Ko smo mi?

B. P.

 

 

Čini se da na ovoj planeti imamo najmanje dvije vrste bića u ljudskim tijelima od kojih se obje ne mogu nazivati istinskim ljudskim bićima?! Dakle, postoji mogućnost da imamo ljudska bića i ne-ljudska bića, mada i jedni i drugi mogu manje-više isto da izgledaju.  Postoji i dosta indikacija koje ukazuju na to da ne-ljudska bića uspješno glume ljudska bića i može se reći da odavno vladaju ovom planetom dok su normalna ljudska bića držana u određenom stanju mentalne kontuzije. S obzirom da oni prvi nameću trendove i uspostavljaju kulturu življenja, odnosno, cjelokupan sistem života na ovoj planeti, normalnim ljudskim bićima ostaje da se prilagode tome koliko god su oni to u stanju.  Tako imamo i jednu situaciju koju je ruski metafizičar Gurđijev opisao u smislu da - većina ljudskih bića provede cijeli svoj život u jednom snu, neki od njih se u tom svom snu mogu baviti i naukom, dok drugi mogu čak pisati i knjige. A takođe je govorio i to da - kad bi ljudi znali koliko „živih mrtvaca“ (ljudi bez duše) upravlja njihovim životima, užasnuli bi se toliko da bi se razbježali na sve strane. Oni od nas koji su malo dublje ispitali situaciju na terenu, mogli su primjetiti kako postoji jedna velika mogućnost da je Gurđijev bio u pravu.  Dakle, sa fizičke tačke gledišta, razlika između jednih i drugih gotovo da ne postoji, dok se sa metafizičke tačke gledišta može bukvalno reći da je osnovna razlika između njih u tome što jedni posjeduju dušu dok drugi ne. Dakle, istinsko ljudsko biće bi se pored tijela kao fizičke komponente sastojalo od još 3 druge komponente, što podrazumijeva komponente Uma, Duha i Duše, dok ne-ljudska bića imaju samo tijelo, um i duh. Stoga u ovoj kontrolisanoj realnosti imamo duh-ovnost jer nju imaju i vanzemaljci, te nam je kao takvu i diktiraju ali nemamo duš-evnost!? (Kod ljudskog bića svaka komponenta ima jednaku važnost i nijednu ne bi trebalo diskriminirati ili pasivizirati!)  Od duše dolazi osjećaj humanosti što je jedna od osnovnih karakteristika istinskog ljudskog bića. Ne-ljudska bića koja nemaju taj osjećaj po svojoj prirodi, mogu samo da imitiraju humanost sa manje ili više uspjeha. Takvi će čak osnivati i humanitarne fondove za pomoć gladnima, ovima ili onima, međutim, kad malo detaljnije ispitamo kako ti fondovi funkcionišu, primjetićemo da oni zadržavaju za sebe po zakonskom osnovu čak i do 95% skupljenog novca.  Svaki pojam u ovoj realnosti može se izvitoperiti, pa tako i humanost. Odatle i potreba za uvođenjem tzv. Orvelovskog jezika od strane ne-ljudskih bića kako bi se uz pomoć pozitivnih pojmova lakše kamuflirale, pa čak i promovisale ne-ljudske aktivnosti. Na primjer, čak se i bombardovanje naroda neke zemlje kako bi se ostvarila kontrola nad njenim prirodnim bogatstvima, može nazvati humanitarnom intervencijom i to će se sasvim uredno racionalizovati od strane čovječanstva jer je stvar preko kontrolisanih medija predstavljena kao svrgavanje nekog opasnog diktatora i uvođenje demokratije.   Isti takvi će nas bombardovati kojekakvim slikama stradanja delfina i kitova i svojim naporima za njihovo spašavanje, dok će istovremeno na ovoj planeti hiljade ljudi dnevno stradati usljed ratova i gladi. Naravno, takvih primjera „humanosti“ imamo bezbroj, te je stoga razumljiva i ona izreka: „od onoga što na ovoj planeti prolazi kao racionalno, ostatku univerzuma se diže kosa na glavi.“ Ratovi, sumanutost i bezumlje Oni koji su se uspjeli imalo izdići iz „mentalnog zatvora“ mogli su primjetiti da u svakom međuljudskom konfliktu imamo sukob između najmanje dvije grupe ljudi od kojih je jedna programirana - ’vako, a druga - ’nako. Naravno, religijski i nacionalni mentalni programi su najviše zastupljeni među ljudskom populacijom. Pored toga što su dizajnirani tako da čovjeka drže u poniznosti u odnosu na autoritete odozgo, da mu modifikuju način razmišljanja i percepciju, i da ga spriječe da ostvari istinsku individualnost, oni ga takođe sprječavaju da uvidi da su sva normalna ljudska bića u suštini ista (samo su različito programirana). Ideologije su takođe mentalni programi. Oni od nas koji su se rodili u Jugoslaviji za vrijeme socijalizma, mogli su lijepo vidjeti kao se tadašnja ideologija promovisala na isti način kao i religija. Imali smo čak i „svetce“ socijalizma/komunizma. Naravno, čovjek se identifikuje sa svojom ličnošću koja je prilično lako programljiva što kontrolori ove realnosti dobro znaju. Njima nije bitno u šta vjerujemo, nego im je bitno da vjerujemo i da svoja vjerovanja poistovjećujemo sa znanjem. Bitno im je da se identifikujemo sa bilo kojom grupom na religijskom, nacionalnom, ideološkom ili bilo kojem drugom temelju. Tako, kao kotač ili šaraf u nekoj mašini potpadamo pod grupnu svijest, te nećemo biti u stanju nezavisno razmišljati a lako će nas i upotrijebiti kao topovsku hranu kad se za tako nešto ukaže potreba. Oni od nas koji prežive ako su se hrabro i primjereno ponašali u ratu ljudskih bića protiv ljudskih bića, od strane ne-ljudskih bića mogu dobiti i neko priznanje, pa čak i orden. Takav orden mu u istinskoj  realnosti dođe kao zvanična potvrda da primalac pati od akutnog nedostatka svjesnosti. Ili, orden za glupost. Naravno, nakon konflikta, preživjeli borci i narod će primjetiti da je životni standard drastično opao a biće im predstavljeni i „racionalni“ razlozi za to i kako je žrtvovanje bilo opravdano. (U slučaju Balkana, trenutni životni standard nije još uvijek dostigao onog koji je bio prije nekih 20 godina.) Ovi će ih naravno prihvatiti jer je i to lakše prihvatiti, nego činjenicu da su ispali budale ili jednostavno - nasamareni. Međutim, izgleda da sve ima svoju cijenu, pa tako i naša glupost?! Kod normalnih ljudi dolazi do psiho-somatskih poremećaja nakon učešća u psiho-patološkim aktivnostima kao što su ratovi. Pored post-traumatskog stresa, kod ljudi dolazi i do tzv. kognitivne disonance, odnosno, raznih psiho-fizičkih simptoma koji su rezultat neslaganja čovjekove komponente duše sa ostalim komponentama. Čini se da je jedino duša ta koja živi u istinskoj realnosti!? Nadalje, jedno od prvih pitanja bi bilo - kako to da normalni ljudi koji, dakle, imaju dušu, uopšte mogu da ubijaju druge ljude? Sada ću malo dublje zaći u metafizičke vode kako bih pokušao predstaviti jednu iracionalnu mogućnost, što istovremeno ne znači i nemoguću mogućnost. Nakon jednog opsežnog istraživanja pozadine međuljudskih sukoba, William Bramley je u uvodu njegove knjige Bogovi iz raja rekao: “Kad sam prvi put počeo istraživati porijeklo i uzroke međuljudskih sukoba, sigurno poslednja stvar koja mi je mogla pasti na pamet bili su neidentifikovani leteći objekti, bolje poznati kao NLO-i..." Kasnije on kaže kako je evidentno da je u mnogim sukobima između dvije grupe ljudi, jedna treća strana uvijek igrala značajnu ulogu (Makijavelistička manipulacija), pa dodaje: “Zaintrigiran tim konceptom, odlučio sam se da izvedem jednu studiju kako bih odredio koliko je taj faktor treće strane bio bitan u ljudskoj istoriji. Želio sam da otkrijem da li postoji išta zajedničko između tih uticaja treće strane, kroz našu istoriju. Ja sam se nadao kako će ta moja studija ponuditi neke dodatne uvide u vezi toga kako i od čije strane je naša istorija krojena....Ono što je proizašlo iz ovog skromnog cilja bila je jedna od najnevjerovatnijih odiseja koje sam ikada poduzeo. Moja istraga krivudala je kroz jedan kompleksan labirint satkan od značajnih činjenica, zapanjujućih teorija i svega između toga. Što sam dublje kopao, jedna zajednička nit počela je sve više i više da se pojavljuje. Na moju žalost, ta nit je bila toliko bizarna da sam dva puta morao da prekidam ovo svoje istraživanje, jer mi se sve to zgadilo. Kada sam razmišljao o toj neprilici u koju sam zapao, shvatio sam nešto veoma važno: Racionalni umovi imaju tendenciju da teže ka racionalnim uzrocima kako bi objasnili ljudske probleme. Što sam dublje kopao, dolazio sam sve više i više na ideju da bi uzroci nekih problema čovječanstva mogli da potiču iz nekih najbizarnijih realiteta, koji bi se ikako mogli zamisliti. Iz razloga što ti realiteti nisu zvanično priznati, a pogotovo razumljivi, njima se niko ni ne bavi. Kako rezultat toga, problemi koji potiču iz tih realiteta se veoma rijetko rješavaju, te tako se čini da svijet srlja iz jedne katastrofe u drugu. Moram da priznam da prije nego što sam počeo sa svojim istraživanjem već imao neke predrasude o tome šta ću najvjerovatnije otkriti: profit, kao glavni razlog za onu zajedničku nit koja povezuje te razne uticaje treće strane, kroz istoriju nasilja između ljudskih bića. Umjesto toga, ono na šta sam naišao, bili su NLO-i. Ne postoji ništa što sam manje želio” *** Kad sam malo prekopao dostupnu literaturu u vezi sa ratovima i ubijanjem, naišao sam na ovo: "(…)U Drugom svjetskom ratu i prije, samo 15 do 20 posto vojnika je pucalo na neprijateljske vojnike koji su im bili na vidiku čak i u slučajevima kad su njihovi vlastiti životi bili ugroženi. Lt. Col. (Ret.) Grossman, vojni istoričar, psiholog i nastavnik na West Point-u, dopunjava nalaze generala S. L. A. Marshall-a objavljene u knjizi Ljudi protiv vatre (1978) i potvrđujuće dokaze iz Napoleonskih ratova, Američkog građanskog rata i drugih ratova. “Kroz cijelu istoriju, većina ljudi na bojnim poljima nisu pokušavali da ubiju neprijatelja, čak i da bi spasili vlastite živote.” (str. 4) To odbijanje [da se ubijaju drugi ljudi]  je duboko, iznenađujuće i dobro sakriveno. Za Grossman-a to podrazumijeva jedan dobrodošao dokaz naše humanosti.  On nije pacifista, on obučava vojnike da ubijaju ali želi da oni zadrže inhibicije koje su im potrebne za mirno funkcionisanje u ljudskom društvu.  (...)U vazdušnim bitkama, 1% pilota je oavljao oko 30% ubistava; većina pilota borbenih aviona nikada nisu oborili drugi avion a možda nikada nisu ni pokušali. Grossman je proveo mnogo godina istražujući unutrašnji otpor za ubijanjem i napore vojske tokom istorije da se to prevaziđe—što je prije bila jedna tabu-tema. (…)U Američkom građanskom ratu, dobro obučeni vojnici su pucali iznad glava neprijatelja ili su se samo pretvarali da pucaju. Od 27000 pušaka koje su bile skupljene u Gettysburg-u, 90% je bilo napunjeno. To nije bilo slučajno. Dalji dokaz je veoma nizak broj mrtvih kod „prsa-u-prsa“ bitaka.(…) Jedan veći dio knjige posvećen je psihičkim žrtvama. Uprkos isključenja 800,000 ljudi na psihičkim temeljima u Drugom svjetskom ratu oko pola miliona američkih vojnika je doživjelo nervni slom. Nakon 2 mjeseca neprestanog ratovanja, 98% vojnika je dobilo neku vrstu psihičkih poremećaja. Za 2% onih koji nisu imali nikakvih posljedica činilo se da su spadali su u grupu „agresivnih psihopata.“ (str. 50). (…) (…)Post-traumatski stres [eng. Post-traumatic stress disorder (PTSD)] odražava nesposobnost prihvatanja i racionalizovanja akta ubijanja. (…)Oko 2% vojnika nemaju inhibiciju za ubijanje; njihovi psihološki testovi su pokazivali da se tu radi o  “agresivnim psihopatama.” Izvor: On Killing - The Psychological Cost of Learning to Kill in War and Society; by Lt. Col. Dave Grossman; Review by E. James Lieberman, M.D ** Mi naravno moramo imati na umu činjenicu da naše „znanje“ o ratovima uglavnom dolazi iz holivudskih filmova, medija, obrazovnog sistema itd, tako da nam gorenavedene činjenice ne mogu biti poznate. Dakle, možemo slobodno reći da postoje dokazi da normalna ljudska bića