G a l a k s i j a. c o m

Kontrola uma

- vrli novi svijet

 

preneseno iz magazina Nexus, br 12 (hrvatsko izdanje)

 
 

 

Prvi od dva nastavka

 

Nick Begich, dr. med. © 2005

Earthpulse Press, Inc.

PO Box 201393

Anchorage, Alaska 99520, USA

Web-lokacija:

http://www.earthpulse.com

Izvadak iz knjige

Earth Rising II: The Betrayal of

Science, Society and the Soul (2003)

 

Tehnologije za stimuliranje mozga i kontroliranje uma mogu biti korisne, ali one imaju mračnu stranu koju vojni i obavještajni planeri već desetljećima iskorištavaju.

 

Čini se da bi također bilo moguće proizvesti vrlo vjeran govor u ljudskom tijelu, što otvara mogućnost tajnih sugestija i psihološkog usmjeravanja... Tako bi bilo moguće «govoriti» izabranim protivnicima na način koji bi za njih bio izuzetno uznemirujuć.1

– Američko vojno zrakoplovstvo, Perspektive Novoga svijeta: Zračna i svemirska sila za 21. stoljeće1

 

Ideja da se mozak može natjerati da funkcionira na djelotvornijoj i usmjerivoj razini bila je predmet istraživanja znanstvenika, mistika, liječnika i drugih otkad čovječanstvo razmišlja o takvim stvarima. U posljednjem desetljeću, napredak u znanosti o mozgu počeo je donositi značajne rezultate. Rezultati istraživanja su zapanjujući, izazovni i, ako se zloupotrijebe, bit će zastrašujući. Ono što se od tih istraživanja u svakom slučaju može očekivati jest da će se nastaviti.

Ideja da na ljude mogu utjecati vanjski generatori signala koji stvaraju, na primjer, pulsirana elektromagnetska polja, pulsiranu svjetlost i pulsirane zvučne signale nije nova. Sljedeće informacije demonstriraju neke od mogućnosti i daju natuknice o potencijalima ove tehnologije. S pozitivne strane, istraživači na području svjetlosti i zvuka postižu golem napredak, uključujući rad na problemima s učenjem, poremećaju pažnje, oporavku od moždanog udara, ubrzanju učenja, ovisnosti o alkoholu i drogama te poboljšanju ljudskih sposobnosti. Istraživanja su pokazala da se na neka stanja mozga može utjecati na načine koji uzrokuju promjene u samom mozgu. Te promjene omogućuju pojedincima da utječu na određena stanja u umu i tijelu za koja se dosad mislilo da nisu pod našom izravnom kontrolom.

Vojska i ostale strane zainteresirane za takve stvari također su fokusirali veliku količinu istraživanja na ovo područje s ciljem unapređivanja sposobnosti vojnika uz istovremeno smanjenje sposobnosti neprijatelja.

Poznato je da su veliki koraci na području kontrole ponašanja danas mogući zahvaljujući sustavima koje razvijaju ili su razvile najsofisticiranije zemlje na planetu. Te nove tehnologije predstavljaju puno drugačiji pristup ratovanju, koji naša vlada opisuje kao dio “revolucije u vojnim poslovima”. Dok ove nove tehnologije nude mnogo vojnim planerima, široj populaciji nude još više. Njihova potencijalna primjena u vojne svrhe i u “očuvanju mira” stvara potrebu za otvorenom debatom o ovom novom području prikupljanja informacija, manipulacije i ratovanja. Najosnovnija etička pitanja u vezi s upotrebom ovih tehnologija nisu na odgovarajući način razmotrena.

U isto vrijeme dok se istražuju mogućnosti primjene u obrani i prikupljanju informacija, nezavisni istraživači potpuno su posvećeni traganju za pozitivnim primjenama ove tehnologije. Potencijali ove tehnologije, kao i svih tehnologija, veliki su i kao destruktivna i kao konstruktivna sila promjene. Uzbudljiva je ideja da se tjelesne i mentalne mogućnosti mogu povećati uz zaobilaženje onoga što je dosad bilo dug i naporan put do postizanja istih rezultata. Nastavak objavljivanja istraživanja u slobodnoj literaturi i poticanje konstruktivnih primjena od kritične je važnosti.

Za tehnologije stimuliranja sposobnosti mozga počeo sam se zanimati prije petnaestak godina. U to vrijeme bila su dostupna ograničena sredstva u usporedbi s onim što je danas moguće. Sada je moguće doći do svjetlosnih i zvučnih, elektrokranijalnih i biofeedback pomagala za korištenje u ovim istraživanjima. Osim toga, dostupni su i audio materijali za upotrebu s većinom ovih pomagala. Ti audio materijali mogu se koristiti za učenje jezika, mijenjanje ponašanja ili poboljšanje sposobnosti. Biofeedback strana ove nove tehnologije koristi se za treniranje ljudi u postizanju željenih stanja mozga radi optimalnih sposobnosti.

Korištenje svjetlosnih i zvučnih uređaja za stimuliranje aktivnosti mozga koja je pogodna za ubrzano učenje i opuštanje rastuće je područje zanimanja za mnoge osobe. Nadalje, upotreba ovih sredstava u spoju s biofeedbackom predmet je istraživanja koja se razvijaju velikom brzinom. Kombinacija tehnologija induciranja stanja mozga i biofeedbacka nudi uzbudljive mogućnosti. Utvrđeno je da uz ovu kombinaciju čovjek u nekoliko tjedana može naučiti namjerno mijenjati svoju moždanu aktivnost na način za koji majstorima zena treba dvadeset godina vježbe. Pokazalo se da neka djeca s poremećajem pažnje mogu naučiti regulirati svoje moždane valove tako da mogu uspješnije učiti bez lijekova. Dokazano je da se žrtve moždanog udara mogu brže oporaviti kada rade s praktikantima biofeedbacka mozga i ovim novim sredstvima.

