste nekada bili «dio Kluba». Znam za
jednu ili dvije osobe koje su stavljene pod nadzor, koje su
uznemiravane.
Pitanje: Tko
ih je uznemiravao?
Odgovor:
FBI.
Pitanje:
Stvarno?
Odgovor:
Naravno. FBI je koristio druge izgovore. A i porezna inspekcija
može po četi
praviti probleme.
Pitanje:
Toliko o slobodi govora.
Odgovor: Ja
sam bio «dio unutarnjeg kruga». Ako bih sada po čeo
navoditi imena i iznositi optužbe protiv određenih istraživača,
mogao bih se naći u
velikim problemima.
Pitanje:
Vjerujete li da bi ljudima trebalo dopustiti da sami odlu če
hoće li se cijepiti?
Odgovor: Na
politi čkoj razini, da.
Na znanstvenoj razini, ljudima su potrebne informacije kako bi
mogli ispravno izabrati. Jedna je stvar reći da je mogućnost
izbora dobra. Ali ako je atmosfera puna laži, kako možete
birati? Također, kad bi Upravu za hranu i lijekove vodili časni
ljudi, ta cjepiva ne bi nikada dobila dozvolu. Ona bi bila
ispitivana do besvijesti.
Pitanje:
Neki povjesni čari
medicine tvrde da opće
smanjenje bolesti nije posljedica cjepiva.
Odgovor:
Znam. Dugo sam ignorirao njihov rad.
Pitanje:
Zašto?
Odgovor:
Zato što sam se bojao onoga što
ću
otkriti. Ja sam bio u biznisu razvijanja cjepiva. O nastavku tog
rada ovisio je moj kruh.
Pitanje: A
onda?
Odgovor:
Proveo sam vlastito istraživanje.
Pitanje: Do
kakvih ste zaklju čaka
došli?
Odgovor: Za
smanjenje bolesti možemo zahvaliti poboljšanim uvjetima života.
Pitanje:
Kojim uvjetima?
Odgovor:
Čistijoj vodi.
Naprednom kanalizacijskom sustavu. Prehrani. Svježijoj hrani.
Smanjenju siromaštva. Klice mogu biti posvuda, ali kada ste
zdravi nećete se tako
lako zaraziti.
Pitanje:
Kako ste se osje ćali
kada ste završili vlastito istraživanje?
Odgovor: O čajno.
Shvatio sam da radim u sektoru koji se temelji na zbirci laži.
Pitanje:
Jesu li neka cjepiva opasnija od drugih?
Odgovor: Da.
DTP cjepivo, na primjer. MMR [protiv ospica, rubeola i
zaušnjaka]. Ali neke serije cjepiva opasnije su od drugih serija
istog cjepiva. Ako se mene pita, sva cjepiva su opasna.
Pitanje:
Zašto?
Odgovor: Ima
više razloga. Oni uklju čuju
ljudski imunološki sustav u procesu koji teži ugrožavanju
imunosti. Cjepiva zapravo mogu izazvati bolest koju bi
trebala spriječiti.
Pitanje:
Zašto nam citiraju statistike koje naizgled dokazuju da su
cjepiva bila strahovito uspješna u iskorjenjivanju bolesti?
Odgovor:
Zašto? Kako bi se stvorila iluzija da su ta cjepiva korisna. Ako
cjepivo suzbija vidljive simptome bolesti kao što su ospice, svi
pretpostavljaju da je cjepivo uspješno. Ali, ispod površine,
cjepivo može oštetiti sam imunološki sustav. A ako izazove druge
bolesti – recimo, meningitis – ta je
činjenica maskirana, zato što nitko
ne vjeruje da to može biti posljedica cijepljenja. Ta činjenica
se previđa.
Pitanje:
Tvrdi se da je cjepivo protiv velikih boginja iskorijenilo
velike boginje u Engleskoj.
Odgovor: Da.
Ali kada prou čite
dostupne statistike, dobivate drugačiju
sliku.
Pitanje: A
to je?
Odgovor: U
Engleskoj je bilo gradova u kojima ljudi koji nisu bili
cijepljeni nisu dobili velike boginje. Bilo je mjesta u kojima
su ljude koji su bili cijepljeni pogodile epidemije velikih
boginja. Osim toga, velike boginje su ve ć
bile u opadanju prije uvođenja cjepiva.
Pitanje:
Dakle, kažete da su nam podvalili lažnu povijest.
Odgovor: Da.
To je to čno ono što
želim reći. To je
povijest koja je izmišljena kako bi se ljude uvjerilo da su
cjepiva bez iznimke sigurna i djelotvorna.
Zagađenost cjepiva
Pitanje: Radili ste u laboratorijima u kojima je čistoć a
važna stvar.
Odgovor:
Javnost vjeruje da su ti laboratoriji, ti proizvodni pogoni, naj čistija
mjesta na svijetu. To nije istina. Zagađenja se događaju cijelo
vrijeme. U cjepiva
ulaze svakakvi ostaci.
Pitanje: Na
primjer, majmunski virus SV40 može zalutati u cjepivo protiv dje čje
paralize.
Odgovor: Pa,
da, i to se dogodilo. Ali nisam to htio re ći.
SV40 se našao u cjepivu protiv dječje paralize zato što je
cjepivo napravljeno korištenjem majmunskih bubrega. Ali sada
govorim o nečem drugom. Samim uvjetima u laboratorijima.
Greškama. Greškama zbog nemara. SV40, koji je kasnije pronađen u
tumorima... to je ono što bih nazvao strukturalnim problemom. To
je bio prihvaćen dio
procesa proizvodnje. Ako koristite majmunske bubrege, otvarate
vrata za klice za koje ne znate da se nalaze u tim bubrezima.
Pitanje: U
redu, ali hajde da na trenutak zanemarimo razliku izme đu
različitih tipova zagađenja.
Koje kontaminante ste vi otkrili tijekom
mnogih godina svoga rada sa cjepivima?
Odgovor:
Dobro. Nabrojat ću vam
neke stvari na koje sam ja naišao, a također ću vam reći što su
našli moji kolege. Evo nepotpune liste. U Rimavex cjepivu protiv
ospica pronašli smo razne kokošje viruse. U cjepivu protiv
dječje paralize pronašli smo acanthamoebu, takozvanu «amebu koja
jede mozak». Majmunski citomegalovirus u cjepivu protiv dječje
paralize. Majmunski pjenasti virus u cjepivu protiv rotavirusa.
Virus ptičjeg raka u MMR cjepivu. Razne mikroorganizme u cjepivu
protiv bedrenice. Pronašao sam potencijalno opasne inhibitore
enzima u nekoliko cjepiva. Pačje, pasje i zečje viruse u cjepivu
protiv rubeole. Virus ptičje
leukoze u cjepivu protiv gripe. Pestivirus u MMR cjepivu.
Pitanje:
Dajte da ovo razjasnimo. To su sve kontaminanti kojima nije
mjesto u cjepivima.
Odgovor:
Tako je. A ako pokušate izra čunati
kakvu štetu mogu uzrokovati ti kontaminanti, pa, mi to zapravo
ne znamo jer nisu provedena nikakva testiranja, ili ih je
provedeno vrlo malo. To je rulet. Iskušajte svoju sreću.
Također, većina ljudi ne
zna da se neka cjepiva protiv dječje
paralize, adenovirusa, rubeole, hepatitisa A i ospica rade s
abortiranim ljudskim fetalnim tkivom.
S vremena na vrijeme sam u tim cjepivima pronalazio nešto za što
vjerujem da su fragmenti bakterija i virus dječje paralize, koji
su mogli potjecati od tog fetalnog tkiva. Kada tražite
kontaminante u cjepivima, možete naići na zbunjujuće materijale.
Znate da ne bi trebali biti tamo, ali ne znate što točno imate.
Pronašao sam nešto za što sam vjerovao da je vrlo mali
«fragment» ljudske dlake, a također i ljudsku sluz. Pronašao sam
nešto što se može nazvati samo «strana bjelančevina», što bi
moglo značiti bilo što. To bi mogla biti bjelančevina
iz virusa.
Pitanje:
Pale se alarmi na sve strane.
Odgovor: Što
mislite, kako sam se ja osje ćao?
Sjetite se, taj materijal odlazi u krvotok bez prolaska kroz
uobičajene imunološke
obrane.
Pitanje:
Kakve su bile reakcije na vaša otkri ća?
Odgovor: U
osnovi, bile su «Ne brini; protiv toga se ne može ništa». Kod
proizvodnje cjepiva koriste se tkiva raznih životinja, i tuda
ulaze ove vrste zaga đenja.
Naravno, niti ne spominjem standardne kemikalije poput
formaldehida, žive i aluminija, koje se namjerno stavljaju u
cjepiva [kao konzervansi].
Pitanje: Ta informacija je prilično zapanjujuć a.
Odgovor: Da.
A spominjem samo neke od bioloških kontaminanata. Tko zna kakvi
sve još postoje. Druge ne otkrivamo zato što i ne pomišljamo da
ih tražimo. Ako se u izradi cjepiva koristi tkivo, recimo,
ptice, koliko mogu ćih
klica može biti u tom tkivu? Nemamo pojma. Nemamo pojma kakve bi
one mogle biti, ili kako bi mogle djelovati na ljude.
Lažne pretpostavke o bezopasnosti cjepiva
Pitanje: A druga pitanja osim čistoć e?
Odgovor:
Imate posla s temeljnom krivom premisom o cjepivima: da ona
kompleksno poti ču
imunološki sustav na stvaranje uvjeta imunosti na neku bolest.
To je pogrešna premisa. To ne funkcionira na taj način. Cjepivo
bi trebalo «stvarati» antitijela koja, indirektno, pružaju
zaštitu od bolesti. Međutim, imunološki sustav je puno veći
i složeniji od antitijela i njima srodnih stanica «ubojica».
Pitanje:
Imunološki sustav je...?
Odgovor:
Cijelo tijelo, u biti. Plus um. Sve je to imunološki sustav,
moglo bi se re ći.
To je razlog zašto usred epidemije možete imati pojedince koji
ostaju zdravi.
Pitanje:
Dakle, važna je op ća
razina zdravlja?
Odgovor:
Više nego važna. Vitalna.
Pitanje: Na
koje se na čine
statistike o cjepivima lažno prikazuju?
Odgovor:
Postoje mnogi na čini.
Pretpostavimo da vam 25 ljudi koji su primili cjepivo protiv
hepatitisa B dođe s hepatitisom. Pa, hepatitis B je bolest
jetre. Ali mnoge stvari možete zvati bolešću
jetre. Možete promijeniti dijagnozu. Tada ste sakrili glavni
uzrok problema.
Pitanje: A
to se doga đa?
Odgovor: Cijelo vrijeme. To se mora događati, ako
liječnici automatski pretpostavljaju da ljudi koji prime cjepivo
ne obolijevaju od bolesti od kojih bi sada trebali biti
zaštićeni. A to je točno ono što liječnici pretpostavljaju.
Vidite, to je cirkularno razmišljanje. To je zatvoreni sustav.
On ne priznaje greške. Nikakvu moguć u
grešku. Ako osoba koja je bila cijepljena protiv hepatitisa
dobije hepatitis ili neku drugu bolest, automatski se
pretpostavlja da to nema nikakve veze s cjepivom.
Pitanje:
Tijekom godina koje ste proveli u establišmentu cjepiva, koliko
ste upoznali lije čnika
koji su priznavali da su cjepiva problem?
Odgovor:
Nijednog. Bilo ih je par [istraživa ča
koji su radili u farmaceutskim kompanijama] koji su privatno
dovodili u pitanje to što rade. Ali nikada to nisu javno
iznosili, čak ni unutar
svojih kompanija.
Pitanje: Što
je za vas bila prekretnica?
Odgovor:
Imao sam prijatelja čije
je dijete umrlo nakon DTP injekcije.
Pitanje:
Jeste li istraživali?
Odgovor: Da,
neformalno. Otkrio sam da je dijete prije cijepljenja bilo
potpuno zdravo. Nije bilo razloga za njegovu smrt, osim cjepiva.
To je potaknulo moje sumnje. Naravno, želio sam vjerovati da je
dijete dobilo lošu dozu iz loše serije. Ali kad sam to
detaljnije istražio, otkrio sam da to ovaj put nije bio slu čaj.
Bio sam uvučen u spiralu sumnje koja se s vremenom pojačavala.
Nastavio sam istraživati. Otkrio sam da se, suprotno onom što
sam mislio, cjepiva ne testiraju na znanstven način.
Pitanje:
Kako to mislite?
Odgovor: Na
primjer, ni za jedno cjepivo se ne provode nikakva dugoro čna
istraživanja s kontrolnom grupom. Dio onoga što želim reći je da
se ne provode nikakva korektna i duboka naknadna ispitivanja,
imajući u vidu činjenicu
da cjepiva mogu izazvati, s vremenom, razne simptome i ozbiljne
probleme koji izlaze iz opsega bolesti protiv koje je osoba bila
cijepljena. Opet, polazi se od pretpostavke da cjepiva ne
izazivaju probleme. Pa zašto bi bilo tko provjeravao? Pored
toga, reakcija na cjepivo definirana je tako da se kaže da sve
negativne reakcije na cjepivo dolaze vrlo brzo nakon davanja
injekcije. Ali to nema smisla.
Pitanje:
Zašto to nema smisla?
Odgovor:
Zato što cjepivo o čigledno
djeluje u tijelu dugo nakon što se unese. Reakcija može biti
postupna. Pogoršanje može biti postupno. Neurološki problemi
mogu se razviti s vremenom. To se i događa pod različitim
uvjetima, čak i prema konvencionalnoj analizi. Pa zašto to ne bi
mogao biti slučaj i kod cjepiva? Ako se kemijsko trovanje može
javljati postupno, zašto to ne bi mogao biti slučaj
s cjepivom koje sadrži živu?
Pitanje: I
to ste utvrdili?
Odgovor: Da.
Ve ćinom se radi o
korelacijama. Korelacije nisu savršene. Ali ako imate 500
roditelja čija su djeca pretrpjela neurološka oštećenja
tijekom razdoblja od jedne godine nakon cijepljenja, to bi
trebalo biti dovoljno za pokretanje intenzivne istrage.
Pitanje: Je
li bilo dovoljno?
Odgovor: Ne.
Nikada. To vam samo po sebi nešto govori.
Pitanje: A
to je...?
Odgovor:
Ljude koji se bave istragom zapravo ne zanimaju
činjenice. Oni pretpostavljaju da su
cjepiva bezopasna. Tako, i kada istražuju, oni bez iznimke
dolaze do zaključka da cjepiva nisu kriva. Oni kažu, «Ovo
cjepivo je bezopasno». Ali na čemu temelje te zaključke?
Temelje ih na definicijama i idejama koje automatski odbacuju
optužbe protiv cjepiva.
Pitanje:
Postoje brojni slu čajevi
u kojima je kampanja cijepljenja podbacila, kada su ljudi
oboljeli od bolesti protiv koje su bili cijepljeni.
Odgovor: Da,
puno je takvih slu čajeva.
I tu se dokazi jednostavno ignoriraju. Odbacuju se. Stručnjaci
kažu, ako uopće išta kažu, da je to izolirana situacija, ali da
se ukupno gledano cjepivo pokazalo sigurnim. Ali ako zbrojite
sve kampanje cijepljenja u kojima su se javila oštećenja i
bolesti, shvatit ćete
da to nisu izolirane situacije.
Sukobi interesa
Pitanje: Jeste li ikada raspravljali s kolegama o ovome o
č emu sada govorimo dok
ste još radili u establišmentu cjepiva?
Odgovor: Da,
jesam.
Pitanje: I
što se dogodilo?
Odgovor:
Nekoliko puta su mi rekli da šutim o tome. Jasno mi je stavljeno
do znanja da bih se trebao vratiti poslu i zaboraviti na svoje
bojazni. U nekoliko slu čajeva
naišao sam na strah. Suradnici su me pokušavali izbjegavati.
Osjećali su da bih
mogli etiketirati kao «krive po asocijaciji». Ipak, sve u svemu,
ponašao sam se pristojno. Trudio sam se da ne stvaram sebi
probleme.
Pitanje: Ako
cjepiva zapravo izazivaju štetu, zašto se primjenjuju?
Odgovor:
Prije svega, tu nema «ako». Ona izazivaju štetu. Nešto je
teže pitanje da li uzrokuju štetu i kod onih ljudi kod kojih
naizgled nema štete. Tada govorimo o vrsti istraživanja koje bi
trebalo provesti, ali se ne provodi. Istraživa či
bi trebali pokušavati doći do nekakve mape, ili dijagrama toka,
koji bi precizno pokazivao što cjepiva rade u tijelu od trenutka
kada u njega uđu. Ta istraživanja nisu
provedena. A što se tiče
toga zašto se primjenjuju, mogli bismo ovdje sjediti dva dana i
raspravljati o svim razlozima. Kao što ste više puta rekli,
ljudi imaju svoje motive na različitim
razinama sustava: novac, strah od gubitka posla, ulizivanje,
prestiž, nagrade, napredovanje u karijeri, zabludjeli idealizam,
naviku da se ne razmišlja i tako dalje...
