|
Teme : predstojeća Objava / Tipovi vanzemaljaca i
njihove sposobnosti / Sposobnost razumijevanja motiva
vanzemaljaca / Skrivena strana prisustva vanzemaljaca:
sposobnosti prikrivanja, žetva emocionalne energije,
programiranje uma / Manipulacija vremenskih linija kroz
mijenjanje masovne svijesti / Karakteristike dezinformacija /
Uobičajeni načini dezinformisanja / Analiza specifičnih primjera
vanzemaljskih dezinformacija / Skriveni red iza kontradiktornih
informacija / Analiza primarnih tipova vanzemaljaca i njihova
uloga u kontrolisanoj Objavi / Mogući scenario Objave / Trendovi
koji nagovještavaju taj scenario / Zašto vanzemaljski plan i
program napreduju tako brzo: očuvanje kontrole kroz masovne i
nagle promjene / Pozitivni vazemaljci i kako ih razlučiti od
prevaranata / Pregled šire slike i zaključak.
Uvod
Za manje od jedne dekade, čovječanstvo će se suočiti sa
jednom neporječivom javnom objavom o prisustvu vanzemaljaca.
Kritični izbori ili odluke koje će zatim uslijediti, pretvoriće
se u tragične posljedice ukoliko one budu donesene iz
ignorantnosti, zbunjenosti, slabosti ili očaja. Odatle, te
odluke će se morati donjeti na bazi istinskih informacija,
kako bi se mogla zaštititi ljudska sloboda. Ovo je članak na
temu sticanja pronicljivosti koja će biti potrebna kod budućeg
ponašanja prema vanzemaljskim silama, kao i učenja na osnovu
njihovih sadašnjih metoda obmanjivanja. Mi moramo uzeti u obzir
mogućnost prevare od strane vanzemaljaca, tako ćemo morati biti
u stanju da eventualne prevare prepoznamo i razotkrijemo.
Razlikovanje dobroćudnih i agresivnih vanzemaljaca je lagano.
Mnogo teže pitanje je kako razlikovati pozitivne vanzemaljce od
negativnih koji se pretvaraju da su pozitivni. Ovo
pitanje je veoma važno jer zasnovano na istraživanjima koja
ukazuju na to da nisu sve vanzemljske stranke iskrene, niti sve
one imaju na umu naše najbolje interese. Ukoliko zloćudne sile
mogu podmuklo da imitiraju dobroćudne sile, onda svako ko odbija
da uzme u obzir ovakvu mogućnost , povećava svoje šanse da
postane žrtva obmane. Oni koji malo dublje istraže pozadinu
prisustva vanzemaljaca, neminovno će zaključiti da su takve
varalice već ovdje na zemlji i da oni vode jedan psihološki rat
protiv čovječanstva kako bi ga ‘razoružali’ od razboritosti ili
pronicljivosti i stvorili unutar ljudske populacije želju za
njihovim neposrednim dolaskom i preuzimanjem uprave.
Ukoliko mi uspostavimo diplomatske odnose s ovim
prevarantskim silama a da ih istovremeno ne razumijemo kao
takve, onda ćemo biti osuđeni da ponovimo istoriju, po poslednji
put. Sjetimo se kako su američki indijaci prodavali njihovu
zemlju za jeftine đinđuve i pogažena obećanja ili kako čak
današnji Amerikanci predaju svoje ljudske slobode tiranima u ime
svoje sigurnosti. Ako se nešto dešavalo ranije, šta to sprečava
da se iste stvari ne ponove? Ništa, osim svjesnosti da se ovaj
put može odlučiti i postupiti drugačije. Da bi spriječili tu
mogućnost, mi moramo biti svjesni naših prioriteta i razviti
jedno razborito razumijevanje razlike između pozitivnih sila i
negativnih prevaranata.
Pitanje razlikovanja između ovo dvoje moglo bi raskinuti
konce kojima je povezana ova cijela prevara. Neki mogu odbiti ovu
diskusiju na bazi pretpostavke da svi vanzemaljci moraju biti
pozitivni i da ovakav jedan razborit pristup ovoj tematici ne
predstavlja ništa drugo do izraz jedne "ksenofobične paranoje".
Dobro, možda oni ipak dopuštaju svojim predubjeđenjima i
mentalnim programima da se miješaju s njihovom vlastitom
sposobnošću rasuđivanja. Na žalost, takvi stavovi su danas
prilično uobičajeni uzimajući u obzir razmjere i finese cijele
dezinformativne kampanje koja je organizovana od strane
vanzemaljaca. Ona je tako suptilno skrojena prema slijepim
tačkama u ljudskoj psihi i čovjekovim emocionalnim slabostima,
da su svi prevareni, osim onih najrazboritijih i intuitivno
najpronicljivijih individua. Kako ona izreka kaže, put u pakao
je popločan najboljim namjerama: bez obzira na to koliko se
čovjek trudio da ostvari mir, ljubav i napredak, bez istinske
svjesnosti o "nepredviđenim poteškoćama", rezultati mogu biti
upravo suprotni.
Čvrsto sam uvjeren da pozitivni vanzemaljci postoje i da su
aktivni u našem svijetu, međutim, njihova priroda se ne uklapa
sa ljudskim predrasudama i očekivanjima. S druge strane,
vanzemaljci-prevaranti su oni koji se oblače ruho naših naivnih
naučnih, kulturalnih, religijskih i duhovnih predubjeđenja kako
bi uljepšali svoj imidž.
Bez znanja o tome kako pozitivni vanzemaljci stvarno
izgledaju, ljudi mogu prihvatiti pogrešne alternative. Tako je
moj cilj da u ovom članku ispitam neistinite tvrdnje koje se
propagiraju od strane varalica a u drugom dijelu ćemo
prodiskutovati i istinsku prirodu pozitivnih vanzemaljaca. To bi
trebalo obezbijediti jedan dobar temelj na osnovu kojeg
perceptivni čitaoci mogu formulisati njihove vlastite
kriterijume, kad se o pronicljivosti radi.
Da bi penetrirao probleme s vanzemaljcima, čovjek mora imati
dobru intuiciju, razvijenu vještinu opservacije, on mora biti
fleksibilan i bistar radeći sa vjerovatnoćama i hipotezama,
umjesto da stvari posmatra jednostavno u crno-bijelim
dihotomijama. On mora razviti dobar njuh za prepoznavanje
dezinformacija i mora biti upoznat sa najnovijim saznanjima do
kojih se do sada došlo. Isto tako, on bi trebao imati jedno
adekvatno lično iskustvo kad se o ovoj temi radi kao i empatičnu
sposobnost da osjeti neiskrenost ili nepoštenje kod drugih.
Ukoliko mu neke od ovih sposobnosti manjkaju, onda će on to
morati kompenzirati koristeći se više onim što ima na
raspolaganju.
Ti kvaliteti su upravo ono na šta sam se sam oslanjao kod
istraživanja ovog vanzemaljskog scenarija, kojeg predstavljam u
ovom članku. To se trenutno uklapa sa svim što sam doživjeo,
istraživao, saznao, vidjeo i intuitivno osjećao u životu. Šta
podrazumijeva jednu dobru teoriju? To da ona ne može da se
opovrgne uz pomoć činjenica, da je ona najednostavniji način za
objašnjavanje poznatih nam podataka, bez potrebe za ignorisanjem
onih podataka koji bi ukazivali na suprotno; da ona pokazuje
stvarnu vezu iza stvari koje su se prethodno činile nepovezanim,
da se ona može lično ispitati i verifikovati, da je svi novi
podaci stalno potvrđuju i da je u poređenju sa alternativnim
teorijama, ona najvjerovatnija i intuitivno najrezonantnija
teorija koja se istinski poklapa sa iskustvima i opservacijama.
Tokom prošlih 15 godina proučio sam veliki broj knjiga,
magazina, predavanja, dokumentarnih filmova, radio emisija,
novinskih članaka, vebsajtova i naučnih žurnala koji su se
bavili temom prisustva vanzemaljaca. Njih sam interpetirao
upoređujući ih sa svojim ličnim iskustvima, koristeći se
intuicijom i kritičkim razmišljanjem a uzimao sam u obzir i
doživljaje ljudi kojima vjerujem. Iz svega toga sam sastavio
jednu hipotezu koja nije jako kompleksna, u vezi s tim koje
vanzemaljske vrste ovdje igraju glavne uloge; kakav je dijapazon
njihovih sposobnosti, kakvi su tipični načini njihovog
ponašanja, kao i kakve su indikacije njihovih mogućih motiva.
Onima koji žele da prouče neke od tih izvora, ovdje sam
napravio jedan mali izbor. Imajte na umu da formulisanje jedne
dobre teorije ne podrazumijeva pravljenje zakrpi uz pomoć
otrcanih informacija, nego izvlačenje suštine iz svakog izvora i
dopuštanje da se jedna veća slika sama postepeno pojavi.
UFOs and the National Security State
– Richard Dolan
Gods of Eden
– William Bramley
Atlantis, Alien
Visitation, and Genetic Manipulation
– Michael Tsarion
The Mothman
Prophecies – John Keel
The Blue Planet
Project – Anonymous
Extraterrestrial Friends and Foes
– George C. Andrews
The Allies of
Humanity, Book 1 and 2 –
Marshall Vian Summers
Secret Life – David Jacobs
The Threat
– David Jacobs
Into the Fringe
– Karla Turner
Taken
– Karla Turner
Masquerade of
Angels – Karla Turner
Chasing
Phantoms – Carissa Conti
The Love Bite
– Eve Lorgen
Alien Jigsaw
– Katharina Wilson
Silent Invasion
– Ellen Crystal
Milab
Operations – James Bartley
My Experiences
(Grey, Pleiadeans and Oddities)
– fore
Secret of the Saucers –
Orfeo Angelucci
Son of the Sun
– Orfeo Angelucci
Far Journeys
– Robert Monroe
Infinite Love
is the Only Truth – David
Icke
Bringers of the
Dawn – Barbara Marciniak
Handbook for
the New Paradigm – George
Green
Revelations of
Awareness newsletters
The Cassiopaean
Transcripts – LKJ
The Wave Series
– LKJ
The Law of One
(Ra Material) Books 1 through 4
– L/L Research
God’s Gladiators – Stuart
Wilde
Dear God What
is Happening to Us – Lynne
Grabhorn
The Case for
the UFO
Varo Edition – Morris Jessup
CEVI
– Dr William Baldwin
Phil Schneider lectures
Alien Digest
– Ronald Rummel aka Creston
The Dulce
Papers/Book – Branton
Matrix I, II,
IIIv1, IV – Leading Edge
Research
Leading Edge
Research Journals – Leading
Edge Research
The Thunderbird
Chronicles – Michael Topper
Top Secret /
Demon – The Nexus Seven
The 33 Arks of
Soul Resonance Investment Futures
– The Nexus Seven
The Stellar Man – John
Baines
Cracks in the
Great Wall – Charles Upton
The Incarnation
of Ahriman – Rudolf Steiner
Cosmic Pulse of
Life – Trevor James Constable
Koliko god ova moja teorija bila ispravna ili neispravna,
jedno je sigurno: stvarna situacija je mnogo komplikovanija od
ovoga što sam ovdje iznjeo. Ako ništa, ovo što slijedi
predstaviće jedan minimalan nivo koji je potreban da bi se
prišlo proučavanju predmeta vanzemaljaca.
Opis primarnih vrsta vanzemaljaca
Počeću s jednim pregledom onih vanzemaljaca koji ovdje igraju
primarne uloge: Grejsi, Reptilijanci, Mantidi i Nordici. Ovo
četvoro se naizmjenično javljaju u vanzemaljskoj
dezinformativnoj literaturi. Naravno, postoje i druge vrste
vazemaljaca ali one nisu toliko prominentne kao ove četiri koje
se javljuju iz jednog do drugog izvora. Odatle, preskočiću ove
manje poznate vrste i obratiću pažnju samo na ove
najpopularnije.
Grejsi su tip vanzemaljaca s kojim se najčešće susrećemo.
Visoki su između tri i pet stopa, sa neproporcionalno velikim,
kruškastim, glavama. Boja kože im varira od sive, pa do bijele i
ima suvu ali veoma elastičnu strukturu. Kosa i ušne školjke im
nedostaju, nos i usta su im slabo razvijeni. Grejsi su poznati
po njihovim prominentnim očima, koje su slične mačjim a ponekad
su potpuno prekrivene tamnim navlakama. Oči im mogu biti veće
ili manje, okrugle ili oblika badema. Prilično spretno se kreću,
ali nekako robotski i bez ikakve gracioznosti.
Za Grejse je pozanto da ih može uhvatiti panika i da mogu
biti frustrirani, međutim, nedostaju im složenije emocije, kao
empatija, strast, ljubav a nemaju ni smisla za humor. To nam
sugeriše da je njihova svjesnost prvenstveno bazirana na
primitivnom reptilskom dijelu mozga, dok je ostatak
prioritiziran prema intelektualnim i “psi”-hičkim funkcijama
(psychic – "vidovnjačkim", prim. prev.). One osobine koje ih
čine korisnim, kod njih su previše razvijene, dok su ostale
redukovane. Oni su minimalistička životna forma optimizirana
specifično za svrhe, za koje je dizajnirana da obavlja.
Grejsi su genetički inženjerisane, psi-hički pojačane
"radilice" obdarene rudimentarnim osjećajima i kompjuterski
sličnoj inteligencijom. U njihovoj najosnovnijoj formi, oni su
vještački inteligentni, podložni programiranju organski roboti,
uzgajani u specijalnim kontejnerima uz pomoć prikupljenih
bioloških materijala. Grejsi rade u grupama, međusobno su
povezani zajedničkim umom, iako svaki od njih pojedinačno ima
određen stepen autonomije.
Njihova DNA je modifikacija reptilskog genoma, optimizirana u
pravcu maksimalizacije psi-hičkih i kibernetičkih kvaliteta.
"Kibernetički" znači da ih se može kontrolisati sa distance,
kada je to potrebno. Oni funkcionišu kao daljinske psi-sonde,
avatari ili portali preko kojih svijest njihovih
pretpostavljenih može privremeno da operiše. Tako, iako su oni u
svom osnovnom stanju programirane a istovremeno inteligentne
"automacije" s njihovom bazičnom svjesnosti, lako bivaju
"zaposjednuti" ili kontrolisani od strane jedne vanjske
inteligencije, kad god ova smatra da je to potrebno.
Genom Grejsa može "ubrizgati" psi-hičke
("paranormalne"/"vidovnjačke") i kibernetičke elemente u
prijemčive životne vrste preko procesa hibridizacije. Tako se
proizvodi jedna nova rasa koja je psi-hički (vidovnjački)
potentnija ali čija je svijest mnogo podložnija kontroli. Visoki
Grejsi koji se drže mnogo svjesnije i koji imaju više
individualiziranu svijest su jedan od ekstremnijih primjera
toga, dok oni Grejsi u njihovoj bazičnoj formi predstavljaju
samo male radničke drone; tako one prvo često vidimo kako
upravljaju ili obavljaju nadzorničke poslove nad grupama ovih
drugih. Svaki stepen hibridizacije je ovdje moguć kod bilo koje
vrste, uključujući ljude i životinje.
Grejsi se ponekad javljaju u fizičkom obliku a ponekad i u
prividno eteričnom. Oni mogu da variraju između tih stanja
zavisno od toga koliko duboko su projicirani ili “dimenzionalno
rotirani" u našu dimenziju. Ukoliko su dovoljno duboko ovdje da
dijele isti nivo s nama, onda će se činiti našim čulima kao
potpuno fizička bića. Ukoliko se parcijalno projiciraju, onda će
biti nevidljivi našim očima, ali će se motati unaokolo kako bi
nas posmatrali ili uticali na nas. Grejsi se mogu intuitivno
osjetiti i kad su nevidljivi našim očima, neke životinje ih mogu
takođe vidjeti a mogu se percipirati i kod astralnih projekcija,
kao i kod promijenjenih stanja svijesti.
Neki od Grejsa nisu fizička bića, nego samo misaone-forme
koje su eteričke građe bez fizičkih tijela, te kao takve nisu
sposobne da se materijaliziraju u fizički oblik. Njih obično
koriste za opsijedanje ("zaposijedanje"), uticanje na njih i
praćenje, dok se "opipljivi" Grejsi koriste za fizičke zadatke,
kao što je npr. rukovanje sa ljudskim žrtvama otmica.
Vanzemaljci koji normalno egzistiraju u drugim dimenzijama i
kojima odgovara da u interakciji s ljudskim bićima ne moraju
sami prelaziti dimenzionalne granice, mogu za te svrhe koristiti
Grejse kao daljinske sonde pogodne za fizičko savladavanje,
manipulaciju, i ekstrakciju otetih ljudi iz fizičke oblasti. To
je zbog toga što su Grejsi uzgojeni uz pomoć korištenja
bioloških materija koje potiču iz našeg svijeta, tako da se
njihova tijela sastoje od supstanci koje su već u rezonanciji s
našom dimenzijom, što im omogućava da lakše operišu unutar
fizikalne životne oblasti. To je jedan od glavnih razloga zašto
Grejsi dominiraju u izvještajima o otmicama.
Drugi razlog zašto najčešće susrećemo Grejse je taj, što su
oni veoma pogodni za isturanje naprijed od strane onih
vanzemaljskih i vojnih frakcija koje iz strateških razloga žele
da sakriju svoje učešće u fenomenu otmica ljudi. U takve spadaju
reptilijanske, mantidske i nordičke vanzemaljske vrste. Oni su
nam poznati manje od Grejsa zato što se rjeđe susreću a i njihov
broj je manji. To ne znači da su oni manje uključeni u fenomen
otmica; oni upravljaju programom otmica iza zavjese i puštaju
Grejse da ovi samostalno obavljaju zadatke koji su im
dodijeljeni, dok sami intervenišu samo u slučajevima kada neka
situacija to zahtijeva.
Reptilijanci su bića humanoidnog tipa s izgledom sličnim
aligatoru, uključujući vertikalne zjenice, krljušti a neki imaju
i repove. Postoje različite frakcije i tipovi Reptilijanaca,
mada svi oni dijele karakteristike kao što su veoma visoka
inteligencija a vrlo su dobri i taktički stratezi; neki od njih
čak odlično poznaju ljudske jezike. Samo jedna njihova manjina
ima relativno benevolentnu orjentaciju, dok se za ostatak čini
da su čvrsto zaključani u svojoj genetičkoj predispoziciji prema
psihopatiji, sticanju moći i očuvanju kontrole. Ovi drugi takođe
često uzimaju učešća kod seksualnog silovanja, mučenja i
mutilacije ljudi.
Reptilijanci su transdimenzionalni i mogu se privremeno
fizički manifestovati u našoj dimenziji. Oni se obično drže
svoje dimenzije gdje egzistiraju u jednom više eteričkom stanju
i odakle mogu s distance da upravljaju Grejs-dronovima. Kada
koriste nekog Grejsa kao "interfejs", onda preko njega mogu
crpiti energiju iz prestravljenih žrtava otmica, koje ovi
otimaju ili na neki manipulišu. Ta životna energija predstavlja
izvor ishrane i moći za sve inter-dimenzionalne vanzemaljce
negativne (OPS) orjentacije, pošto ona služi njihovim eteričkim
tijelima i tehnologijama isto kao što fizička goriva služe
fizičkim tijelima i tehnologijama. Reptilijanci se rjeđe viđaju
nego Grejsi, a poznato je to da su oni i njihovi prepostavljeni.
Mantidi su bogomoljke veličine čovjeka s ljudskim
proporcijama, trokutastim glavama sa velikim očima koje
"omotavaju" glavu i dugim povijenim rukama. Oni se rijetko
viđaju osim u društvu Reptilijanaca i Grejsa na njihovim
brodovima. Svijest im je bez emocija, kalkulativna, međutim,
veoma efikasna u tehničkim stvarima. Oni vjerovatno rade kao
neka vrsta tehničara koja je specijalizovana za manipulaciju
svijesti, mijenjanje vremenskih linija i dimenzionalni
inženjering.
Nordici izgledaju kao kavkaski tip čovjeka. Obično imaju
svijetlu kožu, plavu kosu i svijetle oči, mada neki mogu da
imaju i tamniju kosu. U poređenju s prosječnim čovjekom, Nordik
ima bolje razvijenu tjelesnu građu i nešto veće oči. Oni takođe
imaju razvijene telepatske sposobnosti i nadljudsku
inteligenciju. Nordici su takođe interdimenzionalna bića i
normalno egzistiraju iza dimenzionalne zavjese, s tom razlikom
što se neki Nordici mogu lakše projicirati na našu ravan
postojanja i zadržati se tu duže, nego što su to u stanju
Reptilijanci, Grejsi ili Mantidi. Oni se takođe mogu neprimjetno
umiješati među ljude.
Nordici se mogu podijeliti u tri kategorije. Oni koji rade s
Grejsima i služe im kao poslušni asistenti. To su vjerovatno
klonovi ili sintetički humanoidi, a ne pravi Nordici. Druga
vrsta su Nordici negativne orjentacije (OPS) koji su viđeni kako
kontrolišu i nadziru Grejse, Mantide i Reptilijance. Istinski
Nordici su pozitivne orjentacije (OPD), imaju razvijenu
individualnost, etiku, dok poštuju i podržavaju slobodnu volju.
Tako nordička fiziologija sama po sebi ne pruža nikakvu
indikaciju o njihovoj orjentaciji ili namjerama. To je nadalje
komplikovano miješanjem pozitivnih i negativnih Nordika negdje u
sredini spektra. Međutim, kvalitativno govoreći, kod negativnih
Nordika primjetićemo - hladonoću u njihovim očima, kod
pozitivnih – toplinu, a kod sluga – prazninu.
Uloga vanzemaljaca u istoriji
čovječanstva
One grupe vanzemaljaca koje su odgovorne za genetički
inženjering ljudske vrste i njeno rasijavanje po raznim
svijetovima, vjerovatno nisu više s nama. Međutim, neke
vanzemaljske vrste, uključujući ove gorenavedene, u poslednje
vrijeme su napravile određene modifikacije na ljudskom genomu.
Te modifikacije uključuju genetičko programiranje čovječanstva
univerzalnim slabostima, sklonostima i manama. Drugu
modifikaciju podrazumijeva stvaranje porodičnih linija ("krvnog
srodstva", prim. prev.) specifičnih osobina, predispozicija i
namijena; posebno onih s odlikama borbene superiornosti, težnje
ka političkom elitizmu ili nekim "paranormalnim" ("psi")
potencijalima. Nijedna od ovih vanzemaljskih grupa koje su danas
ovdje prisutne nema pravo da pripisuje sebi zasluge za stvaranje
ljudske rase, mada neke od njih to pokušavaju kako bi si
olakšale ostvarivanje svojih namjera.
Istorijski, mitološki, religijski i arheološki zapisi
indiciraju da su vanzemaljci otvoreno ulazili u interakciju sa
čovječanstvom u našoj dalekoj prošlosti. Bilo je tu nekoliko
vanzemaljskih frakcija od kojih je svaka imala svoje sljedbenike
među ljudima koji su na njih gledali kao na bogove i tako bivali
uvučeni u njihove predstave. Nešto od toga je evidentno i u
Starom Zavjetu. Na osnovu biblijske hronologije, čini se da je
negdje od 1000-te godine pne, ljudsko-vanzemaljska interakcija
počela da se sve više sakriva, prelazeći sa bogova koji su
otvoreno hodali po zemlji, na njihove privatne susrete sa
odabranim individuama u smislu subjektivnih vizija i neodređenih
svjedočenja.
Dok je za ljudsko društvo prisustvo vanzemaljaca izblijedilo,
pretapajući se iz stvarnosti u mitove, vanzemaljske frakcije su
i dalje nastavile s izvođenjem svog plana i programa, ali u
tajnosti. To je uključivalo i osnivanje kojekavih tajnih
bratstava kojima su prenesena posebna tajna znanja i moći, kako
bi ovi mogli upravljati pravcem kojim se naša civilizacija kreće
i dejstvovati u skladu sa ciljevima njihovih "dobročinitelja"
ili mentora. Tajna društva su dosta varirala što se njihove
orjentacije tiče, neka su se koncentrisala na skupljanje
istinskog znanja i dominaciju nad svijetom; drugi su se trudili
da štite ezoterička znanja od zloupotrebe i pokušavali su da se
suprostave korumpiranim silama.
Može li ljudski um shvatiti vanzemaljske motive?
U vezi s namjerama vanzemaljaca, moramo imati na umu da bez
obzira na to što su oni na neke načine uveliko različiti od nas,
na druge su istovremeno i slični. Ove vrste koje najčešće
srećemo, - bilo da se radi o Nordicima, Reptilijancima, Grejsima
ili Mantidima – humanoidnog su tipa, imaju torzo sa dvije noge i
dvije ruke, kao i glavu sa dva oka, nosom i ustima. Oni su
smrtni, potrebna im je hrana za preživljavanje a putuju u
vozilima. Oni mogu da komuniciraju s ljudskim bićima telepatski
a ponekad i verbalno.
Na osnovu informacija od onih koji su otimani ili
kontaktirani s njihove strane, kao i tzv. "insajdera", većina
njihovih mogućih međuzvjezdanih tački porijekla — Sirius,
Arcturus, Procyon, Pleiades, Zeta Reticuli — su manje od stotinu
svjetlosnih godina udaljene od zemlje. To predstavlja manje od
0.1% prečnika naše galaksije Mliječni put. Sličnost i blizina su
značajni u smislu da postoji mogućnost da ovdje imamo posla s
nekim od naših kosmičkih rođaka, bilo da se radi o našim budućim
evolutivnim izdancima koji su doputovali unatrag kroz vrijeme,
vanzemaljcima koji su nas genetički modifikovali "na njihovu
sliku i priliku" ili drugim varijantama humanoidnog uzorka koji
je rasijan po drugim svijetovima i sektorima ove galaksije.
Odatle, motivi vanzemaljaca ne mogu biti toliko strani da bi
potpuno predstavljali jednu misteriju za ljudske umove. Mi
možemo steći kakvu takvu sliku njihovog mentalnog sklopa i
namjera uz pomoć jednog dovoljno širokog i dubokog istraživanja,
lične interakcije, vidovnjaštva, ili jednostavno dosezanja
rezidualnog znanja koje nam je preostalo iz nekih drugih naših
inkarnacija u kojima smo i sami bili vanzemaljci.
Na temu njihove motivacije, pogrešno bi bilo
intelektualizirati na osnovu uobičajenih naučnih ili religijskih
pretpostavki a istovremeno odbacivati podatke koji potiču iz
manje konvencionalnih izvora. Prevara vanzemaljaca se upravo
oslanja na te naivne pretpostavke koje formiraju jednu prostu i
prekomijerno antropomorfičnu masku plauzibilnosti, kako bi
sakrili svoje stvarne namjere.
Šta nam o sposobnostima vanzemaljaca otkrivaju podaci koji su
prikupljeni na osnovu opservacija
Razumijevanje plana vanzemaljaca uopšte nije lako, ali to
takođe nije ni nemoguće. Tom pitanju se može prići, ako ništa
onda bar djelomično, i uz pomoć intuicije, svjesnosti i
pronicljivosti. Prvi korak podrazumijeva sticanje boljeg
razumijevanja njihove istinske prirode i sposobnosti, jer nam to
daje indikacije o njihovim potencijalnim motivacijama.
Pogledaćemo do kakvih se saznanja došlo na polju proučavanja
NLO-a i otmica ljudi.
Vanzemaljski brodovi mogu se činiti iznutra većim, nego
spolja, imaju velika ubrzanja i postižu ekstremno velike brzine.
Putuju supersoničnim brzinama bez izazivanja zvučnog praska; u
stanju su da prave oštre zaokrete bez posljedica inercije, mogu
preskakati iz jedne lokacije u drugu kao kod teleportiranja i
mogu postati nevidljivim. Kada lebde na malim visinama iznad
auta ili kuća, često se čuje jedan tipičan pulsirajući šum. Čini
se da njihov mehanizam za letenje proizvodi pulsirajuća
gravitaciona polja koja su sintetisana od pojedinačnih talasnih
formi, što se onda pretvara u jednu usmjerenu pogonsku silu.
Sve to nam indicira da su oni ovladali tkaninom
vremenaprostora. Vanzemaljska tehnologija može mijenjati lokalne
gravitacijske potencijale, te tako mijenjati i vremenske tokove,
komprimirati prostor, neutralisati inerciju itd. Nevidljivost i
teleportacija nam sugerišu da oni takođe imaju pristup i
hiperprostoru, praveći manji pomak u hiperprostor kako bi
postali nevidljivi ili veći kad žele da naprave kraticu do neke
druge lokacije.
Odatle, njihova tehnologija je po svojoj prirodi
ultra-relativna i hiperdimenzionalna. Vanzemaljci mogu da lebde
ili da se kreću kroz čvrste zidove. Uz pomoć jednog posebnog
svjetlosnog snopa kojeg emituju sa svoje letjelice napolju, oni
mogu da naciljaju, levitiraju i izvuku čovjeka, odnosno, žrtvu
otmice iz njegove kuće kroz čvrste staklene prozore, zidove i
druge strukture koje ne sadrže željezo. Tom priliko se žrtva
otmice ne dematerijalizuje u energiju ili sitne čestice, nego
jednostavno "klizne" kroz barijere kao jedan list papira preko
drugog.
Vanzemaljska tehnologija može da stvara "crvotočine" ili
kratke "tunele" kroz hiperprostor između udaljenih tačaka u
vremenuprostoru. To se može manifestovati kao jedan portal koji
se otvori u sobi žrtve otmice i vodi sve do neke podzemne baze
vanzemaljaca.
Oteti mogu da osjete nagli prestanak zvukova iz vanjske
prirode (kao npr. cvrčanje cvrčaka može naglo da utihne) kod
samog početka otmice. Oni takođe mogu ponekad osjetiti nagle
promjene u vazdušnom pritisku, neprijatne promjene u kontrastu
između svjetlosti i sijenki u sobi, zrak u sobi može dobiti boju
ćilibara, čovjek može imati osjećaj kao da njega ili njegovu
neposrednu okolinu poklapa neki veliki plašt ili zvono. To su
neke od indikacija da je lokalno područje dimenzionalno
izolovano od okolnog vremenskog toka, tako da za potencijalne
svjedoke koji se nalaze izvan tog "mjehura", otmica se dešava u
djeliću momenta, te je tako nisu u stanju ni primjetiti. U nekom
drugom slučaju, otmice bi bilo nemoguće izvoditi u gusto
naseljenim područjima. Taj "mjehur" takođe predstavlja jednu
“pomaknutu” životnu sredinu u kojoj otmičari mogu mnogo lakše da
operišu, jer se tu radi o nekoj vrsti "međuprostora” (oni su tu
kao “na pola puta”).
Otimači takođe imaju fiziološku i psihološku kontrolu nad
njihovim žrtvama. Na primjer, kod abdukcija na putu, vozač
iznenada dobija neodoljiv nagon da zaustavi auto pored puta.
Žrtve otmica koje su budne kod kuće, mogu iznenada dobiti želju
da idu na spavanje, ili jednostavno osjete kako im volja i
samokontrola slabe i kao da neka teška zavjesa pada na njih,
tonući u san. Grejsi imaju telepatske sposobnosti kojima mogu da
savladaju žrtvu otmice, da induciraju u nju strah ili da ga
odstrane a mogu kod žrtve inducirati i privremenu paralizu.
Nisu sve otmice fizičke prirode. Kod nekih se ne otima
tijelo, nego samo duša, tačnije rečeno eteričko i astralno
tijelo, koji se za vrijeme sna prirodno odvajaju od čovjekovog
fizičkog tijela i lebde nad njim. Duša se izvuče iz tijela uz
pomoć vorteksnog "vučnog" snopa a onda se dimenzionalno prebaci
gore, gdje je otimači skeniraju i manipulišu na razne načine,
prije nego što je vrate natrag u tijelo. Žrtva otmice je rijetko
kad svjesna bilo čega od svega toga, osim ukoliko se slučajno ne
probudi za vrijeme otmice; u tom slučaju je moguće korištenjem
vlastite volje pružiti otpor, odnosno, savladati onaj vorteksni
snop, vratiti se natrag u svoje tijelo i probuditi, te tako i
spriječiti otmicu. Tako su inter-dimenzionalni vanzemaljci
sposobni da direktno manipulišu i nefizičke komponente ljudskog
bića a ne samo fizičke.
Sve ovo što je gorenavedeno spada u neka osnovna saznanja iz
istraživanja otmica ljudi od strane vanzemaljaca. Manje nam je
poznato to u kom stepenu vanzemaljci manipulišu misli,
osjećanja, percepciju, životne događaje i samu istoriju. Još
manje su nam poznate njihove ezoteričke i nefizičke motivacije.
Informacije o tome moraju se destilirati iz područja koja su
izvan uobičajene skale istraživanja abdukcija. To se čini i uz
pomoć korelacije ličnih iskustava s iskustvima drugih, mnogih
pažljivih opservacija i ispitivanja, sugestija i inspiracija iz
nekonvencionalnih izvora, kao i kreativnog rješavanja slagalice
kod koje se komadići na površini čine nepovezanim sa fenomenom
otmica, kao npr. neke ideje koje potiču iz okultnih, gnostičkih,
šamanskih, religijskih ili duhovnih dijela. To ćemo diskutovati
u sljedećem dijelu.
Kraj prvog dijela
nastavak:
Drugi dio
|