Istraživanja nas također mogu puno naučiti o našoj sugestibilnosti u vezi s utjecajima koji djeluju na naše ponašanje. Temeljna poruka koja dolazi s ovom novom tehnologijom je potreba za osiguranjem od zloupotrebe. Također, prepoznavanje svakodnevne stimulacije koju svi primamo i učinaka unosa tih informacija na naše procese učenja postaju jasniji. Sugestibilnost ljudskih bića, posebno u stanju iscrpljenosti, iskorištavali su teroristi, kultovi i drugi u težnji za postizanjem vlastitih ciljeva. Pasivna sugestija radija i televizije dok ulazimo i izlazimo iz stanja polusna nešto je što uglavnom ne primjećujemo. Pasivne situacije učenja postaju još važnije kada razmislimo kako “primamo vijesti” u našem svakodnevnom životu. Sposobnost djelovanja na mišljenje, ponašanje i sposobnosti zaista je dvosjekli mač.

1980-e i 1990-e bile su fokusirane na izgradnju fizičkog tijela. U 21. stoljeću fokus će biti na izgradnji uma i usavršavanju mentalnih sposobnosti. Ideja uklapanja novih tehnologija u obrazovanje zanimljiva je, a također pokreće i pitanje tko će odlučivati što treba učiti. U međuvremenu, za one koje zanimaju takvi pothvati otvorene su nevjerojatne mogućnosti. Kontrola naših mentalnih funkcija ne razlikuje se od kontrole mišića u našim tijelima. Učenje kontroliranja i koordiniranja aktivnosti naših umova pokretat će naša tijela kroz puno produktivniji i ispunjeniji život. Nova sredstva mogla bi ponuditi upravo takve mogućnosti.

S druge strane, postoji pitanje potencijalne zloupotrebe i iskorištavanja znanosti. Vojni planeri, policijski dužnosnici i drugi sada traže tajne primjene ovih tehnologija za kontroliranje najmoćnijeg “procesora informacija” – Ljudskog bića.

 

MK-ULTRA

“Dr. Gottlieb, rođen 3. kolovoza 1918. bio je CIA-in stvarni ‘Dr. Strangelove’ – briljantni biokemičar koji je osmislio i predvodio MK-ULTRA, CIA-in najdalekosežniji program kontrole uma na vrhuncu hladnog rata. Iako je supertajni MK-ULTRA završen 1964, usavršena verzija pod imenom MK-SEARCH nastavila se – s Gottliebom na čelu – do 1972.”2

Tijekom ovog vremena, znatno zanimanje za kontrolu uma potaknula je sovjetska upotreba mikrovalova. 1988, «trideset pet godina nakon što su sigurnosni dužnosnici prvi put primijetili da Sovjeti mikrovalnim zračenjem bombardiraju američku ambasadu u Moskvi, američka vlada još nije definitivno utvrdila – ili ne želi otkriti – koja je svrha tih zraka».3 Američka vlada znala je što se događa. Sovjeti su bili razvili metodu ometanja suvislog razmišljanja ljudi i koristili su svoje znanje za djelovanje na diplomate u ambasadi Sjedinjenih Država u Moskvi.

1994. napravljen je izvještaj u vezi s programom MKULTRA koji je sadržavao sljedeće informacije:

«Tijekom 1950-ih i 1960-ih, CIA je pokrenula intenzivan program eksperimentiranja na ljudima uz primjenu droga, psiholoških i drugih sredstava, u potrazi za tehnikama kontrole ljudskog ponašanja za potrebe kontrašpijunaže i tajnih akcija.

«1973. CIA je namjerno uništila većinu MKULTRA dokumenata u vezi sa istraživanjima i testiranjem ljudskog ponašanja. 1977, agencija je razotkrila još neke spise o MKULTRA iz proračunskih i fiskalnih arhiva koji nisu bili zavedeni pod imenom MKULTRA. U tim dokumentima nalaze se detalji o preko 150 potprojekata koje je CIA financirala na ovom području, ali u to vrijeme nisu otkriveni nikakvi dokazi u vezi s primjenom zračenja.

«CIA je zaista istraživala upotrebu i učinke mikrovalova na ljudskim bićima kao odgovor na sovjetsko zračenje američke ambasade mikrovalovima. Agencija je zaključila da se to nalazi izvan djelokruga Savjetodavnog odbora.

«...Crkveni odbor otkrio je neke spise, ali je također primijetio da je praksa MKULTRA u to vrijeme bila da «ne vodi nikakve bilješke o planiranju i odobravanju programa testiranja'. ...Sam MKULTRA je tehnički završen 1964, ali dio njegovog rada bio je prebačen u Ured za istraživanja i razvoj (ORD) unutar Uprave za znanost i tehnologiju pod imenom MKSEARCH i nastavljen je kroz 1970-e.

«CIA je tijesno surađivala s vojskom u provođenju pokusa s LSD-om. Ta veza s vojskom važna je zato što je MKULTRA započet u isto vrijeme kad je predsjednik Wilson izdao svoju direktivu vojnim službama o etičkim smjernicama u pokusima na ljudima.

«Tijekom povijesti MKULTRA, CIA je sponzorirala brojne pokuse na ljudima bez njihovog znanja. Nakon smrti jednog takvog pojedinca (Frank Olson, vojni znanstvenik, dobio je LSD 1953. i počinio samoubojstvo tjedan dana kasnije), unutarnja CIA-ina istraga upozorila je na opasnosti od takvog eksperimentiranja. CIA je nastavila s ovom praksom barem još deset godina. Nakon što je u izvještaju glavnog inspektora 1963. preporučen prekid testiranja bez znanja subjekta, pomoćnik direktora za planiranje Richard Helms (koji je kasnije postao direktor CIA-e), nastavio je zagovarati tajna testiranja uz opravdanje da se 'pozitivna operativna sposobnost za upotrebu droga smanjuje zbog nedostatka realističnog testiranja. Uz povećanje znanja o najnovijim dostignućima, manje smo spremni držati korak sa sovjetskim napredovanjem na ovom polju.' ...Helms je prekid testiranja bez znanja subjekta pripisivao velikoj opasnosti od stvaranja neugodnosti za Agenciju, kao i 'moralnom problemu'. On je istaknuo da nije smišljena nikakva bolja tajna situacija od one koja je bila korištena, i da 'za moralni problem nemamo rješenja'.»4

Oni jesu imali rješenje za moralni problem eksperimentiranja na ljudima, ali su odlučili ignorirati ga, uništiti arhive, zatajiti istinu i nastaviti dalje sa svojim naporima. Ništa se nije promijenilo jer svaka od organizacija koje u tome sudjeluju, koristeći nacionalne zakone o sigurnosti, izbjegava otkrivanje informacija i odgovornost. Zapisi koji su uništeni sadržavali su dokaze koji su možda nužni da se neke od sudionika pošalje u zatvor zbog društvene verzije modificiranja ponašanja. Još jednom, nitko nije odgovarao za ove postupke i nikada nisu priznata prava pojedinaca oštećenih ovim pokusima.

 

Ratovi za um

«Po prvi put u nekih 500 godina, počela je znanstvena revolucija koja će iz temelja promijeniti svijet u istoj mjeri kao što su to učinili renesansa i prosvjetiteljstvo. Nekoliko izvanrednih novih postignuća u znanosti vode ljude brzo i duboko u područja koja će imati duboke implikacije po budućnost.»5

Jedno od tih područja je kontrola ljudskog uma. Pitanja koja okružuju modificiranje ponašanja, kontrolu uma i informacijsko ratovanje postaju kristalno jasna dok otkrivamo činjenice.

Sljedeći tekst izvađen je iz novog vojnog dokumenta, «Informacijska revolucija i budućnost vojnog zrakoplovstva» pukovnika Johna A. Wardena III iz Američkog vojnog zrakoplovstva, koji pojašnjava njihov stav o ovom novom području istraživanja, zauzimajući puno drugačiji smjer od onog gore navedenog:

«Trenutno, u dosad nezabilježenim globalnim razmjerima, proživljavamo tri simultane revolucije, od kojih bi svaka bila više nego dovoljna da nas šokira i destabilizira. Prva revolucija, geopolitička revolucija, donosi jednu dominantnu silu u svijetu po prvi put od pada Rima. Ovoj situaciji svojstvene su izvanredne mogućnosti, kao i zamke. Nažalost, ne postoji nitko tko bi imao iskustvo iz prve ruke o načinu ponašanja u takvom svijetu s jednom dominantnom silom.

«Druga revolucija, o kojoj je već bilo puno rasprava, jest informatička revolucija. Kao što su drugi već spomenuli, ona neumoljivo napreduje u tandemu s Mooreovim zakonom o snazi računala. Međutim, ono što ju prati nije stvaranje novih ideja i tehnologija, nego također eksponencijalan rast brzine širenja informacija, a to je za nas od izvanredne važnosti. Ključan dio ove informacijske revolucije ima strahovit učinak na konkurenciju. Tvrtka koja je predstavila nov proizvod prije deset godina mogla je računati na vjerojatno pet godina vremena prije nego što bi se morala ozbiljno pozabaviti konkurencijom sa sjedištem u inozemstvu. Danas ste sretni ako možete računati na pet mjeseci ili čak pet tjedana prije nego što se suočite s inozemnim konkurentom. U današnjem svijetu, uspjeh jednostavno zahtijeva brzo uzastopno uvođenje novih proizvoda ili vojnih sustava. Danas uspjeh postižu organizacije koje iskorištavaju informacije skoro trenutno, dok je neuspjeh skoro sigurna sudbina organizacija koje pokušavaju ekonomizirati s idejama ili ih skrivati. Stvar je vrlo jednostavna – iskoristite ideju ili ćete ju izgubiti.

«Treća revolucija, koja je nešto složenija, je vojna/tehnološka revolucija, koju na nekim mjestima zovu i revolucijom u vojnim poslovima. Uvjeren sam da je to prva vojno-tehnološka revolucija ikad, jer sada po prvi put imamo koncepcijski drugačiji način vođenja rata. Sada možemo voditi paralelne ratove. U prošlosti, komunikacijska i oružana tehnologija ograničavale su nas na serijsko ratovanje. To mijenja gotovo sve.

«Kontrola bioloških procesa: Ako pogledamo u budućnost, čini se vjerojatnim da će ova nacija biti uključena u brojne konflikte u kojima će se naše vojne snage sve češće nalaziti u situacijama u kojima primjena punih snaga naše vojne sile neće biti izvediva. Bit ćemo u bliskom kontaktu s neprijateljskim stanovništvom u situacijama gdje će primjena nesmrtonosne sile biti taktički ili politički poželjnija. Čini se vjerojatnim da postoje brojna fizikalna sredstva koja mogu aktivno, ali uglavnom benigno, ometati ili djelovati na biološke procese u protivniku na način koji će našim oružanim snagama pružiti mogućnost kontrole tih protivnika bez velikih gubitaka života ili imovine. Ta fizikalna sredstva mogla bi uključivati akustična polja, optička polja, elektromagnetska polja i njihove kombinacije. Ovaj dokument bavit će se samo mogućnošću fizikalne regulacije bioloških procesa korištenjem elektromagnetskih polja.

Do sredine 21. stoljeća doći će do doslovne eksplozije znanja na području neuroznanosti. Do tada ćemo imati jasno razumijevanje načina na koji ljudski mozak radi, kako zaista kontrolira razne tjelesne funkcije i kako se njime može manipulirati (i u pozitivnom i u negativnom smislu). Zamisliv je razvoj izvora elektromagnetske energije čiji se output može pulsirati, oblikovati i fokusirati, i koji se može primijeniti na ljudsko tijelo na način koji će spriječiti voljne pokrete mišića, kontrolu emocija (a time i postupaka), izazivati san, prenositi sugestije, ometati kratkoročno i dugoročno pamćenje, stvarati setove iskustava i brisati setove iskustava. To će otvoriti vrata za razvoj nekih novih mogućnosti koje se mogu koristiti u oružanim sukobima, situacijama s teroristima/taocima te u obuci. Oko ovog koncepta mogu se razviti nova oružja koja nude mogućnost kontrole protivnika bez pribjegavanja smrtonosnim situacijama ili slučajnih žrtava. To bi omogućilo značajan napredak u mogućnostima naših specijalnih snaga.

«Početni pokusi trebali bi biti usredotočeni na interakciju elektromagnetske energije i neuromišićnih spojeva uključenih u voljnu kontrolu mišića. Teorije treba razviti, modelirati i testirati u eksperimentalnim uvjetima. Rana testiranja korištenjem in vitro kultura stanica živčanih mreža mogla bi omogućiti fokusiranje na određenija testiranja na nedirnutim životinjama. U slučaju uspjeha, moguće je zamisliti oružje koje bi protivnika onemogućilo u poduzimanju bilo kakvih smislenih postupaka koji uključuju više motoričke sposobnosti (npr. korištenje oružja, upravljanje sustavima za praćenje). Mogućnost stvaranja oružja za postizanje ovih učinaka kada se usmjeri na individualan cilj razumna je, dok se mogućnost stvaranja oružja djelotvornog protiv masa čini nešto udaljenijom. Upotreba takvih uređaja u zatvorenom prostoru protiv više meta (talačka situacija) mogla bi biti teža od sustava s jednom metom, ali je vjerojatno izvediva.

«Također se čini mogućim proizvesti vrlo vjeran govor u ljudskom tijelu, što otvara mogućnost tajnih sugestija i psihološkog usmjeravanja. Kada mikrovalni puls velike snage u gigahercnom rasponu pogodi ljudsko tijelo, dolazi do vrlo malih temperaturnih perturbacija. To se povezuje s naglim širenjem blago zagrijanog tkiva. To širenje događa se dovoljno brzo da stvori zvučni val. Ako se koristi pulsni tok, trebalo bi biti moguće stvoriti unutarnje akustično polje u rasponu od 5-15 kiloherca, što je čujno. Tako bi bilo moguće «govoriti» izabranim protivnicima na način koji bi za njih bio izuzetno uznemirujuć.

«U usporedbi s gore iznesenom raspravom, koncept utiskivanja seta iskustava vrlo je spekulativan, ali usprkos tome vrlo uzbudljiv. Moderna teorija o elektromagnetskom raspršivanju otvara mogućnost da ultrakratko pulsno raspršivanje kroz ljudski mozak može izazvati reflektiranje signala koji se mogu koristiti za stvaranje pouzdane procjene uzbuđenosti središnjeg živčanog sustava. Koncept iza ovog 'EEG-a na daljinu' je raspršivanje akcijskih potencijala ili grupa akcijskih potencijala u glavnim dijelovima središnjeg živčanog sustava. Pod pretpostavkom da ćemo naučiti kako se naše vještine zapisuju i čitaju, moglo bi biti moguće odvesti ovaj koncept korak dalje i duplicirati set iskustava u nekom drugom pojedincu. Perspektiva stvaranja 'bio sam-napravio sam' baze znanja mogla bi omogućiti revolucionarne promjene u našem pristupu specijaliziranoj obuci. Kako se to može postići i čak može li se uopće postići važne su nepoznanice [sic]. Posljedice uspjeha bile bi nezamislive!»6

Ovaj izvještaj bio je predviđanje za godinu 2020. Međutim, u stvarnosti ove tehnologije već postoje, i postoje brojni patenti u dostupnoj literaturi koji jasno pokazuju kakve su mogućnosti. Ova istraživanja nisu nova, započeta su još 1950-ih.

«Nova klasa oružja, temeljena na elektromagnetskim poljima, dodana je mišićju vojnog organizma. Doktrina C3I [zapovijedanje, kontrola, komunikacije i obavještajne službe] još uvijek raste i širi se. Čini se da bi vojska mogla biti u stanju potpuno kontrolirati umove civilnog stanovništva.»7

Djelovanje vojske po civilnom stanovništvu predstavlja važan otklon od njene povijesti. U prošlosti je vojska koristila uvjeravanje pomoću istinitih informacija umjesto namjernog obmanjivanja i manipuliranja umom radi pridobivanja stanovništva.