Pitanje:
Čini se da je op ća
uzbuna oko hepatitisa B jedan dobar smjer.
Odgovor: Da,
mislim da je. Re ći da
bebe moraju dobivati cjepiva a onda, u sljedećem dahu, priznati
da osoba može dobiti hepatitis B seksualnim kontaktom i
upotrebom iste igle zvuči
smiješno. Medicinski autoriteti pokušavaju se opravdati tvrdnjom
da oko 20.000 djece u SAD-u svake godine oboli od hepatitisa B
od «nepoznatih uzroka», i da zato svaka beba mora biti
cijepljena. Sumnjam u brojku od 20.000 oboljelih i takozvane
studije koje to podupiru.
Pitanje:
Andrew Wakefield, britanski lije čnik
koji je razotkrio vezu između MMR cjepiva i autizma, upravo je
otpušten sa svog posla u jednoj londonskoj bolnici.
Odgovor: Da. Wakefield nam je učinio veliku uslugu.
Njegove korelacije između cjepiva i autizma su zapanjujuć e...
Pitanje:
Znam da holivudska zvijezda koja javno izjavi da se odbija
cijepiti time okon čava
svoju karijeru.
Odgovor:
Hollywood je vrlo snažno povezan s medicinskim kartelom. Za to
postoji više razloga, ali jedan od njih je jednostavno to što
poznati glumac može privu ći
ogromnu pozornost kada kaže bilo što. 1992. bio sam
prisutan na vašim demonstracijama protiv FDA u centru Los
Angelesa. Jedan ili dva glumca progovorili su protiv FDA. Od tog
vremena nadalje, bilo bi vam jako teško naći nekog glumca koji
je na bilo koji način
govorio protiv medicinskog kartela.
Pitanje:
Kakvo je raspoloženje, kako razmišljaju u Nacionalnom institutu
za zdravlje?
Odgovor:
Ljudi se me đusobno
natječu za novac za istraživanja. Zadnja stvar o kojoj
razmišljaju je osporavanje statusa quo. Oni su već u internom
ratu za taj novac. Ne trebaju im dodatne nevolje. To je vrlo
izoliran sustav. On ovisi o ideji da je, općenito uzevši,
moderna medicina vrlo uspješna na svim područjima. Priznati
sistemske probleme u nekom području značilo
bi baciti sumnju na cijeli pothvat.
Zbog toga biste mogli misliti da je
Nacionalni institut za zdravlje zadnje mjesto koje bi trebalo
uzeti u obzir za održavanje demonstracija. Ali istina je upravo
suprotna. Kad bi se pet tisu ća
ljudi pojavilo tamo zahtijevajući polaganje računa o stvarnim
koristima od tog istraživačkog sustava, zahtijevajući da znaju
kakve je stvarne zdravstvene koristi imala javnost od milijardi
straćenih dolara uloženih u tu ustanovu, nešto bi se moglo
pokrenuti. Mogla bi se zapaliti iskra. Uz daljnje demonstracije,
mogli biste dobiti svakakve rezultate. Poneki istraživači mogli
bi početi odavati
informacije.
Pitanje:
Dobra ideja.
Odgovor:
Ljudi u odijelima koji bi stajali uz zgrade onoliko blizu koliko
bi policija dopustila. Ljudi u poslovnim odijelima, u
trenirkama, majke i djeca. Dobrostoje ći
ljudi. Siromašni ljudi. Svakakvi ljudi.
Pitanje: Što
je s kombiniranom razornom snagom brojnih cjepiva koja se daju
bebama ovih dana?
Odgovor: To
je šokantno i kriminalno. O tome nisu napravljene nikakve
studije bilo koje dubine. Opet, polazi se od pretpostavke da su
cjepiva bezopasna, i da je zato bilo koji broj cjepiva danih
zajedno tako đer
bezopasan. Ali prava je istina da cjepiva nisu bezopasna.
Zbog toga se potencijalna šteta povećava
ako ih date velik broj u kratkom razdoblju.
Pitanje:
Tada imamo jesensku sezonu gripe.
Odgovor: Da.
Kao da te klice samo u jesen stižu u SAD iz Azije. Javnost je
«popušila» tu premisu. Ako se dogodi u travnju, onda je to teška
prehlada. Ako se dogodi u listopadu, onda je gripa.
Pitanje:
Žalite li što ste sve te godine radili na podru čju
cjepiva?
Odgovor: Da.
Ali, nakon ovog intervjua, žalit
ću malo manje. A radim i na druge
načine. Dajem informacije određenim ljudima kada mislim da će ih
iskoristiti na pravi način.
Pitanje: Što
biste najviše željeli da publika shvati?
Odgovor: Da
teret dokazivanja kod utvr đivanja
sigurnosti i djelotvornosti cjepiva leži na ljudima koji ih
proizvode i licenciraju za javnu upotrebu. Samo to. Teret
dokazivanja nije na vama ili meni. A za dokaze trebaju postojati
dobro osmišljena, dugoročna istraživanja. Potrebno je dugoročno
praćenje subjekata. Potrebno je intervjuirati majke i posvetiti
veliku pažnju onome što majke govore o svojim bebama i što se s
njima događa nakon cijepljenja. Potrebne su vam sve te stvari –
stvari kojih nema.
Pitanje:
Stvari kojih nema.
Odgovor:
Tako je.
Pitanje:
Kako bismo izbjegli bilo kakvu zabunu, želio bih da još jednom
ukratko ponovite probleme koje cjepiva mogu uzrokovati – koje
bolesti, kako se to doga đa...
Odgovor: U
osnovi govorimo o dva potencijalna, štetna ishoda. Prvi je da
osoba dobije bolest iz cjepiva. Ona dobije bolest od koje ju je
cjepivo trebalo zaštititi, jer se u cjepivu i nalazi neka
verzija bolesti. Drugi, osoba ne dobije tu bolest, ali
nakon nekog vremena, ili možda odmah, dobije neko drugo stanje
koje je uzrokovano cjepivom. To stanje može biti autizam – ili
može biti neka druga bolest, poput meningitisa. Može postati
mentalno invalidan.
Pitanje:
Postoji li bilo koji na čin
da se usporede relativne učestalosti
ova dva ishoda?
Odgovor: Ne,
zato što je daljnje pra ćenje
jako slabo. Možemo samo nagađati. Ako pitate, u populaciji od
sto tisuća djece koja su dobila cjepivo protiv ospica, koliko će
njih dobiti ospice a koliko će dobiti druge probleme zbog
cjepiva, nema pouzdanog odgovora. To je ono o čemu govorim.
Cjepiva su praznovjerje. A kod praznovjerja nemate činjenice
koje biste mogli koristiti. Imate samo priče, od kojih je većina
smišljena tako da podupire praznovjerje. Ali, iz mnogih kampanji
cijepljenja možemo sastaviti priču koja otkriva neke vrlo
uznemirujuće stvari. Ljudima su naudili. Šteta je stvarna, može
biti duboka i može značiti smrt. Šteta nije ograničena na
nekoliko slučajeva kao
što nas navode da mislimo.
U SAD-u postoje grupe majki koje svjedo če
o autizmu i cjepivima primljenim u djetinjstvu. One istupaju u
javnostima i ustaju na sastancima. One u biti pokušavaju
popuniti rupu koju stvorili istraživači i liječnici koji okreću
leđa cijeloj stvari.
Pitanje: Da vas nešto pitam. Kad biste odveli dijete,
recimo, u Boston, i kad biste odgojili to dijete na dobroj
hranjivoj hrani, kad bi ono vježbalo svakog dana i bilo voljeno
od svojih roditelja i ne bi dobilo cjepivo protiv ospica, kakav
bi bio njegov zdravstveni status u usporedbi s prosječ nim
djetetom u Bostonu koje se slabo hrani, gleda TV pet sati dnevno
i dobiva cjepivo protiv ospica?
Odgovor:
Naravno da je tu uklju čeno
puno faktora, ali ja bih se kladio na bolji zdravstveni status
prvog djeteta. Ako dobije ospice, ako ih dobije s devet godina,
vjerojatno je da će
biti mnogo blaže od ospica koje bi moglo dobiti drugo dijete.
Uvijek bih se kladio na prvo dijete.
Pitanje:
Koliko ste dugo radili s cjepivima?
