Amerika se grubo
suočila sa jednom novom vrstom opasnosti 11-og septembra, 2001.
godine: - terorizmom. Napadi tog dana ostavili su iza sebe 2996
mrtvih ljudi uključujući i putnike iz četiri komercijalna aviona
koji su bili korišteni kao smrtonosno oružje. Mnogi smatraju da
je to bio najtragičniji dan u američkoj istoriji.
Četiri komercijalna aviona su se srušila tog dana. A šta kad
bi se u SAD-u svakog dana rušilo šest džambo-džet aviona,
odnoseći 783 936 ljudi svake godine?
Pa, zaboravite ono "šta ako". Ta tragedija se dešava upravo
sada. Preko 750 hiljada ljudi stvarno umire u SAD-u svake
godine, mada ne od padova aviona. Oni umiru od nečega što je
mnogo uobičajenije ali što nije shvaćeno od strane javnosti kao
opasno: od moderne medicine.
Prema potresnom medicinskom izvještaju Smrt od Medicine,
2003. godine, kojeg su pripremili doktori Gary Null, Carolyn
Dean, Martin Feldman, Debora Rasio i Dorothy Smith, 783936 ljudi
u SAD-u umire svake godine usljed grešaka počinjenih od strane
konvencionalne medicine. To je istovijetno rušenju 6 džambo-džet
aviona svakog dana u toku cijele godine. Međutim, gdje je
medijska pažnja u vezi ove tragedije? Gdje je vladina pomoć u
smislu sprečavanja ovih grešaka prije nego što se one dese?
Nakon 11/9, Bijela Kuća je osnovala organizaciju the
Department of Homeland Security (DHS), čiji je zadatak da
sprečava terorističke napade na američkoj zemlji. Od njenog
začetka u nju su se slile milijarde dolara. Iz budžeta 2006.
godine, DHS-u je dodijeljeno 34.2 milijarde dolara, što je
brojka koja je samo malo manja od 37.7 milijardi dolara, koliko
je toj organizaciji bilo dodijeljeno u 2003. godini.
Prema toj potresnoj studiji kojom je rukovodio Null, i koja
je podrazumijevala jedan mukotrpan pregled hiljada medicinskih
izvještaja, SAD troši 282 milijarde dolara na smrtne slučajeve
usljed medicinskih grešaka ili jatrogeničnih uzroka. A prema toj
studiji, to je samo jedna konzervativna procjena; samo jedan
mali dio medicinskih grešaka se prijavljuje. Stvarni broj
medicinskih propusta je vjerovatno 20 puta veći od onog koji je
prijavljen zato što se doktori boje kazni za počinjene propuste.
Američko stanovništvo i dalje se neprestano upućuje u doktorske
klinike i bolnice, nesvjesno alarmatne opasnosti kojoj se
izlažu. Ljudi znaju da do medicinskih grešaka može da dođe, ali
oni pretpostavljaju da one nisu uobičajene, tj. da se tu radi
samo o nekim izolovanim slučajevima. Na žalost, prihvatajući
konvencionalnu medicinu, pacijenti se svojom voljom izlažu
vodećem uzroku smrti u Americi.
Prema jatrogeničnom izvještaju iz 1995. godine, "preko jedan
milion pacijenata doživi neko oštećenje u američkim bolnicama
svake godine, a 200 hiljada njih umire godišnje zbog posljedica
tih oštećenja koje su zadobili u bolnicama. Odatle, broj smrtnih
slučajeva ljudi usljed jatrogeničnih uzroka daleko nadmašuje
broj smrtnih slučajeva usljed saobraćajnih nesreća (45 hiljada
godišnje) a on nadmašuje i broj smrtnih slučajeva usljed svih
drugih vrsta nesreće zajedno." Ovaj izvještaj je objavljen prije
10 godina kada su SAD imale 34 miliona stanovnika manje i kada
skandali u vezi farmaceutskih kompanija kao što je onaj sa
povlačenjem iz upotrebe lijeka Vioxx [ovaj ‘lijek’ je prema
uputstvima proizvođača (Merck) olakšavao tegobe pacijentima koji
boluju od artritisa. Međutim, u praksi se ispostavilo da je on
to činio tako što je kod tih pacijenata izazivao smrt usljed
infarkta. Tako je on na kraju morao biti povučen iz opticaja
zbog žalbi onih pacijenata koji su preživjeli infarkt a nisu
izlječili artritis, prim. prev.] još nisu bili uslijedili.