«Trenutno razmatrani koncept mamca i obmane sastoji se u daljinskom izazivanju osjećaja buke u glavi ljudi njihovim izlaganjem pulsiranim mikrovalovima niske snage. Kad se ljude osvijetli ispravno moduliranim mikrovalovima niske snage, oni izvještavaju o senzacijama kao što su zujanje, klikanje ili pištanje koje kao da dopiru (bez obzira na položaj osobe u polju) iz glave ili neposredno iza glave. Fenomen se javlja [sic] pri prosječnim gustoćama snage od samo par mikrovata po kvadratnom centimetru s frekvencijama od 0,4 do 3.0 GHz. Pravilnim izborom karakteristika pulsiranja, moguće je stvoriti razumljiv govor. Prije nego što se ta tehnika može proširiti i upotrijebiti u vojne svrhe, potrebno je razviti razumijevanje osnovnih principa. Takvo razumijevanje nije potrebno samo radi optimiziranja primjene koncepta za operacije kamuflaže, mamljenja i obmanjivanja, nego je potrebno za pravilnu procjenu sigurnosnih faktora kod takvog izlaganja mikrovalovima.»8

Stvarno testiranje nekih sustava dokazalo je «da pokreti, osjeti, emocije, želje, ideje i razni psihološki fenomeni mogu biti inducirani, inhibirani ili modificirani električnim stimulacijama određenih dijelova mozga. Te činjenice izmijenile su klasičan filozofski koncept da je um izvan eksperimentalnog dosega.»9

Prvo šire zanimanje za temu kontrole uma u mainstreamu vojnih trustova mozgova pojavilo se nakon Korejskog rata, kada su vraćeni ratni zarobljenici počeli pokazivati značajne promjene ponašanja. 1956. je u kongresni zapisnik Sjedinjenih Država uneseno sljedeće:

«Izvještaji o tretiranju američkih ratnih zarobljenika u Koreji potaknuli su širenje raznih popularnih pogrešnih shvaćanja, od kojih je najpoznatije 'pranje mozga'. Sam izraz pobudio je maštu javnosti i koristi se, vrlo slobodno, za opisivanje bilo kakvog djela koje su komunisti počinili protiv nekog pojedinca. Stvarno 'pranje mozga' je dugotrajan psihološki proces, koncipiran tako da izbriše prošla uvjerenja i koncepte pojedinca i zamijeni ih novima. To je izuzetno prisilna praksa koja je nespojiva s univerzalno prihvaćenom medicinskom etikom. U procesu 'pranja mozga', napori većeg broja ljudi usmjereni su protiv pojedinca. Da bi ovaj postupak bio uspješan potrebno je, između ostalog, da je pojedinac potpuno izoliran od normalnog druženja i okoline.»10

Etičke implikacije nisu se promijenile, ali se mijenjao stav vojske prema etici kako je ona stjecala znatne mogućnosti na ovim područjima. «Psihološko ratovanje postaje sve važnije za američke snage dok se one upuštaju u akcije očuvanja mira. 'Na području psiholoških operacija, uvijek nastojimo graditi na našim postojećim tehnologijama, tako da je velik dio toga u razvoju', kaže [vojni planer] Holmes. 'Od presudne je važnosti da spremno pratimo razvoj tehnologije.»11 Iskušenje uplitanja u pokuse na ovom području sada je nadjačalo obzire prema etici.

Jedan ruski vojni članak ponudio je nešto drugačije gledište na problem, tvrdeći da se «čovječanstvo nalazi na rubu psihotroničkog ratovanja» s fokusom na umu i tijelu.11a Ta «psihotronička» oružja namijenjena su kontroliranju ili mijenjanju psihe, ili za napad na razne osjetilne sustave i sustave za obradu podataka u ljudskom organizmu. U oba slučaja, cilj je omesti ili uništiti signale koji u normalnim okolnostima održavaju tijelo u ravnoteži.

Prema direktivi američkog ministarstva obrane (S-3600.1, 9. prosinca 1996), «informacijsko ratovanje» definira se kao «informacijska operacija koja se provodi u vrijeme krize ili sukoba radi postizanja ili pospješivanja određenih ciljeva nad određenim protivnikom ili protivnicima». «Informacijska operacija» se u istoj direktivi definira kao «akcija koja se poduzima radi djelovanja na protivničke informacije i informacijske sustave». Ti «informacijski sustavi» leže u središtu napora oko modernizacije američkih oružanih snaga i očituju se kao hardver, softver, komunikacijske sposobnosti i visoko obučeni pojedinci.

Informacijsko ratovanje teži ignoriranju uloge ljudskog tijela kao procesora informacija ili podataka u toj utrci za dominacijom, osim u onim slučajevima u kojima se logika ili racionalno razmišljanje pojedinca mogu narušiti dezinformiranjem ili obmanjivanjem... Pa ipak, tijelo može biti ne samo prevareno, manipulirano ili dezinformirano, nego i isključeno ili uništeno – baš kao bilo koji drugi sustav obrade podataka. «Podaci» koje tijelo prima iz vanjskih izvora, kao što su valovi elektromagnetski, vrtložni ili zvučni energetski valovi, ili stvara kroz vlastite električne ili kemijske podražaje, mogu biti manipulirani ili izmijenjeni, baš kao što se mogu izmijeniti podaci (informacije) u bilo kojem hardverskom sustavu. Ako je najvažniji cilj informacijskog ratovanja proces ovisan o informacijama, «bilo ljudski ili automatizirani», tada definicija implicira da se ljudsko procesiranje bilo unutarnjih ili vanjskih signala može jasno smatrati aspektom informacijskog ratovanja.12

U puno širim okvirima, o upotrebi kontrole uma razmišljao je još 1969. bivši znanstveni savjetnik predsjednika Johnsona. «Gordon J. F. Macdonald, geofizičar koji se specijalizirao za probleme ratovanja, napisao je da precizno tempirani, umjetno izazvani udari 'mogu dovesti do obrasca oscilacija koji stvaraju relativno visoke razine snage na određenim regijama na Zemlji... Na taj način, mogao bi se razviti sustav koji bi ozbiljno narušio moždane sposobnosti vrlo velikih populacija u odabranim regijama kroz duže razdoblje...'»13 Ta mogućnost danas postoji kroz upotrebu sustava koji mogu stimulirati ionosferu tako da ona vraća pulsirani (modulirani) signal koji, kod prave frekvencije, može zamijeniti normalne moždane funkcije. Zamjenom prirodnog pulsiranja mozga pokreću se kemijske reakcije koje mijenjaju emocionalno stanje ciljanih populacija.

