Aspartam,
vještaćki šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od
gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od
američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao
bezbjedan dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih
supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Izvod ovog
teksta je preuzet iz magazina Nexus,
Volume
2, #28 i Volume
3, #1
Vebsajt: www.nexusmagazine.com
Autor orginalnog teksta: Mark
D. Gold
Aspartame
je tehničko ime za vještački šećer koji je takođe
poznat pod fabričkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful,
Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g.
kada je James Schlatter, hemičar G.D. Searle kompanije
testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam
je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta
supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26
jula, 1974, međutim, u augustu 1974.g. bila je uložena
jedna žalba od strane Dr John W. Olney, naučnika na polju
neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za
Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage
istraživačkih procedura
kompanije G.D.
Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu
aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija
Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga
podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle
Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.
Aspartam je
daleko najopasnija supstanca na tržištu koja koja se nalazi u
hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim
gumama, prim. prev.)
On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih
efekata dodataka za hranu, koje su podnjete američkom
Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su
veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt,
kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju
Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge (Department of Health
and Human Services).(1)
Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih
od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina,
utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine,
osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada
srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i
gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod
disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak
ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u
zglobovima.
Prema
naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih
efekata aspartama, sljedeće hronične bolesti mogu da
budu prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju
konzumiranja ove supstance:(2)
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog
zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova
bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma,
deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i
dijabetes.
Aspartam
se sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin
i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing,
(autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju
“hemijskih otrova.” Kako ćemo vidjeti, to je upravo ono
što on i jeste.
ASPARTIČNA
KISELINA (40% ASPARTAMA)
Dr
Russell L. Blaylock, profesor neurohirurgije na Medical
University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je
detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične
kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od
natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična
kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje takođe su
dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg
mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć
Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava
njihov ukus, istovremeno i uništava naše nervne ćelije,
jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u
svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500 naučnih bilješki
pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su
aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se
nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične
nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih
simptoma.(3)
KAKO
ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA
Aspartat
i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući
prenos informacija od jedne nervne ćelije do druge. Ukoliko
se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to
dovodi do smrti određenih nervnih ćelija usljed
stvaranja uslova za ulazak povećanih količina
kalcijuma u te ćelije. Ulaskom kacijuma u ćelije, u
njima dolazi do oslobađanja većih količina
slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja
nervih ćelija mogu biti izazvana od strane suvišnog
aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju
– “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimulišu
nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.
Aspartična
kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada
nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje
nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina
aspartata i glutamata u krvi, kratko nakon ingestije aspartama
ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do
visoke koncentracije ovih neurotransmitera u određenim
dijelovima mozga.
Krvna
moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog
glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno
razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu
svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena posljedicama
mnogih hroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad
je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni
glutamat i aspartat “procure” u mozak.
Taj
suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju
neurone. Velika većina (75% i više) nervih ćelija u
određenom području mozga biva usmrćena prije nego
što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja
dođu do izražaja. Neke od mnogih hroničnih bolesti za
koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim
izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla
skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje
kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.),
gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha,
epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija,
oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini
predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu,
trudnice, starce i ljude koji pate od određenih hroničnih
bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za
Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa sličnu
‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno saopštila u jednom
svom izvještaju da "bi gravidne žene, novorođenčad
i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji
sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o
potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje
nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca
i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i
sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba
da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću i
individua sa afektivnim poremećajima."(4)
Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine
kao i glutamična kiselina.
O
istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni
glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna debata. Prema
izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što
su:(5)
glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira
ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi
nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Jedna
od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih
posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje
ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g.
poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio
otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak
memorije usljed ostećenja prouzrokovanih od strane
ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih
naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima
nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum
glutamata). Među one eksperte koji su glasno upozoravali
javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i
Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney,
profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington
University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih
autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g.
obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina
prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu takođe uključujemo
i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim.
prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji
je priznati stručnjak na području pedijatrije,
alergije i imunologije.
Tu su
takođe i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i
H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalista za dijabetes, koji
je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina
svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u
USA."
John
Samuels je takođe jedan od onih koji su posvetili ovom
problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu naučnih
radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima
vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and
aspartične kiseline.
A
postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.
FENILALANIN
(50% ASPARTAMA)
Phenylalanine
je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji
pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno da
metaboliziraju fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije
fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno.
Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa
karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u
mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo
nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste
aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu
količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu
dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva
emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo
fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste
aspartam.(6)
Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam,
količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog
svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J.
Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može
da dovede do njegove povećane koncentracije u određenim
dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad
i fetuse u majčinoj utrobi. On je takođe pokazao kako
glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego
ljudi.(7)
Jedan
slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog
aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom
"Aspartamska noćna mora." John Cook je pio
svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka.
Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i
česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u
smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila.
Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo
fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog
pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja
na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem vještački
zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo
zdravstveno stanje dramatično se popravilo. (8)
(…)
METANOL
(10% ASPARTAMA)
Methanol
je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi
otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su
u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje
sljepilo i smrt. Metanol
se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa
iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija
metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili
čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama
kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30şC. To se
događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam
nepravilno skladište.
Metanol
se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid.
Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za
Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv.
“kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminiše iz
organizma nakon što je u njega unesen.
U čovjekovom tijelu, on se oksidacijom razlaže na
formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični.
Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi
u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedan litar pića
koji je zaslađen aspartamom sadrži oko 56 mg metanola.
Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih
produkata mogu dnevno da unesu u sebe oko 250 mg metanola, što
je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.(9)
Simptomi
koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima,
mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost,
nesvjesnica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta
kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala
nerava. Najčešći
i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula
vida. Maglenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja
na mrežnjaći i sljepilo. Formaldehid je poznat kao
kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa
replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.(10)
(…)
DIKETOPIPERAZINE
(DKP)
DKP je
sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran
kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP,
nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu
komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei, koja je vrlo
kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon
ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to tačno.
Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tečnim
produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg uskladištenja.
Kompanija
G.D. Searle je sprovela istraživnaje na temu sigurnosti
upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne
greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj
administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom
mješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu
određene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed
nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.(12)
(…)
Takode
se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene
u nivou holesterola u krvi, što je javno priznala i Dr
Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju
ispred američkog Senata.(13)
(…)
Kraj
izvoda
* [Ovo
je bio jedan kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je
cilj bio samo da svrati pozornost čitalaca na neke otrove u
hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi. Čitaocima
se preporučuje da pročitaju cijeli tekst koji se može
naći uz pomoć gorenavedong linka, kao i da poduzmu
jedno šire istraživanje na ovu temu. Aspartam je samo jedan od
zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on
po opasnosti za zdravlje vjerovatno zauzima drugo mjesto, odmah
iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće
itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve
veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti. (O fluoru ćemo
reći nešto više nekom drugom prilikom).
Danas
postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže
aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće
unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi
dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga
“diet” pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće
gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opšte korumpiranosti
političara, naučnika, zdravstvenog sistema, medija
itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog”
čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-hemijski
agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog
ljudskog bića.
~~~***~~~
Na
kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek,
koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i
cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju
svijest i percepciju, - još uvijek u stanju da kritički i
nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za
– buđenje?!?].
Literatura:
- Blaylock, Russell L., Excitotoxins: The Taste That Kills (Health
Press, Santa Fe, New Mexico, c1994). One of the best books
available on excitotoxins. Well worth reading!
- H. J. Roberts, M.D., Aspartame (NutraSweet), Is it Safe?
Available from the Aspartame Consumer Safety Network.
- Sweet'ner Dearest,
Available from the Aspartame Consumer Safety Network
- Mary Nash Stoddard, The Deadly Deception, Available from the
Aspartame Consumer Safety Network.
- Barbara Mullarkey, Editor, Bittersweet Aspartame - A Diet
Delusion,
- Available from the Aspartame Consumer Safety Network.
- The Aspartame Consumer Safety Network, The Aspartame Consumer
Safety Network Synopsis.
- Dennis Remington, M.D. and Barbara Higa, R.D., The Bitter Truth
About Artificial Sweetners, Available from the Aspartame
Consumer Safety Network
http://www.holisticmed.com/aspartame/
Bilješke:
(1) Department of Health and Human Services, Report on All
Adverse Reactions in the Adverse Reaction Monitoring System,
(February 25 and 28, 1994).
(2) Compiled by researchers, physicians, and artificial sweetner
experts for Mission Possible, a group dedicated to warning
consumers about aspartame.
(3) Excitotoxins: The Taste That Kills, by Russell L.
Blaylock, M.D.
(4) Safety of Amino Acids, Life Sciences Research Office, FASEB,
FDA Contract No. 223-88-2124, Task Order No. 8.
(5) FDA Adverse Reaction Monitoring System.
(6) Wurtman and Walker, "Dietary Phenylalanine and Brain
Function," Proceedings of the First International
Meeting on Dietary Phenylalanine and Brain Function.,
Washington, D.C., May 8, 1987.
(7) Hearing Before the Committee On Labor and Human Resources
United States Senate, First Session on Examing the Health and
Safety Concerns of Nutrasweet (Aspartame).
(8) Account of John Cook as published in Informed Consent
Magazine. "How Safe Is Your Artificial Sweetner"
by Barbara Mullarkey, September/October 1994.
(9) Woodrow C. Monte, Ph.D., R.D., "Aspartame: Methanol
and the Public Health," Journal of Applied Nutrition,
36 (1): 42-53.
(10) US Court of Appeals for the District of Columbia Circuit,
No. 84-1153 Community Nutrition Institute and Dr Woodrow Monte
v. Dr Mark Novitch, Acting Commissioner, US FDA (9/24/85).
(11) Aspartame Time Line by Barbara Mullarkey as
published in Informed Consent Magazine, May/June 1994.
(12) FDA Searle Investigation Task Force. "Final Report of
Investigation of G.D. Searle Company." (March 24, 1976)
(13) Testimony of Dr Jacqueline Verrett, FDA Toxicologist before
the US Senate Committee on Labor and Human Resources, (November
3, 1987).
(14) Internal FDA memorandum.
(15) Analysis prepared by Dr John Olney as a statement before
the Aspartame Board of Inquire of the FDA. Also Excitotoxins by
Russell Blaylock, M.D.
(16) Congressional Record SID835: 131 (August 1, 1985)
(17) National Cancer Institute SEER Program Data.
(18) Walton, Ralph G., Robert Hudak, Ruth Green-Waite "Adverse
Reactions to Aspartame: Double-Blind Challenge in Patients from
a Vulnerable Population," Biological Psychiatry,
1993:34:13-17.
(19) Barbara Mullarkey, "How Safe Is Your Artificial
Sweetner," September/October 1994 issue of Informed
Consent Magazine.
(20) US Air Force. "Aspartame Alert." Flying Safety,
48 (5): 20-21 (May 1992).
(21) Reported by the Aspartame Consumer Safety Network.
(22) Barbara Mullarkey, Bittersweet Aspartame, A Diet Delusion.
(23) Millstone, Eric "Sweet and Sour." The
Ecologist, 25 (March/April 1994).
(24) Mary Nash Stoddard, Editor, "The Deadly
Deception," Aspartame Consumer Safety Network.
(25) ADA Courier, January 1993, Volume 32, Number 1. (26)
"FDA Rejects AHPA Stevia Petition" by Mark Blumenthal,
Whole Foods, April 1994.
----
cs
|