Odgovor:
Dugo. Duže od deset godina.
Pitanje: Kad
se sada osvrnete, možete li se sjetiti bilo kojeg dobrog razloga
da kažete da su cjepiva uspješna?
Odgovor: Ne,
ne mogu. Kad bih sada dobio dijete, zadnja stvar koju bih
dopustio bilo bi cijepljenje. Odselio bih se iz države ako bi to
bilo potrebno. Promijenio bih prezime. Nestao bih. Zajedno s
obitelji. Ne kažem da bi moralo do ći
do toga. Postoje načini
da se elegantno izbjegne sistem, ako znate kako treba postupati.
U svakoj saveznoj državi postoje izuzimanja na koja se možete
pozvati, temeljena na vjerskim i/ili filozofskim gledištima. Ali
ako ne bi bilo drugog izbora, odselio bih.
Pitanje: Pa
ipak, posvuda ima djece koja primaju cjepiva i i naizgled su
zdrava.
Odgovor:
Klju čna riječ je
«naizgled». Što je sa svom onom djecom koja se ne mogu
koncentrirati na učenje? Što je s djecom koja povremeno
doživljavaju napade bijesa? Što je s djecom koja nisu potpuno
mentalno zdrava? Znam da postoje mnogi mogući razlozi za te
stvari, ali cjepiva su jedan od razloga. Ne bih htio riskirati.
Ne vidim razloga za riskiranje. I iskreno, ne vidim razloga da
se vladi dopusti da ima zadnju riječ. Vladina medicina je, prema
mom iskustvu, često
kontradiktoran pojam. Možete imati jedno ili drugo, ali ne
oboje.
Pitanje:
Tako dolazimo do poštenih odnosa.
Odgovor: Da.
Dopustite onima koji žele cjepiva da ih primaju. Dopustite
disidentima da ih odbiju primiti. Ali, kao što sam ranije rekao,
nema poštenih odnosa ako je atmosfera puna laži. A kad se radi o
bebama, sve odluke donose roditelji. Tim roditeljima treba jaka
doza istine. Što je s djetetom o kojem sam govorio, koje je
umrlo od DTP cjepiva? Prema kojim su informacijama postupali
njegovi roditelji? Mogu vam re ći
da su bile vrlo neobjektivne. To nisu bile prave informacije.
Pitanje:
Ljudi iz medicinskih odjela za odnose s javnoš ću,
u suradnji s tiskom, nasmrt plaše roditelje mračnim scenarijima
o tome što će se
dogoditi ako njihova djeca ne prime cjepiva.
Odgovor:
Kako oni to prikazuju, izgleda kao da je zlo čin
odbiti cjepivo. Oni to izjednačuju s lošim roditeljstvom. Protiv
toga se treba boriti boljim informiranjem. Uvijek je velik
izazov suprotstaviti se vlastima. A samo vi možete
odlučiti hoćete li to učiniti. Odgovornost svake osobe je da
donese svoju odluku. Medicinski kartel voli tu igru. Oni igraju
na to da će strah
pobijediti.
O voditelju intervjua
John Rappoport radio je kao nezavisni istražiteljski novinar
20 godina. Pojavio se kao gost u preko 200 radijskih i
televizijskih programa, uključujuć i
ABC-jev Nightline, PBS-ove Tony Brown's Journal i
Hard Copy.
Posljednjih deset godina, Jon je uglavnom
djelovao izvan mainstreama. Kroz proteklih 30 godina njegovo
nezavisno istraživanje obuhvatilo je duboku politiku, zavjere,
alternativno zdravlje, kontrolu uma, medicinske kartele,
simbologiju i rješenja za preuzimanje planeta od strane
skrivenih elita. 1996. Jon je pokrenuo Veliki bojkot protiv osam
korporacijskih kemijskih divova: Monsanta, Dowa, DuPonta,
Bayera, Hoechsta, Rhône-Poulenca, Imperial Chemical Industriesa
i Ciba-Geigya. Bojkot još uvijek traje.
Jon je diplomirao filozofiju na Amherst
Collegeu u Massachusetts. Ima šezdeset tri godine i živi sa
svojom suprugom, dr. Laurom Thompson, u San Diegu, Kalifornija.
Jona Rappoporta može se kontaktirati
e-mailom na rappoportjon@hotmail.com ili preko njegove
web-stranice, http://www.nomorefakenews.com.
|