izbjegavaju da ubijaju druga ljudska bića što je sasvim razumljivo imajući na umu da oni imaju dušu. Ako izostavimo vojnike psihopate koji su zastupljeni sa par procenata (i ne računajući političare-psihopate koji ne ubijaju direktno, mada su odgovorni za organizaciju i logistiku pokolja), moramo se zapitati – ko nas to onda direktno ubija jer kad malo bolje pogledamo istoriju ove planete, biće nam jasno da ona liči na istoriju jedne klaonice. Činjenica jeste da je mentalni sklop jednog našeg klasičnog psihopate sličan vanzemaljskom (s tim što su ovi drugi uglavnom dosta inteligentniji) te se tako oni mogu uzimati kao njihov odraz na našem nivou. Međutim, čini se da nisu samo psihopate oni koji ubijaju i da postoje tu još neki koji operišu izvan naše percepcije?! Dakle, postoji velika mogućnost da smo mi kao čovječanstvo jednostavno infiltrirani ne-ljudskim entitetima koji nas manipulišu izvan naše percepcije. Bilo da razgovaramo o psihopatama, bilo o vanzemaljcima koji nas manipulišu, tu trebamo imati na umu da se ti entiteti sastoje od 3 komponente: komponente tijela, komponente Duha i komponente Uma. Dakle, za razliku od normalnih ljudskih bića, njima nedostaje komponenta Duše. Tako, nije slučajno kad narod kaže za nekoga ko se svirepo ponaša da - on nema duše. Naravno, isto kao i naše klasične psihopate koje u svakodnevnom životu obično nose jednu „masku trezvenosti“, tako će i vanzemaljci uglavnom nastupati u jagnjećoj koži jer otvoreno pokazivanje zloćudnosti nije nimalo preporučljivo usljed reakcije koju bi to izazvalo kod normalnih ljudi. Da li imamo još nekoga na terenu koga se ne može svrstati u jednu od ovih grupa? Čini se da imamo?! Inače, kad naiđem na neku informaciju koju smatram bitnom ukoliko bi bila istinita, onda je pokušavam i provjeriti koliko god je to moguće. Tako, kada sam naišao na neke informacije koje su došle od strane italijanskog naučnika Dr Malange i njegovih saradnika u vezi sa modalitetima manipulacije ljudskih bića od strane ne-ljudskih bića, kontaktirao sam jednog njegovog saradnika kako bih mu postavio neka dodatna pitanja. U prepisci s njim, on mi je rekao da na osnovu svojih istraživanja oni smatraju da se u ratovima obilato upošljavaju „ljudske kopije“.  Dakle, ne-ljudska bića su u stanju da naprave kopiju ljudskog bića i programiraju je za ratne i druge svrhe?! Naučna fantastika?! Ili, možda nije, koliko god ludo zvučalo?! Ovdje slijedi jedan izvod iz predavanja Dr Malange, Najnovije o vanzemaljskim otmicama: „I tako sam ja razgovaro s dijelom koji čini dušu. Pitao sam je o fizičkom tijelu, kontejneru. Trebate znati, a napravit ću malu digresiju ovdje, da otetog, kad ga vanzemaljci otmu, odmah naprave, pomoću neke vrste uređaja, njegove kopije. Te su kopije kasnije upotrijebljavane da naprave neke važne stvari za njih, vanzemaljci ih trebaju. (...) Tada smo shvatili da su vanzemaljci našli novi sustav kojim će vas prevariti. Kopije. Želim da znate da kad osobu otmu vanzemaljci, stave je u neku vrstu stroja (mašine) i pokraj nje se pojavi...zzzzz....njena kopija, koja se koristi na različite načine. U tom slučaju, oteti, koji vidi ovu stvar i vidi svoju kopiju stvorenu ni iz čega, se prestraši! Jer ima krizu identiteta. „Tko sam ja? Jesam li to ja?... ili on/ona...kreće se baš poput mene!“...znate da kriza identiteta može voditi do samoubistva. Ok? Dakle, ovdje imamo ozbiljan slučaj mentalne destabilizacije. Zašto im trebaju kopije? Utvrdili smo da im trebaju za izvođenje cijelog niza različitih stvari... (...) Druga svrha za koju se koriste kopije: izvođenje nekih misija kao super-vojnici. To znači da oni podvrgavaju kopiju vojnoj obuci uz pomoć korištenja jedne čudne tehnologije a onda je moguće i da je pošalju s jednim opasačem od eksploziva da digne negdje nešto u vazduh. “Koga je briga?” Možeš da napraviš drugu.  Trebate razumjeti to da smo shvatili ovo zato što svaka žrtva otmica ima sjećanje na jedan san o vojnim operacijama. Na primjer, oni su izvodili industrijsku špijunažu, ili su eksplodirali same sebe, ili su jurili unaokolo sa automatskim puškama tako da su raznosili u zrak druge stvari... Svaki od njih! A to je čudno. Veoma čudno. Zašto? Odakle dolaze ti snovi? Tako smo onda razumjeli nešto veoma bitno. Prije svega, sve te kopije se koriste za obavljanje stvari te vrste i oni pohranjuju te kopije u neka spremišta... Oni ju aktiviraju (kopiju, prim. prev.) i u momentu u kom je aktiviraju, oni je programiraju kroz desno oko... oni ubacuju u nju određene informacije koristeći optički nerv koji komunicira s lijevom polutkom mozga... ali ako ste ljevoruk, onda će to činiti preko lijevog oka... Oni vam daju jedan program. Onda vas probude i vi ste već na bojnom polju... vi obavljate vašu misiju... onda vas vrate natrag na isto mjesto, uzmu vas i opet vas isključe. Memorija kopije se ne može dosegnuti. Nezamislivo. Kad hipnotizirate kopiju, a to se meni desilo nekoliko puta, kopija vam odgovara na jedan čudan način. Ona odgovara, “vokalni pristup nedefinisan.” Ukoliko je pitate, “Kako se zoveš?” … “4521” “Gdje živiš?” … “Pored 4522, u skladištu.” Ona vam tako odgovara. Vidite li?... Itd. Itd. Itd… Onda, ako je pitate, “Ko ti izdaje naređenja?” … “Neko sličan tebi.” Šta to znači? To znači da je to neko vojno lice a ne vanzemaljac. “Neko sličan tebi.” Tako, ono što se u stvari događa kad oni uključe kopiju, kopija postaje jedno ekstra Fizičko tijelo-kontejner. X+1. Za sva vaša Fizička tijela-kontejnere. One koje imate u prošlosti, u sadašnjosti i u budućnosti. To je nešto kao da ste jedan PC (personalni kompjuter) a onda vam se pojavi jedna ikonica koja označava umreženje jednog novog PC-a na network-u.   Ta informacija, umjesto da ide ovako, “toon toon toon toon toon toon toon toon toon toon”, to ide kao, “toon toon toon toon toon … TAK, u kopiji, toon toon toon toon toon”, tako, ono što se dešava, to je da vi živite a po noći, na primjer, znate šta radi vaša kopija. A mislite da samo sanjate o tome, dok u stvari vaša komponenta Duše biva djelomično prevučena u kopiju i kad se ona vrati natrag u vaše originalno tijelo, onda ‘daunlodira’ u njega svoje znanje o onome šta se desilo. Kao da se radilo o jednoj video-kameri koja je otišla u drugu sobu.“ ** Ljudske kopije (neki istraživači upotrebljavaju izraz „klon“, međutim, dok je za rast i razvoj klona potrijebno određeno vrijeme, ljudska kopija se pravi trenutno, slično kao kod kopiranja dokumenata u nekoj kopi-mašini) možemo uzimati kao jedan kompleks koji se sastoji od komponenti tijela i (programiranog) uma koji je bez duše (duša originala se koristi kao baterija za napajanje energijom njegove kopije, odnosno, njegovih kopija jer njih obično naprave više). Naravno, kontrolisani mediji kao i obrazovni sistem će nam predstavljati psiho-patološke aktivnosti kao nešto sasvim normalno i svojstveno ljudskom biću. Normalna ljudska bića će to uredno racionalizovati uz manje ili više simptoma kognitivne disonance, usljed nesposobnosti pomirenja uticaja koji dolaze iz duše koja prepoznaje te laži i uma ličnosti, koji je uveliko kondicioniran da prihvata stvari onako kako mu ih prezentira „kontrolni sistem“. Transhumanizam U ovim vremenima možemo takođe vidjeti i to kako je kontrolni sistem ubacio u petu brzinu pokušavajući da dehumanizira i robotizira čovječanstvo. Sada nam prosipaju i teorije kako spajanje čovjeka sa tehnologijom predstavlja jedini put njegovog napretka što je nazvano „transhumanizam“ ili „singularitet“. Moglo bi se reći da to jeste jedini put napretka ali kad se o ne-ljudskim bićima radi, odnosno, onima koji nemaju komponentu duše, međutim, to ne mora da važi za sviju nas.  