|
Već
duže vremena farmaceutska industrija (neki je danas nazivaju i –
‘farmakomafija’) kontroliše i diktira istinu kad se o medicini
radi. Riječ ‘izlječenje’ se sve više izbacuje iz upotrebe. Ono
čemu se posvećuje pažnja to je kontrola simptoma bolesti a ne
liječenje njenog uzroka. Sve je bazirano na profitu a poznato je
to da se na zdravom čovjeku ne može mnogo zaraditi (vakcinaciju
na stranu jer je to posebna priča). Tako je ono “pacijent
izlječen – potrošač izgubljen,” postalo moto
farmaceutsko-medicinskog kartela.
Istovremeno, bez
obzira na to što milioni ljudi u svijetu umiru od ‘sporednih
efekata’ lijekova koji se izdaju na recept, odnosno,
proizvedenih od strane farmaceutske industrije, protiv
alternativne medicine se vodi jedan neprestani rat.
[Na primjer, samo
u SAD godišnje umire preko 950 hiljada ljudi usljed štetnih
posljedica od lijekova proizvedenih od strane farmaceutskih
kompanija. Sredstva koja stvarno pomažu u liječenju raka i
mnogih drugih bolesti se zataškavaju dok se prijeti onima koji
ih pronalaze i promovišu, njihove knjige se zapljenjuju i pale,
mnogi od njih završavaju u zatvoru a neke bogami i fizički
likvidiraju. Ukoliko, na primjer, ukucate u Google: ‘FDA
suppression,’ dobićete dosta informacija na temu kako
farmaceutska industrija kontroliše i manipuliše Zavode za
Zaštitu Zdravlja, političare, medije, medicinu, obrazovanje
itd…]
Međutim, pojavom
interneta, zvanični (kontrolisani) izvori informisanja se
premoštavaju, te se omogućava (za sada) nesmetan protok
informacija, pa se tako javlja i jedna nova paradigma gdje se
ljudi sve više sami informišu o prirodi bolesti od kojih pate
kao i mogućim alternativnim načinima liječenja. Ukratko rečeno,
ljudi preuzimaju na sebe same odgovornost za svoje zdravlje.
***
Ovdje ćemo
opisati jednu od alternativnih metoda liječenja mnogih oboljenja
koja postaje sve popularnija u poslednje vrijeme jer se pokazala
vrlo djelotvornom. Stvar nije toliko nova, radi se samo o jednom
novom načinu njene primjene kao i boljeg razumijevanja mehanizma
njenog dejstva.
Još negdje 1926.
godine, njemački doktor William F. Koch je koristio tzv.
“stabilizovani kiseonik” prilikom tretmana nekih oboljenja. Taj
preparat se u nekim zapadnim zemljama, uključujuci i SAD,
zadržao u upotrebi sve do današnjih dana a najčešće je bio
preporučivan za sanitaciju vode za piće. Tu se radi o 3.5%
otopini natrijevog hlorita (NaClO2), međutim, to nije cijela
priča kad se o “čudotvornom mineralnom dodatku” radi (MMS –
Miracle Mineral Supplement).
Sve donedavno,
pretpostavljalo se da nakon unošenja ove supstance u organizam
dolazi do oslobađanja kisika koji je u stanju da oksidira i
neutrališe neke patogene mikroorganizme i toksine.
Prije nekih
desetak godina, jednom Amerikancu po imenu Jim Humble bio je
ponuđen posao u Južnoj Americi. On je tamo u džunglama Gijane
trebao da radi na određivanju zastupljenosti zlata u zemlji i
njegovoj ekstrakciji. S obzirom da je znao da su tamo mnogi
vodeni tokovi i izvori zagađeni raznim patološkim
mikroorganizmima, Jim je ponjeo sa sobom par bočica
‘stabilizovanog kiseonika’ kako bi uz pomoć njega pročišćavao
vodu za piće. Nakon što je sa grupom saradnika stigao na
odredište, nekoliko njih se porazboljevalo od malarije.
Pokušavajući da im pomogne, Jim im je davao da popiju određenu
dozu otopine ‘stabilizovanog kisika,’ pomiješanu s vodom. Oni su
se za kratko vrijeme poslije toga potpuno oporavljali. Ovako
neočekivano dobri rezultati zaintrigirali su Jim-a i on je
nastavio da eksperimentiše sa liječenjem malarije uz pomoć
‘stabilizovanog kisika’. U međuvremenu je primjetio da ta
otopina nije bila isto djelotvorna kod svih oboljelih, bilo je i
slučajeva kada nije pomagala (pomagala je kod nekih 70%
slučajeva) a tada mu nije bila poznata ni njena formula a kamoli
mehanizam djelovanja.
Nakon što se
vratio u SAD, Jim je nastavio sa istraživanjima i otkrio je da
se tu u stvari radi o natrijevom hloritu a nakon toga je otkrio
da se iz te otopine ne oslobađa kiseonik, nego hlor-dioksid
(ClO2) i da je hlor-dioksid ta djelotvorna supstanca koja
uništava patogene mikroorganizme i neutrališe toksine.
Hlor-Dioksid
Hlor-dioksid je
veoma nestabilan hemijski spoj i kao takav se ne pojavljuje u
prirodi. On je jedan od najjačih oksidansa i već odavno se
koristi za izbjeljivanje papira i tekstila, sanitaciju, kao i za
pročišćavanje vode za piće. Smatra se najefikasnijim sredstvom
za uništavanje mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica,
parazita itd…) Koristi se i u mesnoj idustriji većinom za
odstranjenje patogenih organizama sa trupla životinja. Za
razliku od čistog hlora, hlor-dioksid ne obrazuje kancerogene
spojeve stupajući u reakcije sa drugim materijama prisutnim u
vodi.
Dakle, kao jako
oksidativno sredstvo, ClO2 se mora proizvoditi neposredno na
licu mjesta upotrebe, dodavanjem kiseline otopini natrijevog
hlorita. Prikom smanjivanja pH natrijevog hlorita (koji je jako
bazičan) dolazi do njegove razgradnje i oslobađanja
hlor-dioksida.
Tako, MMS
(“čudotvorni mineralni napitak”), u stvari, podrazumijeva
protokol same proizvodnje hlor-dioksida na ‘licu mjesta’ i
neposredno prije upotrebe uz dodatak kiseline (limunske ili
sirćetne) 28%-oj otopini natrijevog hlorita i njegovog unošenja
u organizam na način koji je za to najoptimalniji.
***
Jim
Humble, pronalazač ovog protokola za liječenje hlor-dioksidom, u
nekoliko navrata je putovao u neke afričke zemlje (Malawi,
Uganda, Kenija itd.) gdje je zajedno sa saradnicima organizovao
masovne terapije oboljelih od malarije. Više od 75 hiljada ljudi
je izlječeno uz pomoć MMS-a (kod masovnih tretmana, zbog
nedostatka vremena, ljudima se obično davala jedna doza od 30
kapi MMS-a, što je bilo sasvim dovoljno.) U većini slučajeva, do
povlačenja simptoma bolesti je dolazilo već nakon 2-4 sata. Jim
je naravno obavijestio i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO)
o postignutim rezultatima tretmana malarije MMS-om, međutim, oni
su to ignorisali jer se i ta organizacija takođe nalazi pod
kontrolom farmaceutske industrije kojoj nikakvi jeftini i
uspješni tretmani (a pogotovo oni koji se ne mogu patentirati)
malarije i drugih bolesti nisu u interesu.
Jim je u
međuvremenu objavio knjigu Breaktrough, the Miracle Mineral
Supplement of the 21st Century u kojoj je detaljno opisao svoja
iskustva sa MMS-om.
***
Način pripreme i
uzimanja MMS-a
Normalna doza za
tretman bolesti je tri puta dnevno po 15 kapi MMS-a. Međutim,
kod većine pacijenata usljed oštećenja jetre ili drugih
pato-fizioloških promjena može doći do mučnine, povraćanja i
dijareje, pa se preporučuje da se krene od manjih doza, kako bi
se to izbjeglo.
Preporučuje se da
se počne sa jednom do dvije kapi MMS otopine, dva puta dnevno,
pa se doza povećava svaki put dok se ne dostigne 15 kapi (to se
može raditi u toku od nekoliko dana). Dakle, dvije kapi otopine
se stave u suhu čašu, tome se doda pola čajne kašike limunske
ili sirćetne kiseline, pa se to malo promućka.
[Limunsku
kiselinu je najbolje praviti od ‘citronskih granula ili praha’
(‘limuntoz’), mada se može koristiti i sok od limuna. Pripravlja
se tako što se na jednu kašiku citrona dodaje 9 kašika
destilovane vode.] Obično sirće, vinsko ili jabukovo, takođe se
može koristiti.
Nakon dodavanja
kiseline, treba sačekati 3-10 minuta. (Tada dolazi do
oslobađanja hlor-dioksida. Otopina će postepeno dobiti žućkastu
boju.) Zatim se dodaje 1 decilitar svežeg jabukovog soka (može i
sok od ananasa, groždja ili ribizli a i obična voda) i pripravak
se po mogućnosti odmah popije (može se ostaviti najviše do
jednog sata).
[Autor ovog
članka nije imao nikakvih problema kod uzimanja 2 x 15 kapi
MMS-a u razmaku od jednog sata (naravno, nakon miješanja sa
limunskom kiselinom, čekanja 3 minute i dodavanja jednog
decilitra prirodnog jabukovog soka).]
Napomena: Ne
koristiti kupovne sokove. Oni većinom sadrže u sebi vitamin C
kao dodatak za svrhu njihovog konzerviranja jer je u međuvremenu
askorbinska kiselina (Vit C) postala jedan od najeftinijih
prezervansa. (Na sokovima većinom sasvim jasno piše da je dodan
Vit C kako bi se ostavio utisak da je to zbog zdravlja potrošača
a ne konzerviranja soka. Isto tako, kad se doda vit C, onda
proizvođač može naglasiti da nisu korišteni nikakvi vještački
prezervansi koji su sve manje popularni). S obzirom da je
vitamin C kao antioksidans antidot za ClO2, on ne smije biti
prisutan u soku. Njegova prirodna zastupljenost u soku ne utiče
mnogo na djelotvornost pripravka. Ukoliko je on dodan kao
prezervans, onda smanjuje djelotvornost pripravka za nekih 75%.
Nadalje, nikako ne koristiti sok od naranđe. On sprečava
oslobađanje ClO2 is MMS otopine. Miješanje pripravka kašikom
nije potrebno a pogotovo se ne bi smjele koristiti metalne
kašike.
Jim Humble tvrdi
da doze nisu toliko ‘fiksne’ i da mu je poznato dosta slučajeva
gdje su ljudi eksperimentisali, donosno, koristili i preko 30
kapi odjednom i par puta dnevno, medjutim, kod većine njih je
dolazilo do mučnine (ali i do ozdravljenja). U nekim slučajevima
je kod korisnika ovog pripravka dolazilo i do proljeva, međutim,
to pronalazač MMS-a tumači prirodnim mehanizmom na koji se
tijelo oslobađa od raspadnih produkata mikroorganizama i štetnih
materija. Autor takođe navodi u knjizi slučaj žene koja je
bolovala od hepatisa C i popila 30 kapi MMS, nakon čega joj se
zdravstveno stanje pogoršalo tokom tri naredna dana što je bilo
dovoljno da prestane dalje da koristi MMS. Međutim, kad je idući
put otišla na pregled kod doktora, pokazalo se da je hepatitis
nestao. Navodno, hlor dioksid veoma brzo uništava toksine i
mikroorganizme u tijelu a neželjene reakcije dolaze od toga što
tijelo nije u stanju da se brzo oslobodi njihovih razgradnih
produkata. Stoga se na početku terapije preporučuju manje doze
kako bi se tijelu dalo vremena da se oslobodi od njih.
Infekcije u ustima
6 kapi MMS
otopine se stavi u suhu čašu i pomiješa sa Ľ do ˝ čajne kašikice
limunske ili sirćetne kiseline i promućka. Nakon 3 minute se
doda čista voda do Ľ čaše. Tom otopiniom se isperu usta a njome
se mogu i prati zubi. Ovo se ponavlja svakog dana po jednom sve
dok simptomi bolesti nestanu (obično do najviše 3 sedmice – u
slučaju paradontoze). Važno: Otopina ne smije ostati u
ustima duže od 60 sekundi!!!
Hepatis A, B, C i
ostale vrste upale jetre
2 puta dnevno po
15 kapi. Obavezno početi sa 2 kapi, da bi se izbjegla mučnina,
pa polako povećavati.
Herpes
Prema autoru
knjige, herpes nestaje u toku od jednu do dvije sedmice ukoliko
se svakog dana uzme tri puta po 15 kapi MMS-a (prema protokolu).
Ekstremno teški slučajevi mogu potrajati do 2 mjeseca a mogu se
tretirati češćim i manjim dozama.
AIDS
Pacijenti koji
boluju od AIDS-a trebaju početi terapiju sa 2 kapi MMS-a
najmanje 3 puta dnevno, postepeno povećavajući dozu sve do 15
kapi 3 puta dnevno. Do potpunog izlječenja navodno dolazi između
3 dana i 3 mjeseca, mada se kod većine slučajeva radi o
vremenskom periodu koji je kraći od jednog mjeseca. Kod
ekstremno teških slučajeva, preporučuje se intravenozna terapija
MMS-om (opisana je u nastavku teksta).
[Prema podacima
iz knjige, u periodu od 8 mjeseci u Ugandi je tretirano MMS-om
390 bolesnika koji su bili u krajnjem stadijumu AIDS-a i koji su
pušteni iz bolnice da umru kod kuće. Nakon trodnevne terapije
60% njih je bilo izlječeno, dok je ostatak od 40% bolesnika bio
izlječen u okviru od nekih mjesec dana.]
Rak
i leukemija
Prema
nedavnom istraživanju sprovedenom od strane australijskih
naučnika, klasična kemoterapija koja se koristi kod tretmana
raka, pomaže samo u 2.3% slučajeva. (O sporednim efektima i
cijeni tretmana da ne pričamo!) Tih 2.3% je bilo sasvim dovoljno
da se ona kao takva odobri kao zvaničan tretman raka. (Za
vitamin B17 – laetrile je dokazano da pomaže u 24% slučajeva,
što nije bilo dovoljno da se odobri od strane kojekvih “zavoda
za zaštitu farmakomafije”, pardon, zdravlja - za širu upotrebu.
Vjerovatno zato što on stvarno liječi i što se kao prirodna
supstanca ne može patentirati.)
Još uvijek nije
poznato u kom procentu MMS pomaže kod liječenja raka ali o kojem
god procentu da se radi on je sigurno daleko veći od ovoga koji
važi za klasičnu kemoterapiju. Kod terapije raka MMS-om, Jim
Humble u njegovoj knjizi preporučuje da se počne sa 2 kapi
ujutro a popodne da se pređe na 3 kapi. Iduće jutro treba početi
sa 4 kapi, koje treba uzimati prvo svaka 4 sata, pa onda svaka 2
sata, dok je čovjek budan. Doza se povećava sve do 10 kapi koje
se onda uzimaju svaka 2 sata. Ukoliko tokom terapije dođe do
pojave mučnine, broj kapi treba smanjiti na neko vrijeme. U
veliko broju slučajeva do povlačenja raka navodno dolazi u
okviru od 2 sedmice. (Naravno, kapi MMS-a se prethodno miješaju
sa limunskom ili sirćetnom kiselinom u odnosu 1:5, čeka se tri
minuta a onda se dodaje sok)
Jim predlaže
povećanje doze u slučaju nepovlačenja raka. (Navodi slučaj
jednog prijatelja koji je uz pomoć uzimanja 25 kapi MMS-a dva
puta dnevno, izlječio melanomu na ruci u toku od dvije
sedmice.)
Zmijski ujed
Zabilježeni su i
uspješni tretmani zmijskog ujeda. Prva dva sata, svakih pola
sata treba uzeti po 15 kapi MMS-a, onda u toku naredna dva sata
svakog sata po jednom. Nakon toga, po jednu dozu svaka dva sata
dok ne dođe do oporavka. (Ranu ne treba dirati ili je samo
čvrsto omotati kompresivnim zavojem bez pokušavanja sprečavanja
cirkulacije krvi raznim podvezivanjima.)
Trovanje hranom
Prva doza: 12
kapi, onda svakih pola sata po 6 kapi do prestanka simptoma.
Opekotine
Dok primjena za
gornje slučajeve ide uz obavezno prethodno miješanje sa
kiselinom (i čekanje od 3 minuta), na opekotine se direktno
nanosi čisti MMS ali se ON MORA ODSTRANITI S NJIH (saprati uz
pomoć tekucine) NAKON 30-tak SEKUNDI.
***
(Ovo
su bile samo neke od bolesti i zdravstvenih poremećaja čiji je
tretman pomenut u navedenoj knjizi. Odlični rezultati tretmana
MMS-om zabilježeni su i kod mnogih drugih oboljenja kao što su
gripa, astma, lupus, arterioskleroza, multipla skleroza,
dijabetes, razne upale itd.)
Generalno, MMS
pomaže kod većine bolesti direktno, selektivno uništavajući
patogene mikroorganizme i neutrališući toksine; ili indirektno,
rasterećujući čovjekov imuni sistem i omogučavajući mu da se on
sam izbori s njima.
MMS navodno
pomaže i kod oslobađanja organizma od nakupina teških metala
(tako što ih oksidira).
***
STANDARDNI MMS
PROTOKOL
Napomena:
u međuvremenu je došlo do modifikacije doziranja MMS-a koje je
bilo navedeno u prvom izdanju knjige, najviše na osnovu
iskustava mnogobrojnih korisnika.
Počinje se UVIJEK
sa 1-2 kapi, koje se ‘aktiviraju’ kako je već navedeno. Svaka
sljedeća doza se povećava za jednu kap. Jednu dozu treba uzeti
ujutro a drugu uveče. Ukoliko dođe do pojave mučnine, - smanjiti
dozu za jednu kap; ukoliko dođe do pojave proljeva, - smanjiti
dozu za 2 kapi. Ponoviti tu nižu dozu par puta, pa onda je
ponovo povećavati za po jednu kap sve dok se ne stigne do
“standardne doze” od po 15 kapi, tri puta na dan.
Napomena:
Jim Humble, autor MMS protokola, smatra mučninu, povraćanje i
dijareju “dobrim znakovima” u smislu da dolazi do uništavanja
patogenih organizama i otrova koje tijelo mora na neki način
izbaciti iz sebe. Dijareja, navodno, ne traje dugo i ne treba je
posebno tretirati. Sve što je potrebno, to je samo smanjiti
narednih par doza za dvije kapi.
Kad se dođe do
doze od 15 kapi, dva puta dnevno, bez mučnine, povraćanja ili
dijareje, onda se prelazi na 15 kapi, TRI puta dnevno u toku 7
dana (nakon toga nastaviti sa “dozom za održavanje imunog
sistema")
Doza koja se
preporučuju za djecu: 3 kapi na 11 kg težine. Bebe: 2 kapi.
Napomena: I kod djece treba početi od nižih doza)
Male životinje: 3
kapi na 11 kg.
Velike životinje
(konji, goveda…): 1 kap na 11 kg.
Doza za
održavanje imunog istema, mlađi ljudi: 4-6 kapi 2 do 3 puta
sedmično; stariji ljudi: svakodnevno uzimanje po 4-6 kapi.
U dozama koje se
preporučuju, hlor-dioksid ne oštećuje zdrave ćelije, niti štetno
djeluje na organizam. Nakon što obavi svoj zadatak u organizmu
on se razlaže na neznatne količine kuhinjske soli i vode. Iz 12
kapi MMS-a proizvede se 1-2 mg hlor-dioksida i kad se to
razblaži sa pola čaše soka, onda dobijamo otopinu u kojoj je
njegova zastupljenost oko 1ppm (1 dio na milion dijelova).
Smatra se da nakon unošenja u organizam, MMS otopina nastavlja
sa proizvodnjom 1-2 mg hlor-dioksida svakih sat vremena u
vremenskom periodu od 12 sati.
Intravenska
upotreba
Prema autoru
knjige, odlični rezultati su postizani kad se 6-8 kapi MMS-a
dodavalo u 20 ml sterilne otopine za injekcije i ubrizgavalo u
venu pacijenta u toku nekih 20-tak sekundi (strogo se
preporučuje da intravenske injekcije daje doktor); eksperimenti
su rađeni i sa 7 kapi MMS-a prvog dana u 500ml infuzije (u ovom
slučaju - otopine glukoze) dok se od drugog dana nastavljalo sa
22 kapi u 500ml (brzina infuzije: 500ml/2 sata.) Ovo se jedino
preporučuje uz liječnički nadzor i sa povremenim kontrolisanjem
krvnog pritiska. Ukoliko bi pritisak krvi pao za više 20%, onda
treba prekinuti sa infuzijom i popiti par čaša voćnog soka. Kod
veoma teških slučajeva AIDS-a, preporučuje se da se počne sa par
kapi na 500ml infuzije, pa se doza polako povećava do 22 kapi,
dva puta dnevno, sve dok se pacijent potpuno ne izlječi. (To
obično traje manje od mjesec dana).
VAŽNA
NAPOMENA: KOD INTRAVENSKE UPOTREBE KORISTI SE SAMO MMS
(28% natrijum-hlorit) BEZ PRETHODNOG MIJEŠANJA SA KISELINAMA!
***
U slučaju
uzimanja prevelike doze MMS-a treba popiti čašu vode sa 1000mg
vitamina C. Soda bikarbona takođe može poslužiti kao antidot,
međutim, ovo dvoje ne treba uzimati zajedno. Dakle, ili jedno
ili drugo.
Sam
svoj majstor
MMS otopinu je
moguće napraviti i kod kuće.
Natrijum-hlorit
obično dolazi u vidu granula ili pahuljica i 80%-tne je čistoće
[ostatak čini NaCl ili kuhinjska so (19%), dok 1% čini par
drugih natrijevih spojeva.] Spada u hazardne materije jer je
lako zapaljiv, tako da je postarina prilično skupa jer se mora
transportovati uz posebne mjere opreza.
Od 100 grama
natrijevog hlorita moguće je napraviti ~ 350 g otopine što je
preko 1400 doza. Morate pripremiti jednu bočicu od zatamnjenog
stakla ili plastike (sunčeva svjetlost izaziva razgrađivanje Na
hlorita) u kojoj ćete čuvati pripravak, posudu u kojoj ćete
prethodno zagrijati otopinu [!!! Važno: ne smiju se koristiti
metalne posude! Posuda može biti od vatrostalnog stakla ili sa
teflonskim slojem koji nije oštećen. Otopina ne smije doći u
dodir sa metalom.] i preciznu vagu.
U posudu treba
staviti 255.1 gr destilovane vode, pa u nju dodati 100 gr
natrijum-hlorita. Staviti posudu na peć i zagrijavati tekućinu
sve dok se natrijum-hlorit potpuno ne otopi. Bitno je ne
pregrijavati previše tu otopinu. Dovoljno je da bude samo topla.
Nakon toga preliti otopinu u bokal, pa u flašicu. (Otopina se ne
smije miješati nikakvim metalnim predmetima!) Ukoliko dođe do
prosipanja otopine na pod ili radnu površinu, bitno ju je odmah
odstraniti jer je prašak koji ostane nakon što se ona osuši
veoma lako zapaljiv. Preporučuje se da se na bočicu u kojoj
držite otopinu stavi etiketa sa opisom sadržaja, kako bi se
izbjegla opasnost trovanja. MMS treba čuvati na tamnom mjestu i
ne izlagati ga direktnoj sunčevoj svjetlosti.
Napomena:
1. S obzirom da se
MMS pravi od 80%-ne smjese natrijevog hlorita, onda je stvarna
zastupljenost čistog Na-hlorita u pripravku 22.4%.
2. Veličina svih
kapaljki, odnosno, promjer njihovog otvora na vrhu, nije isti pa
tako ni veličina kapi. Kapaljke koje se nalaze na čepovima
standarnih bočica imaju nešto veći promjer (0.180 inča x 0.180
inča – četvrtast otvor) od npr. kapaljki za oči (prečnik otvora:
0.125 inča). Doze koje su navedene u tekstu odnose se na
veličinu kapaljki sa orginalnih bočica. Ukoliko pravite ovu
otopinu sami kod kuće i koristite kapaljke za oči, onda navedene
doze morate množiti sa 1.5. (17 kapi iz originalne bočice će
činiti 1ml, dok će za 1ml iz kapaljki za oči biti potrebno 25
kapi)
***
Neki od preparata
koji su takođe pokazali veliki uspjeh kod liječenja raka su i
tzv. “indian herb” i “black salve” (za kožne oblike raka) itd. i
mogu se naručiti preko interneta (možete ih potražiti preko
Google-a). Oni se mogu koristiti uz MMS kao jedna dodatna
terapija.
***
I na kraju,
moramo uvijek imati na umu činjenicu da je pravilna i zdrava
ishrana jedan od najznačajnijih faktora kod liječenja bolesti a
pogotovo kod njihove preventive. S tim u vezi, potrebno je što
je više moguće izbjegavati tzv. ‘brzu hranu’ (‘junk food’) a
konzumirati što više svježeg povrća i voća.
Čudotvorni
napitak se kao ‘MMS’ može naručiti i preko interneta (www.miraclemineral.org).
Orginalne bočice MMS-a koje se nalaze u prodaji koštaju oko $20
i sadrže u sebi oko 650 doza od 6 kapi (doza za održavanje
imuniteta), što bi trebalo da traje skoro 2 godine. U svakom
slučaju, čini se da se ovdje radi o jednom od najeftinijih a
možda i najdjelotvornijih ljekovitih pripravaka koji su nam
poznati.
***
Važna napomena: Ovaj članak je pisan na osnovu informacija koje
su dostupne u knjizi Breaktrough; the Miracle Mineral Supplement
of the 21st Century (autor: Jim Humble), na internet
sajtovima i forumima. Moramo imati na umu da "lijek
za sve bolesti" i koji može svakome isto pomoći, vjerovatno ne
postoji. MMS je mnogima pomogao, međutim, nije pomogao svima.
Stoga, čitaocima preporučujemo da sami prikupe
dovoljno informacija iz različitih izvora, prije nego što se
upuste u proizvodnju ili korištenje ‘čudotvornog mineralnog
dodatka’. Ujedno molimo čitaoce koji budu upotrebljavali
ovaj preparat da
nam pošalju svoje komentare u vezi sa svojim iskustvima,
odnosno, njegovom
djelotvornošću na email vebsajta:
galaksijski@gmail.com
|