 

Podsvjesne poruke i komercijalna upotreba

Jedno od područja u kojima se primjenjuje ova nova tehnologija su sustavi za odvraćanje kradljivaca robe iz trgovina, gdje se koristi zvuk ispod dosega sluha. «Japanski čuvari trgovina puštaju CD-ove s porukama usmjerenim na podsvijest, kako bi suzbili impulse sve brojnijih kradljivaca. Na CD-ovima za kontrolu uma snimljena je popularna glazba ili zvukovi oceanskih valova s kodiranim glasovima na sedam jezika... koji upozoravaju da će svatko koga uhvate u krađi biti prijavljen policiji.»14

Razvijen je određen broj uređaja koji utječu na ponašanje na taj način, i izdani su patenti. Sljedeći sažeci izvađeni su iz nekih od ovih patenata koji se odnose na audio i video programiranje – samo što smo ovaj put mi taj program:

«Sustav auditivnog podsvjesnog programiranja uključuje koder podsvjesnih poruka koji generira sigurnosne tonove na stalnoj frekvenciji i kombinira ih sa signalom podsvjesne poruke radi stvaranja kodiranog signala podsvjesne poruke koji se snima na audio vrpcu ili tome slično. Odgovarajući dekoder/mikser priključuje se kao dio konvencionalnog stereo sustava korisnika i kao input prima audio program i kodiranu podsvjesnu poruku po izboru korisnika.»15

«Ambijentalni zvučni signali iz zone za kupovinu unutar trgovine prate se i unose u sklop za obradu signala koji stvara kontrolni signal koji se mijenja s varijacijama amplituda praćenih zvučnih signala. Kontrolni sklop prilagođava amplitudu zvučne podsvjesne poruke protiv krađe tako da ona raste s rastom amplitude praćenog zvučnog signala i smanjuje se sa smanjenjem amplitude praćenog zvučnog signala. Ta podsvjesna poruka kontrolirane amplitude može se miksati s pozadinskom glazbom i odašiljati u zonu za kupovinu.»16

«Podaci koje treba prikazati kombiniraju se s kompozitnim video signalom. Podaci se spremaju u memoriju u digitalnom obliku. Svaki bajt podataka sekvencijski se iščitava radi utvrđivanja: učestalosti ponavljanja podatka prema pulsu sinkronizacije slika video signala; lokacije podatka unutar video slike prema pulsu linijske sinkronizacije video signala; i lokacije prikaza podatka unutar video slike prema informaciji o položaju.»17

«Ovaj izum je kombinacija generatora podsvjesnih poruka koji korisnik može u potpunosti programirati za upotrebu s TV prijemnikom. Generator podsvjesnih poruka povremeno prikazuje poruke koje je zadao korisnik u normalnom televizijskom signalu u određenom trajanju. To pojedincu omogućuje da upotrijebi kombinaciju podsvjesne i svjesne terapije dok gleda televiziju.»18

Navedene točke mogu se činiti pomalo kompliciranim; međutim, moguće ih je sažeti. Svrha tih patenata je da pruže način za skrivanje poruka u video ili audio formatima, maskirajući bilo koju sugestiju koju programer želi uputiti. Te vrste poruka zaobilaze svjesni um i osoba koja ih prima ponaša se u skladu s njima; aktivni um ih ne razvrstava. Iako se ove tehnologije razvijaju za osobnu upotrebu i sigurnosne mjere, razmislite o mogućnostima zloupotrebe od strane komercijalnih interesnih grupa, gdje bi poruka mogla biti «kupuj, kupuj, kupuj», «više pij, ne brini», ili neka druga sebična poruka. Da li bi te sustave trebalo regulirati? Tko bi to trebao raditi i pod kojim uvjetima?

 

Novi standardi u definiranju sjećanja

«Nevada je trenutno jedina država koja dopušta svjedočenje osobe koja je bila podvrgnuta hipnozi. Od 1. listopada 1997, sudovi koji rješavaju civilne i kriminalne slučajeve mogu uzeti hipnotički osvježeno svjedočenje, pod uvjetom da svjedok, ako je maloljetnik, ima informirani pristanak roditelja ili skrbnika, i da je osoba koja obavlja hipnozu nešto od sljedećeg: zdravstveni radnik, klinički socijalni radnik licenciran u skladu sa 641B dopunjenog statuta Nevade, ili nepristrani istražitelj.»19

Problemi u vezi s dokazivanjem sigurno će postati kompleksniji s napredovanjem tehnologije. Dođe li dan kada ćemo moći promijeniti ili potpuno izmijeniti sjećanje, što ćemo tad? Kako ćemo razlikovati stvarno od nestvarnog? Kakav će biti utjecaj na težinu dokaza u sudovima i «razumnu sumnju» koja se na njih odnosi?

Opet, nastajanje nove tehnologije treba prvo biti priznato kao stvarno da bi se mogli stvoriti zakoni i sustavi za kontrolu zloupotrebe. Pomislite koliko je trebalo sudovima da uopće priznaju hipnoterapiju kao važeću znanost. Nadajmo se da nećemo morati toliko čekati da zakonodavna tijela preuzmu inicijativu za rješavanje ovih pitanja.

 

Zvučni efekti

Ovaj odlomak otvara duboka pitanja. Je li moguće, s udaljenosti, mozgu neke osobe poslati signal koji će izazvati specifične zvukove, glas ili druge informacije koje se mogu razumjeti? Je li moguće prenijeti zvuk tako da samo ciljana osoba može čuti «glas u glavi», a da nitko drugi ne čuje ništa? Je li moguće izmijeniti emocije neke osobe upotrebom elektromagnetskih uređaja na daljinu? Odgovor na svako od ovih pitanja je glasno «Da!» Stanje znanosti nadmašilo je čak i najoptimističnija predviđanja, i mogućnosti su sada tu.

Vojna literatura sugerira da je to moguće. Niz pokusa, patenata i nezavisnih istraživanja potvrđuje da ova tehnologija danas postoji. Dajući izjavu kao svjedok pred Europskim parlamentom 1988. demonstrirao sam rad jednog takvog uređaja, zapanjivši prisutne. Taj konkretni uređaj zahtijevao je tjelesni kontakt kako bi mogao raditi i bio je star skoro četrdeset godina. To područje istraživanja je jedno od najvažnijih, jer ukazuje na vrhunsko oružje za političku kontrolu: sposobnost da se informacije usade izravno u ljudski mozak, zaobilazeći sve normalne mehanizme za filtriranje.

1995, američko ministarstvo obrane objavilo je ugovor, «Komuniciranje putem mikrovalnog zvučnog efekta; Agencija koja sklapa ugovor: Ministarstvo obrane; SBIR broj ugovora: F41624-95-C-9007». Ova tehnologija, koja bi se koristila za izravno komuniciranje s vojnim osobljem, opisana je kako slijedi:

«Naslov: Komuniciranje putem mikrovalnog zvučnog efekta

«Opis: Opisana je inovativna i revolucionarna tehnologija koja nudi sredstva radiofrekvencijsku (RF) komunikaciju s niskom vjerojatnošću prisluškivanja. Izvedivost koncepta utvrđena je i korištenjem laboratorijskog sustava niskog intenziteta i RF odašiljača visoke snage. Moguće su brojne vojne primjene na području traganja i spašavanja, sigurnosti i specijalnih operacija.»20

Izvedivost nije samo demonstrirana u laboratoriju, nego i na terenu pomoću radiofrekvencijskog nosača. U slučaju Zaljevskog rata, oduvijek smo slutili da razlog masovne predaje Iračana nije bilo intenzivno bombardiranje, nego to što su bili pogođeni novim «nesmrtonosnim» sustavima koji su stvarali strah, a možda i nešto gore. Naše istraživanje otkrilo je izvještaje koji sada potvrđuju naša nagađanja kao činjenicu.

«Ono što je 'Glas Zaljeva' počeo emitirati, zajedno s molitvama iz Kurana i svjedočenjima iračkih zatvorenika s kojima se dobro postupalo, bile su precizne informacije o jedinicama koje će biti bombardirane svakoga dana, zajedno s novom, nečujnom psihološkom tehnikom koja je inducirala misli o velikom strahu u umu svakog vojnika...»21

Danas to ima velikog smisla, uz sve što smo saznali o oružjima za kontrolu uma.

«Međutim, prema izjavama koje su dali zarobljeni i prebjegli irački vojnici, najrazornije i po moral najpogubnije programiranje bila je prva vojna upotreba novog, visokotehnološkog tipa podsvjesnih poruka na ultravisokoj frekvenciji za koje se koristi naziv 'Nečujni zvuci' ili 'Nečujne podsvjesne poruke'.»22

Upotreba ovih novih tehnika, vjerujemo, išla je puno dalje od injektiranja straha i mogla je uključivati snažnije generatore signala koji su uzrokovali druge simptome koje je svijet mogao vidjeti, uključujući glavobolju, krvarenje iz nosa, dezorijentaciju i mučninu – što su sve moguće posljedice upotrebe takozvanog nesmrtonosnog oružja. Preostaje pitanje: Koriste li oni još uvijek tehnike poput elektronskih koncentracijskih logora radi kontrole stanovništva? Je li to jedan od načina na koje će moderne vlade pacificirati odmetnute nacije?

Razvoj tehnologije slijedio je lako prativu povijest koja je započela ranih 1960-ih na vrhuncu hladnog rata. 1961, dr. Allen Frey je napisao: «Naši dosadašnji podaci pokazuju da ljudski slušni sustav može reagirati na elektromagnetsku energiju barem u jednom dijelu radiofrekvencijskog (RF) spektra. Nadalje, ta reakcija je trenutna i događa se pri niskim gustoćama snage, gustoćama koje su daleko ispod potrebnih za biološko oštećenje. Na primjer, učinak je bio izazvan s 1/60 gustoće snage standardne maksimalne sigurne razine za neprekidno izlaganje.»23

Ovo opažanje imalo je nevjerojatne posljedice zato što je značilo da unutar određenih raspona RF može stvarati zvuk u mozgu osobe na razinama koncentracije energije koje se smatraju premalim da bi bile značajne.

Kasnije te godine izdan je patent Henryu K. Puharichu i Josephu L. Lawrenceu u kojem je, između ostalog, pisalo: «Izum je usmjeren na sredstva za pomoćnu slušnu komunikaciju, korisnu za poboljšanje sluha, na primjer, i konkretnije se odnosi na nove i poboljšane sustave za pomoćnu slušnu komunikaciju djelovanjem na prijenos zvučnog signala kroz zubnu strukturu i facijalni živčani sustav korisnika.»24 Taj primitivan uređaj stvarao je signal koji se mogao čuti u mozgu induciranjem vibracije koja se prenosi kroz kost do unutarnjeg uha, odakle se onda prenosi do mozga putem živčanog sustava. Puharich je nastavio istraživati u tom smjeru, i prijavio je još jedan patent 1965.25 Oba ova izuma tražila su fizički kontakt s glavom subjekta.

Do 1962. dr. Allan Frey postigao je napredak u svom radu, i bio je u stanju stvarati zvuk s određene udaljenosti od subjekta, koristeći pulsirani (modulirani) radijski odašiljač. «Upotrebom ekstremno niske prosječne gustoće snage elektromagnetske energije, inducirano je opažanje zvuka kod normalnih i gluhih ljudi. Učinak je induciran na udaljenosti od nekoliko stotina stopa od antene u trenutku kada je odašiljač uključen, i predstavlja funkciju nosive frekvencije i modulacije.»26

Ta istraživanja bila su prvi pokušaji «uštimavanja» s mozgom ljudskog bića na isti način na koji se radijski prijemnik «uštimava» s postajom. Korištena je ista energija; samo se radilo o različitoj frekvenciji s blagom vibracijom (modulacijom) na nosivom valu koji je predao signal.

1968. G. Patricku Flanaganu izdan je patent za uređaj koji je također zahtijevao fizički dodir s kožom subjekta. «Ovaj izum odnosi se na elektromagnetsko pobuđivanje živčanog sustava sisavaca. Točnije, radi se o metodi i uređaju za pobuđivanje živčanog sustava osobe elektromagnetskim valovima koji su u stanju izazvati da ta osoba postane svjesna informacije prenesene elektromagnetskim valovima.»27

Taj izum bio je bitno drugačiji od onoga što su drugi dotad izumili, jer je ovaj uređaj zapravo kroz živčani sustav slao do mozga čist, čujan signal.

Uređaj je mogao biti postavljen bilo gdje na tijelu, i jasan glas ili muzika pojavili bi se u glavi subjekta. To je bio nevjerojatan uređaj, a zapravo je izumljen još kasnih 1950-ih. Bile su potrebne godine da se ispitivače patenata uvjeri da on radi. Prvi patent izdan je tek nakon dramatične demonstracije rada uređaja na gluhom zaposleniku američkog patentnog ureda.

1972. G. Patricku Flanaganu izdan je drugi patent nakon što ga je vojska držala u tajnosti od 1968. Taj uređaj bio je puno djelotvorniji utoliko što je pretvarao valni oblik govora u «kvadratni val konstantne amplitude u kojem su prijelazi između amplitudnih ekstrema razmješteni tako da prenose govornu informaciju».28

Time je utvrđen kôd modulacije ili tempo potreban za djelotvoran prijenos na živčani sustav gdje signali mogu biti poslani do mozga i dekodirani kao zvuk na isti način na koji se dekodira normalan zvuk. Rezultat je bio jasan i razumljiv zvuk.

Nastavlja se u sljedećem broju...

 

O autoru:

Nick Begich, dr. med, radi kao izvršni direktor Lay instituta za tehnologiju, neprofitne korporacije sa sjedištem u Teksasu (njegovi sažeci istraživanja i popis literature mogu se pronaći na http://www.layinstitute.org). Također je izdavač i suvlasnik Earthpulse Press Inc., sa sjedištem u Aljasci.

Dr. Begich je najstariji sin pokojnog člana američkog Kongresa Nicka Begicha starijeg i političke aktivistice Pegge Begich. U Aljasci je dobro poznat po svojim vlastitim političkim aktivnostima, i po dvaput je bio izabran za predsjednika Aljaške učiteljske federacije i Vijeća za obrazovanje Anchoragea. Veći dio svog odraslog života bavio se nezavisnim istraživanjem u znanosti i politici. Begich je doktorirao tradicionalnu medicinu na Otvorenom međunarodnom sveučilištu za komplementarnu medicinu u studenom 1994. Također je radio i kao plemenski administrator i seoski planer za Tradicionalno vijeće sela Chickaloon, federalno priznato pleme nacije Athabascan indijanaca iz Aljaske.

Zajedno s Jeane Manning napisao je Angels Don't Play This HAARP: Advances in Tesla Technology. S pokojnim Jamesom Roderickom napisao je Earth Rising – The Revolution: Toward a Thousand Years of Peace i Earth Rising II – The Betrayal of Science, Society and the Soul. Njegova nova knjiga o kontroli uma izaći će iz tiska početkom 2006.

Dr. Begich je objavljivao članke o znanosti, politici, zdravlju i obrazovanju. Ugledan je predavač, a predavao je širom SAD-a i u još 19 zemalja. Pojavio se kao gost na tisućama radijskih emisija, izvještavajući o svojim istraživačkim aktivnostima koje obuhvaćaju pitanja vezana uz nove tehnologije, zdravlje i znanost o Zemlji. Također se pojavio na desecima televizijskih dokumentaraca i drugih programa širom svijeta, uključujući BBC-TV, CBC-TV i TeleMundo. Dr. Begich je svjedočio kao vještak i govornik pred Europskim parlamentom, za Svjetsku organizaciju zakonodavaca, za Uravnoteženi okoliš (GLOBE) i mnoge druge grupe. Također je bio govornik na Nexusovim konferencijama u Amsterdamu i Brisbaneu, i pisao je članke za Nexus, od kojih je prvi bio razotkrivanje o HAARP-ovom postrojenju na Aljasci.

Dr. Begich oženjen je Shelah Begich-Slade i ima petero djece. Živi nešto sjevernije od Anchoragea u mjestu Eagle River, Aljaska, SAD. Može ga se kontaktirati preko njegove web-lokacije, http://www.earthpulse.com.



nastavak: Drugi dio
 

  

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta