|
Nema bitke, nema rata,
- bez Mujice
Arafata
(anonimni pripadnik pokreta otpora)
U
poslednje vrijeme pojavile su se glasine u čaršiji, da su neki
počeli gledati na malog Muju kao na narodnog heroja, jer priča
i radi ono što mnogi misle al’ ne smiju da kažu, pa čak da je
postao vođa i neke vrste pokreta otpora koji se nezvanično i
skraćeno zove “MJF” (ne znam šta ova skraćenica tačno
znači, ali izgleda da ima neke veze s nečim što Mujo često
ima običaj da kaže). Jedino je ostalo nepoznato gdje mu je baza
i ko su mu jataci. Priča se da je pokušao da kontaktira i
medije, te preko njih da izjavi šta on o svemu ovom misli, međutim,
oni su odgovorili da ono što on misli - vrijeđa vjerska i
nacionalna osjećanja svih poštenih hrkljuševaca, eurohrkljuševaca,
hrkljuševih svjedoka, kao i brojnih drugih hrkljuševih sljedbenika.
Iz nezvaničnih izvora saznao sam da je Mujo ovaj njihov odgovor
samo ukratko, onako kroz zube, prokomentarisao sa: “mater im jebem
fašističku”!
Mujo se onda navodno iz protesta priključio na Internet (uz pomoć
gospođe Perside) te tako između ostalog počeo da
koristi i “cyberspace” za svoju dalju bitku.
Ono: - “Đe
svi Turci – tu i mali Mujo”, za malog Muju već odavno ne važi
(iz zdravstvenih razloga), tj. otkako je primjetio da “mor’
bit’ bidne - nešto s “Turcima” nije u redu”.
Sada ga neki
nazivaju i Mujo Arafat, iz čega je odmah proizašao onaj, sad već
odavno poznati slogan:
“Nema bitke, nema rata –
bez Mujice Arafata”.
Juče ujutro pozvoni mi neko na vrata, kad sam otvorio, vidim
gospođu Persidu, koju nisam vidio ne pamtim otkad.
Kad sam je pozvao da uđe na kafu, ona se prvo nekoliko
puta okrenula oko sebe, kao da je htjela da se uvjeri da je niko ne
prati, a onda je stavila prst na usta i rekla kako mora nešto u
povjerenju da mi kaže, jer ako nas ko čuje, moglo bi oboma da
nam bude - žžk.
Tako mi je gospođa Persa, onako uz kafu, priznala kako se Mujo
krije kod nje u kući i sve mi je potanko ispričala.
Rekla mi je i to
kako je mali Mujo napravio više incidenata, a ne samo jedan, tj. onaj
u vezi bavljenja poezijom, odnosno, kako bi se reklo - umjetnošću.
Prvi incident se desio kada je nakon jednog dubljeg, studioznog proučavanja
PISMA, ajatolah Milojko bin Aladin zaključio da sve činjenice
ukazuju na to da Hrkljuševa mater mora da je bila - junferica
(djevica, prim.prev.), te je mogla da ga rodi samo uz pomoć Duha
Svetoga, mada još uvijek nije mogao sa sigurnošću da utvrdi
kako bi ovaj (duh
sveti) – mogao da izgleda. S
ovim njegovim pronalaskom odmah se složio i “prvi do Hrkljuša”
velečasni Atamaran Ž. Ataturk, te su tako njih dvojica odmah
odlučili da tu istinu, oko koje su se jednoglasno složili, uključe
i u PISMO, kao ajet: 0012.
Naravno, Atamaran
je sugerisao Milojku da ovaj to prezentira narodu kao što se to i do
sada po starom dobrom običaju radilo, tj. da kaže kako se radi o
informacijama dobijenim iz prve ruke, odnosno, od strane samog Hrkljuša,
(oni su već odavno primjetili da narod bolje poštuje one
direktive koje dolaze od
samog Hrkljuša - lično). Tako je ajatolah Milojko odmah sazvao
eurohrkljuševce na sastanak, kako bi im sve ovo i javno objelodanio.
Kada je Milojko na sastanku svečanim tonom objavio kako se Hrkljuš
dž.š. nedavno opet pojavio u snu velečasnog Atamarana Ž.
Ataturka, te ovome otkrio još neke detalje iz svog privatnog života
među kojima i to kako mu je mater bila junferica i kako se u
stvari radilo o duhu svetome, mali Mujo je odmah ustao ne sačekavši
da ovaj završi šta je mislio da kaže, te je potvrdio stvar riječima:
“Jest, bila je junferica isto ko i moja mater Latifa”. On je još
dodao kako i to slobodno mogu uključiti pod isti ajet (Hrk.dž.š.
0012), PISMA. Nakon ovog komentara, mali Mujo je bio izbačen sa
sastanka.
Dok su ga gurali
napolje, Mujo je, onako sa vrata, glasno negodujući, nekako uspio
da izjavi za javnost:
“Morete
me slobodno povuć za “duha svetoga”, mater vam jebem fašističku”!
Tako je nakon
ovog sastanka Milojkovo otkriće uvršteno u PISMO, kao ajet 0012,
dok je Mujin prijedlog u vezi uključenja Latife u isti ajet
PISMA, ostao nerazmotren.
Čini se, u stvari, da je malom Muji prekipjelo kada je jednog
dana, nakon dugo… dugo… dugo… itd. vremena, uspio da se sastane
sa dovoljno para da ode u aščinicu (vrsta restorana, prim.prev.)
na begovu čorbu, što je bilo njegovo omiljeno jelo. Kad je Mujo
ušao u svoju omiljenu “Aščinicu kod Bajre” i pomenuo Bajri
begovu čorbu, svi eurohrkljuševci, kojih je bila puna aščinica,
skočili su sa stolica kao da ih je neko ofurio. U prvom momentu
nisu znali da li ih ovaj namjerno zajebava (provocira -
prim.prev), pa da ga tuku, ili se radi o nekom jadniku koji je
malo skreno (neprilagođen, prim.prev.).
Mujo se u prvom
momentu takođe osjetio nekako nelagodno, što bi se reklo, kao
pile i eurohrkljuševac, kad im se - pogledi susretnu. Situacija je
bila napeta sve dok jedan stariji i pribraniji eurohrkljuševac nije
smirio stvar i lijepo objasnio Muji kako im je Hrkljuš dž.š. već
odavno strogo zabranio piletinu, u šta naravno spadaju i kokoši, i
kako je veoma dobro poznato da se begova čorba ne može ni
zamisliti bez stare dobre kokoške, - a kamoli napraviti. Ukratko rečeno:
nema kokoške – nema ni čorbe.
Čini se da ovaj Muji ništa gore nije mogao da kaže, jer kad
mali Mujo ču ovo, krv mu udari u glavu, izvuče odnekud neku
motku i vrisnu iz petnih žila, da se cijela aščinica zatresla:
“Marš napolje majku vam jebem fašističku”!!! Svi koji su se
zadesili u aščinici nahrupili su prema vratima, bez ikakve dalje
diskusije, dok ih je Mujo usput mlatio motkom. Kad je aščinica
ostala pusta, Mujo se okreno prema gazdi Bajri, koji je ostao propisno
ukočen dok se sve ovo dešavalo, i procjedio kroz zube: “A ti
Bajro, ako mi sad ne stvoriš kokoš i ne napraviš čorbu, glavu
ću ti sa ramena otkinut, mater ti jebem fašističku”.
Ovaj događaj ostao je poznat u čaršiji i kao “Incident iz
Bajrine aščinice”. Ono što je sigurno, Mujo nije izašao iz aščinice
sve dok nije pojeo begovu čorbu, i uredno je platio. Dok se sve
ovo dešavalo i murija (policija, prim.prev.) se trudila da ostane po
strani, jer je već odavno bilo dobro poznato koliko je mali Mujo
zajeban (nezgodan, prim.prev.), kad - popizdi (kad se naljuti,
prim.prev.).
Kako je Bajro
uspio da nabavi kokoš, i dan danas je ostalo misterija?!
Nakon ovoga, Mujo je navodno otišao kući, skinuo Fatu sa štrika,
uzeo olovku i papir, te se prihvatio pisanja Šuljkrhovih Stihova.
(Ovdje moram napomenuti da Mujina Fata već neko vrijeme pati od
“sindroma svakodnevnog vješanja na konopac”, nešto slično
kao onaj Ivan, iz Kusturicinog filma “Podzemlje”). Nakon što je
završio sa stihovima, Mujo je provjerio da li Fata još diše, pa kad
se uvjerio da ova daje znakove života, zaputio se opet prema čaršiji,
rješen da se jednom zauvjek obračuna sa Hrkljušem. Prethodno
je Fati ostavio poruku, sa napomenom da se: “neće više
ni vraćat kući, sve dok se ona ne prestane vješat, pa nek
onda ona vidi ko će je sljedeći put skidat sa štrika”).
Ostalo, manje više znamo.
Gospođa Persida mi je onda otkrila i stvarni razlog svoje
posjete. Nakon određenog vremena surfinga po internetu Mujo je
primjetio kako je www.galaksija.com
jedan od poštenijih vebsajtova koji se danas može naći, te je
izrazio želju da meni, onako uz kafu, kaže šta on lično o
svemu ovome misli, onako, iz prve ruke, što bi se reklo. Tako je on
poslao gospođu Persu do mene, kako bi ugovorili sve detalje oko
toga. Ja sam napomenuo Persi kako nemam sa novinarstvom nikakve veze,
kao i to da nisam nikada nekoga intervjuisao, ali kad se o malom Muji
radi, nisam mogao da odbijem. Tako sam obećao Persi da ću
uskoro svratiti na kafu i ona je onda zadovoljna otišla kući.
U međuvremenu se desilo još nešto što bi moglo da bude bitno u
cijeloj ovoj priči.
Posmatrajući
iz prikrajka sva ova dešavanja u čaršiji, protojerej Amfilohije
Čabaravdić, visoki hrkljuševski velikodostojnik, vidjeo je
u svemu ovome i svoju šansu. Već odavno je u redovima hrkljuševaca
nastalo neko komešanje, jer marka i euro ipak nisu jedno te isto.
Euro kao euro - puno bolje kotira, i skoro duplo više vrijedi.
Amfilohije već
dugo vremena očekuje, da se i njemu Hrkljuš javi, makar u snu,
te objavi kako će i njima isplatu obavljati u eurima, međutim,
kako se ovaj nikako ne javlja, Amfilohije je predložio velikomučeniku
Vasi S. Tajčiću, inače poznatom kao brat Vasa, da izađe
iz grada i vidi šta se dešava, odnosno, da vidi - “đe je
zapelo”.
Amfilohije je računao
da će brat Vasa,
koji je inače bio poznat po tome što je najviše volio Hrkljuša,
uspjeti da ga nagovori da se i hrkljuševcima isplata obavlja u
eurima. Tako je brat Vasa izašao iz grada, jer mu je Amfilohije
prethodno i obećao da će ga, kao nagradu za to, - posvetiti,
što je bratu Vasi i bio najveći cilj u životu.
Vasin jedini
uslov je bio da se posvećenje obavi što prije, tako da njegova
žena Persida, koju je on volio skoro kao Hrkljuša, bude ponosna na
njega. Međutim, prođe već dosta vremena a od Vase i Hrkljuša
nikakvih vijesti.
U međuvremenu,
dok se neko od ove dvojice ne javi, računao je Amfilohije, ne bi
bilo loše da Muju, koji je već postao poznati eurohrkljuševski
odmetnik, pridobije na svoju stranu, - iz propagandnih razloga.
Tako je uspio slučajno
da sazna i gdje se Mujo nalazi, jer je on redovno obilazio gospođu
Persu, otkako je brat Vaso izašao.
Tako je protojerej Amfilohije Čabaravdić, jednog dana, lično
i tajno posjetio Muju s prijedlogom da ovaj potpiše za hrkljuševce,
uz obećanje da će mu ovi pružiti zaštitu, od tada pa
nadalje. Usput je i napomenuo Muji da bi mu za jedan takav transfer
bio u stanju isplatiti i stanovitu svotu novca, kao i to da će mu
svakodnevno obezbjediti begovu čorbu, jer je kod hrkljuševaca
kokoš bila još uvijek dobrodošla životinjka.
Amfilohije,
navodno, nije stigao ni da prezentira Muji ovu svoju ponudu do kraja,
jer ga je ovaj u međuvremenu pljunuo, uz komentar:
“Marš napolje
majku ti jebem fašističku”!!!
S obzirom da se
Mujo usput dobro potkovao i sa jednom od oklagija iz Persidine zbirke,
Amfilohije je žurno i bez ikakve dalje diskusije napustio prostorije.
Poslije ovog incidenta, Amfilohije se
zarekao da će se osvetiti malom Muji, kako tako, međutim
nije smio da otkrije Mujino sklonište, jer je znao da bi mu gospođa
Persida glavu otkinula zbog toga (neki čak tvrde da je Persa
zajebanija i od malog Muje, kad popizdi).
Otkako je muž gospođe Perside, gospodin Vasa S. Tajčić,
inače čuveni hrkljuševski velikomučenik i
numerolog, odmilja poznat i kao “brat Vasa”, napustio grad,
ni ona ne stoji baš u najboljim odnosima sa Hrkljušem.
(Koliko je Vasa bio poznat po svojim misionarskim naporima najbolje
govori podatak da se i dan danas od mnogih hrkljuševaca može čuti
izreka: “Brat Vasa zemlju zatalasa”!)
Naime, ona je sigurna da je Hrkljuš nasamario njenog Vasu, jer
Vasa je nju (a Hrkljuša pogotovo) toliko volio, da bi joj on sigurno
poslao nešto para da ih je
dobio. (U čaršiji se još uvijek šuška kako je brat Vasa u
nekoj vrsti tajne misije).
S druge strane, nakon poslednjeg većeg sukoba u čaršiji,
između hrkljuševaca i eurohrkljuševaca, toliko je jednih i
drugih moralo naglo tj. u kratkom vremenskom periodu, da napusti grad,
da se sumnja da ih je Hrljuš mogao sve uredno da isplati, odnosno i
ako jeste, po svim logičkim principima morao je već odavno
da bankrotira.
Tako, kada je gospođa Persida našla malog Muju sakrivenog u
njenom kokošinjcu (eurohrkljuševci nikada ne zalaze u kokošinjce iz
već poznatih razloga, što je mali Mujo naravno dobro znao), ona
se sažalila i ponudila mu je utočište. Na kraju krajeva, bilo
joj je milo što se bar neko našao da se na neki način
suprostavi ovoj “pomami” (kako ona kaže za - mahnitanje). Tako se
od tog dana gospođa Persida ne odvaja od Muje i svoje oklagije,
koju stalno drži u pripravnosti, za kako kaže - “zlu ne
trebalo”, što nam govori da su Mujo i Persa postali dobar tandem u
borbi protiv mahnitanja.
Uostalom, i mali Mujo je rekao:
"Jarane, protiv
primitivizma se nemere umjetnošću"
Kraj četvrtog dijela
Peti
Dio
(Uskoro:
Ekskluzivni intervju sa malim Mujom!!!)
-----
Home
|