Danas, medicinska zaštita obuhvata 15.5 procenata ukupnog
nacionalnog dohotka SAD-a, sa potrošnjom koja je u 2004. godini
dostigla 1.4 triliona dolara.
S obzirom da Amerikanci troše toliko para na zdravstvo, onda
bi oni trebali imati kvalitetnu medicinsku njegu, zar ne? Na
žalost, to nije tako. Od 783936 smrtnih slučajeva godišnje
usljed grešaka počinjenih od strane konvencionalne medicine, oko
106 hiljada njih su od lijekova koji su propisani receptima,
prema podacima iz naučnog rada Smrt od Medicine. To je takođe
jedna umanjena brojka. Neki eksperti procjenjuju da je on preko
200 hiljada zbog neprijavljenih slučajeva neželjenih sporednih
dejstava, - ili reakcija na lijekove.
***
Amerikanci su se danas navikli da svoje probleme rješavaju
nabrzinu – čak i kad se radi o njihovom zdravlju. Tako, oni se
jako oslanjaju na lijekove koje im doktori prepisuju kako bi se
riješili bolesti. Za svako oboljenje ili poremećaj koji se može
zamisliti – bio on stvaran ili ne – velike su šanse da postoji
neki skup lijek u apoteci, kojim se to može "tretirati". Još
veće su šanse da će lijek kojeg su izabrali doći zajedno sa
cijelom jednom paletom tzv. "sporednih efekata".
Problem je u tome što ti lijekovi ne liječe bolesti; oni samo
pokrivaju njihove simptome. Američki doktori pružaju alopatičnu
medicinsku pomoć – što znači, oni se brinu o bolestima a ne o
zdravlju. Tako je prekomijerno prepisivanje lijekova zamišljeno
da tretira bolesti a ne da ih preventira. Zbog postojanja
prekomijernog broja lijekova na tržištu, nepredviđene neželjene
reakcije na njih su veoma česte što na kraju rezultira u 106000
smrtnih slučajeva. Imajte na umu da su ovi brojevi važili prije
skandala sa Vioxx-om i lijekovima poznatim kao Cox-2 inhibitori,
za koje se pretpostavlja da su takođe ubili hiljade ljudi.
Pacijenti loše prolaze kad se radi o biznisu s lijekovima. U
medicini se obrću velike pare i tu se radi o jednom veoma
konkurentnom biznisu. Međutim, to ne bi trebalo biti tako.
Null-ov izvještaj citira pet najvažnijih aspekata zdravlja koje
moderna medicina ignoriše u korist svevišnjeg dolara: Stres,
nedovoljna fizička aktivnost, visok unos kalorija u organizam,
visoko-prerađena hrana i izlaganje otrovima iz životne sredine.
Sve te stvari uzrokuju loše zdravlje kod ljudi a oni onda trče
kod doktora po terapiju. Međutim, umjesto da se bave uzrocima
njihovog lošeg zdravlja, doktori filuju ljude kojekvim
lijekovima koji pokrivaju njihove simptome. Koristeći se ovakvo
pogrešnim pristupom u medicinskom tretmanu, nije nikakvo čudo
što toliko ljudi umire od lijekova koji su im prepisani. Njihovo
zdravstveno stanje se ne popravlja, oni gutaju te lijekove kako
bi samo privremeno eliminisali simptome bolesti.
Međutim, nisu svi doktori podlegli ovakvim vrstama
"tretmana". U stvari, mnogi doktori su ljuti kao što bi i šira
javnost trebala to biti, optužujući naučnu medicinu da se ova
prodala onima koji su ponudili najveće pare a to su, naravno,
farmaceutske kompanije. Farmaceutska industrija je
multi-trilionski biznis kad se o dolarima radi. Kompanije troše
milijarde na reklamiranje i promociju lijekova. Ko se može
prisjetiti da li je poslednji put kad je gledao TV bio
bombardovan relamama za kojekave pilule koje rješavaju svakojake
zdravstvene probleme, od poremećaja erekcije do nesanice? Ko je
bio u doktorskoj ordinaciji a da tamo nije vidjeo na svakoj
hemijskoj olovci, bloku, podsjetniku, posteru itd. znak neke
farmaceutske kompanije ili ime nekog lijeka?
Medicinski eksperti tvrde da pacijenti sami zahtijevaju
odredene lijekove ali da to nema veze sa brojem propisivanja
recepata za te lijekove. Farmaceutske kompanije tvrde da su
njihove reklame za lijekove "edukativne" za javnost. Javnost
misli da Zavod za Zaštitu Zdravlja provjerava sve reklame i
pušta samo one koje reklamiraju lijekove koji su najbezbjedniji
i najefekasniji. Radi se o jednom mudro zamišljenom sistemu:
farmaceutske kompanije utiču na ljude tako da oni kasnije
zahtijevaju od doktora da im propišu određene lijekove a doktori
se onda povinuju zahtjevima pacijenata. I na kraju, svako sretan
i zadovoljan, zar ne?! Pa, nije baš tako, jer danak u smrti se
neprestano povećava.
Javnost generalno smatra da su lijekovi koji se reklamiraju
na televiziji bezbjedni za korištenje uprkos cijeloj jednoj
pletori sporednih efekata koji su tu navedeni, i koji se protežu
od proljeva, pa do smrti. Pacijenti smatraju da je sasvim
opravdano to da traže od doktora one lijekove koji se
reklamiraju na televiziji jer naravno, da ti lijekovi nisu
sigurni, onda se ne bi ni reklamirali. Sjećate li se onih
reklama koje su govorile o čudotvornim svojstvima lijeka Vioxx?!
Čovjek se može zapitati koliko bi života bilo pošteđeno da
pacijenti nisu vidjeli tu reklamu na TV a onda zahtijevali od
doktora da im prepišu taj lijek?!
Međutim, reklamiranje svojih proizvoda nije jedini alat kojim
se farmaceutska industrija služi kako bi uticala na medicinu.
Null-ova studija citira jedan izvještaj ABC-a u kome je navedeno
da farmaceutske kompanije troše preko 2 milijarde dolara
godišnje na slanje doktora na 314000 kojekavih priredbi. Kad
doktori putuju na dolarima farmaceutskih kompanija i uživaju u
tim "priredbama", kolike su šanse da će oni dovoditi u pitanje
validnost tih farmaceutskih kompanija i njihovih proizvoda?
Naravno, ne žive svi doktori u džepovima farmaceutskih
kompanija. Neki od njih su ljuti u vezi cijele ove situacije i
zabrinuti su za javnost koja je nesvjesna svega ovoga. Postoji
jedan veliki sukob interesa između američke javnosti, medicinske
zajednice i farmaceutske industrije. Iako je javnost ta koja
najviše strada u ovom sukobu, ako ništa, ona je sada bar o tome
informisana. Nesvjesnost javnosti o svemu tome je i glavni
razlog zašto farmaceutska industrija zarađuje trilione dolara u
ovom biznisu.
Lijekovi koje doktori prepisuju pacijentima su samo dio
mizernih propusta u medicinskoj zaštiti ljudi. U stvari, broj
smrtnih slučajeva izvan bolnica, usljed rana nastalih kod
dukotrajnog ležanja i usljed neadekvatne ishrane nadvisuje broj
smrtnih slučajeva usljed neželjenih efekata lijekova. Taj
problem je veoma veliki i ne može se sanirati bez jedne
drastične i sveobuhvatne promjene na području finansiranja tog
sistema i etike.
Prvi problem – novac – glavni je razlog zašto u medicinskoj
industriji ne dolazi do promjena. Propisivanje više lijekova i
preporučivanje više hirurških zahvata, podrazumijeva – više
profita. Što se više lijekova odobri od strane Zavoda za Zaštitu
Zdravlja, bez obzira na njihovu sigurnost, utoliko više novca za
farmaceutsku industriju. Kako danas stoje stvari na području
medicinske zaštite, doktorima i farmaceutskim kompanijama ne
pada na pamet da se odreknu ove gomile para, čak ni u slučaju da
to košta hiljade ljudskih života. Čak kod drastičnih slučajeva
smrtonosnih lijekova, svako ko je uključen u igru ima svog
žrtvenog jarca: fabrike lijekova optužuju Zavod za Zaštitu
Zdravlja što je odobrio njihov proizvod a doktore se optužuje
što su ge previše često propisivali pacijentima, dok doktori
optužuju pacijente što su ovi insistirali na tim lijekovima bez
prethodne procjene rizika.
Ono što se na kraju javlja, to je pitanje etike.
Pojednostavljeno rečeno, etika je skup pravila ili moralnih
uputstava koji upravljaju ponašanjem ljudi ili profesija. Jedan
dio etike ugrađuje se u nas još u ranom djetinjsvu, a drugi dio
nje se specijalno uspostavlja kasnije. Na primjer, skoro na
svakom medicinskom fakultetu, novi doktori moraju da polože
Hipokratovu zakletvu. Dok postoji nekoliko njenih verzija,
nijedna od njih ne uključuje odbacivanje ispravne medicinske
njege u korist stvaranja novčanog profita.
S naučne strane ove problematike, u studiji "Smrt od
Medicine" nalazimo navode iz izvještaja ABC gdje se tvrdi da u
kliničkim ispitivanjima koja su finansirana od strane
farmaceutskih kompanija, ispitivani lijekovi imaju 90% šansi da
budu potvrđeni kao djelotvorni, dok su iste šanse kod
ispitivanja koja nisu finansirana od strane farmaceutskih
komapnije, negdje oko 50%. "Čini se da novac ne može kupiti
ljubav ali njime možete kupiti kakvu god ‘naučnu potvrdu’
želite", - kažu Null i njegovi saradnici.
Vlada troši više od 30 milijardi dolara na organizaciju
Homeland Security. Tolika potrošnja se smatra važnom. Od 2001.g,
2996 ljudi u SAD-u je poginulo usljed terorizma – sve kao
posljedica napada 11/9. U istom vremenskom periodu 490000 ljudi
je umrlo od lijekova koji su im propisani od strane doktora, ne
računajući skandal sa Vioxx-om. To znači da su lijekovi u
ovoj državi 16400% smrtonosniji od terorizma. Opet
ponavljamo, ovo su umanjene brojke. Istinski broj smrtnih
slučajeva usljed konzumiranja lijekova iz apoteka, čini ih
32000% smrtonosnijim od terorizma. Međutim, opseg
naučno-istraživačkog rada Smrt od Medicine je još širi.
Konvencionalna medicina, uključujući nepotrebne hirurške
zahvate, rane nastale usljed dužeg ležanja i medicinske greške,
je 104700% smrtonosnija od terorizma. Pored svega toga, našoj
vladi ne pada na pamet da uloži novac u reformu zdravstvenog
sistema. Niko ne kaže da žrtve terorizma nisu važne ili da
terorizam nije svjetski problem. Međutim, postoje mnogo opasnije
stvari koje se lažno predstavljaju sigurnim i ispravnim, dok su
one istovremeno - smrtonosne. Korupcija u farmaceutskoj
industriji i zdravstvenom sistemu predstavlja danas mnogo veću
opasnost po zdravlje i dobrostanje ljudi, nego terorizam.
Ukoliko naša vlada stvarno želi da spasava ljudske živote, -
mnogo ljudskih života – onda mora posvetiti pažnju ovom
hemijskom ratu kojeg nam je objavila farmaceutska industrija.