T: Hm,
dakle ono što vidiš izvan ogledala je svjetlost a unutar
ogledala vidiš nešto kao dijete... s dugom kosom?
K: Da.
T:
OK...hm... upitaj to biće odakle dolazi, koliko je staro.
K: Mmm...
kaže da je uvijek bilo ovdje
T: OK, kaže
da je uvijek bilo tu. A odakle ono dolazi?
K: Mmm,
kaže da dolazi iz svjetlosti.
T: Odakle,
odakle dolazi?
K: Iz
svjetlosti.
T: Iz
svjetlosti. Znaš, ja njemu baš ne vjerujem puno zato što izvan
ogledala vidiš svjetlost a unutar njega - drugu stvar.
K: OK
T: Pokušaj
da vidiš da li se ta svjetlost promijenila... da li je dobila
neki drugi izgled...
K:
OK...mmm... kao neka mala tačka... promijenilo se u jednu malu
tačku.
T: Oh,
dakle mijenja se... OK, mislim da to nije tvoja Duša... ono se
samo pretvaralo... sada samo učtivo zamoli to biće da izađe
napolje kroz vrata... da izađe napolje.
K: OK,
krenulo je...
T: Dobro,
da li si sigurna da je izašlo napolje iz prostorije, zato što se
ponekad oni mogu sakriti?
K: Da, da,
izašlo je...
T: Dobro.
K: Uh,
stvarno su prevaranti...
T: Dobro...
sada ćeš morati opet prozvati svoju Dušu... ko god da uđe,
moraćeš mu provjeriti identitet u ogledalu. OK?
K: (duža
stanka) Vidim sličnu vrstu svjetlosti ali nije toliko sjajna kao
prošla, mmm...
T: Dobro.
K:
Provjeravam je...
T: Sada
dobijamo bolji ton, nego prije...
K: To... to
neće da uzme nikakav oblik, ono je jednostavno...tu... ispred
mene i ispred ogledala...
T: Aha,
dakle u ogledalu dobijaš istu sliku?
K: Da, nije
se promijenilo kao ono prošlo, ali je nešto slabijeg
inteziteta... ipak je dosta sjajno...
T: Dakle,
vrlo je sjajno... bitno je vidjeti isti odraz u ogledalu...
K: Da, oni
su isti...
T:
Posmatraj to pažljivo, odozgo prema dole, s lijeva na desno...
zamoli to biće da se okrene, tako da možeš vidjeti u ogledalu
njegovu pozadinu... njegova leđa...
K: Da
T: Da li
dobijaš istu sliku?
K: Da
T: Dobro.
Ok, sada pitaj to biće koliko je ono staro.
K: Neće da
priča samnom.
T: Ne želi
da priča?!
K: Da, ne
želi da priča.
T: Pokušaj
ga pitati da li ono ima ime?! Kako se zove?!... i zašto ne želi
da priča s tobom, da li se boji ili šta?!
K: Kaže da
sam je iskopčala od sebe... odbija da razgovara samnom...
T: OK, reci
joj da ti sada pokušavaš da se ponovo spojiš s njom... pokušaj
je dotaknuti nježno... pa vidi kako ćeš to osjećati...
K: (Počinje
jecati) Oh, draga... ona je toliko uplašena...
T: Oh...
samo pokušaj biti nježna...
K: Oh,
izvinjavam se (zbog plača), oh...
T: Ma, u
redu je, to je normalno...
K:
Kaže...da je ona došla prva... da nisam trebala da je
odstranjujem... ne dopušta mi da je dodirnem (jeca)
T: Dobro,
dobro, za sada je i to dobro... pitaj je samo da li želi da se
pridruži ovoj seansi, ovom šou-programu, zato što ti želiš da
stvarno saznaš šta se ovdje dešava
K: Da, ona
to želi
T: Dobro,
zamoli je da sjedne za stol i ako joj treba stolica, napravi je
za nju.
K: Ok, ona
je upravo tu.
T: Dobro,
sada treba da pozoveš unutra svoj Um. Tvoj stvarni Um. Taj dio
sebe.
K:
(isprekidan i nerazumljiv ton)
T: OK...
nisam ovo čula jer nešto nije u redu s tonom... da li si dobila
istu sliku u ogledalu?
K: (stanka)
... Da, jesam. Pričekajte malo... da li me sada bolje čujete?
T: Da,
mnogo bolje. Pitaj to biće sada, koliko je ono staro, odakle
dolazi, da li ono ima ime...
K: OK. Ono
je kao neki androgen. Nije ni muško, ni žensko. Kaže da je čisti
intelekt ili nešto... nemam riječi da opišem ovo što vidim.
T: Da li to
biće zna da je ono tvoj um?
K: Da, zna,
kaže da je ono na glavnom mjestu već dugo vremena
T: Ha, ha,
dobro...
K: He, baš
me to iznenađuje...
T: Dobro,
možeš li ga dodirnuti? Dodirni ga i obrati pažnju na svoja
osjećanja.
K: Da. Ono
je vrlo mirno...lagano...Da
T: Dobro,
zamoli ga da ode to stola i sjedne na stolicu.
K: Da.
Sjelo je upravo ovdje s moje lijeve strane.
T: Da,
dobro, možda ćeš nam kasnije moći napraviti jednu skicu gdje ćeš
nacrtati gdje je ko sjedio za tim stolom,... sada trebamo
pozvati tvoj Duh. Dakle, tvoj Duh.
K:
Dobro....uh, mogu ga vidjeti, izgleda kao vjetar, kao neki
vrtlog...
T: Da li
ima neku boju?
K: Ne znam,
ponekad kao da je plavo, a onda zlatno-bijelo, pa žuto, ne znam
kako da ga opišem...
T: Dobro,
zamoli ga da priđe ogledalu a onda neka se okrene...
K: Dobro...
isto je...
T: OK, da
li si sigurna?
K: Da, zato
što izgleda kao jedna spirala.
T: Šta
vidiš tačno u ogledalu?
K: OK,
vidim jedan oblik spirale
T: Aha
K: Kao DNA
spirala...a izgleda kao vrtlog vjetra koji se okreće i okreće
oko sebe
T: A možeš
li vidjeti iste boje?
K: Da, kao
da ima nešto što je plavo ali ima i nekih drugih nijansi, kao
što je zlatna... nešto kao da nije sasvim u redu s tim... kao da
nije u ravnoteži... nekako...
T: Pitaj ga
ko je on.
K: Oh, čini
se kao da se to sada mijenja?! Uh...uh...
T: Dobro,
ako ti se ne sviđa, onda ga samo učtivo zamoli da izađe napolje.
K: Dobro,
hoću...izašlo je.
T: U
međuvremenu, pogledaj svoj Um, da li se on promijenio? Ili je
još uvijek isti?
K: Isti je.
T: Dobro,
sada prozovi tvoj Duh, tvoj stvarni Duh.
K: Izgleda
kao svjetlo plava boja. Kao da se ne usuđuje da uđe. Izgleda
drugačije, kao neko prisustvo svjetlo plave boje... kao da se
boji da uđe unutra
T: Pozovi
ga slobodno, neka uđe i neka stane pred ogledalo tako da možeš
provjeriti njegov identitet.
K: Nije
pravi... sada ne mogu vidjeti istu sliku.
T: Ništa,
naredi mu da izađe napolje, možeš to učiniti i onako, ljutito, s
nekom vrstom autoritativnosti...
K: Dobro,
pokušaću opet... koliko vremena imate...
T: Ništa ne
brini, imamo vremena.
K: Oh, on
je tu... mogu vidjeti istu sliku ispred sebe i unutar
ogledala... izgleda kao sićušno, malo, bijelo stvorenje, malo
bijelo stvorenje...
T: Dobro,
pitaj ga ko je on, odakle dolazi...
K: Oh, sada
se ispostavilo da je to mali grejs ("sivi" vanzemaljac, prim.
prev.), i podsmijeva mi se... nije istinsko...
T: Ništa,
reci mu da se ogleda u ogledalu
K: Ali
njegova slika je još uvijek ista
T: Reci mu
da se okrene, tako da možeš pogledati njegova leđa...
K: Oh, to
je bilo dobro, njegova leđa su još uvijek siva...Ok, on može da
ide sada...
T: Pa,
možeš ga pitati ko je on... ili mu ti ne vjeruješ?
K: Ne
vjerujem mu
T: Dobro,
onda ga pošalji napolje.
K: Ok.
(šmrca).....(duža stanka)...sada vidim u ogledalu jedno veliko
reptilsko stvorenje koje kaže da sisa moj duh... kao da hoće da
me provocira...
T: Ha,
ha... ma samo ga onako autorativno istjeraj napolje jer večeras
si ti ovdje glavna; ti si ta koja ovdje komanduje... tako da se
nemaš čega bojati...
K: He, he,
OK...
T: On mora
da izađe napolje... (duža stanka)... Da li on izlazi napolje?
K: Da. OK.
Sljedeći izgleda kao jedan cvijet, u stvari; opet je plav,
svijetlo-plav... ne znam kako se zove taj cvijet na engleskom
ali znam da takvo cvijeće raste ovdje u X... (njenoj državi,
prim. prev.) i izgleda kao zvonce... odraz u ogledalu mu je
isti... i kao da treperi...
T: Dobro,
zamoli ga da se okrene tako da možeš u ogledalu vidjeti cijelo
njegovo biće.
K: Da,
izgleda isto.
T: Ok, sada
mu postavi par pitanja, kao - ko si ti, koliko si star, odakle
dolaziš...
K: Ono kaže
da je osnovni dio mene... i da je bio zloupotrebljen... s moje
strane...(šmrca) i vrlo je tužan...
T: Tužan
je... a možeš li ga dodirnuti?
K: Da
T: Dobro,
dodirni ga i koncentriši se na svoja osjećanja. Kako ti se on
čini kad ga dodiruješ?
K: Uh,
osjećam kao da imam toliko mnogo stvari zbog kojih se trebam
izvinuti... nježan je i dozvoljava mi da ga dodirnem...
T: Dakle,
ti mu vjeruješ?
K: Da.
T: Dobro,
zamoli ga da sjedne za sto, isprati ga sama do stola sada.
K: Da,...
sjeo je nasuprot mene.
T: Nasuprot
tebe, dobro, sada upitaj Dušu da li ona već poznaje taj Duh i
Um.
K: Oh, da,
ona kaže da oni često razgovaraju međusobom... ali da sam ja
isključena iz toga...
T: Dobro,
znači da oni poznaju jedno drugo?
K: Oh, da
ali se čini kao da su prilično ljuti na mene.
T: Dobro,
da li oni onda znaju o uplitanju vanzemaljaca i vojske u tvoj
život?
K: Da, oni
to znaju... ljuti su zato što nisam reagovala prije... što sam
ja dozvoljavala da se to dešava...
T: Dobro,
pitaj ih gdje si ti to pogriješila jer oni bi trebali da tebe
brane... dobro, šta je to bilo pogrešno s tvoje strane?!
K:
(šmrca)... kažu da sam ih otsjekla od sebe uz pomoć mog Uma...
T: Uz pomoć
tvog Uma... pa, dobro, šta Um kaže... kad on čuje takvu jednu
tvrdnju?
K: Mmm...
on se ponaša kao neki šef i kaže da je morao tako da radi.
T: Dobro,
da li se tvoja Duša i Duh slažu u vezi s tim da je to tvoj
istinski Um?
K: Da, ali
oni su ljuti na njega.
T: Dobro,
da li su tvoja Duša i Duh svjesni toga da oni predstavljaju
jednu Svijest koja je veća od Uma, tako da Um ne mora da se
odnosi prema njima kao neki šef?
K: Da, oni
to znaju... kažu da oni žive jedan odvojen život.
T: Da li um
zna da postoji jedna veća Svijest nego što je on, odnosno, ta
njegova svijest?
K: Da, ali
on kaže da je bio toliko zaposlen radeći s mojim privatnim
stvarima da jednostavno nije imao vremena da razmišlja o tome...
he, he, mogu ovo da razumijem.
T: Dobro,
znači da oni znaju o tom uplitanju sa strane; sada ih možeš
pitati jedno po jedno, da li oni žele da još uvijek ulaze u
interakciju sa vanzemaljcima i vojnicima..
K: Ne
T: Oh, a da
li oni svi kažu...
K: Ali, moj
Um kaže da... iz nekih razloga ja imam nekog posla... s nečim...
uh, postoji nešto što utiče na moj Um... upravo sada... dešava
se nešto kao "hakiranje", nešto kao da pokušava da "hakira" tu
komponentu Uma...
T: Da, da,
moguće je, moguće je... Dobro, da li se tvoj Duh i Um slažu da
sada pozoveš vanzemaljce u tu prostoriju i bilo koga drugog ko
je zakačen za tebe u ovom trenutku? Jednog po jednog, ako želiš
a možeš napraviti i jedno posebno mjesto ili poseban stol za
njih.
K: Za moju
Dušu i moj Duh?
T: Ne, ne,
za vanzemaljce.
K: OK,
napravila sam jedan dugački, dugački stol tako da mogu sjesti za
njega.
T: OK.
***********************************
K: Jedan od
njih...
T: Samo
jednog po jednog i pitaj ih ko ste vi, šta vi to želite od
mene... zašto ste ovdje?
K: OK, prvi
je... uh... vojnik, a povezan je samnom preko tih implanata...
T: Aha...
K: I on je
moj rukovodilac ("handler" prim. prev.)... i u stvari on je...
osjećam da je on spojen samnom upravo sada...
T: Upravo
sada?!
K: Da
T: Znam,
zato on i jeste tu...
K: Da, mi
imamo tu... neku vrstu... kako da kažem... "aferu" u toj drugoj
realnosti, u tom mom drugom (promijenjenom) stanju uma i on je
taj koji mene manipuliše...
T: Aha...
to znači da on zna šta radi?!
K: Da
T: Da on
samo radi svoj posao, tebe da prati
K: Ne
T: Dobro,
obrati pažnju na to kako je on obučen, na njegovu uniformu,
boje...
K: Pa vojna
uniforma, "kaki" boje... s nekim pantljikama... bijela
košulja... da, ja poznajem njega vrlo dobro.
T: Dobro,
dobro, sada ga zamoli da sjedne za stol.
K: OK
T: On ti
sada ne može pobjeći
K: Uh, to
je dobro...
T: On je tu
sada zarobljen. Ko god uđe u unutra, biće tu zarobljen.
K: Ok
T: Sada,
prozovi sljedećeg.
K: Dobro...
sljedeći je...uhh... Drako (Draco, prim. prev.)
T: Ko?
K: Drako
T: Aha,
Drako, kako on izgleda jer meni nije poznato koga vi nazivate
Drako?
K: OK, to
je onaj mračni... s ljušturom i...hm... ja sam imala posla s
njim u onim silosima za nuklearne rakete... da... OK, mogu ga
vidjeti...
T: OK, a
šta vidiš u ogledalu, kako on stvarno izgleda u njemu?
K: (stalno
šmrca) Izgleda isto, kao i ispred mene... mračna figura đavoljeg
izgleda
T: Pitaj ga
kako se zove
K: O, on
kaže da ga mogu slobodno zvati Gospod(ar) - (The Lord, prim.
prev.)
T: Ha, ha,
ha... (obe se smiju)... dobro, zamoli "gospoda(ra)" da sjedne za
sto.
K: He, he,
dobro.
T: He, he,
još ne znamo gospodar čega je on to?!
K: Da... a
sada dolaze tri reptilijanca.
T: Tri,
hm?!
K:
Reptilijanci ulaze unutra... hm... oni rade za tog...za tog...
gospodara.
T: Oho, oni
rade za gospodara, dobro, a da li su oni svi iste visine, da li
svi isto izgledaju
K: Mmm, oni
su muškog pola imaju bijeli trbuh
T: He, he,
he...
K: A nekako
su zelenkasti, uopšte...
T: Kako to,
he, he, da su ušla sva trojica istovremeno?!
K: Ne
znam?!
T: Pitaj
ih.
K: Kažu da
su došli svi zajedno jer se oni obično svi zajedno zabavljaju
samnom
T: Svi
zajedno. Kako se oni zovu? Da li imaju imena? Svako posebno ili
imaju neko zajedničko ime?
K: Ne, neće
da mi odaju njihova imena.
T:
Zapovijedi im da ti kažu njihova imena. Oni to moraju.
K: ......
He, he, ja ne znam kako da ih izgovorim jer su tako
luckasta...he, he...
T: Pokušaj
K:
(Prasnula je u smijeh) O, stvarno ne mogu.
T: Zašto?
Pa, mi smo radoznale jer smo mi žene...he, he..
K: Ma, u
stvari, najbolje je da ih zovem - "šupci".
T: Da li se
i oni slažu s tim da ih zoveš - šupci?
K: Da.
T: Aha, he,
he, to je dobro. Dobro, zamoli šupke da zauzmu mjesta za stolom.
K: Da, he,
he, upravo su sada sjeli... uhh, OK.
T: Da li su
oni sjeli negdje blizu "gospodara"?!
K: Molim,
blizu...?
T: Da li su
sjeli negdje u blizini "gospodara"?
K: Ah, da,
zato što oni rade za njega.
T: He, he,
dobro, sljedeći...
K: Ulazi
još jedan reptilijanac... ovaj je sivkaste boje... debela
koža...hm... težak...
T: Hm...
K: I on je
sjeo....a zašto su svi oni muškog pola?
T: Hm,
dobro, da li si pitala ovoga kako se zove? Za koga on radi?
K: (Duža
pauza) On kaže da ja to ne moram znati.
T: Samo mu
zapovijedi da ti on to kaže odmah sada.
K: (Pauza)
T: Da li je
i on šupak kao i oni drugi?
K: ...
(poduža stanka) ...To je onaj što me je ubio... (grca)
T: Uh...
žao mi je...
K:
...(pomalo dolazi sebi)... OK. (još jeca)... njega ću zvati -
"dvostruki šupak".
T: Dobro,
dupli šupak... ko je njegov šef? Za koga on radi?
K: ... oh,
uh, nakon što sam ga to pitala, odozada se pojavila jedna
sijenka koja lični na... (pčelu?, insekta - nerazgovijetno;
prim. prev.)
T: Dobro...
samo se ništa ne plaši... OK... ti sada upravljaš ovdje. Ti si
ovdje šef. Tako, moraš da budeš autorativna. Dobro, ko je to
biće-sjenka? Ko je to, u stvari?
K: O, ono
kaže da... je ono inkarnacija Zla...
T: Aha, he,
he... ajde, dobro.
K: He, he,
kakvo iznenađenje.
T: Da,
kakvo iznenađenje, he, he... Kako se ono zove? Kako mu je ime
ili šifra? Ili bilo šta... nadimak.
K: Mmm,
mogu da vidim samo jedno oko, jedno oko koje sam viđala prije...
velika sijenka i jedno veliko oko
T: Aha,
velika sijenka i jedno veliko oko...
K: ... uhh,
a on kaže da ime Ra nije ime...
T: A zašto
to... ako to nije ime?
K: (duža
stanka) .... mmm, on kaže da ga mogu zvati Satan ali ja znam da
mu ni to nije stvarno ime... nije sigurno, znam da laže.
T: Dobro,
da li je njemu poznato njegovo pravo ime?
K: ...Uh,
on počinje da nestaje...
T: OK, on
ne može pobjeći... mora ostati tu. Ali, ako je rekao da Ra nije
njegovo pravo ime, onda moguće da to jeste njegovo ime?!
K: Da, i ja
znam da jeste ali on kao da hoće da se igra samnom.
T: Da, mi
znamo da su oni lažovi... oni kažu ponekad istinu ali je mi
moramo dekodirati, dobro, reci mu da sjedne za stol. Na njegovo
mjesto. A ti ćeš se morati ponašati u odnosu na njega kao jedan
šef ili gazda.
K: Uhh...
He, he, puno tražiš od mene.
T: Ma nije
to ništa. Dobro, sljedeći.
K: Vrata su
otvorena i tamo vidim hrpu onih malih grejsa... trče tamo
unaokolo nevjerovatnom brzinom ali kažu da oni nisu dio ove
slike
T: Oho,
možeš im reći da uđu unutra i stanu u neki ugao
K: Dobro,
stali su tamo i gledaju šta će se desiti
T: Aha,
dobro, a da li su to oni isti grejsi koje možemo normalno
vidjeti ili se ovi razlikuju od one njihove uobičajene slike?
K: Jedni
liče kao da su stvarno biološki entiteti... a drugi su kao
napravljeni... ali, neki tvrde da oni nekako nisu dio ove
slike...
T: Oni na
neki način jesu njen dio... da li neki od njih liče na one
"Belobate" , znaš oni što imaju glave u obliku srca...
K: Da, da,
vidim i jednog takvog.
T: Vidiš i
jednog takvog?
K: Da
T: E, taj i
nije baš toliko nevin. Dobro, sada ga malo ispitaj. Kako se on
zove i ko je njegov šef.
K: Uh, on
hoće da sjedne pored onog Ra.
T: Da li
oni poznaju jedan drugog?
K: O, da.
T:
Ok...OK.... A sada sljedeći?
K: Uh, ovo
se ne dešava! Oh! Vidim moju majku!
T: Koristi
ogledalo, koristi ogledalo... ništa ne brini...
K: Ok, sada
se slika pretvara u jednu malu tačku od svjetlosti, istu onu
koju sam vidjela prvi put kad sam pozivala moju Dušu.
T: Aha, to
je onaj prvi, koji se pretvarao...OK... ko je on, kako se on
zove? Za koga on radi?
K: Njegovo
ime je neka vrsta smiješnog zvuka... iz grla, ja ne mogu to
ponoviti... a on sada ide tamo kod Ra i kod onog grejsa što
čudno izgleda
T: Dobro,
pitaj ga odakle on dolazi, gdje se nalazi njegov univerzum?
K: Kaže da
nije iz ovog univerzuma...hm, nekako dobijam neku vrstu
slika...kao... ne znam kako da kažem... neka različita vrsta
prostora... teško mi je da opišem to odakle on dolazi... taj
njegov univerzum... iz tih slika koje on šalje u moj Um... ali
to definitivno nije ovaj...
T: OK.
Pitaj ga da li oni imaju muziku u njihovom univerzumu
K: .......
Odbija da mi odgovori.
T: Kako to?
Da li je to neka tajna? Zahtijevaj od njega da ti odgovori na
tvoje pitanje.
K: On kaže
da ti postavljaš previše pitanja.
T: Pa to je
samo teće pitanje...možda?!
K: (...)
T: Pa,
dobro, pitaj ga da li on uopšte zna šta je to muzika. Možda on
ni ne zna šta je to muzika?!
K: ....
Neće da odgovori.
T: Pa
dobro, možda se stidi ili ne zna šta je to muzika....
K: Ne znam,
samo znam da neće da mi odgovori...
T: Dobro,
ali moraš znati da moraš s njima biti autoritativna. Vidi koliko
autoritativna može da budeš...
K: On sada
kaže da je tebi trebalo biti poznato to da tamo nema muzike
T: Ma znam
ja to, ali moram da provjerim... he, he...
K: (smijeh)
T: A sada
možeš pozvati sljedećeg ako hoćeš...
K: OK, a
sada dolazi jedna osoba koja tvrdi da je bog.
T: He,
he... njega trebamo...
K: He,
he... ohoo... mislim... niko ne bi ovo vjerovao... imam ovdje
boga i cijelu jednu bandu kojekakvih stvorenja koja sjede oko
mene...
T: Pa,
dobro, koristi ogledalo i pokušaj nam opisati šta vidiš u njemu
K: On ima
neku vrstu one tradicionalne bijele odore... i...hm... ima
bradu... i star je, u stvari... on se pretvara da je veoma
dobroćudan i naziva me njegovom kćerkom... a osjećam da se moja
Duša veoma plaši njega...
T: Aha, da
li je on sam?
K: Misliš,
ovaj... bog, he, he?
T: He, he,
da, pitala sam da li je on sam.
K: Da, on
je sam.
T: Dobro,
da li imaš neko pitanje za njega? Ili možda nemaš sada... ili
možeš ga jednostavno zamoliti da sjedne za stol.
K: OK...
sjeo je.
T: Gdje?
K: Iza
sviju ostalih.
T: OK.
K: On kaže
da on najradije ne bi da se miješa, pa je zato odlučio da stane
tamo iza svih drugih...
T: Ma,
dobro, možeš mu reći da slobodno sjedne gdje hoće jer on se
ionako već umiješao... ti to već dobro znaš da se on već
miješao...
K: Aha... a
moj Duh kaže da je to jedna vrsta, jedan nivo egzistencije, koji
je pokušavao silom da komaduje mom Duhu... (nerazgovijetno???)
T: Znači,
to potvrđuje da se ovaj ipak miješa; znači, on je lažljivac.
K: Da...
T: Dobro,
zamoli ga da sjedne na svoju stolicu
K: OK, on
sjedi.
T: Gdje?
K: Hmmm...
T: Pored
koga?
K: Hm, on
je došao prilično blizu mene... one je sjeo između Drakoa i
"repsa" (reptilijanaca, prim. prev.), tamo na drugoj strani,
nasuprot Ra... Da...
T:
Ok...hm...Ok... sljedeći...
K:
....mmm... ovaj izgleda kao insekt, da .... ružan... ružni
su....
T: Da li je
visok?
K: Da,
prilično je visok... i ja sam imala posla s njima kad sam bila
dijete i mislim da su ovi otimali mog sina... petljali su nešto
s mojim sinom...
T: Aha...
K: Da...
T: Dobro,
postavi mu ista pitanja. Ko je on, za koga on radi?
K: On je
sjeo tačno u sredinu... on je pored Ra... a tu je cijela jedna
gomila stvorenja iste vrste... kao jedna beskonačna linija... i
oni imaju jedan, imaju u stvari jedan Um.
T: Jedan
Um?!
K: Da.
T: Kako oni
izgledaju? Da li pričaš o insektoidima?
K: Da.
T: Ok.
K:
OK...mmm,... šta da ih pitam?
T: Dobro,
imaš insektoida koji sjedi za stolom... da li imaš još nekog
drugog? Da li trebaš da pozoveš još nekoga?
K: Oh, evo
moje majke, opet.
T: Ok, ne
brini, samo pogledaj u ogledalo.
K:
Da...da... ona je tamo i ona je stvarna.
T: Da li je
ona umrla?
K: Da, ona
je umrla.
T: To je
malo čudno?! Pogledaj u njene oči.
K: Uh,
zjenice su vertikalne.
T:
Oho...hoo...
K: Ok... to
je jedna reptilska gospođa...
T: Možda
jeste, možda nije... kako je ona obučena? I koristi ogledalo
kako bi dobila njen odraz... traži od nje da se okrene...
K: Ona više
nema odjeće...hmmm... Ok... ovo je reptilska žena koja sprovodi
te (napade? - nerazumljivo)... i ona je veoma ljuta na tebe jer
si je ti pozvala... pa je morala da pokaže meni njeno lice...
he, he...
T: Ha, reci
joj da dođe tamo jer si ti ovdje šef...... i zamoli je da sjedne
za sto.
K: Ok...
ona sedi.. Ok... Uhhh...
T: Ko je
sljedeći?
K: Tu je
nešto što se nalazi izvan svega... čega nisam svjesna na nivou
moje svijesti... a ne znam da li je to stvarno jedna čista
tama...
T: Čista
tama?!
K: ...bez
jedne stvarne egzistencije... a istovremeno... ono je tu.
T: Oh... a
šta vidiš u ogledalu?
K: ...
Isto... Isto...
T: A, ko je
taj?
K: ...
OK... ovaj u stvari dolazi IZ ogledala... ogledalo se pretvara u
jedan tro-dimanzionalni objekat
T: Dobro...
samo udahni duboko... to oni u stvari pokušavaju da preuzmu
kontrolu u tvom studiju... OK?! He, he, samo ostani mirna.
K: He,
he... Ok
T: Samo
naglasi to - Ja sam ovdje šef! OK... reci mu da ne pokušava da
ometa stvari ovdje i pošalji ga za sto.
K: OK, on
se sada pridružio onom Ra stvorenju...
T: Aha,
mmm...
K: Ok, a
sada još mnogo, mnogo njih ulazi, kao da se radi o nekoj armiji
njih...
T: Ko su
oni? Da li su ista ta mračna stvorenja?
K: Da...
T: OK. Ne
trebamo ih sve ovdje...
K: OK
T: Hm, ne
znam, probaj ih navesti da se ujedine sa sobom
K: Da, oni
pokušavaju, to je kao... kao da imaju neku vrstu problema s
programom... oni kao da su se sada zaglavili u realnosti koja je
u mom Umu... ili u realnosti koja je u ogledalu... ...Ok... ja
ih šaljem napolje... oni se vraćaju natrag...
T: Ako ih
je previše... ne znam... možeš ih pustiti i unutra... ali ih ne
trebamo sve ako ih je toliko...
K: OK...
nema više nikoga ko ulazi...
T: Ok...
pitaj za one plavušane... naranđaste, ... ("orange" - Nordik-e;
prim. prev.)
K: Ne vidim
njih.
T: Pokušaj
da pitaš reptilijance ili nekog drugog - gdje su plavušani...
znaš oni koji su obučeni u plave kombinezone?
K: Ona
gospođa, reptilijanska žena, kaže da ona njih kontroliše...
T: A gdje
su oni sada?
K: ... Ne
znam, ali ona kaže da su oni u drugoj dimenziji... ja ne znam da
li je to tačno...
T: Da, ali
ako su se i oni miješali u tvoj život, onda...
K: Auu, oni
izlaze iz njenih usta! Oh!
T: Ha, ha,
ha, ha...
K: Ona,
kao... kao da ispljuvava te... uh, oni dolaze kroz njena usta...
tu je jedna veoma lijepa plava arijevska žena s plavim očima...
T: Kakve su
joj zjenice... vertikalne?!
K: Da. A
drugi je muškarac... a tu je i ta žena.
T: Aha,
kako im izgleda kosa?
K: Prilično
je tanka, u stvari...
T: OK
K: ...i
vrlo plava.
T: Vrlo
plava? A kako su obučeni?
K: Kao da
imaju neku vrstu uniforme
T: Aha
K: Muškarac
nosi plavu, plavu košulju i neku smiješnu vrpcu koja ide od
ramena prema struku... djevojka ima (?) košulju... da,...neka
vrsta uniforme.
T: OK. Da
li su oni iznenađeni što su se našli ovdje jer su se pojavili iz
usta te reptilijanske gospođe?
K: Hmmm,
oni nekako ne reaguju... nego me samo gledaju... da, iznenađeni
su.
T: Dobro,
zamoli ih da sjednu za sto.
K: Ok, oni
sada sjede.
T: A šta
gospođa sada radi?
K: Ona
stoji.
T: Stoji?!
K: Da, i
ona je veoma ljuta jer... ti hoćeš da prekineš nešto što ima
veze sa jednom genetičkom i medicinskom agendom...
T: Aha, a
to mi sada imamo i neku medicinsku agendu? Hvala. He, he...
K: OK...
T: Ne, ne,
ja neću ništa prekidati... ti si ona koja će odlučiti šta će
uraditi... Ok, da li su sada svi tu. Pitaj svoju Dušu, svoj Duh
i svoj Um, da li iko nedostaje.... zato što oni viđaju sviju
njih... oni su vidjeli sve njih.
K: ...
Mmmm... moja Duša kaže da jedan tu nedostaje, a on je neka vrsta
stvorenja koje se lažno predstavlja... ali ja ne znam na koga
ona misli...
T: Ok, a
tvoj Duh, šta on kaže? Da li jedan ili više njih nedostaju?
K: Ne, moja
Duša kaže da taj nedostaje.
T: Ok...
OK...a Duh? Šta on kaže?
K: Da, ona
se slaže tj. on.
T: Dobro, s
obzirom da Duša zna ko nedostaje, zamoli je da ga pozove.
K:
......... Ne dobijam nikakav odgovor...
T: Hm, da
li Duša želi da pozove tog koji nedostaje? Pitaj ju da li želi
da ga pozove unutra.
K: Ne, ona
to ne želi da učini.
T: Da li je
to zato što ona želi da ga ti pozoveš?
K: Mmm, ona
kaže da je ja nisam htjela da zaštitim od toga...
T: Hm, pa
možda ti nisi znala... reci joj da ti sada želiš da dovedeš u
red te stvari, da pokušavaš to da razumiješ...
K: Ok...
evo sada opet neko ulazi unutra, on izgleda kao mala djeca...
dijete... ono je stalo ispred ogledala ali slika u njemu nije
ista...
T: Ok
K: Sve što
mogu ponovo da vidim, to je jedno mračno biće...
T: Još
jedno?!
K: Još
jedno... a ovaj hoće da stane iza onog Ra
T: Iza?!
K: Iza
figure onog Ra.
T: Dobro,
zamoli ga da sjedne.
K: Ok, on
sada sjedi i veoma je zloćudan.
T: Ok.
Nemaš uopšte razloga da se plašiš. Oni su, znaš, nešto kao
mrtvaci, zato te i žele jer oni nemaju energiju za život, ako im
ti ne daš tu energiju
K: Moja
Duša želi da ti se zahvali. Sada mi se još malo primakla.
T: A,
hvala, sve je u redu. Ona treba da razumije to da se ona takođe
može braniti. Dobro, a u vezi onim... upitaj svoj Duh i Dušu o
onom biću što izgleda kao svjetlosna lopta
K: ... Uh,
izvinjavam se, ovo sam potpuno propustila... izvinjavam se...
T: Aha,
treba ovo da ponovim, dobro... mislim da ovdje nedostaje ono
tzv. svjetlosno biće, to vanzemaaljac koji liči na duha, on nema
tijela... izgleda kao svjetlosna lopta ili dijete od svjetlosti.
Tako se pitam gdje je on.
K: ... O,
pa on je upravo tamo.
T: Da li se
on skrivao u sobi cijelo ovo vrijeme?!
K: Oh, da.
T: Aha, he,
he... Odakle on dolazi?
K: Ne znam,
ali je veoma, veoma, moćan.
T: He, he,
moćan, ma hajde...
K: I on je
veoma ljut.
T: To što
je on ljut, nas uopšte nije briga.
K: He, he,
OK
T: Ti si
ovdje šef. A gdje je on to bio cijelo ovo vrijeme?
K: On je
bio ispod ogledala.
T: He, he,
baš je dovitljiv... dobro, zamoli ga da zauzme svoje mjesto i
ako želiš, možem mu postaviti par pitanja kao npr. kako se zove,
odakle dolazi, ko mu je šef...
K: On kaže
da njemu ne trebaju nikakvi šefovi
T: Aha, ne
znam da li se i ostali slažu s tim?!
K: Ne, he,
he, u stvari oni se nasmijali na to...
T: He, he,
pa pitaj druge ko je šef ovome?
K: Dvije
figure su ustale i počele razgovarati, jedna je ona starac koji
se pretvara da je bog, a drugi je onaj Ra.
T: Oho, to
znači da on ima dva šefa a ne samo jednog?!
K: OK... Ra
kaže da to svjetlosno biće pripada njemu.
T: ...a bog
kaže... da ono pripada njemu?!
K: Da.
T: He, he,
he...
K: He, he,
T: Dobro,
znači da su sada svi tu. Tu je i jedan vojnik. Njega tu
vjerovatno niko od ovih drugih nimalo ne zarezuje. Šta
vanzemaljci kažu o tom vojniku?
K:
...mmm...OK... on je "autsajder". Nije trebao ni biti ovdje.
T: Pa, kako
to, onda, da je on ovdje?
K: Oh, Oh!
T: Šta je
sad?
K: Pa, on
se sada pretvara u jedno reptilsko stvorenje?
T: O,
zaista?
K: Oh,
da...OK... hvala ti mnogo
T: Pa
reptilijanci u stvari i jesu jedna militaristička rasa...
K: Ovaj
liči na jednu žabu...
T: Aaa, to
je upravo onaj o kojem sam željela da te pitam...o toj žabi... a
reci mi, unifoma mu izgleda kao...
K: Izgleda
kao one koje ljudi imaju, Ne znam kako da je opišem... smeđa ili
smeđe-zelena...
T: Dobro,
možeš li mu pogledati pantalone,... da li liče na one nacističke
K: O, vojne
"cargo" pantalone
T: Aha, to
je taj momak... dakle, imamo ovdje tu nacističku žabu... dobro;
a gdje su ljudski vojnici
K: Ne vidim
ih ovdje.
T: A možda
je neko na telefonskoj vezi?! Ajde, ajde, dooolazii ovaamo,
nemoj se stiditi... Reci mu neka dođe, neka uđe u studio.
K: OK... ja
poznajem tog čovjeka
T: Ahaa,
provjeri ga na ogledalu; ne treba nam još jedan žaba.
K: Da, da,
to je taj čovjek.
T: A
uniforma?
K: On sada
ne nosi uniformu.
T: Kako to?
K: On nosi
plavi đins.
T: Plavi
đins?! A kako mu je ime?
K: John,
kaže... ali nije, nije to.
T: Dobro,
upitaj ga autoratitvo kako se zove.
K: ...i
ovaj se pretvorio u žabu.
T: Oh, pa
koliko žaba tu imamo?!
K: Uhh, ne
znam...
T: To je
ona nacistička žaba... da li on još uvijek nosi džins?
K: Ne. Ista
uniforma kao kod onog prvog.
T: OK. OK.
Na onaj sto za kojim sjede vanzemaljci možeš staviti jedan
telefon. Zato što ako je neko izvan ove sobe i ne može doći
ovamo, onda se može povezati preko telefona. Vidi da li je on na
vezi i da li ima nešto da kaže.
K: Aha, evo
neko zove...
T: He, he,
dakle već imamo nekoga na vezi.
K: Da, i
ovaj kaže opet da ga ja poznajem. On je ljudsko biće. On je sada
na vezi
T: Pitaj ga
da li može doći u studio.
K: Kaže da
ne može.
T: Dobro,
pitaj ga da li želi da ostane na liniji?
K: Da,
ostaće na liniji.
T: Dobro,
kako se on zove, mora da ti kaže.
K: OK... on
je John
T: Opet
John?
K: Da, opet
John
T: John...
a prezime...?
K:
Borel??.. ili tako nešto
T: Koje je
nacionalnosti?
K: On je u
stvari iz Njemačke.
T: Mi ne
znamo tamo...
K: On je
Hartmut
T: To je
njemačko prezime.
K: Da
T: Dobro,
pitaćeš ga... neki o dnjih su kao oni naši ljudi koji su
vidovnjaci, a rade za vojsku; njima vojska jednostavno ponudi
taj posao; neki od njih znaju šta rade a neki ne... za neke od
njih je to samo posao kao i svaki drugi... to su oni koji su
"online", koji samo prate žrtvu otmica... ali ne znamo kakav je
ovaj, da li je dobar ili loš... ne znam da li on uopšte zna šta
radi... moguće je da on zna o čemu se ovdje radi
K: Da, on
kaže da on mene samo nadzire...
T: Da, ali
on zna zašto tebe nadzire, on zna zašto ti oni to rade... je li
tako?!
K: Da, on
zna.
T: I da li
se on slaže s tim?
K: Da, on
je jedan mlad momak...
T: On zna
da tebe otimaju i slaže se s tim?
K: Da.
T: On nije
baš dobar. OK. Sada mu možeš postavljati pitanja, kakva god
hoćeš. Tvoja Duša i tvoj Duh mogu takođe da im postavljaju
pitanja a ako neće baš mnogo da pričaju, nema veze.
K: Kaže da
gubim vrijeme na postavljanje pitanja jer već sve znam.
T: OK, to
je tačno. Sada se vraćamo natrag na tvoju Dušu, Um i Duh. Da li
oni žele da nastave da imaju posla sa svim ovim entitetima ili
ne?!
K: Ne,
ne... Moja Duša se smije, ona je veoma srećna.
T: Ha, ha,
dobro da li ona hoće da ih eliminiše, sada i zauvijek?
K: Da!
T: Dobro,
da li ona zna kako to može učiniti?
K: Ona kaže
da bi se trebala vratiti natrag u mene
T: Aha, OK,
onda treba da ih poništi ukoliko želi i da li je njoj poznato to
da je ona Stvarna Svijest, Stvarni Bog? ...
K: Da, on
to zna.
T: Da, onda
joj je poznato i to da ona ima mnogo energije
K: Oh, da,
to je njoj poznato.
T: Ok. Ona
onda može koristiti tu svoju energiju da poništi sve te likove
tamo.
K: Da
T: OK, ona
može to učiniti uz pomoć jednog svjetlosnog snopa ili svjetlosne
bombe, ili čim god. Da ih poništi sve skupa.
K: Da, ona
to sve koristi...da
T: Oh, to
je dobro, uživaj sada...
K: Hvala
ti. Oo, dragi... Ra je bio malo teži (za eliminaciju; prim.
prev.)
T: Možda,
ali ti si mnogo moćnija...
K: Ohoo,
ona je to odradila.
T: Aha, sve
njih?
K: ...Još
jedan... još jedan...
T: OK,
OK...
K: Aha,
gotovo je... uh, ima još jedan...
T: He, he,
imaš vremena.... i molim te uživaj u tome, to je tvoje
oslobađanje... ti sada vraćaš sebi natrag svoj Dušu, svoj Duh i
svoj Um.
K: (duža
stanka)... OK.
T: Gotovo?
A telefon, s onim vojnikom na vezi? Da li je on još uvijek tu?
K: Da.
T: Onda
sprži i njega, takođe. Možeš Helmutu reći zbogom ako hoćeš.
K: Ha, ha,
ha... naravno da hoću...
T: Zbogom,
šupčino!
K: ...he,
he, gotovo je!
T: Odlično!
Da li je tvoja Duša u tvom tijelu sada?
K: Skoro da
jeste. Ona sjedi upravo ovdje na mom ramenu.
T: Dakle,
ona te sada dodiruje.
K: Da.
T:
Drugačije nego prije?
K: Da...
(ganuto; prim.prev.)
T: Dobro,
dok je ona tu, zamoli je da pregleda tvoje tijelo, da ga
skenira, da li u njemu postoje neki implanti. Moraće početi
odozgo, da pregleda prvo unutrašnjost tvoje glave... ona treba
da traži neke predmete.
********************************************************
K: OK,
postoje dva iza očnih jabučica.
T: Aha,
neka ih samo poništi uz pomoć svjetlosnog snopa; neka ih
razloži, sprži ili ih odstrani, šta god ona smatra da je
najbolje...
K: A tu je
i neka vrsta mreže od kristaliziranih vena; u stvari, kao neka
paukova mreža.
T: A gdje
je to?
K: Upravo
ovdje, po cijelom mom mozgu.
T: Oh, da,
dobro, odstrani i to ili sprži.
K: U vratu,
takođe. Unutar kičme... u karlici, takođe.
T: Da li je
to ista ona mreža koja se proteže sve do tvoje karlice?
K: Da
T: O, OK.
K: A
proširena je i na moje bubrege, takođe. O, uh, ona je i u mojim
plućima! ... u mojim nogama...
T: Ko je to
učinio? Pitaj svoju Dušu.
K: ...ona
kaže da se radi o kombinaciji
T: Aha,
dakle više njih.
K: Da
T: OK, žao
mi je ali ćeš se morati pobrinuti za sve to.
K: Uh, to
je i u mom energetskom tijelu. Sad shvatam ono što si mi rekla
da je neko to primjetio kao neke pupke koji izlaze napolje iz
tog energetskog tijela... oni kao da se tu umrežavaju...
T: Da, to
su vjerovatno one "psi" ("vidovnjačke", prim. prev.) unutar
energetskog tijela?!
K: OK. Duša
je ušla u mene i osjećam nevjerovatnu količinu toplote u mom
srcu.
T: Dobro,
uživaj u tome... i pitaj je da li se ona sada osjeća bolje u
tvom tijelu?
K: Oh, da!
I ona misli da mi sada možemo biti prijatelji (šmrca)... oh, ona
mi sve oprašta...
T: Da li
ona vidi tamo ikakve probleme sa zdravljem koje su prozrokovali
vanzemaljci i da li ih ona može odstraniti?
K: Oh, ja
ću imati dosta posla da uradim s mojim plućima... zato što su mi
oni oštetili pluća... vidjećemo još... ona je svjesna toga i
pomaže mi u svakom slučaju.
T: Da, ona
je onda prilično budna.
K: Da,
mislim da ćemo se mi dobro slagati. Uh, sada se baš lijepo
osjećam. Hvala vam puno.
T: Ma, nema
na čemu. Željela bih da potražiš opet one implante. Počni od
svoje glave... sada tvoja Duša čuje moj glas i ja joj kažem da
je veoma bitno to da ona deaktivira sve implante... zato što te
oni mogu pratiti kroz te implante i mogu te kasnije lako
pronaći...
K: OK, bila
su dva sićušna u pozadini moje glave... ali su sada otišli.
T: Znači,
ona ih se sada riješila, dobro.
K: A baš
sam se čudila zašto sam imala te stalne glavobolje...
T: Nikakvo
čudo! A sada iza tvojih ušiju...
K:
...počinje da zvoni... bio je iza desnog uha
T: Iza
desnog, dobro, da li je on sada uništen što znači da on više ne
funkcioniše?
K: Ne
funkcioniše više.
T: Dobro,
on je trebao da bude deaktiviran u onom momentu kada je Duša
uništila onaj telefon...
K: Oh, da,
tako je u stvari i bilo... oni su bili povezani
T: Aha, a
ono što nazivamo "treće oko"... epifiza...
K: Da,
znam, to je sada čisto.
T: Pogledaj
ipak malo bolje jer oni obično stave tamo nešto, nešto kao...
K: Tamo je
bilo nešto... kao jedna veoma tanka membrana... ali nije više
tamo.
T: Znači,
tamo nema više ništa?
K: Da, sada
je to čisto.
T: Pogledaj
sada u svoj nos, usta, zube...
K:
Deaktivirano je sve
T: Aha.
Kada?
K: Pa, kada
je moj aDuša ušla unutra, ona je sve deaktivirala.
T: Aha, ona
ih je deaktivirala?!
K: Da, bio
je jedan u mom nosu, dva u zubima...
T: Sada su
svi deaktivirani?!
K: Da. Oni
više ne funkcionišu.
T: Uh,
tvoja Duša je nevjerovatna! Vrlo je inteligentna. Kako je znala?
K: Kaže
da... da ih je vidjela...
T: Aha,
stvarno je inteligentna. Ali, čisto za svaki slučaj da opet
provjerimo, pregledaj dobro svoju kičmu, genitalije, grlo...
K: Oni su
svi deaktivirani...
T:
Stvarno?! Nevjerovatno?! Nikad se tako ne dešava.
K: Ja sada,
u stvari, mogu osjetiti kako se energija drugačije kreće unutar
moje kičme.
T: Dobro.
K: Sada se
pitam kako će to uticati na moju sposobnost kretanja... mogu
sada osjetiti neku toplinu unutar moje kičme... sada se osjećam
skroz drugačije
T:
Drugačije?
K: Da! Tako
mi je lijepo! (razdragana je, prim. prev.)
T: Da, tamo
obično postave dva crna, zakače ih na energetsko tijelo i oni tu
dođu kao neki teret?????
K: Da,
sisaju energiju i pokušavaju kontrolisati Um. Uostalom, tebi je
to sve već poznato, he, he...
T: OK. Sada
zamoli svoju Dušu da pogleda u tvoju budućnost i u tvoju
prošlost, pa da vidi da li se oni vraćaju ili pokušavaju da se
vrate.
K: ...
OK... Duša kaže da ću svakodnevno morati da pratim moje stanje
zato što je Ra onaj koji će pokušavati da se vrati...
T: OK. Da
li se ona boji Ra?
K: Ne, ne
više.
T: Dobro,
ako Ra pokuša da se vrati, šta ćeš ti uraditi, šta će učiniti
tvoja Duša?
K: Ona će
samo prekinuti vezu.
T: Da li će
ga ona spržiti... svjetlosnim snopom ili nešto drugo?!
K: Da, ona
kaže da će mu presjeći vrat...
T: Odlično!
Šta još, ah da, veoma važno, traži sada od svoje Duše da sada
potraži klonove... gdje god u univerzumu... ako postoje igdje
neki tvoji klonovi?!
K: ... OK.
Da, ja ih imam... ja imam puno klonova.
T: He, he,
pa zato što ti imaš puno energije. Da li si ti sada u kloniranom
tijelu?
K: Da, a
moja Duša kaže da će pokušati raditi zajedno s mojim tijelom jer
ja imam sina i moramo raditi svakodnevno da ojačamo našu vezu i
da je držimo otvorenom... jer u drugom slučaju, moje tijelo će
se brzo pogoršati...
T: Da, ti
ćeš biti bolje... do sada si bila pod velikim stresom... oni su
izvlačili mnogo energije iz tebe. Dobro, tvoja Duša mora da
uništi sve klonove. Jednog po jednog ili grupno. Da li tvoja
Duša zna šta oni rade s klonovima?
K: ...ona
kaže da njih najviše koristi vojska... imaju tu tehnologiju...
da koriste ljudska bića...
T: Dobro,
tvoja Duša ih mora sve uništiti jer ako ih ne uništi oni će ih
aktivirati a onda će ona morati da ide tamo na neko vrijeme...
bila to samo i jedna sekunda a to nije dobro.
K: Dobro,
pokušavam to da učinim ali to nije lako.
T: Dobro,
reci mi na primjer, prvi, gdje se prvi nalazi?
K: OK, hm,
on je u jednoj vojnoj bazi... ona je na Aljasci
T: Na
Aljasci?
K: Da, na
Aljasci... i oni tamo imaju jedno ogromno spremište puno tih
tankova............. a šta treba da radim ukoliko vidim klonove
koje poznajem a nisu moji?
T: Ok.
Znači vidiš tamo neke koje poznaješ?
K: Da.
T: Dobro,
koga vidiš tamo?
K: Mislim
da vidim mog muža tamo.
T: Da,
možeš uništiti i druge klonove, takođe. Zavisi od toga da li to
tvoja Duša želi.
K: ... da,
ona to želi. Tamo su i dva klona mog sina, takođe.
T: Oh, da,
da. Posebno te od tvog sina jer je on tako mlad. Ti možeš tamo
uništiti sve klonove ako želiš, tvoja Duša ima mnogo energije.
Samo sa snopom od svjetlosti... vuuuummm...
K: Cijelo
skladiše?!
T: Da, ti
to možeš. Oni će vjerovatno ponovo da ih prave ako su oni još
uvijek žrtve otmica... ali možeš učiniti onako kako ti misliš da
je najbolje... to je tvoj izbor.
K: OK.
Uništila sam moje, i one od mog muža i mog sina.
T: Aha,
koliko si ih imala tamo?
K: ...pa
bilo ih je najmanje stotinu tamo.
T: Tvojih?
K: Da.
T: Uh,
draga!
K: Ali ih
nije bilo toliko puno od mog muža. Možda trideset? I dva od mog
sina.
T: Znači,
toliko klonova. Dobro, to je gotovo.
Treća osoba
(koja samo prati seansu): He, he, ako vidiš tamo i neke moje,
slobodno ih uništi.
K: OK, uh,
ne mogu da gledam u druge... he, he, izvini E...
T: He, he,
dobro. Gdje još imaš klonove?
K: Oh, u
Kanadi.
T: U
Kanadi? Kakav je predio gdje se to nalazi.
K: Ima
jedno jezero... nešto kao... kao neki istraživački institut ili
tako nešto..
T: Aha.
K: Ah, da,
naravno, tu su ispod su i laboratorije. Ah, sad se sjećam, bila
sam tamo mnogo puta. Tamo dole su i klonovi. Ali tamo ih nema
mnogo jer su to oni prvi, originalni klonovi.
T: Da li
hoćeš da kažeš da su oni klonirali i klonove?!
K: Da.
T: Ah,
vojska će raditi šta god može da radi.
K: ...OK...
završila sam.
********************
T: Ok,
koliko si ih imala tamo... mislim, klonova.
K: Samo
jednog. To je onaj od kojeg su klonirali sve ostale klonove.
T: A nije
bilo nijednog od tvog muža ili sina?
K: Bio je
jedan od mog muža i jedan od sina.
T: Dakle,
uništila si i njih takođe?!
K: Da.
T: Ok. Sada
ih trebaš potražiti i na drugim mjestima.
K: Ok. Sada
sam na Mjesecu... u bazi na Mjesecu... oh, dragi, pa ovo je
nemoguće! Ovaj Mjesec je kao pčelinja košnica...he, he... tamo
je toliko mnogo, mnogo, mnogo klonova...
T: He, he,
na Mjesecu?
K: Da, na
Mjesecu.
T: OK, šta
vidiš na Mjesecu upravo sada? Da li tamo ima nekih vanzemaljsih
aktivnosti?
K: Ne ovdje
gdje sam sada jer je ovo skladište za klonove. Na drugim
mjestima ima puno više aktivnosti.
T: OK, OK,
nakon što uništiš sve klonove tamo, željela bih da pogledaš malo
u vezi sa tim aktivnostima na Mjesecu u ovom momentu. Da li su
ti vanzemaljci otišli tamo kao neke izbjeglice ili slično...
zašto su oni tamo?
K: ... Uh,
mogu reći.......... ali mi nije dozvoljeno da to kažem...
T: Hmm,
kako je moguće to da ti nešto nije dozvoljeno? Ko to kaže da
tebi nešto nije dozvoljeno? Zašto to kažeš?
K:
.....OK...mmm... izgleda da je ovo mjesto... izgleda da pored
tih vojnih aktivnosti... ovo je mjesto gdje oni proizvode ona
mala siva hibridna stvorenja
T: Aha,
dakle, oni proizvode grejse gore na Mjesecu?
K: Da.
T: Aha, he,
he, fabrika grejsa!?
K: Da.
T: Znači,
oni još uvijek operišu tamo? Oni su još uvijek tamo?
K: Da...
da. Oni dopremaju tamo... ovo može zvučati ludo... ali oni
dopremaju tamo žive ljude...
T:
Dopremaju tamo normalne ljude, isto kao što smo i mi?!
K: Da.
T: O, OK,
dakle, likvidirala si tvoje klonove tamo?!
K: Da,
jesam.
T: Da li
imaš tamo neke hibride? To jest, postoje li tamo neki hibridi
koji su napravljeni od tvoje DNA?! ...Od tvoje DNA?
K: Da,
razumijem... mmmm... tu je jedan sa mojom DNA i DNA od onog
grejsko-reptilskog stvorenja... jedan...
T: OK, bilo
do dobro da likvidaraš i njega, takođe........ zato što to nije
jedno istinsko ljudsko biće...
K: OK, i to
sam učinila...
T: Dobro,
sada traži dalje svoje klonove, na drugim mjestima... ako si
završila s Mjesecom.
K: OK,
vidim dva na Marsu.
T: Na
Marsu?!
K: Da.
Vidim tamo i dva od mog muža ali ne vidim nijednog od mog
sina...
T: Aha... a
možeš li mi reći koji je sada datum tamo... mislim, dan, mjesec,
godina....... znam da je teško za Dušu da to vidi, ali možda
možeš dobiti nekako tu informaciju.
K: Ona kaže
da je to budućnost, to nije današnje vrijeme...
T: U
budućnosti?! ... jer znaš zašto, zašto ovo pitam, zbog toga što
je juče jedna druga Duša otišla na Mars i ona je rekla da u ovom
momentu tamo nema nikoga. Zbog toga sam se i pitala o kojem
vremenu se radi, da li je to u prošlosti ili u budućnosti?!
Interesantno. A u vezi s Mjesecom, ako nije kasno za ovo
pitanje, koje je vrijeme tamo, sadašnje ili neko drugo?!
K:
.................. Sadašnjost je ali ima i budućnosti... ali ona
nije udaljena toliko daleko
T: Aha,
hvala ti puno....dakle, na Marsu je budućnost
K: Da.
T: Dobro,
ako je to u redu, interesuje me šta to vidiš na Marsu u
budućnosti, da li je to neka baza, da li tamo ima mnogo
vanzemaljaca... i ako ima, koje su rase tamo?
K: Možda je
malo smiješno, ali vidim tamo i neku vrstu drveća... ne znam da
li je ono prirodno ili vještačko?! ....a ima puno i nekih
Drakonskih aktivnosti, reptilijanskih takođe...
T:
Drakonskih... da li je to onaj kojeg ja nazivam Horus?!
K: Da.
T: I
reptilijanci...
K: Da, oni
imaju neku vrstu pakta...
T: Znači,
oni kao da odu negdje, pa se vrate?!
K: Da.
T: Možda
oni tako pokušavaju da spasu dupe od onog Talasa, pa se onda
vraćaju?!
K: He, he
T: Dobro
K: A imam i
tri tijela u Velikoj Britaniji.
T: U
Velikoj Britaniji? Gdje tačno... kakva vrsta okoline je tamo?
K: Ahh,...
u stvari, radi se o centru grada... u Londonu.
T: U
Londonu?!
K: Da, ...
a tu je i rijeka Temza... a dole su ta podzemna postrojenja...
ne znam za tu zgradu pored rijeke, čemu ona služi... ta
velika...
T: Aha, a
da li je vojska tamo dole ili vanzemaljci?
K: Tu su
samo neki momci iz tajne obavještajne službe.
T: Aha,
sada možda jedno glupo pitanje, reci mi molim te, da li Kraljica
zna nešto o tome?
K: Oh, da,
ona zna.
T: Oho, ...
dobro, da li ona često posjećuje to mjesto?
K: Da, ona
tamo dolazi i dere ljudima kožu.
T: Oh,
znači, kao satanski rituali i žrtvovanje ljudi?!
K: ...Da.
T: Uh... da
li ti imaš neko pitanje E...? (Obraća se trećoj osobi -TO - koja
samo prati ovu seansu; prim. prev.)
T.O: Hmmm,
interesuje me da li Duša zna kako oni organizuju one
"vanzemaljske amorove strijele"?! (ljubavne veze između ljudi
koje su aranžirane od strane vazemaljaca, prim. prev.) Mislim,
kako to oni manipulišu ljude oko nas?
T: Možda
možemo ostaviti to za kasnije. Mislila sam na ovo mjesto u
Londonu, gdje ubijaju ljude u ritualima...
T.O:
...znam... ali mi to nekako užasno zvuči...
T: Da, znam
da užasno zvuči ali s obzirom da ona još uvijek traži njene
klonove, o drugim pitanjima možemo kasnije...
K: OK,
jedan je u Norveškoj... i tamo takođe postoji jedna baza...
T: Aha
K: U
sjevernom dijelu Norveške... tamo imam jednog... OK. uništila
sam i nju... hm, nema više drugih klonova koje mogu da nađem...
T: Dobro,
reci mi da li si pronašla ikakve klonove koji su bili
uskladišteni u horizontalnoj poziciji?... kao da su mrtvaci?
K: Možeš li
ovo ponoviti... nisam sigurna da sam dobro razumjela?
T: Dobro,
da li je bio ijedan klon koji se bio smješten u horizontalnoj
poziciji, kao u nekom kovčegu?
K: U
stvari, ima jedan.
T: Još
uvijek ima jedan ili si već vidjela jednog?
K: Uh, još
uvijek postoji jedan i on je u Engleskoj, na onom mjestu, ohh,
ja ga nisam bila vidjela
T: Hm?!
K: ...OK...
T: Kako to
da ga nisi vidjela... bila si tamo?!
K: Uh, ne
znam... zato što tamo postoje dva nivoa...
T: Aha
K: A moja
Duša kaže da je ona toliko uplašena...
T: U vezi s
tim mjestom...?
K: Da...
i... ona jednostavno nije htjela da ulazi tamo dole, ispod...
T: Da, ona
sada treba znati da je niko više nikada ne smije ni dodirnuti.
K: ...OK...
T: A, ako
ona hoće, može podijeliti s nama ono što joj se dogodilo tamo...
K: Tom
klonu?
T: Ne,
tvojoj Duši u toj zgradi... ako ona želi da pričaa o tome.
K: Oh... ja
sada znam šta se tamo desilo... ali ne mogu da pričam sada o
tome... previše je užasno
T: Ok, ako
ona to ne želi, to je u redu... dobro, provjeri još jednom da li
je još negdje ostalo tvojih klonova... pogledaj još jednom u
ovaj univerzum, na zemlju, pod zemljom, na drugim planetama.
K: Ok,
našla sam jednog ali on nije u ovom univerzumu... drže ga u
jednoj velikoj mračnoj sobi.
T: Oh, mogu
da pogađam...
K: On kao
da je povezan s nekim displejom... oh, vidjela sam opet figuru
onog Ra...
T: Aha..
K: OK...
OK, završila sam i s njom.
T: Dobro,
dobro. Traži svoje klonove u drugim univerzumima... za svaki
slučaj.
K: Vidim
dva u jednom univerzumu u kojem ne postoji svjetlost.
T: Nema
svjetlosti?!
K: Nema
svjetla, samo čisti mrak.
T: Još
jedan mračni univerzum?!
K: Da.
T: He, he,
nisam znala i za taj?! Dobro, kako je taj klon spremljen tamo?
Kakva sredina je tamo?
K: Tamo je
ništa. Kao da je sve šuplje, prazno i mračno.
T: Kao neka
crna rupa ili nešto slično?!
K: Da,
nešto tako... oni liče na nešto kao pacove na paukovoj mreži...
kao da samo čekaju na nešto?!
T: Kakva su
to bića tamo. Da li si ih prije primjećivala? Da li si ih
vidjela za onim stolom?
K: Ne, zato
što oni kažu da je ovo prostor kojeg oni koriste kad ulaze u
druge dimenzije ili univerzume...
T: Znači,
kao nešto između nečega?!
K: Da,
nešto kao neki portal
T: Portal,
dobro.
K: Dobro,
završila sam i sa ovim. OK.
T: Dobro,
interesuje me da li je taj zadnji klon bio u sadašnjosti ili u
budućnosti...?!
K: Ovo je
sadašnje vrijeme ali je to nešto kao jedan paralelni univerzum.
T: Aha, OK.
Hvala. Da li vidiš još neke klonove?
K:
.........Ne.
T: Dobro.
K: Uh, bilo
ih je toliko mnogo.
T: Da, čini
se da ti imaš mnogo energije?! OK, sada se vrati natrag u onu
tvoju prostoriju sa svojom Dušom, Umom i Duhom i pitaj ih da li
žele da se udruže zajedno, kao jedan. Da ostanu vrlo blizu jedno
drugom. Znaš, kao djelići one puzle.
K: OK, moja
Duša i moj Duh su još uvijek prilično bijesni na moj Um.
T: He, he,
ja to razumijem.
K: Oni kažu
da će morati sačekati neko vrijeme.
T: Šta kaže
Um?
K: On kaže,
da ne brinem, on će se pobrinuti za svakodnevne poslove kao i
obično.
T: He, he,
samo ne "kao i obično"! Mi ne želimo da se on ponaša "kao i
obično".
K: Moja
Duša kaže da je to slučaj.
T: Pokušaj
da objasniš Duši da ako ona i Duh ostave Um samog, on će opet
pokušati da preuzme upravu, a oni (vanzemaljci) mogu prevariri
Um... to može biti opasno, tako da je bolje da se drže zajedno
ili da se približe malo više Umu.
K: OK, he,
oni još uvijek odbacuju jedno drugo.
T: OK, da
li oni mogu bar uhvatiti Um za ruku?
K:
...dobro, oni to mogu uraditi.
T: Dobro,
oni bar to mogu uvijek raditi... i moraš, nekako, stalno pratiti
taj Um, držati ga na oku jer ako ne, on onda može uraditi neke
gluposti.
K: OK
T: OK, E...
je imala ranije jedno pitanje za tvoju Dušu. O uplitanju, E...?
T.O: Da,
interesuje me kako oni to organizuju one ljubavne veze između
ljudi i kako ih manipulišu?
Kako ih zaustaviti u tome, tom njihovom mješanju u ljudske
intimne veze?!
K: OK, moja
Duša kaže da je jedini način da se to zaustavi je da Duša mora
biti svjesna toga što oni rade. I potrebno je mnogo, kako da
kažem, duhovnog vježbanja jer u drugom slučaju, Duša neće biti u
stanju da saopšti to "dnevnoj svjesnosti"... da se to događa...
nešto otprilike tako...
T: Ja imam
jedno pitanje. O kakvoj vrsti duhovnih vježbi se tu radi? Mi
kažemo "duhovnih" jer nemamo za to drugih riječi.
K: To u
stvari nema veze... sve dok uspijevate da razvijete neke
vrline... bez obzira na to da li je čovjek Budist ili
Hrišćanin...
T: Možda
kroz neku vrstu meditacije?
K: Mmm...
možda bih to bolje izrazila kada bih to napisala?!
T: Zato što
na primjer imam jedno pitanje, mantre, koje koriste neki
Budisti, znaš, neke od njih idu nešto kao... "Ohmmm" ili tako
nekao... ili "...Namashivaia (?)... ili npr. pozivanje Shive...
da li je to OK?
K: Ne,
ne... ne.
T: E..., ti
prizivaš Shivu?
T.O: To
nije prizivanje Shive, nego jednostavno, to znači zakoračenje u
unutrašnju božanstvenost... i upućivanje molitve unutrašnjem
božanstvu...
K: Da... to
ima neke s vrstama frekvencija koje te mantre proizvode... a one
utiču na naše energetsko tijelo... tako...
T: Dobro,
da li je onda OK izgovarati "Namšivaja" (?), ili ne?!
K: Na neki
način to može biti u redu ako je glavna svrha te mantre
razvijanje Svijesti o Duši (ili Svijesti Duše???; prim. prev,),
radi se o namijeri, tako da nema veze šta kažete, možete
ponavljati i "krompir", "krompir", krompir"...
T: OK
K: Bitno je
imati namjeru unutar mantre.
T: Aha...
TO: Ja bih
imala samo jedno pitanje...ili molbu... ako se ikada opet nađeš
u nekom snu ili događaju otmice s nekim kao što sam ja... molim
te probudi me tako da budem i ja lucidna u tom snu... to je
nešto što ja kažem mnogim mojim klijentima koji su žrtve otmica,
"ako ja vidim tebe u jednom takvom snu, ja ću te pokušati
probuditi u njemu"...
K: Aha,
razumijem, dobro... Ohh, ovo je bio stvarno jedan veliki
doživljaj... milim, stvarno ne znam kako da vam se zahvalim... a
pored svega vi to činite besplatno za ljude...
T: Nema na
čemu, mi smo sada u stvari završili ovu seansu... moguće je da
će Ra pokušati da se vrati ali možeš napraviti jedan trik, npr.
zamisliti svoj život ili egzistenciju kao jednu vremensku liniju
od prošlosti, preko sadašnjosti do budućnosti. Onda pokušaj
odrediti na kojim tačkama su oni dolazili pa onda vizualiziraj
kako ih uništavaš na tim tačkama... kao da tamo nikad nisu ni
bili... kao da nikad nisu ni dolazili... i kad to radiš, pokušaj
ponavljati u sebi: "nikad više", "nikad više"... "nikad više"...
K: OK. To
je dobar savjet. Hvala ti.
T: Nema na
čemu.
**********