Duša je po svojoj prirodi vječna, pa tako i oni koji ju posjeduju a ne slaže sa kojekvom mašinerijom. Tehnologija može popraviti nečiju inteligenciju i eventualno produžiti nečiji život ali ga ne može učiniti vječnim. S druge strane, duša se može vezati samo za tijela određene frekvencije, tako da frekvencija duše i frekvencija tijela kojeg ona naseljava moraju biti u rezonanciji. Tehnološke ili mašinske komponente u vidu kojekvih implanata, mikročipova i procesora (a takođe i psiho-patološki materijal kojim pune čovjekovu komponentu uma i kemikalije kojim pune čovjekovo tijelo), mijenjaju frekvenciju ljudskog tijela, te ga čine nespojivim sa frekvencijom duše. Tako, ljudi koji imaju dušu mogu lako da se razvedu od nje ukoliko potpadnu pod uticaje koji mijenjaju frekvenciju njihovih tijela. Naravno, u ovim vremenima, mi smo izloženi takvim uticajima sa svih strana. Čini se da je razlog za to taj što ne-ljudski entiteti koji ne mogu imati dušu usljed nekompatibilnih frekvencija njihovih tijela s frekvencijom duše, ipak su zavisni od njene energije, tako da je moraju crpiti direktno od onih od nas koji imaju dušu ili je moraju na neki način zarobiti uz pomoć kojekakve napredne tehnologije. To im, kako se čini, polazi za rukom sa više ili manje uspjeha sve dok istinska ljudska bića nisu svjesna ove dinamike koja se odigrava iznad praga njihove percepcije. Tako su ne-ljudska bića zavisna od ljudskih bića, te stoga neko razdvajanje u smislu mogućnosti da svako ide svojim putem nije moguće. Ne-ljudska bića moraju da manipulišu ljudska bića, da parazitiraju na njima, držeći ih ispod određenog praga svjesnosti jer bi u protivnom ostali bez hrane, odnosno, izvora energije. Šta da se radi? Naravno, u ovom ciklusu Kali Juge male su šanse da se sva istinska ljudska bića osvijeste, individualiziraju i zadrže dušu, bilo na ovoj ili na „drugoj strani“ na kojoj se, nakon čovjekove „odjave“ odavdje, takođe odigrava manipulacija, mada je ona „bestjelesna“.  Čini se da čovjek „sve svoje nosi sa sobom“ i tamo, doduše, osim fizičkog tijela a tamo mu opet organizuju doček u skladu sa očitavanjem njegovog sistema vjerovanja (čitaj: „mentalnih programa“). Neke će tako dočekati specijalne projekcije ili verzije Isusa ili Marije, neke „bog“ lično... može i Buda ili bliska rodbina... bilo ko ili šta na što je ovaj procijenjen da ima slabost. Tako će ga onda dalje presvlačiti u skladu s njihovim protokolima. U istinskoj realnosti, niko i ništa nema pravo da sudi jednom normalnom ljudskom biću. Međutim, postoje neki koji će rado preuzeti uloge sudaca, bogova, duhovnih učitelja itd., te će ih i upražnjavati na onima od nas koji im to dozvole. Međutim, dok smo još uvijek na ovoj strani, možemo prestati gledati na sebe kao na Srbe, Hrvate, Muslimane, Njemce, Amerikance, Katolike, Pravoslavce... itd. tj. prestati se poistovjećivati sa mentalnim programima namijenjenim za naše ličnosti i napokon se početi poistovjećivati sa humanim ljudskim bićima koja se na individualnom nivou humano i odnose prema svima drugima i koja su kao takva u stanju razmišljati nezavisno. Stvar je individalne prirode. Svijet možemo mijenjati jedino mijenjanjem samih sebe. Stoga, svako ulaganje truda i energije u pokušavanje mijenjanja drugih ili u prepoznavanje ko je ko u ovom svijetu, podrazumijevaće promašaj. Prvo pitanje kojeg si čovjek treba postaviti je: „Ko sam ja?“, pa nakon toga i potražiti odgovor na njega, izostavljajući sva svoja prethodna predubjeđenja. Kad jednom postanemo svjesni, tada ćemo biti u mogućnosti i živjeti svjesno bez straha i patnje a bićemo u stanju i kreativno dejstvovati. To neki nazivaju i – buđenje. Oni kojima to pođe za rukom, postaće budućnost ovog univerzuma.

---

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta