New-age i Subjektivnost

 

Čini se da je C.G. Jung prvi uveo taj pojam u vezi ulaska svijeta u Doba Akvarijusa, što podrazumijeva jedan vremenski period od 2000 godina u kome se sunce nalazi u Akvarijusu za vrijeme proljetnog ekvinokcija. Navodno, to doba je već počelo početkom 21 vijeka. U svom širem smislu, new-age podrazumijeva čitavu jednu paletu duhovnih ili religijskih vjerovanja od kojih je veći dio oživljen iz prijašnje tradicije a u nekim slučajevima ta vjerovanja počivaju na novim kanaliziranim informacijama iz raznoraznih izvora. New Age se takođe donekle veže sa seksualnom revolucijom 60-tih godina i tzv. “pokretom za oživljavanje ljudskih potencijala,” 70-tih godina prošlog vijeka, mada njegovi ideološki korijenovi idu nešto dublje, tj. do 19-vijeka kada je došlo do oživljavanja okultizma, pojave teozofije, održavanja spiritističkih seansi itd. New Age se odlikuje sinkretizmom između zapadne i istočne misli, što je ponekad kombinovano sa idejama o postojanju naše kosmičke braće, i vjerovanjima da će se naš svijet promijeniti na bolje u skoroj budućnosti, uz pomoć neke vrste uskrsnuća, te da će tako biti spašen ili transformisan. New Age je danas neka vrsta supermarketa duhovnosti i većina onoga što se tu promoviše usmjerena je ka produkciji subjektivnih doživljavanja, kanaliziranja nečijih duhova zaštitnika, anđela pomoćnika ili uskrsnutih majstora sa zvučnim imenima tipa Aštara, Sanande, arhanđela Mihajla…itd. doživljavanja blaženstva ili sjedinjenja s kosmosom, ponovnog povezivanja sa svojim multidimenzionalnim ja, aktiviranjem čovjekovog "matriksa za uskrsnuće" itd. Kritičko razmišljanje nije uobičajeno kod new-age-a, niti se ono kao jedna disciplina smatra dobrodošlim ili uputnim (isto kao i kod svake religije). New Age je razvio svoj vlastiti žargon, često posuđujući naučne i tehnološke pojmove sa malo obzira u vezi njihove koherentnosti i preciznosti značenja. New Age industrija je jedan veliki biznis koji se bavi prodajom alternativnih zdravstvenih usluga, proricanja sudbine, čišćenjem čakri, čitanjem aure, prodajom literature tipa "sam svoj duhovni majstor", organizovanjem seminara, turističkih putovanja itd.. Neki pripadnici hrišćanske religije smatraju new-age "đavoljim planom za uvođenje jedne svjetske religije”, kako je to pomenuto u Otkrovenju Jovanovom. U suštini, New-age je samo jedan od projekata socijalnog inženjeringa koji se sprovodi s određenim ciljem od strane elite na vlasti. Taj projekat je prvenstveno započeo u USA a danas je proširen širom svijeta. Jedan od faktora koji je podstaknuo stvaranje new-age pokreta bilo je sve veće nezadovoljstvo ljudi tradicionalnim religijama. Mnoge ljude prestala je da zadovoljava ta stara mitologija koja je držala čovječanstvo pod kontrolom tokom poslednjih 2000 godina, tako da se pojavila potreba da se smisle noviji i kompeksniji mitovi. Čini se da je tome uveliko doprinjeo napredak u nauci kao i životnom standardu. Krajem XIX vijeka sličan koncept interpretacije "duhovne životne pozadine," bio je preokupacija tadašnje elite, dok je 60-tih godina prošlog vijeka new-age doživjeo masovni procvat u USA. Sa ezoteričke tačke gledišta postoji mnogo indikacija da se ovaj svijet, ovakav kakvog ga poznajemo bliži nekoj vrsti kraja. O tome mnogi pričaju a postoji i mnogo znakova koji ukazuju na to. S te tačke gledišta, na new-age pokret se može gledati kao na jedan specijalno dizajniran manevar "kontrolnog sistema" da se spriječi masovno buđenje čovječanstva u vezi tog stanja stvari. Tako je neka vrsta duhovnog buđenja pretvorena u jednu novu pilulu za spavanje uz pomoć promocije memesa tipa 'ti stvaraš svoju vlastitu realnost,' 'automatska planetarna ascenzija,' 'spašavanje čovječanstva od strane vanzemaljaca,' itd. Mnogi od tih koncepata bazirani su na nekim činjenicama koje su izbačene iz šireg konteksta, izvitoperene i propagirane među ljudskim masama kako bi se zadovoljile njihove potrebe u potrazi za duhovnim. Tako se ispostavilo da je new-age postao jedna praksa vježbanja i upražnjavnja razmišljanja tipa “što je babi milo, to joj se i snilo”. Takvo stanje svijesti čovjeka Gurdžijev je davno opisao, tako da bi se klasični nju-ejdžeri danas mogli nazvati - "ljudima koji sanjaju da se bude iz sna."   "Ti kreiraš svoju vlastitu budućnost" To je jedno vjerovanje koje je karakteristično za new-age a prema njemu - stvari kojima neko posvećuje svoju koncentraciju ili pažnju, počinju da "rastu" ili "dobijaju na težini". To bi onda podrazumijevalo da ukoliko neko razmišlja samo o pozitivnim stvarima onda bi trebao i da ih doživljava u svom životu, i obratno, naravno. Činjenica jeste da se realnost i svijest nalaze u jednoj vrsti stalne interakcije, međutim, ne na način kako se to generalno promoviše kroz nju-ejdž kanale "informisanja". U kvantnoj fizici stanje jednog sistema izražava se u vjerovatnoćama do jedne mjerljive tačke. Ta mjera i ono što se mjeri smatraju se u određenom smislu nerazdvojnim. S tim u vezi, jedan svjestan svjedok je potreban čak i kad se mjerenje obavlja uz pomoć mehaničkih uređaja. Slično bi moglo biti i kod događaja ljudskih ili kosmičkih proporcija. Kvalitet opservacije utiče na kvalitet onoga što se opservira. To bi podrazumijevalo da što je opservacija jasnija ili objektivnija, to je i odnos između posmatrača i posmatranog u većem skladu ili redu. Ukoliko je nečija opservacija pristrasna, odnosno, bazirana na njegovim predrasudama, (što je nekim "čudom" najčešći slučaj) te se kao takva ne slaže sa realnošću, onda je odnos između posmatrača i posmatranog kontradiktoran, u neskladu i izvan svake harmonije. Isto tako, način na koji ljudske mase posmatraju svoju realnost i njihova vjerovanja u kontekstu realnosti u kojoj žive, - utiču na tu istu realnost. Što je subjektivnije posmatranje, to je realnost u većem neredu ili neskladu. Jedan od banalnijih primjera: recimo ako većina naroda jedne države ne vjeruje da je njihova vlada u stanju da ih laže i njima manipuliše, onda to vjerovanje dolazi u kontradikciju sa objektivnim činjenicama, što onda dalje doprinosi još većem haosu, te tako i na taj način percepcija može da utiče na realnost. Stepen u kome kvalitet opservacije utiče na realnost varira i zavisi od okolnosti. Ovaj naš svijet ide kroz periode stabilnosti i predvidljivosti koji su povremeno prekidani kraćim fazama haotičnih promjena. To je jedan prirodan proces. Efekat kvaliteta opservacije može biti veoma velik u momentima kada vlada haos i tu jedan mali impuls može precipitirati veliku promjenu. S tim u vezi, neki gnostičari smatraju da je upravo to razlog zašto je u vremenima haotičnih promjena potrebna jedna "kritična masa" ezoterički razvijenih ljudi (npr. Gurdžijev je pominjao da bi 200 ljudi bilo dovoljno). Ukoliko se struktura vremena i prostora destabilizira, kvalitet opservacije izražen od strane jedne razvijene ezoteričke grupe može da dovede do formiranja neke vrste kristalizacije suštine ili uzorka jedne nove ralnosti. *** Međutim, od jednog nju-ejđera se ne može očekivati da će on bilo šta istinski pozitivno napraviti u vremenima kad se svjesnim djelovanjem može odlučivati sudbina čovječanstva. Nije potrebno zalaziti duboko u neku metafiziku, dovoljno je sagledati stvar sa nivoa naše današnje "realnosti". Na primjer, ukoliko grupa OPS entiteta u kontekstu svog plana za uspostavljanje Novog svjetskog poretka izvede napad Svjetski Trgovinski Centar i Pentagon, čije posljedice će biti hiljade ubijenih, osakaćenih i napaćenih ljudi, kako od tog napada tako i od ovog "rata protiv terorizma" koji se trenutno vodi, jedan klasični američki građanin new-age tipa neće biti u stanju bilo šta da poduzme protiv te vrste barbarizma. Zašto? Prvo, on ne želi da razmišlja o negativnim stvarima, jer prema njegovim teorijama, - samim razmišljanjem o njima on daje energiju tim negativnim stvarima, odnosno, negativnim aspektima realnosti, te ih tako "pojačava"! Drugo, ukoliko on i vidi da se nešto negativno dešava, on će to ignorisati ili se u mislima omotavati zaštitnim čahurama raznih geometrijskih oblika, svjetlošću ove ili one boje a onda projicirati "ljubav" na ovu planetu ili čovječanstvo. Njemu neće padati na pamet da prouči pozadinu tih događanja, “jer je sve to veoma negativno”. On neće biti u stanju da odredi prave krivce niti da nešto preduzme protiv njih. Nju-ejdžer će se izjašnjavati protiv barbarizma a da istovremeno protiv barbarizma neće prstom da makne. On će se radije baviti vizualiziranjem, čišćenjem svojih ili tuđih čakri, upražnjavanjem kojekavih "merkaba meditacija" itd.. Naravno, u mnogim tzv. new-age konceptima ima istine, međutim, nju-ejđeru nije jasno da se i tu istina koristila sa svrhom izvitoperenja objektivne realnosti (isto kao i u “svetim knjigama” i svemu ostalom). Nju-ejđeri su u tom smislu majstori u projiciranju vlastitog subjektivizima na realnost u kojoj žive. Tako, ništa ljepše za "kontrolni sistem" od čovjeka new-age tipa. On je kao ovca koja radi na vlastitom omamljivanju sve dok na nju ne dođe red. Sličan je slučaj i sa klasičnim vijernicima, jer ni oni nisu su stanju da sagledaju objektivnu realnost, pa čak i onima koji izlaz pokušavaju da nađu uz pomoć ‘magije’. I tu se radi samo o pokušavanju nametanja svoje vlastite volje na realnost, uz pomoć kojekavih rituala, tehnika vizualizacije itd. Itd. Ovakve stvari ukoliko imaju ikakav efekat na našu realnost, onda je on samo u produbljivanju haosa i psihičke entropije u čovjeku i njegovoj prirodnoj okolini. Istovremeno, svako kreativno djelovanje koje može da doprinese uspostavljanju većeg reda u ovom univerzumu, mora da bude zasnovano na njegovom objektivnom viđenju a ne nekom dubioznom ili kontradiktornom. S tim u vezi, jedan klasični vijernik ili nju-ejdžer ne može biti u stanju ni blizu da sagleda objektivno stanje stvari u realnosti u kojoj živi a kamo li da djeluje u pozitivnom smislu. Svaka realna gnostika, između ostalog, podrazumijeva i borbu protiv subjektivizma da bi se stiglo do objektivne tačke gledišta. Ratnici Svjetlosti "Ratnik svjetlosti", kao pojam kojim mnogi nju-ejđeri vole da opisuju ili smatraju same sebe takođe je izvitoperen. U istinskoj gnostici, ZNANJE se smatra svjetlošću. Međutim, tipičan "nju-ejdž-ratnik-svjetlosti" će radije da pribjegne kojekakvim tehnikama omotavanja samog sebe zamišljenim plaštom ili kuglom od svjetlosti, te da iz nje projicira pozitivan pogled na realnost i obasipa sve i svakoga svojom subjektivnom verzijom ljubavi; ili da se zamišlja u centru nekog geometrijskog oblika tipa oktaedrona, tetraedrona itd. u smislu svoje zaštite ili nekom drugom; da svoje vrijeme i energiju troši na kojekave egzibicije tipa: "tehnika ogledala", "čišćenja čakri", merkaba meditacije, očitavanje aure, harmoniziranja sa majkom zemljom i kosmosom uz pomoć kojekakvih "grounding" i drugih tehnika itd.   Subjektivnost   Subjektivnost je duboko ukorijenjena u čovjekovoj svijesti i uvijek preovladava kod interpretacije realnosti. Ona se može definisati kao sposobnost da se stvari doživljavaju na lično specifičan način, često tako da se one ne mogu predstaviti drugome a da s tačke gledišta tog drugog, one budu percipirane na isti ili sličan način. Tendencija ka subjektivnosti predstavlja glavnu prepreku za jasnu komunikaciju između ljudi. Subjektivnost se često povezuje sa emocionalnim reakcijama mada ona nije isto što i emocije. Ona podrazumijeva davanje prioriteta omiljenim ličnim vjerovanjima. Takva čovjekova tendencija često je poduprta i jakim emotivnim vezama sa tim vjerovanjima. Emocije same po sebi mogu da pomognu da se svijet vidi onakvim kakav on jeste, tako da subjektivnost samo zloupotrebljava emocije, dok s njima istovremeno nema ničeg zajedničkog. Subjektivnost se suprostavlja svijesti u smislu što se ona proizvoljno zatvara u jednom preferiranom načinu gledanja na stvari. Tako ona često prelazi i u naviku. Subjektivnost može zatvoriti čovjeka u jedan nevidljivi zatvor okružen mogućnostima koje se automatski odbacuju za svako razmatranje. Ponekad te mogućnosti nisu zatvorene same po sebi, nego su emocionalno prosuđene kao neprihvatljive, te im se kao takvima nikad ne posvećuje neka dublja pažnja. Subjektivnost na metafizičkom planu podrazumijeva stavljanje ličnih vjerovanja, predubjeđenja ili mentalnih koncepata na prvo mjesto, bez istinske želje da se sazna kako stvari stvarno (ili objektivno) stoje u vanjskom svijetu. Subjektivnost na neki način može da predstavlja čovjekovu deklaraciju kojom se on izjašnjava da želi da se izdvoji iz vanjskog svijeta. S tim u vezi subjektivnost se smatra osobinom ljudi OPS polariteta. *** "Ratnik svjetlosti", kao pojam kojim mnogi nju-ejđeri vole da opisuju ili smatraju same sebe, takođe je izvitoperen. U istinskoj gnostici, ZNANJE se smatra svjetlošću. Međutim, kako je već rečeno, tipičan "nju-ejdž-ratnik-svjetlosti" ima tendenciju da se omotava zamišljenim plaštom ili kuglom od svjetlosti, te da iz nje projicira pozitivan pogled na realnost i obasipa sve i svakoga svojom verzijom ljubavi; ili da se zamišlja u centru nekog geometrijskog oblika tipa oktaedrona, tetraedrona itd. u smislu svoje zaštite ili nekom drugom; da svoje vrijeme i energiju troši na kojekave transcedentalne ili merkaba meditacije, "vizualizacije" ili egzibicije tipa: "čišćenja čakri", očitavanje aure, harmoniziranja sa majkom zemljom i kosmosom uz pomoć kojekakvih "grounding" i drugih tehnika itd. Istoj vrsti osobe ne pada na pamet da se uhvati istinskog rada na samom sebi i proučavanja objektivne realnosti. Za razliku od "new-age-ratnika-svjetlosti", istinski tragaoc će se ponašati prilično drugačije, što je predstavljeno uz pomoć tekstova Gnostika i nekih drugih.   Razmišljanje u skladu sa ličnim željama ("Što je babi milo, to joj se i snilo" ili eng. - "Wishfull Thinking")   Prema nekim interpetacijama tu se radi o jednoj bazičnoj osobini ‘orjentacije prema sebi - OPS’ (što je obratno od – ‘orjentacije prema drugima - OPD’, kao vrste polariteta bića). Sama suština ovog načina razmišljanja je da čovjek daje izrazitu prednost svojim ličnim subjektivnim preferencama u odnosu na znanje o objektivnom stanju stvari. To podrazumijeva da takva vrsta osobe daje univerzumu na znanje da ne želi da egzistira u njemu onakvom kakav on objektivno jeste, nego u onom koji je većim dijelom sastavljen od njenih ličnih fantazija. Takav stav se generalno nalazi u harmoniji sa centrom ne-bitka u smislu težnje ka odvajanju sebe od Svega Što Jeste. U trećem denzitetu razmišljanje u skladu s vlastitim željama ne može ‘savijati’ realnost, ono samo ometa percepciju. Međutim, čini se da se u 4-tom denzitetu ovakvom vrstom razmišljanja može stvoriti neka vrsta konkretnog ‘mjehura realnosti’. U denzitetima iznad četvrtog, čista Orjentacija Prema Sebi ne može da egzistira u smislu aktivnih bića jer tu ne postoji ništa materijalno za šta bi se oni mogli vezati. Povećan stepen slobode u tim denzitetima doveo bi do toga da takvi entiteti potpuno implodiraju sami u sebi, odnosno vrate se u prvi denzitet kao neživa materija.

---

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta