G a l a k s i j a. c o m

Energetska ekonomija i dinamika manipulacije ljudskog bića

 

 
04-2007

 


 OPS/OPD (Orjentacija prema sebi/Orjentacija prema drugima) je jedan koncept koji je od suštinske važnosti i veoma je bitno pravilno ga razumjeti da bi se razumjela suština realnosti u kojoj živimo kao i suština manipulacije ljudi od strane naših “susjeda sa gornjeg sprata” .

 Ovaj grubi grafički prikaz, gdje sam se poslužio tzv. ‘stablom kabale’ ili ‘Stablom Života’, mogao bi nam poslužiti da steknemo bolju sliku o tome gdje se nalazimo, kao i o pravcima mogućeg napredovanja ili nazadovanja.



 

 

Ovdje vidimo da OPS (orjentacija prema sebi) hijerarhijski sistem, čiji je simbol - piramida, počinje dole od 1D i završava se u 4D, što je i najviši nivo gdje je još uvijek moguća interakcija s materijom a individue OPS polariteta su čvrsto vezane za nju i bez nje ne mogu. Čovjek, čija je suština OPS frekvencija može dogurati do ‘vrha’ 4D a najviša pozicija koju se tu teoretski može osvojiti je ona poznata kao ‘Satan’, ‘Djed’, ‘Nesčastivi’, ‘Jahve’ itd. – (ili eng: “Desolate One”.) Naravno, ne može svako postati “direktor multionacionalne korporacije,” tako da će uvijek biti više onih koji su ‘dole’, od onih koji su ‘gore’.

 Jedna individua koja je OPS frekvencija ne može izaći iz ove OPS piramide-matriksa sve dok dijeli iste atribute s njom. Ona može samo da se kreće u tom piramidalnom kompleksu ‘gore-dole’ ili ‘lijevo-desno’. (Mnogi robovi te vrste ne sanjaju o nekoj slobodi, nego o tome – kako da postanu robovlasnici.)

 Kako će se kasnije moći vidjeti iz teksta M. Toppera, OPS entiteti služe kao izvor energije za one ‘odozgo’ ili je skupljaju i isporučuju onima ‘gore’, tako da onaj na vrhu ima moć direktno proporcionalnu s brojem potčinjenih mu ‘duša’. S obzirom da nastanjujemo 3D OPS oblast postojanja, svi smo mi manje-više OPS. Neki od nas su OPS usljed svoje suštine, dok su drugi mentalno izmanipulisani tako da se što duže drže u tim frekvencijama, igarajući ulogu ‘baterije’ za OPS sile ‘odozgo’.

 S tim u vezi, cijeli sistem života na planeti baziran je na materijalističkom konceptu vrijednosti, dok je za one koji traže nešto više, ponuđena cijela jedna paleta lažnih načina za ‘duhovni napredak’ koji služe da iste te što duže zadrže nigdje drugo, do u –  istoj toj PIRAMIDI. Istovremeno, istinski elementi Duhovnog ili Božanskog Zakona, veoma dobro su skriveni u ovoj našoj oblasti postojanja, što naravno nije nimalo slučajno.

 Simbol OPD (‘orjentacija prema drugima’) sila je – KRUG. OPD način egzistencije kao takav počinje u punom smislu tek u 4D. Bez obzira na svu manipulaciju, poslednjih godina je mnogo ljudi, ovdje u 3D, ostvarilo jedan određeni prag svjesnosti kada se njihova OPD suština počela buditi. Njih bi mogli nazvati ‘OPD-kandidatima’. (U vezi s tim, Cointelpro je ubacio u 5-u brzinu, pokušavajući daljim obmanama da takve zadrži pod okriljem OPS piramide.)

 OPD koncept je zasnovan na međusobnoj razmjeni energije, podizanju svjesnosti, poštovanju tuđe slobodne volje; on isključuje svaku manipulaciju drugih, podrazumijeva ‘networking’ kao sistem pomoći drugima, komunikacije tj. razmjene informacija itd. Dakle, tu nema vođe, nema sljedbenika, nema vladara, nema podanika, nema robova, niti robovlasnika, ukratko, nema hijerarhije. Znači, tu se radi o jednoj egzistenciji svjesnih individua, koja je u skladu s kreativnim silama Svega Što Jeste.

 Sve individue koje su OPS frekvencija istovremeno svjesno ili nesvjesno služe kao ‘agenti’ cointelpro-sistema.  Čini se da je ovaj drugi slučaj mnogo češći.  Kako se to na gornjoj slici može vidjeti, prema gore se može i jednim i drugim putem.

 Iz prakse nam je poznato da većina nas podrazumijeva put kojim ide “svojim.” Koliko je on stvarno naš a koliko je on samo‘podmetnut’ pred nas, to je na svakome individualno da odredi. S tim u vezi, oni koji su izabrali ‘abrakadabriranje’, raznorazne rituale, kojekave hiperdimenzionalne tehnike, odnosno, promijenjena stanja svijesti, religije, masonske, rozenkrojcerske itd. elemente kao alat za razvoj svog bića i napredak, neće imati pravo na žalbu ukoliko završe tamo gdje nisu mislili.

 ***

 S obzirom da OPS entiteti iz 4D u poslednje vrijeme ulaze sve više u opštu sliku, jedan od ‘novijih’ vidova manipulacije je i njihova interakcija s određenim individuama kako bi ih izmanipulisali da ih ovi kasnije promovišu kao ‘pomoćnike u našem evolutivnom razvoju’ ili da ‘subliminalno’ šire poruke tipa: – “protiv ovih gore ništa se ne može! Mnogo su jaki! Nemojte ni pomišljati na to da pružate neki otpor!”  Dinamiku koja se tu odvija, Topper nam veoma lijepo predstavlja na primjeru Withleya Striebera, koji je autor nekoliko popularnih (slučajno?!) knjiga na tu temu. Nakon toga, Topper nam predstavlja neke osnovne aspekte OPS/OPD polariteta, dinamiku ‘energetske ekonomije’, kao i suštinu manipulacije ljudi od strane 4D OPS  entiteta.

  

Sažet pregled Dobra i Zla

Piše: Michael Topper

 

  Kod oba slučaja, pozitivnih i negativnih bića 4-og denziteta, valuta za pogađanje u njihovim transakcijama je bio-psionička energija; u oba slučaja radi se o njenoj akumulaciji u smislu skladištenja tog bio-psioničkog kapitala i njegovoj upotrebi s ciljem napajanja ili transformacije centara, vodeći ih prema jednoj dubljoj integraciji i funkcionalnom jedinstvu.

Zbog same prirode naših tradicionalnih duhovnih i ezoteričkih učenja, mi možemo imati poteškoća u konceptualnom razumijevanju načina kako jedno OPS biće iz višeg denziteta uspijeva da osvoji svoj status ne koristeći se osnovnim razvojem ‘srca’.

Pozitivna bića 4-tog denziteta ostvarila su taj potrebni razvojni intezitet i sklad, uz pomoć svjesnih odluka baziranih na poznavanju apstraktnih svojstava božanskog zakona čije se mnoge crte mogu jasno razabrati.[…] Takva bića pokazuju jedan otvoren "naučni" pristup duhovnim konsideracijama; oni otvoreno prihvataju Božansku Svjetlost kao jednu mjerljivu veličinu. […] Njihov naoko ‘hladan’ izgled je samo varka. Kad kod drugih primjete znakove nemira ili straha, oni podešavaju svoj pristup u skladu s tim. […] Čovjek bi trebao da uporedi njihovo ponašanje s ponašanjem istinski negativnih bića da bi mogao da vrednuje razliku. Adekvatan primjer nalazimo u poznatim doživljajima Whitleya Striebera. […]

U onome što nam je Strieber predstavio, vidimo jedan nevjerovatan trud da se svi oni užasni doživljaji transmutiraju u jedan pozitivan kontekst. Tako Strieber, sa jednom skoro bolnom transparentnošću invocira standardne “humanističke” poglede čak dotle da on dihotomiju dobro-zlo smatra pre-pojednostavljenom i zastarjelom, dok istinu smiješta u jednu sivu zonu koja predstavlja neku mješavinu svega toga; pokušavajući na taj način da se zaštiti od očiglednih posljedica svog neprestanog stradanja.

Međutim, ono što je još važnije, on tu do perfekcije demonstrira kako čovjek “pada u ruke” Negativnih Stvorenja uz pomoć jednog mehanizma negiranja 3D psihologije i stvaranja uvjerenja da “dobre” stvari, one stvari koje doprinose razvoju, pozitivno proistiću iz takvih iskušenja. […]

Njegovi zaključci, njegovi destilati iz onoga što je naučio, skoro šizofrenično insistiraju na tome da ti entiteti moraju na neki način u svom srcu željeti “dobro čovječanstvu”, mada tim svojim užasavajućim nezemaljskim izgledom i svirepim ponašanjem oni djeluju kao po uputstvima nekih “kosmičkih majstora zena,” lupajući štapom po našim tvrdim lobanjama.[…] Kao "dokaz" za takvo njihovo ponašanje i navedeni cilj - naše oslobođenje, Strieber predočava činjenicu da je on usljed ovih svojih zapanjujuće neskladnih iskustava postao “rastresit” i sposoban da iskušava fenomene astralnog putovanja za vrijeme budnog stanja svijesti.

Strieberova inventura “pozitivnih sporednih efekata” svega toga, sadrži i jednu definitivnu listu stvari koje bi se mogle opisati kao jedan poseban način potpadanja pod dejstvo Negativnog osvajačkog programa, čiji je krajnji cilj zarobljavanje Duše. Kao neki dijabolični šahista, Strieber nam nenamijerno pokazuje kako su ta “svemirska bića” manevrisala i silom natjerala njegovu uveliko izmučenu psihu da aktivno dođe do one hipoteze kojom su ga oni već prethodno omotali. […]

U svojoj daljoj “odbrani” njegovih mučitelja i interpretaciji njihove strategije kao jedne stroge ali krajnje benevolentne discipline, Strieber nam sasvim jasno predstavlja jednu od naših osnovnih slabih tački na koju Negativna strategija računa. Tu se radi o jednoj vrsti kuke na koju se Duša skoro uvijek zakači:  jedan istrajni intelektualni ponos koji odbija svaki savjet, pogotovo kad je savjet veoma blizu istini; jer bilo koja sugestija da su ti njegovi entiteti čisto zlo, - da bi on mogao biti prevaren – čini se da je njega navodila samo na to da još čvršće prigrli svoje doživljaje i ljubomorno brani svoje interpretacije od bilo koga ko bi mogao da mu ih malo bolje rasvijetli. On onda neprestano ponavlja da niko ne može objasniti njegove doživljaje njemu samom, jer su oni za njega posebni, a svako drugi s nekom drugačijom interpretacijom nije nimalo dobrodošao; i na kraju, njegova intelektualna superiornost čini posebno njega kvalifikovanim za istraživanje tog područja za koje on priznaje da ga dijeli i sa drugima koje (‘vanzemaljci’) redovno otimaju ali da ti drugi nisu toliko dobro kvalifikovani za tako nešto, kao što je on.

Drugim riječima, on pribjegava onom čuvenom - "to je MOJA istina!"

To je ona vrsta racionalizacije i samozaštitnih odbojnika na koju Negativne postrojbe računaju. To je ona psihološka karakteristika svijesti 3-ćeg denziteta koja prilično predvidljivo služi za pretvaranje jednog nasilnog scenarija prinude u jedno potpuno voljno prihvatanje. [Štokholmski Sindrom] Strieber potpuno prihvata i brani Volju, kao neki terijer koji štiti svoju kost režeći na svakog prolaznika; a to je veoma loše, jer na osnovu njegovih vlastitih riječi i onoga što je o njemu javno dostupno, on je nježan čovjek i veoma dobroćudog karaktera. […]

Prirodno se postavlja pitanje, kako, uzimajući u obzir faktore kao što je karma, i psihičke ‘zakone’ tipa - ‘slično privlači slično’ itd., da jedna očigledno pozitivno nastrojena osoba kao što je Strieber, može biti uhvaćena u mrežu Negativnosti koju nam on detaljno opisuje? Da li je njegova težnja ka “dobroti" dovoljna? Da li u svemu tome postoji neki nevidljivi elemenat koji je odgovoran za rušenje zaštitnih barijera koje bi trebale da se nalaze oko jednog “dobrog čovjeka”? […]

U knjizi Transformation Strieber navodi jednu zabranu koju je dobio s ‘one strane’, gdje mu je jedan "glas" naložio da se zauvijek kloni slatkiša, koji su bili jedini njegov istinski porok.  Pošto je bio ovisan o njima, Strieber nije mogao prestati da ih konzumira, čak iako su ta “stvorenja” proizvodila određene okolnosti kako bi ga bombardovala s kobnim implikacijama.  Kao rezultat toga, on je jedne večeri bio posjećen od strane ‘zloćudnog prisustva’ koje on sam, kao i uvijek lijepo opisuje, tj. kao “monstrouzno ružno, ogavno i zlokobno. Naravno, to su bili demoni. Morali su biti.”  Opet, “osjećaj da je infestiran bio je snažan i užasan. Činilo se kao da mu je cijela kuća bila puna odvratnih, smrdljivih insekata koji su bili veličine tigrova." Entitet koji se uzdigao iznad njegovog kreveta kao jedan "ogroman grabljivi pauk”, pecnuo je nekim električnim uređajem njegovo čelo i tako ga “transportovao” na jedno mjesto slično nekoj tamnici, gdje mu je pažnja bila usmjerena na scenu veoma bolnog mučenja. Žrtva, čovjek normalnog izgleda, mada go, vrištao je dok je bio sjeckan bićem na komadiće od strane neke pogurene figure. Njegov “entitet” mu objašnjava - "taj nije uspjeo da te natjera da mu se pokoriš i sada on mora da snosi posljedice zbog toga." To njegovo objašnjenje bilo je praćeno s jednim interesantnim ali bitnim uvjeravanjem da "to nije stvarno, Whitty, to nije stvarno." […]

Svrha tješenja Striebera uz pomoć ovakvog uvjeravanja u smislu da ta prilično uvjerljiva scena koju je mogao vidjeti nije stvarna, trebala bi biti poznata svakome ko je čuo za strategiju mučenja koja se koristi u svakoj osrednjoj banana republici (kad su žrtve podvrgnute nesnosnom bolu, s jedne strane,  dok ih se, s druge strane, istovremeno tapša po ramenu, ohrabruje i tješi, često od strane jednog te istog lica). Cilj je da se iznudi  potpuna saradnja žrtve koja je po pritiskom, navodeći je da instiktivno gravitira ka implicitnom spasenju koje je pruženo kroz “majčinski” dodir koji uvijek podrazumijeva jedan dio takvog šizoidnog Zahvata. […]

I stvarno, Strieber počinje da se ponaša kao poslušno zamorče; čak iako mu je bilo rečeno da se tu radi samo o jednoj misaonoj formi, njegova strast prema njegovom neuspješnom  “ponudiocu” počinje da buja sve dok se ne pretvori u jednu istrajnu i pokajničku ljubav, tako da on, na kraju, pada u njihovo naručje i počinje da osjeća ljubav prema bubašvabama koje ga terorišu. "I opet, osjetio sam jednu ljubav. Uprkos svim ružnim i užasnim stvarima koje su mi uradili, zatekao sam sebe kako čeznem za njima i osjećao sam da mi oni nedostaju! Kako je to bilo moguće?" Opet, "bilo mi je žao što sam pokazao svoj prezir prema njihovim [entiteti iz druge oblasti postojanja] potrebama i zakonima i osjećao sam očajničku želju da to popravim. […] Osjećao sam bol koja je bila veća od boli kažnjavanja. To je bila bol njihove ljubavi… Imao sam osjećaj da su se oni zbog mene žrtvovali i odrekli perfektne ljubavi a da su to uradili da bi meni pomogli. […] Pretpostavljam da sve ono ružno što sam vidjeo prošle noći nisu bili oni, nego ja. Bio sam skoro potpuno skršen od stida."

[Čini se da nije nimalo slučajno to što se ova vrsta “logike” danas intezivno promoviše i kroz tzv. ‘new-age’ pokret, (‘tehnike ogledala’, ‘projiciranje stvarnosti’, obasipanje ljubavlju svega i svačega…itd.,) prim. prev.]

Davanje ljubavi takvim bićima podrazumijeva popuštanje pred Negativnim zahtjevima.

Ukoliko neko oklijeva kod razumijevanja ove poente, ili ima neke želje da očuva liberalno-humanistički stav kojem Strieber često pribjegava (npr. “znate, nazivati takve stvari suštinski Negativnim ili Zlim je jedno previše ‘pojednostavljeno’ gledište”), u knjizi Ra Material nalazimo jedno poglavlje gdje je ovo Strieberovo stanovište već davno predviđeno i predstavljeno, isto kao što su u istom kontekstu predstavljene i činjenice koje ne samo da odgovaraju ponašanju Strieberovih entiteta kao ključ bravi, nego nam daju i jednu ispravnu perspektivu za evaluaciju.

U trećem dijelu knjige The Law of One, na dvadestetprvoj strani, entitet Ra opisuje prototipsku taktiku OPS sila 4-og denziteta, radi se o postavljanju zahtijeva ili naređivanju. To izdavanje naloga je opisano na takav način koji sasvim jasno ukazuje na to da Strieberovo iskustvo predstavlja jedan konkretan primjer tog fenomena. "Zahtijevanje" podrazumijeva osporavanje nečije volje, gurajući poslušnu svijest u ropstvo uz pomoć njene vlastite slobodne volje. To je jedno zahtijevanje da se bude poslušan, upravo isto kao i ono kad se od Stiebera bez objašnjenja zahtijevalo da se odrekne slatkiša.  Njihov jedini cilj je da skrše subjekta kako bi on prihvatio njihova naređenja.

Posjedovanje jedne legije sluga na takav način predstavlja stvarni izvor hrane za centre i sisteme 4-og denziteta; radi se o jednoj vrsti piramide lanca-ishrane”. […]

Tako nalazimo da je Strieberov entitet bukvalno parafrazirao ono što je prije toga već rekao Ra na temu modusa operandi uz pomoć kojeg se mogu identifikovati Negativna bića -  neuspjeh u iznuđivanu poslušnosti povlači kaznene konsekvence. To je jedna ilustracija načina na kojeg Negativni polaritet iznuđava željenu poslušnost – nakon čega sljedi zarobljavanje duše – kroz manipulaciju Ljubavi.

Pozitivni entiteti iz viših denziteta su bića svjetlosti. Negativni entiteti iz viših denziteta su “žderači svjetlosti”. Ljubav je svjetlost je znanje. Kad oni induciraju u nekoga jedno vjerovanje koje je suprotno istini, oni su tada “pojeli" svjetlost-znanje osobe koja je izabrala slijepo vjerovanje umjesto činjenica! Kad povjerujete u neku laž, vi ste dozvolili da vam pojedu vašu energiju svjesnosti! Kad ne uzmete malo vremena i potrudite se da provjerite stvari sami za sebe, da sami istražujete, da upoređujete, da mrežno komunicirate s drugima, onda ste se odrekli svoje moći. Tada ste pali u kreativnom aktu učenja.

[Samo na primjeru religije već možemo zamisliti koliko ljudi je ‘palo’ u 4D OPS mrežu, vjerujući u sve ono što se od njih ZAHTIJEVALO da vjeruju, odnosno, sve ono što im je servirano u tzv. ‘svetim knjigama’ i njihovim ‘svetim’ institucijama!?, prim. prev.]

Takva bića (4D OPS) se povezuju s mrakom zato što se svjetlost-znanje usisava u kavernoznu “crnu rupu” njihove urođene praznine. […] Cijeli taj masivni, kosmički projekat u kojem su oni angažovani potpuno svjesno i u jednom obimu grandioznih proporcija, na kraju podrazumijeva jedno potpuno “monopoliziranje tržišta energije” i monopoliziranje svih poznatih izvora svjetlosti ili svjetlosnih potencijala. Taj ekspanzivni poredak kojeg oni pokušavaju da nametnu, ta totalitarna kontrola nad sve većim brojem individua koju oni pokušavaju da sprovedu, je jedan fantastičan i interno samo-kontradiktoran projekat prisiljavanja svega u Svemu Što Jeste da radi za njih, kako bi kultivisali i održavali polja njihovih energetskih rezervi i cijedili iz samo-obnavljajućih “stada” emocionalne izvore - hranu, koja se može pretvoriti u korisnu energiju ili svjetlosni-kapital. Pošto ta negativna bića ne mogu sami proizvesti jedan važan izvor svjetlosne energije, oni koriste zalihe onih bića koja su upregli da rade za njih.  Tako, ono što oni koriste, to su rezerve onih bića koje su upregnuli da im robuju. […]

Vjera stvara jednu monumentalnu psi(oničku) vezu. S individuom koja je izabrala da povjeruje u laž, momentalno se stvara jedna veza i inter-penetracija. Više-dimenzionalna bića imaju suptilne vertikalne filamente koji su fiksirani na ljudska bića. Te suptilne mreže nerava prerađuju ‘hranljive tvari’ radijantne energije, koja se crpi kroz eterične ‘čakre’ viših dimenzionalnih sistema, koje predstavljaju žlijezde epifiza i hipofiza. 

Ta mreža OPS hijerarhije proteže se kroz mnoštvo psi-mreža specijalizovanih sila, snaga i funkcija, kao jedna zlokobna Mreža zabačena preko zvjezdanog svoda, čija zbirna energija, koja se sastoji od grupne svijesti te mreže, ide u korist Stvorenja koje se nalazi na vrhu piramide kontrolnog sistema. Taj vrh zauzima najistrajnije negativno stvorenje – ono koji je sve to nagomilalo za sebe, uprkos svim činjenicama da ono mnogo više uzima, nego što zauzvrat daje. To biće se može nazvati Nesčastivi, Satan, Djed, YHVH…itd. (eng. the Desolate One, prim. prev.), biće koje najdirektnije otjelovljava i promoviše jednu krajnje negativnu svrhu.

Svijest tog bića se bukvalno hrani i uvećava brojem i relativnom snagom potčinjenih mu duša koje su se svojom voljom uključile u tu mrežu. Što je veći razvojni stepen psihičkih potencijala kooptirane individue,  utoliko veći doprinos njene “energije” cjelokupnom sistemu. Što je više psihičke (psi-onične) energije dostupno “Komadantu” te negativne duhovne hijerarhije, utoliko je veća njegova efektivna moć za vrbovanje onih duša koje su potentnije i mnogo teže za zarobiti.

Ti "prilozi u svijesti" sastoje se od one energije koju bi duša inače koristila za obuhvatanje objektivnog znanja. Svaki put kad duša izabere da povjeruje u laž, nasuprot ulaganju truda u iskopavanje istine, ili ulaganju truda koji je potreban za podešavanje svoje vlastite psihe kako bi ona mogla akomodirati Istinu, ta energija “ljubavi” je efikasno prenesena ka individui koja izmišlja laži u koje ova vjeruje bez potrebe da se potrudi da osigura svoju istinu za sebe.

[Ovo je veoma bitno da bi se razumjela suština manipulacije ljudi kroz New-age pokret, religije, sekte, medije, obrazovni sistem itd. Vjerovanje u bilo koju laž smanjuje čovjekovu ličnu moć a istovremeno hrani i ojačava one koji izmišljaju laži!! Stoga ne bi trebalo biti nikakvo čudo to, što mi bukvalno – živimo u lažima “do grla”. prim. prev.]

Pošto je tok tih energetskih ‘donacija’ vertikalno-hijerarhičan, može se reći da se razvojem te psiho-mehaničke “hranidbene pumpe”, - otvaranjem i razvojem vitalnih-psihičkih moći ‘trupa na terenu’, - energija isporučuje nagore ka “kortikalnoj” ispostavi koju zauzima Komadant, i ona onda služi za bukvalno pojačavanje te Inteligencije, tog efikasnog Prisustva Mudrosti (koje je u ovom slučaju negativnog karaktera.)   

Korištenje kemikalija da bi se dostigla viša stanja svijesti, pogotovo ona u vezi sa epifizom – ili “izlaznim ventilom”, naglašava se u učenjima negativne hijerarhije. [Šta da kažemo o tzv. “hiperdimenzionalnim tehnikama”?!, prim. prev.]

Podređeni članovi te negativne hijerarhije su svi međusobno povezani kao cigle u nekoj ogromnoj građevini i funkcionišu kao disciplinovani produžetci i “djelići” jednog uma/tijela  - organi i ekstremiteti procesa koji svaki sa svog nivoa služi tom negativnom planu i programu - Nadvijenog Vrha ili “Oka Piramide”. Bića koja se nalaze na različitim nivoima ne mogu da vide taj predmet Krajnje Svrhe, zato što je karakteristika Negativne hijerarhije ta da namjerno maskira i krije sve ono što je više i svobuhvatnije od onog što je niže i “specijalizovanije”.

U pozitivnim oblastima postojanja, za niže nivoe je suštinski mnogo lakše percipirati svrhu i funkciju viših nivoa i sa minimalnom distorizijom, zato što je osobina Pozitivnih oblasti - međusobna podjela i razmjena dobara, a ne uspostavljanje jednosmjernog kanala za tok energije prema vrhu, da tako kažemo.

Na osnovu onoga koliko su bića sa nižih nivoa OPS hijerarhije svjesna, njihov cilj je da pod vještačkim pritiskom ekonomije iskristaliziraju jednu globalnu strukturu vladajuće elite sastavljenu od domorodaca i vanzemaljskih bića koja će potpuno dominirati zemljom i njenim stanovništvom, praveći tako od njih jedan izvor iz kojeg će hijerarhija obezbjeđivati sebi “ishranu”. 

To je ono što OPS bića iz 4D mogu da vide. To je njihov cilj. To je sve što su oni u stanju da rade: svirepost i dominacija, moć i kontrola.  STVARNA pozadina svega toga je naravno od njih sakrivena. One više instance Negativne hijerarije, svoje stvarne namjere skrivaju i namijerno maskiraju od potčinjenih im “funkcionera” s nižih nivoa, na koje oni gledaju kao na jednu mehaniziranu mašineriju bića koja im služe samo kao potrošni kotači njihove Pobjedničke Mašine.

Cilj koji je uspostavljen na najvišim nivoima, predstavlja to da se obavlja jedna stalna konverzija svih energija i specijalizovanih sila negativnih trupa u jestive informativne pakete jednog naširoko zabačenog Matriksa, koji će doprinositi povećavanju znanja i svjesnosti generala piramide, njenih komandira i gospodara. Plodovi tih energija i moći tih “pijuna” u smislu prostora kojeg su osvojili i istinskih elemenata koje su sebi potčinili, doprinosi progresivnom utvrđivanju jedne visoko integrirane kontrole od strane ešalona koji se nalazi na samom vrhu Negativne hijerarhije, omogućavajući mu da čak još više proširi polje koje se nalazi pod njegovom regulatornom jurisdikcijom, što će mu nadalje omogućiti uspostavljanje kontrole nad još bogatijim “farmama” energetske-hrane, koju će oni iz njih, kao vampiri da isisavaju.

***

Postoje i određene konsekvence u vezi ovog jednostranog upijanja Svjetlosne energije a te konsekvence se manifestuju progresivno u višim denzitetima.

U 3-ćem denzitetu proces percepcije predstavlja jednu stalnu dvo-smijernu cirkulaciju svjetlosnih vrijednosti prenoseći noetičke strukture iz životne okoline kroz jednu lokaciju koja odgovara žljezdama hipofizi i epifizi. Kodirane svjetlosne vrijednosti nabijene psihičkim otiscima Prirode ulaze i ‘miješaju’ se sa supstancama radijantne energije koja se uzima hranom ili drugim senzornim utiscima. Te svjetlosne vrijednosti se generalno uzimaju preko senzornog sistema i prenose se vani preko epifize, “naelektrisane” “identitetskim impresijama” individue. Po pravilu, tu postoji dosta otpadnog materijala zbog komparativno niske integracije tijela/uma. 

Da bi se kretali prema višem nivou cirkulatorne i otjelovljene - inkorporativne Svjetlosti sa većom efikasnošću-djelotovornošću, traže se čistije impresije. “Čistije”, znači – objektivnije. Što se manje "nastranosti" ili "iskrivljivanja" dodaje na svjesne impresije od strane prijemne individue, to je ona čistija. Ta čistoća ili objektivnost impresija se analogno pretvara u jedno duboko, unitivno poimanje svijesti.

Ovaj pojam "unitivno," ne znači da se druge vidi upravo ISTO kao sebe, nego prije da se druge vidi kao jedinke svjetlosne energije koje se trebaju zaštititi, očuvati, prilagoditi, uravnotežiti, te odatle, kao na jedan dio cijele strukture; a ne kao nešto što se treba konzumirati na jednosmijeran način prema pojedinačnoj tipologiji. Ta "unitivna svijest” promoviše polje kognicije Cjelokupnog-bića, kao jedno biće cjelokupne vrijednosti kroz sve uzorke i oblike.  Ona vidi zbir različitih identiteta kao posjedovanje jedne OSE Svjesnog identiteta, izraženog kroz beskonačne oblike egzistencije/kreacije.

Tako to predstavlja jednu ekstatičnu proslavu kongruencije Ljubavi, bez ikakve potrebe da se “posjeduje” ili “jede” ili prisiljava “jednosmijeran tok” bivstvovanja ili “postajanja Jednim”.  Pozitivne sile, OPD bića sa viših nivoa, aktivno rade na održavanju tih Kreativnih polja prema postizanju pozitivne Logoične svrhe, što predstavlja ispunjenje Apsolutne Svijesti u svim uslovima i u svim oblicima. Raznovrsnost se promoviše i slavi.

[Dakle, nije nimalo slučajno to što nas oduvijek, a danas, više nego ikad, “entropične OPS sile” pokušavaju što više fizički i mentalno uniformisati, istovremeno razbijajući našu individualnost. Tu se kao simbol ‘uniformisane svijesti’ koristi i ono Izidino saće, (aluzija na ‘grupnu svijest’ pčela) prim. prev.]

Međutim, negativna hijerarhija je orjentisana prema konzumiranju radijantne svjetlosne energije u jednosmijernom toku: ka “Postajanju Jednim”.  Progresivna moć koja proističe iz “zarobljavanja” i inkorporacije, ili izvora radijantne svjetlosti, služi za hranjenje i pojačavanje jednog eksluzivnog subjektiviteta svijesti jer su njihovi napori usmjereni ka potčinjavanju svih stvari ogromnom narcisizmu koji pripada revnosnoj svijesti ega.

Na višim nivoima, apsorpcioni okvir samo-pojačane svijesti ega podlaže se jednoj snažnoj funkcionalnoj kontrakciji i efektivnom povlačenju od interesa/sudjelovanja u stvorenim poljima bivstvovanja, održavajući samo jednu minimalnu interakciju sa njegovim najbližim vezama u toj piramidi.   

Tako, negativno biće višeg denziteta dobija nagoviještenu konfiguraciju jednog usamljenog prisustva, skrivajući se u pećinama i pustim špiljama astrofizičkih prostora. Ono postaje jedan razjaren entitet, sa moći-znanjem 5-tog denziteta, posjedujući jedan nadaleko poznat bazilični pogled i skretajući svoju pažnju, sa značajnom odlučnošću, na drugu stranu od te svoje pojačane/kontraktilne samo-apsorbovanosti, prema stvorenim svijetovima i potrebi za kanaliziranjem lijevaka koji vode iz izvora hrane – crpeći životnost iz ekstravagancije i prošlih vremena sačinjenih od ludorija stvorenih svijetova, upijajući “jedinke svjetlosti” kako bi osigurao neprekidnu moć koja mu treba, nezamislivu “voltažu” koja mu je potrebna za održavanje te monumentalne samo-apsorpcije i narcisističkog samo-blještavila negativnog Ego-postulata - Anti-Logosa, Sebstva Svijesti.

Tako se taj Anti-Logos ne može jednostavno povući iz svijetova kreacije, - on njih mora apsorbovati u sebe – on osjeća potrebu za uništavanjem kreacije – njemu je POTREBNA ta energija kao gorivo za njegovu beskonačnu samo-kontemplaciju.

To je Krajnji Cilj Bića sa vrha piramidalnog lanca ishrane.  A to je i razlog zašto je taj plan i program ili agenda, maskiran na nižim nivoima te hijerarhije. Sve dok negativna bića na nižim nivoima ne konzumiraju potrebnu količinu energije, - kritičnu masu – koja je potrebna za izazivanje implozije jedne tako nevjerovatno ogromne samo-koncentracije, njih samo interesuje uništavanje svega onoga što se odupire njihovoj dominaciji, uz očuvanje životnog minimuma zarobljenih zaliha hranljivih tvari. Oni žele da kontrolišu, ili da zamrznu ritam planetarnog uništavanja i dezintegracije kako bi tehnički konzervirali inteligentnu životnu formu u obradivom stanju, kako bi je pretvorili u jednog dobrog “slugu”.

Taj Krajnji Cilj – jedno krajnje i potpuno uništenje koje želi to Biće s Vrha, - jedna potpuna konzumacija čak i onih koji su mu podređeni, - maskiran je i od onih bića sa viših denziteta koja se nalaze ispod njega. Niži nivoi, dok se penju kroz tu hijerarhiju, mogu “osjetiti” ili “slutiti” crnu rupu apsolutne anihilacije koja se nadvija iznad njih, ali ih njihova trenutna zadovoljstva usljed obilate gozbe čine zabavljenim, te ih odgovaraju od svake pomisli da pogledaju malo dublje u Srce Tame, koja se ne ustručava od toga da čak i NJIH pretvori u svoju hranu!

Iz razloga što OPD kontigent poštuje i štiti ostvarivanje svijesti u svim oblicima i pod svim okolnostima, on raspolaže i većim zalihama za očuvanje kreacije. On ima pristup i jednom mnogo moćnijem zavijetu odlučnosti ujedinjene svijesti i kolektivne namjere, tako da negativna hijerarhija nailazi na otpor na svakom svom koraku. A taj OPD otpor je u daleko većoj harmoniji i skladu sa Logoičnom šemom, tako da on posjeduje zbirnu vrijednost Kreativnog, kao svoju podržavajuću silu.

Međutim, zbog svoje suštinske prirode, ta negativna hijerahija mora "posuđivati" kretaivne ekstenzije i alat za buđenje-bića kao i svako drugi, dok je istovremeno antagonistički nastrojena prema njima! Ukratko rečeno, njena suštinska priroda je da mrzi samu sebe, od čega mora stalno bježati, tražeći sve više i više energije kako bi se zaštitila od svoje vlastite “istine."

Ali, sve to predstavlja Teološku Realnost ove hiperdimenzionalne šahovske igre koja se odvija na našoj planeti. Kada, kako joj to ponekad polazi za rukom, ova Negativna hijerarhija osvoji neku planetu ili čak galaksiju, ona to ostvaruje samo jednim dugotrajnim cerebralnim turnirom, uz pomoć poteza i protupoteza, igrom najsuptilnijeg i ponavljajućeg tipa, čija je ideja uvijek da povlači poteze na zadate, pozitivne elemente i atribute šahovske ploče a onda da ih progresivno ko-optira, perfidno ugrožavajući njenu pozitivnu funkciju i postepeno integrišući njihove karakteristične poteze ka devijatnim šemama, tajno optimizirajući negativni potencijal – bilo neutralizacijom njihove pozitivne efektivnosti, ili “preuzimajući ih” progresivnim, neprimjetnim distorzijama pravilne i ispravne uskladjenosti, sve dok cjelokupnoj strateškoj organizaciji ne dodaju svoju vlastitu dimenziju namijerne, svjesne negativnosti.

Te Negativne sile mogu demonstrirati jedno značajno dalekovidno suzdržavanje. Ukoliko je neka grupa efikasno zarobljena i kad može da bude potpuno uništena, umjesto toga, igra će biti i dalje očuvana s pobjednicima koji će održavati svoje pozicije u cjelovitom stanju, s ciljem da pretvore svoj dobitak u jednu još veću negativnu veličanstvenost “galaktičke pobjede”.  To je samo jedna superiorna strategija koja pokušava da uključi što je moguće više odjednom, tako da komparativno veći dio multidimenzionalnog kosmosa može da se zbriše u treptaju oka.

Ono što na kraju nalazimo, to je da OPS svijest MORA oduzimati Ljubav iz jednačine. Samo usljed nedostatka ljubavi, jedna individua može biti navođena da guši, kontroliše ili preobraća drugu osobu.

Ljubav izražava vječno stanje gdje su, unutar neodređenog identiteta Apsoluta, SVE odrednice dozvoljene od strane prostranosti Beskonačnog Potencijala.

Ljubav je Sila Apsoluta, koja ga čini Apsolutom, i neodređenim, dozvoljavajući čak ovu očiglednu antitezu OPS hijerarhije.

Realnost u svojoj cjelini, samom svojom prirodom, prevazilazi OPS hijerarhiju u krajnjem smislu. OPD perspektiva udružuje Ljubav sa Beskrajnim Potencijalom -  beskonačno proširivanom Kreacijom u svim njenim oblicima i varijacijama. OPD perspektiva slavi razlike u obliku, dok priznaje identitet u svijesti.

A upravo iz tog razloga OPS hijerarhija je "ogorčena" na Ljubav: jer Ljubav dozvoljava i prihvata to da se pažnja može dijeliti, dok OPS žudi za ekskluzivnošću.

Ljubav je ono što vodi ka umnožavanju tokova Kreativnog potencijala, dok cijelo vrijeme zadržava svjesnost o stanju svitanja beskrajnih mogućnosti – ne-anticipacije.   

Ljubav je ono što zna da bez obzira na to koliko puta se Logos podijelio ili umnožio, on uvijek ostaje cjelokupan i neokrnjen.  

Ljubav je svijest koja zna da može provizorno biti usmjerena na izabrane ograničene atribute, a koja takođe zna da nikada nije umanjena.

Ali, OPS hijerarhija vidi ovaj Kreativni Izražaj kao jednu "flertujuću bludnicu" koja bi da se kurva i sa drugim “bogovima”. Tako ona smatra da je njen posao to - da zarobi njeno neobuzdano širenje, kao i one darove Ljubavi koji poklanjaju slobodu. Ta hijerarhija želi da zarobi Majku, da je drži pod pod ključem i katancem, da koristi njenu moć krađom njenih svojstava, oponašanjem njenog djelovanja i funkcija, dok ih istovremeno strateški mijenjaju i inkorporiraju u jedan ograničen simulacrum koji odgovara njihovim potrebama.

OPS sile, zapamtite, nemaju moć kreativnosti; oni ne mogu proizvoditi svoj vlastiti rad. Njima treba moć Majke, da bi to mogli raditi. To je i razlog zašto oni zarobljavaju žene koje imaju moć, drže ih polu-žive kako bi održavali minimalni kontinuitet kreativne interakcije i pogodne produkcije forme.

Kroz odmjerenu regulaciju oblika Ljubavi, OPS inteligencija izvlači sredstva za prisiljavanje energije-duše na konverziju kapitala apstraktne-svijesti u specifičnu psioničku i emocionalnu valutu.  A uz pomoć te kumulativne psioničke i emocionalne energije, OPS sile se nadaju da će doći u posjed energetskih-ključeva vremenskih brava i prostornih koridora do još bogatijih i još-uvijek-djevičanskih predjela, dijelova kosmosa s neoštećenim kreativnim životom, zrelim za pljačku i crpljenje profita.

Tako vidimo da je ultimativni cilj OPS hijerarhije da OVLADA kreativnom energijom. Da je asimilira za sebe, da druge liši nje, navodeći ih da vjeruju u laži o “postajanju Jednim”. Zato, kad povjerujete u laži nekog OPS prevaranta, vi mu dajete kontrolu nad vašom Slobodnom Voljom – suštinom Kreativnosti.

Ovaj planetarni entitet je fokusna tačka jedne specifične gustine interakcije uma/tijela. U određenim kosmičkim momentima, ili na “raskrsnicama”, takav jedan planetarni entitet može biti na redu za polarizaciju u jedan viši denzitet. Negativna hijerarhija to vidi kao jedan “zreli momenat” za intervenciju tako što će pokušati uticati na takav način da se ta polarizacija negativno odigra, kako bi taj planetarni entitet prešao na Negativnu stranu, odnosno, OPS realnost 4-og denziteta – u ‘Jednotu’ – umjesto u Pozitivnu realnost raznovrsnosti i kreativne ekspanzije. Negativno polarizovana bića zahtijevaju jednu negativno polarizovanu planetarnu osnovu sa koje će funkcionisati, isto kao što pozitivna bića viših denziteta trebaju pozitivno polarizovane planetarne osnove.  

Opet ona hermetička maksima: Ekonomija svjetlosne energije gore, i ekonomija kontrole svijesti i volje dole. Oni žele da koriste vlastitu kreativnu energiju čovječanstva kako bi uz pomoć nje “zaključali” našu planetu pod njihovom dominacijom.

***

Pozitivne/Negativne Oblasti Viših Denziteta

 

U višim denzitetima, Ime cijele Igre je - Svijest. To jednostavno znači da se u višim denzitetima egzistencije, bili oni pozitivne ili negativne orjentacije,  podrazumijeva to da je ‘posao’ bivstvovanja i egzistencije uvijek povezan sa Sviješću… postajanjem sve više i više “Svjesnijim”. Svjesnost je povezana sa “denzitetom” (“gustinom”, prim. prev.) svijesti, da tako kažemo. OPS način postizanja “gustine svijesti” podrazumijeva "dobijanje na težini" asimilacijom drugih jedinki svijesti. To se generalno promoviše kao “Sve je Jedno” a odnosi se prema “zlu” kao prema “neposlušnosti”, pobuni ili nekoj grešci kojoj će se kasnije “stati ukraj”.

OPD, u drugu ruku, gleda na “dobijanje na težini” na drugačiji način. On to posmatra kao prihvatanje svijesti jednog “drugog ja” koje je jednako sa njihovom vlastitom sviješću, uprkos potpuno drugačijoj manifestaciji tog bića, što je način “mrežne komunikacije” (network) svijesti, tako da je Cjelina veća od totalnog zbira svojih dijelova.

Razlika je u tome što OPD entiteti prihvataju svijest kao jednu “integrativnu” aktivnost zajedničkog mrežnog komuniciranja i međuzavisnosti, zato što vide sve druge kao same sebe, čak iako su oni drugačiji, pa odatle teže da pomažu i pružaju podršku drugima, jer ti drugi JESU ‘drugo Ja’ u jednom apsolutnom unutrašnjem smislu. Na ovaj način, Apsolutna Svijest, ili Bog se “slavi” veličanstvenom raznovrsnošću bića, da se tako izrazimo.

U drugu ruku, negativni entiteti igraju igru u smislu dominacije, potčinjavanja i apsorpcije drugih jedinki svijesti u “Jednotu”. Međutim, oni takođe razumiju to da im pravila igre nalažu da ako hoće istinski da “apsorbuju” u svoje biće druge ‘jedinke svijesti,’ te druge jedinke moraju izabrati (ili složiti se s tim, prim. prev.) da postanu dio njihovog "samo-veličanja." Jedna nevoljna “hrana", po svojoj suštini, nije "hranljiva," da tako kažemo. Ukoliko se ta svijest ne složi, onda ona postaje “otrov” za onu svijest koja pokušava da je “pojede”. Tako oni moraju da promovišu “Jednotu” na jedan veoma poseban način.

Moramo naglasiti to da obe strane prihvataju i priznaju “Jednotu”, ali na veoma različite načine.

Tako, ovdje moramo razumjeti da istinski plan i program Negativne Oblasti podrazumijeva “jedenje svijesti”. Tako, to u stvari sprečava jedno otvoreno  "preuzimanje" ove oblasti u bukvalnom i fizičkom smislu. Ukoliko bi neka “invazija” bila primjećena od strane žrtava, to bi onda podrazumijevalo dizanje zavjese i svi bi mogli vidjeti “čarobnjaka iza zavjese”, on bi im se smučio i ljudi be se okrenuli na drugu stranu. Isto kao u priči "Čarobnjak iz Oza," do onih Crvenih Papuča mora se doći na jedan VEOMA PAŽLJIV način!

Skupljanje suštine ili esencije je jedna umjetnost velike suptilnosti! Taj “negativni plan vanzemaljaca” predstavlja, u svom najčistijem smislu, LOVLJENJE (eng. STALKING, podrazumijeva akt lova prikradanjem žrtvi, gdje se lovačke vještine koriste do maksimuma, odnosno: vješto NAMAMLJIVANJE žrtve da upadne u zamku.)

Cilj tog Lova je da se stvori jedna potpuno vještačka životna sredina sačinjena od potpuno predvidljivog ljudskog ponašanja – koje je napravljeno predvidljivim programiranjem ljudi da reaguju na signale kondicioniranja [instalirani vijekovima promovisanim lažima i omamljivanjem uz pomoć religija; a sve se to okreće oko jedne ‘priče’ koja u stvari nije istinita i koja poptuno pogrešno predstavlja stvarnu situaciju.]

Ti programski signali su se instalirali kroz vijekove, - bilo uz pomoć njihove sposobnosti putovanja kroz vrijeme, bilo usljed njihove stvarne istorijske prisutnosti. Na razne proroke i religijske vođe su uticali tako da ovi propovijedaju, uče ili proriču filozofije koje su dizajnirane tako kako bi položile temelje za jedno kasnije otvoreno preuzimanje/porobljavanje, moguće u ovim današnjim vremenima. Kad ljudi počnu da postaju mudriji, Negativna bića jednostavno odu u prošlost, dodaju nečega malo više u lonac, kao bi supa “pokrila” (ili “zataškala”, prim. prev.) njihovu novu svjesnost.  To onda djeluje kao ‘domino efekat’ i utiče na našu sadašnjost. Vremenske petlje i sve to. Mnogo ljudi misli da je “scenario invazije vanzemaljaca” jedna smicalica smišljena od strane vlade da bi se stvorio utisak neposredne “opasnosti,” što bi onda omogućilo uvođenje Novog svjetskog poretka. Međutim, ta ideja je zasnovana na pogrešnom tumačenju ovog procesa koji je upravo opisan.

Važna stvar za zapamtiti je sljedeće: NE POSTOJI neka “ujedinjena konspirativna aktivnost” koja se odvija ovdje u hijerarhiji vlade. Strategija “podijeli pa vladaj” se takođe manifestuje na ovom nivou i ona odgovara planovima vanzemaljaca od A do Ž. Takva aktivnost je na SVIM nivoima konzistentna s njihovim programom LOVSTVA u kome konfuzija i nesporazumi sprečavaju jasnu percepciju od strane lovine (ili žrtve, prim. prev.).

Mada, na nekom veoma dubokom nivou je sasvim moguće to da se odigrava jedna direktna konspirativna interakcija između “tajne vlade” i negativnih vanzemaljaca.... međutim, teško da će njihova imena biti ikome poznata, bez obzira na to koliko je neko upoznat u vezi s ovim predmetom. Ti “tajni moćnici” su jednostavno to: TAJNI. Bilo koja organizacija koju možete imenovati, ili zamisliti, predstavlja samo jedan od tzv. “vanjskih krugova".

Šta je zamišljeni cilj ovog LOVA? On je dvostruk. Prvo, tim Lovom je potrebno natjerati krdo goveda u stampedo. Malo po malo, oni će biti konsolidovani u jedan “negativni mod” koji će se sastojati od ideje “mi protiv njih”. Iako se na površini taj “mod” može činiti pozitivnim ili OPD, (i.e. spasavanje svijeta zato što je “pogrešan” ili nevaljao, ili uprljan orginalnim grijehom, ili bilo šta drugo) sama ta činjenica što je on formiran u “dominatorskom modu” viđenja spasenja “napolju”, podrazumijeva da on lako može biti “preuzet” od strane tijela, uma i duše,  na jednom nivou koji je “neviđen i nevidljiv". Drugim riječima: Satan MOŽE a najčešće se i pojavljuje kao jedan Anđeo Svjetlosti!

Samo na nižim nivoima strukture moći mnogi još uvijek vjeruju da igraju uloge osnovnog ‘anatgonizma’ i samo-zaštite. Neki vjeruju da je “slanje ljubavi i svjetlosti” onima koji imaju potrebu za tim - ispravno, ne shvatajući da je i ta aktivnost zasnovana na jednom dubokom uvjerenju da nešto nije u redu, na grešci, na buni, pa se tako opet pretvara u ono, “mi protiv njih”.

Postoje i dokazi jednog širokog korištenja tehnologije implantiranja kako bi se obezbjedila poslušnost; međutim, tu se ipak mora očuvati jedan određeni stepen slobode svijesti, usljed činjenice da je svijest ona roba koja se ovdje vrednuje. Jedna potpuno drogirana, hirurški izmjenjena i kompletno programirana psiha je dobra samo za pružanje robotskih ropskih usluga, (uzgred rečeno, i to se vjerovatno dešava). Razumijevanjem svega ovoga možemo naći i put koji vodi napolje iz ove zamke. To nije lako, ali taj put postoji.

Primarni cilj Negativnog lovljenja je da se nagovori, uz pomoć jako uticajnih, ali ne robotičkih šema ponašanja, Slobodan Izbor ciljane SVIJESTI da se ona uskladi sa negativnom egzistencijom višeg-denziteta. Zato što je, Na Duže Staze, cilj da negativna hijerarhija “pojede” te funkcionalne jedinke svijesti, zajedno sa njihovom netaknutom Slobodnom Voljom! U drugom slučaju, to ne bi bila dobra hrana!!!!

A to je i mjesto gdje se opet pridružuje fizika... jer SAČUVANI ELEMENAT ISTINSKE SVIJESTI predstavlja nesmanjivu vrijednost Slobodne Volje. Um subjekta mora zadržati Slobodnu Volju koja odlikuje svijest kao takvu.

U momentu kada je negativna polarizacija izabrana kao rezultat prerogativa Slobodne Volje, “subjekat” odmah postaje jedan funkcionalni “dio” tog više-dimenzionalnog entiteta koji je na prvom mjestu odgovoran za indukciju tog njegovog izbora, bez obzira na to što je to ostvareno uz pomoć prevare, ili uvjerljivih lažnih prikaza koji su korišteni kod kondicioniranja i koji su uslovili donošenje kobnog izbora. Drugim riječima, konfuzija, fizički i/ili emocionalni/mentalni bol, iscrpljenost, ucjenjivanje, pa čak i određeni oblici mučenja predstavljaju legitimne modele “uvjeravanja”. Naravno, što se koriste suptilnija sredstva, utoliko se više vrijednosti zadrži. Jedna "mučena" svijest bi bila istovijetna nečemu što je “prepečeno." Mnoga Bića Tame sa viših nivoa su vrsni stručnjaci za manipulaciju! Za njih posebnu slast predstavljaju oni koji su istinski čisti i imaju snažnu volju!

Jedna neposredna PSI-onička VEZA se formira u tom odnosu sa negativnim bićem koje je manipulator ili “rukovodioc” ljudskog “agenta,” koji sada postaje funkcionalnim dijelom njegovog “izjelice/gospodara” a negativna hijerarhija se proporcionalno pojačava svakom “indukcijom/apsorpcijom” dodatnih ili novih članova.

Drugim riječima: ta negativna hijerarhija predstavlja jedan piramidalni lanac ishrane… sam vrh piramide se sastoji od najdosljednijeg negativnog ‘postdiplomca’, onog koji se izdigao uprkos svim pokazateljima srljanja u propast, a on predstavlja i ultimativni primjer “razmišljanja u skladu sa vlastitim željama” (“što je babi milo, to joj se i snilo”; eng: ‘wishful thinking’, prim. prev.)

To “ultimativno razmišljanje u skladu sa svojim željama” podrazumijeva da oni/ono nisu u stanju UVIDJETI da ne mogu postati Bog asimilacijom i kontrolom drugih... nego da je stvarni rezultat toga jedna postepena kompakcija ili zgušnjavanje i na kraju implozija i raspršavanje u primarnu materiju NE-bitka.    

(…)

[ – pogledaj tekst: Viteški pohod]

Michael J. Topper [nadimak: MT] je autor neke od najistaknutije ezoteričke literature koja se danas može naći. Sedamdesetih godina prošlog vijeka započeo je zajedno sa svojom suprugom (nadimak: AAA) istraživanja na području duhovnosti. Između 1988 i 1993 godine, objavili su nekoliko knjiga i audio materijal na nekih 60 kaseta, te pokrenuli i jedan ezoterički magazin.

U 1993. g. MT i AAA su izjavili da se nalaze pod okultnom opsadom negativnih bića iz viših dimenzija, odnosno, sa Oriona, koja pokušavaju da ih spriječe u objavljivanju njihovih saznanja. Navodno, nedugo nakon toga MT i njegova supruga su nestali.

***

Ovdje se radi o suštini manipulacije čovječanstva. U ovim vremenima 4D OPS silama je bitno da manipulacijom svijesti ljudi ostvare prag negativnog polariteta koji bi bio potreban da planeta pređe u 4D – OPS - zonu, kad za to dođe vrijeme a gdje bi mi trebali i dalje da služimo njima kao robovi ili ‘karike’ u OPS lancu ishrane.

Ili, jednostavnije rečeno – hrana.

Ako nastavimo sa ovom analogijom, “kako gore, tako i dole”, - ovdje ‘dole’, na našem nivou, klasične psihopate (‘proxy-serveri’ 4D OPS entiteta), kao individue bez savijesti, predstavljaju najbolji primjer OPS svijesti, mada se ovdje radi samo o njenom 3D aspektu. Ta vrsta svijesti se nalazi izvan jezičke sintakse i misaonih koncepata normalnog čovjeka.

 Oni koji su posvetili malo više pažnje proučavanju ovih individua, mogli su naići na podatak da normalan čovjek nije u stanju da primjeti kako mu psihopata manipuliše svijest i percepciju, niti je u stanju da mu se suprostavi. U susretu sa psihopatom, “normalan čovjek je hipnotisan kao srna koja se u mraku nađe uhvaćena u snopu automobilskih svjetala”, te biva pregažena nesvjesna šta joj se uopšte desilo. Mnogi psiholozi i psihijatri tvrde da iz sukoba između normalnog čovjeka i psihopate, ovaj drugi UVIJEK izlazi kao pobjednik. Kao da smo hipnotisani ili razoružani kad su psihopate u pitanju!? Dakle, mi se nismo u stanju suprostaviti ni 3D psihopatama a kamoli OPS entitetima sa viših nivoa!

 Nadalje, problem je i u tome što kad patokratija zavlada planetom, ubrzo dolazi do ‘transpersonalizacije’ normalnih ljudi, te se ni oni više ne mogu smatrati normalnim. Sada, postavlja se pitanje da li je uopšte moguće ‘transpersonaliziranom’ čovjeku objasniti elemente manipulacije, kako njega individualno, tako i čovječanstva uopšte, odnosno, može li on to shvatiti?! Teško. Nadalje, kako neko ko nije u stanju vidjeti ovaj donji, “prizemni” oblik manipulacije, može shvatiti dinamiku manipulacije od strane 4D OPS eniteta, koji su daleko većeg stepena svijesti?!? Teško, ili gotovo nikako.

 I na kraju, kakva će biti sudbina planete prilikom prelaska u viši denzitet kad je u momentu prelaska, većina čovječanstva – ‘transpersonalizirana’, što podrazumijeva onaj “Negativni polaritet” o kojem Topper priča?! Jedino gdje jedna takva planeta može završiti, kao i takvo čovječanstvo, to je OPS zona 4-og denziteta! (Zar nije i Gurđijev pominjao tu “raskrsnicu,” za koju je naveo da bi lako mogli skrenuti u pogrešnom   pravcu?!) S tim u vezi, mnogi od nas na jedan takav prelazak na ‘viši sprat’ možda neće gledati kao na neki - veliki napredak ili uspjeh!?

Nekima možda nije promakla ni činjenica da M. Topper nigdje ne pominje tzv. “neutralnu” opciju. Razlog je jednostavan, ona realno ne postoji. Ukratko, ili si ‘on’ ili si ‘off’, ili jesi ili nisi, ili se krećeš prema Bitku ili prema Nebitku, - “zlatne sredine” ovdje nema. Dejstvovanje ovdje i sada – određuje kvalitet budućnosti a za njen kvalitet odgovorni smo svi mi, kako kolektivno, tako i pojedinačno.

 

 

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta