|
Izvod iz knjige: The Threat – Dr David Jacobs
Plan
vanzemaljaca
Svi
dokazi ukazuju na to da je krajnji cilj vanzemaljaca njihova
integracija u ljudsko društvo. Tako su svi njihovi napori i
aktivnosti usmjereni ka potpunoj kontroli čovječanstva
na Zemlji. Možemo reći i to da oni koje oni otimaju već
odavno žive pod teretom posjeta vanzemaljaca i njihove
manipulacije.
Sada se već mogu razlikovati najmanje četiri posebna
programa koje vanzemaljci sprovode kako bi ostvarili taj njihov
cilj:
1. Program Otmica. Vanzemaljci
su prvo odabrali ljudske žrtve širom svijeta a onda uspostavili proceduru da
neopaženo uzimaju te ljude iz njihove životne sredine, zajedno
s njihovim potomstvom.
2. Rasplodni Program (uzgoj i razmnožavanje). Vanzemaljci
skupljaju ljudsku spermu i jajne ćelije, genetički
mijenjaju oplođeni embrio, inkubiraju fetuse u ljudskim
domaćinima (ženama) i tjeraju ljude da ulaze u mentalnu i
fizičku interakciju s njihovim potomstvom kako bi se ti
hibridi pravilno razvijali.
3. Program hibridizacije. Vanzemaljci popravljaju karakteristike
hibrida njihovim stalnim izmjenama i ukrštanjem s ljudima kroz
generacije kako bi oni što više ličili na ljude a
istovremeno zadržavali glavne karakteristike vanzemaljaca.
Vjerovatno i ljude postepeno mijenjaju kako bi stekli
karakteristike vanzemaljaca.
4. Program integracije. Vanzemaljci pripremaju one ljude koje
otimaju za buduće događaje. Na kraju, ovi hibridi ili
vanzemaljci sami, integriraju se u ljudsko društvo i preuzimaju
kontrolu. [Čini mi se da su oni tu kontrolu već odavno
preuzeli, prim.prev.]
Vanzemaljci kažu da vrijeme kada će se ovaj njihov program
završiti nije daleko i oni će ostvariti svoj cilj. Mnogo
ljudi koje oni redovno otimaju osjeća da će se “nešto
uskoro dogoditi” i da vanzemaljci smatraju da je ostvarenje
njihovog cilja na domaku. Klaudiji Negron je rečeno da se
tu radi o jednom kratkom vremenu:
Jedan
od njih mi nešto govori.
Šta
kaže?
On
kaže da sam im ja mnogo pomogla i da bih ja trebala da se
ponosim time. Oni su zadovoljni sa mnom i sa mojom pomoći.
Kažu da oni trebaju to da čine, oni moraju to da rade i da
bih ja trebala biti sretna zbog toga što sam dio svega toga.
Oni meni ne mogu da kažu sada o čemu se tačno radi,
ali će mi reći kasnije. Reći će mi neki
drugi put.
Oni
će ti reći o čemu se radi?
Oni
će mi reći o čemu se radi i sve će mi
pokazati. Oni će me odvesti tamo i pokazati mi, ali oni ne
mogu sada to da učine. To je skoro završeno ali još
uvijek nije potpuno. Ima još nekih stvari koje oni moraju da
obave...
Znači,
on kaže da je stvar skoro gotova, ali još uvijek ne potpuno, i
da ima još nekih stvari koje moraju da urade?...
Pa
dobro, koliko razumijem on priča o budućnosti i govori
o njima, o - svoj rasi. Oni moraju dobro da čuvaju tu
tajnu. To mora da bude tako jer u drugom slučaju to im
nikada ne bi uspjelo.
Pam Martin na osnovu svojih interakcija s njima misli da se ovaj
program vanzemaljaca sastoji iz tri faze:
— postepena, ubrzana, i – iznenadna. Njoj su
vanzemaljci nagovijestili da se sada odvija ubrzana faza i ona
kaže: “sve to će se dogoditi mnogo brže nego što ljudi
misle.” Vanzemaljci su generalno neodređeni kad se o
datumima radi, međutim, većina njih implicira da
će se ta Izmjena dogoditi a kada ih je Claudia Negron u
1997. godini pitala - kada tačno, oni su joj odgovorili:
“Uskoro. Veoma uskoro”.
Postoje neke indikacije da bi to moglo značiti u okviru idućih
pet godina ili sljedeće dvije generacije. Zabrinjavajuće
je to što su ovi vanzemaljci prvenstveno zainteresovani za našu
planetu, a ne za ljudska bića; oni ne razmatraju pitanja očuvanja
života i svih vrijednosti čovječanstva i naših
institucija. Oni tvrde da žele da naprave jedan bolji svijet,
međutim oni nikada ne pominju neku saradnju sa ljudima,
mirnu koegzistenciju, jednakost. Resmi Kamal je rečeno da
će nakon Promjene biti samo jedna vlada: insektoidni
vanzemaljci će imati potpunu kontrolu. Neće više biti
potrebe za očuvanjem nacionalnih vlada. Biće samo
“jedan sistem” i “jedan cilj”.
Kad pričaju o svom planu, vanzemaljci nikad ne kažu ono što
bi mnogi od ljudi koje otimaju i istraživaća željeli od
njih da čuju: "Mi ćemo uskorio otići. Naš
program je skoro završen. Hvala vam za vašu pomoć. Kad
napustimo ove prostore niko neće biti ni svjestan da smo mi
ikada bili ovdje."
Tako
nešto oni nikada nisu rekli. Ovi vanzemaljci vežu svoju budućnost
i budućnost njihovih hibrida za planetu Zemlju. Oni ne
pominju nikavu drugu mogućnost.
Postoji
još jedan uznemiravajući aspekt u njihovom pogledu na budućnost.
Kada govore o “ljudima”, oni misle samo na one ljude koje
redovno otimaju. Budućnost svih ostalih ljudskih bića
veoma rijetko razmatraju. Resmi Kamal su rekli će jedna
mala grupa drugih ljudi biti zadržana kako bi im poslužila kao
izvor gena za slučaj da dođe do nekih nepredviđenih
komplikacija sa programom hibridizacije. Allison Reed je
uvjerena da će ljudi koje nisu otimali biti namijenjeni za
“jednokratnu upotrebu”.
Postoji mnogo dokaza koji sugerišu da će budućnost
biti rezervisana prvenstveno za ove vanzemaljce, hibride i one
ljude koje oni redovno otimaju. Normalni ljudi će imati
podređenu ulogu ukoliko budu imali ikakvu ulogu. Taj Novi
Poredak će podrazumijevati da će na vlasti biti ovi
insektoidni vanzemaljci, dok će ispod njih biti drugi
vanzemaljci, hibridi, ljudi koje su otimali, i na kraju,
normalni ljudi.
Šta
se može učiniti?
Sva
ova tajnovitost koja obavija fenomen otmica ljudi od strane
vanzemaljaca ukazuje nam na to da su ovi vanzemaljci poduzeli
opsežne mjere kako bi se spriječilo njihovo otkrivanje.
Stoga, njihovo otkrivanje je možda ono što ih najviše čini
ranjivim. Ako je to tako, onda možda još uvijek imamo neke šanse
da intervenišemo.
Međutim,
kako se čini, svi naši pokušaji da nešto poduzmemo u
smislu njihovog sprečavanja nisu bili djelotvorni.
Eksperimenti da se zaustave otmice u smislu korištenja kamera i
drugih elektronskih uredaja u većini slučajeva nisu ih
mogli zaustaviti, mada su u nekim slučajevima smanjili
njihovo ponavljanje. Što je još gore, ljudi koje vanzemaljci
redovno otimaju tvrde da je učestalost njihovih otmica u
poslednje vrijeme drastično povećana. Da li je to možda
znak da ljudsko društvo postaje sve svjesnije ovog fenomena? O
čemu god da se radi, zataškivanje otmica – kao i
njihovih posljedica, sada se ne čini nimalo mudrim.
Dugotrajnost ovog programa, komentari vanzemaljaca da se on bliži
svom kraju, i nesvjesnost ljudskog društva o negovom
postojanju—sve to navodi na zaključak da će do
njegove realizacije doći prije neko što javnost shvati težinu
situacije.
Ja
ne gajim iluziju da neko apelovanje na naučnu zajednicu da
se ona ozbiljnije pozabavi ovim fenomenom može uroditi plodom.
Njih su istraživaći NLO fenomena molili za to još od
kasnih 40.-tih godina, međutim, sve to je bilo uzaludno.
Sasvim je jasno to da ukoliko ne dođe do jednog dramatičnog
i nepobitnog javnog incidenta, naučna zajednica se
vjerovatno neće baviti NLO-fenomenom—bez obzira na to
koliko je važna ova tema. Čak ako bi sada naučnici i
odlučili da se sprovedu neko opsežnije istraživanje,
čini se da je za tako nešto već odavno kasno.
Prihvatanje Neprihvatljivog
Ja
sam proveo skoro čitav svoj život u akademskoj zajednici i
oduvjek sam vjerovao u nadmoćnost čistog rezonovanja i
logike. Moje proučavanje ovog fenomena otmica činilo
se mojim kolegama i dugogodišnjim prijateljima nelogičnim
i izvan kontakta sa “realnošću." Sada se nalazim u
jednoj veoma neugodnoj situaciji da moram da opovrgavam ovo
njihovo mišljenje, ne samo zato što sam otkrio da je taj
fenomen otmica “stvaran”, nego i zbog toga što sam stekao
jednu apokaliptičnu sliku u vezi njegovog cilja. Došao sam
do zaključka da je ljudska civilizacija izložena jednom
procesu ubrzane i vjerovatno, katastrofalne, - promjene, a mi
nismo ti koji su zamislili tu promjenu. Ono zbog čega se još
neugodnije osjećam je to što se ovdje radi o jednoj
promjeni koja je najmanje prihvatljiva za ljudsko društvo, tu
se radi o — integraciji vanzemaljaca.
Ja smatram da ovaj moj zaključak da će ova integracija
vanzemaljaca uskoro izazvati dramatične društvene promjene
nema nikakve veze sa nekim drugim poznatim apokaliptičkim
vizijama. On nema religioznu podlogu kao sto je to stvar sa
ponovnom pojavom Hrista, nema ni tehnološku osnovu na bazi neke
nuklearne katastrofe ili prekomijernog zagađenja životne
okoline. Bilo koji od ovih elemenata sigurno bi dao ovom mom
zaključku nešto više kredibiliteta. Ja sam takođe
svjestan da ovo što tvrdim može da podsjeti na neke kulturalne
koncepte kao što je naučna fantastika ili milenijalizam,
međutim, dokazi ne upućuju na vezu s tako čim.
Ovaj moj zaključak je baziran na mom znanju o aktivnostima
koje su izvan naše kontrole, i podataka koji su uz pomoć
žrtava otmica stigli do mene. Priče o doživljajima ovih
ljudi današnje društvo smatra znakovima njihove mentalne
poremećenosti.
U
ovom društvu postoje i oni koji će “prihvatiti mogućnost”
da fenomen otmica postoji, međutim, većina njih nisu u
poziciji da utiću na mišljenje naučnika ili javnosti.
U vakumu koji je nastao usljed nedostatka neke prihvatljive naučne
paradigme, medija su iskoristila priliku da na ovoj temi
proizvedu veliki profit, stvar je rijetko tretirana na pošten
način te je postala samo jedna od tema tabloida, gdje se
natjeće za pozornost čovjeka zajedno sa mnogim drugim
bizarnim i izvanrednim događajima koji su u stanju da
privuku pažnju javnosti.
Naši
susreti sa ovim fenomenom otmica često dolaze kroz jednu
izmaglicu sastavljanu od ćaskanja, čanelinga, i
nepouzdanih sjećanja zabilježenih od strane neiskusnih i
nekompetentnih istraživaća. Kada jedno kompetentno istraživanje
otkrije ovaj fenomen, to otkrovenje izgleda toliko fantastično
da ga je intelektualno i emocionalno nemoguće prihvatiti.
Ono toliko razara našu kulturalnu fantaziju i psihogenezu tako
da se barijere našeg prihvaćanja ove realnosti čine
nepremostivim.
I opet, ja sam uvjeren da je taj fenomen otmica ljudi stvaran.
Kao rezultat toga moja intelektualna sigurnosna mreža s kojom
sam se služio tokom mnogo godina sada je nestala. Ja sam sada
isto toliko ranjiv kao i svaka žrtva ovih otmica. Znam da bi
trebao “znati bolje od toga”, međutim, ja sada
prihvatam stvarnim jedan scenario koji je
istovremeno i sramotan i težak za opravdavanje. Uprkos
toga, ja moram da idem tamo gdje me vode dokazi. Došao sam do
jedne situacije u kojoj gledam na taj fenomen abdukcije ljudi od
strane vanzemaljaca kao na jedan asteroid koji juri ka Zemlji—
i koji je prekasno otkriven da bi se moglo bilo nešto poduzeti.
Mi možemo sada samo da pratimo njegovo napredovanje a
istovremeno smo potpuno nesposobni da spriječimo njegov
sudar sa Zemljom. Koliko god želim da budem optimističan,
nalazimo veoma malo toga što bi moglo podstaći moju nadu u
budućnost. Na neki način, ponekad poželim da budem
kao oni istraživaći-pozitivci, koji egzistiraju u jednoj
naivnoj ali sretnoj zemlji snova, čekajući na dolazak
Ovih Dobroćudnih Vanzemaljaca koji će nam pružiti
ljubav i zaštitu. Ovakva
pozitivistička vjerovanja, isprepletena sa njihovim
odgovarajućim oblikom duhovnosti, proizilaze iz jedne
Utopijske vizije koja kod mene nedostaje.
Izazov i razumijevanje pojave NLO-a koji su privukli toliko moje
pažnje i vremena, kada sam počeo sa ovim svojim istraživanjem,
sada su samo jedna daleka uspomena u mojoj memoriji. U to
vrijeme smatrao sam ovaj fenomen jednom ogromnom ukrštenicom,
ne shvatajući da bi jedna potpuna slika mogla biti veoma tužna
za razliku od svog onog optimizma i uzbuđenja koje sam imao
kad sam počeo da je sastavljam. Kad je svaki djelić te
slike sjeo na svoje mjesto, mene je počeo da obuhvata
nemir. U početku sam mislio da se fenomen NLO-a sastojao
samo od njihove fizičke pojave i da to diktira uslove pod
kojim ćemo ga proučavati. Nisam shvatao da naša
nemogućnost da proučavamo ovaj fenomen spada u dio
ovog vješto sračunatog programa kako bi se sakrilo njegovo
sprovođenje i njegovi ciljevi.
Mnogobrojne informacije koje sam skupio u vezi tog fenomena
prouzrokovale su u meni jedan šok, isti kao onaj kojeg su doživjeli
i ljudi koje oni otimaju, kad shvate šta se s njima zbiva. Ja
sada imam uvid u djelovanje i motivacu vanzemaljaca. Misterije u
vezi NLO-a koji ganjaju aute, nestanci, čudni
ožiljci na tijelima ljudi, itd. – to su sve rutinski
elementi procesa abdukcije. Ono što istraživaći čuju
od onih koji su imali takva iskustva, to su samo obični
fragmenti njihovog sjećanja, često iskrivljeni i
uvijek nepotpuni. Uz pomoć jedne kompetentne hipnoze, ono
što sam čuo od bezbrojnih ljudi koji su bili oteti i
odvedeni u te NLO-e, bila su kompleksna, podudarajuća,
detaljna sjećanja koja su sva vodila ka neizbježno
zabrinjavajućim zaključcima.
Kada sam prvi put čuo o određenim procedurama
vanzemaljaca, sve to mi je zvučalo iracionalno i nelogično,
međutim, kada sam saznao šta su ciljevi ovih vanzemaljaca,
onda se sve to ispostavilo kao obratno. Sve što vanzemaljci
rade je logično, racionalno, i orjentisano ka njihovom
cilju. Uz pomoć korištenja superiorne tehnologije fizičke
i biološke prirode, oni sprovode jednu sistematsku, podmuklu i
tajnu fiziološku eksploataciju, i možda promjenu ljudskih bića
u svrhu prenošenja njihovih osobina na potomstvo koje će
se onda integrisati u ljudsko društvo, i bez ikakve sumnje,
kontrolisati ga.
Njihov
plan je orjenitisan ka njima samima a ne prema ljudima, kao što
bi se očekivalo od jednog programa kojem je cilj
reprodukcija. Na kraju, postoji mogućnost da će tu
biti i neke koristi za nas, ali ako mi preživimo sve to kao
ljudska vrsta; cijena za ovo milosrđe će biti naše
odricanje od slobode da upravljamo svojom vlastitom sudbinom a
najvjerovatnije i odricanje od naše lične slobode. Uz pomoć
jednog kompetentnog istraživanja mnoge nepoznanice i misterije
fenomena otmica su riješene. Međutim, tu se sa kristalnom
jasnoćom pojavio i jedan od njegovih aspekata. Vanzemaljci
su nas prevarili. Oni su nas uspavali, uveli su nas u jedan
trans opšte nevjerice i samozadovoljstva, još od početka
njihovog prisustva. Tako smo bili nesposobni da razumijemo
dimenzije ove prijetnje koju nam oni predstavljaju kao i da im
se adekvatno suprostavimo.
Sada
je vjerovatno prekasno. Moja lično samozadovoljstvo je već
odavno nestalo, i ono je sada zamijenjeno jednim dubokim osjećajem
odbojnosti pa čak i jeze. Mi znamo šta ovakvo njihovo ponašanje
znači, a sada je imperativ da se upitamo kakve će biti
posljedice takvog njihovog ponašanja za buduće generacije
čovječanstva. Odgovor na to pitanje vjerovatno nećemo
saznati sve dok oni ne ispune svoj plan, a ja mislim da na njega
nećemo morati dugo čekati. Trebalo nam je više od 50
godina, i na kraju smo napokon saznali zašto su NLO-i ovdje. Mi
sada znamo alarmantnu dimenziju planova vanzemaljaca i njihovih
ciljeva. Nisam nikada mogao zamisliti da će to ispasti na
taj način. Ja očajno želim da sve ovo nije istina. Ne
gledam više sa mnogo nade na našu budućnost. Kada sam bio
dijete gledao sam na budućnost sa mnogo nade. Kada sam bio
dijete ja sam se radovao budućnosti. Sada se bojim za budućnost
moje djece…
autor:
Dr.
David M. Jacobs
Department
of History
Temple
University
Philadelphia,
PA 19122
Djacobs@VM.Temple.edu
Komentar:
samo bih želio da podsjetim čitaoce na ono što je rečeno
u tekstu Poruka,
kao i nekim drugim tekstovima objavljenim na ovom vebsajtu. Ovom
prilikom ću navesti samo dio jedne čaneling
seanse sa Kasiopejcima:
Izvod
iz seanse održane:
08/09/97
…Odgovor (Kasiopeja): Evo vam nešto o čemu treba da
razmislite. Kako to da su vaši naučnici previdjeli nešto
što je logično kod insistiranja na činjenici da
vanzemaljci ne mogu doputovati do Zemlje iz dalekih planetarnih
sistema?
Pitanje: (Quantum Future School - QFS): Šta je to - logično?
O: Čak kad brzina svjetlosti ili brzina veća od brzine
svijetlosti ne bi bila moguća, a naravno da jeste, ne
postoji razlog zašto neka vanzemaljska rasa nebi sagradila neku
vrsta svemirskog broda na kome bi proživjelo nekoliko
generacija. Oni bi tako mogli putovati, odnosno, prelaziti
velike razdaljine u vremenu/prostoru tražeći neku
civilizaciju pogodnu za osvajanje. Kad naiđu na jednu takvu
civilizaciju, oni onda instaliraju
brod u određenoj orbiti i na određenoj distanci
a onda izgrade i baze na tvrdim površinama u tom solarnom
sistemu. Nakon toga nastave sa manipulacijom odabrane
civilizacije dok ova ne izgradi jednu pogodnu tehnološku
infrastrukturu, a onda poslije ostvarenog projekta kontrole i
programiranja svijesti date populacije, jednostavo uđu i
preuzmu kontrolu, kad je situacija za takvo nešto najpogodnija.
P:
Da li je to u stvari ono što se dogodilo i događa?
O:
Moglo bi lako da bude, a možda je upravo sada i vrijeme
da saznate detalje?!
P:
Da li je ta rasa iz 3-ćeg ili 4-tog denziteta?
O:
Zašto ne elementi obadva?!
P:
Šta bi bilo najvjerovatnije mjesto odakle bi jedna takva rasa
potekla?
O:
Pa, na primjer – Orion.
P:
Dobro, ako je ta rasa putovala sve do ove naše lokacije u
vremenu/prostoru, koliko je generacija došlo i
prošlo na tom njihovom brodu, za vrijeme tog puta, ako
bi naravno uzeli u obzir da se tako nešto stvarno dogodilo?
O:
Možda 12
P:
Dobro. To navodi na to da su njihovi životi duži.
O:
Da
P:
Dobro, ako bi i to prihvatili, koliko su to onda njihovi životi
duži?
O:
2000 vaših godina, kad su u svemiru.
P:
A kad su na tvrdoj podlozi (terra firma)?
O:
800 godina
P:
Pa zar im onda nikako nije palo na pamet da im je bolje da
ostanu u svemiru?!
O:
Ne, planete su mnogo “komfornije”.
P:
Dobro. Hajde da pokušamo da zamislimo da je jedna takva grupa
stigla ovamo i …
O:
Mi smo vas već upozorili o sukobima koji će
uslijediti…možda treba da govorimo na način kojim je to
predstavljeno u “vašoj” Bibliji i nekim drugim spisima,
koji govore o završnoj borbi između snaga dobra i zla …
zvuči nekako …kosmički…zar ne?!
P:
Dobro, znači li to da ima više različitih grupa tih
vanzemaljaca koji su se uputili ovamo!?
O:
Vrlo lako da se neke od njih upravo približavaju, neki kao
“snage za potporu”, a i drugi, koji ne namjeravaju uzeti učešća
u ovom konfliktu, tj. više vole da posmatraju istoriju sa
strane.
P:
Dobro, o kojim rasama tih hipotetičkih vanzemaljaca
razgovaramo?
O:
Tri bazične vrste su Nordic-i, Reptoidi i Sivi (Greys).
Puno varijacija tipa 3, i 3 varijacije tipova 1 i 2.
P:
Ima li ikoga od njih da su “dobri momci”?
O:
Samo oni Nordici koji su u vezi sa OPD (orjentacija prema drugima)
entitetima iz 6-tog denziteta.
P:
Ljepota! Znači, ako se radi o Sivima ili Reptoidima, onda
znamo da imamo posla sa naopakim i zlim stvorenjima, a ako su
visoki i plavi, onda treba malo da se zamislimo.
O:
Sve je to veoma subjektivno kad se sudi o tome - ko je dobar a
ko nije dobar. Neki od onih sa 2-denziteta ne gledaju ni na vas
u pozitivnom svjetlu, tj. kao na one koji su - dobri.
P:
Pa, šta onda čekamo, ajde da bježimo!?
O:
Vi ćete se ponašati onako kako ćete se ponašati, ne
možete na silu mjenjati ono što mora da se dogodi.
P:
Ovo mi se nimalo ne sviđa. Hoću kući!
O:
Alternativa bi mogla biti još gora.
P:
Zar ima i gore od toga da budem nečiji ručak!?
O:
Reinkarnacija na planeti Zemlji u 3-ćem denzitetu kao pećinski
čovjek…usred kamenjara…ispod crvenog neba…dok hladni
vjetar neprestano zavija…
P:
Zašto – crveno nebo???
O:
Razmislite
P:
Pa naravno, kometarna prašina, to zna i malo dijete…
~***~
Naravno, stvar bi mogla biti još malo komplikovanija jer
postoji mnogo indikacija da mi služimo ovim entitetima i kao
hrana, kao i to da oni nisu u interakciji s nama samo tokom
poslednjih pedesetak godina nego tokom jednog mnogo, mnogo dužeg
vremenskog perioda.
Da li je stvarno kasno da se bilo šta poduzme?!?
Tužno je to što su, kako sada stvari stoje, šanse da se
normalno ljudsko biće probudi iz mentalnog transa skoro
jednake nuli, što podrazumijeva da ni šanse da kao čovječanstvo
izbjegnemo sudbinu koju su nam ovi entiteti namijenili – nisu
mnogo veće.
Tužno je i to što će se većina ljudi danas radije
moliti za spas onom entitetu kojeg su isti ovi vanzemaljci
izmislili i instalirali u naš um, u smislu religije, nego uključiti
vlastiti mozak i preduzeti određene korake u skladu s tim.
[Oni koji su iz koliko toliko objektivnih izvora čitali o
fenomenu ‘iznenadnog’ nestanka neandertalaca, nakon
prethodne ‘iznenadne’ pojave kromanjonaca na našoj planeti,
mogli su vidjeti da ove “iznenadne pojave i nestanci” još
uvijek nisu (objektivno) naučno objašnjeni!? (Nestašni
greysi.)]
Hoćemo li imati bar toliko vremena da saznamo šta nam se
desilo - ako već nemamo vremena za spasavanje?!
Šta god da se desi i kakva nas god sudbina zadesila, postoji
jedna stvar koja mora da bude jasna: Svako od nas je pojedinačno
odgovaran kako za stanje svoje vlastite svijesti u ovoj tački
vremena/prostora, tako i za sve konsekvence koje iz toga proistiću.
Mi smo ti koji su odgovorni za svoju budućnost i budućnost
naše djece. Niko drugi. To znači, niko neće imati
pravo na bilo kakvu ispriku u smislu – “nisam znala…ja sam
mislila…”
Informacije su oduvijek bile tu, svi znakovi se cijelo vrijeme
nalaze oko nas i ispred našeg vlastitog nosa a odgovornost za
to da li ćeš ih primjetiti i adekvatno reagovati ili
ćeš ih ignorisati, leži takođe na tebi, da, - na
tebi, koji ovo čitaš i ni na kome drugom.
Da
li stvarno misliš da si ti slučajno ovdje?!
!!!Važna
Napomena:
“obični smrtnici”, “niko i ništa” i “mali
ljudi” – prirodno ne postoje u ovom univerzumu, mada postoji
mnogo ljudi koji same sebe smatraju takvima, te se u skladu s
tim i ponašaju; u suštini, radi se samo o jednom od mentalnih
programa koji su instalirani u našu svijest.
Na kraju, u kontekstu ove tematike preporučujem
i ovaj tekst
|
