|
Stvaranje pojačane centralizacije uprave. Putevi masonstva ka
preuzimanju vlasti. Uzroci nemogućnosti sporazuma među
državama. " Predizabraništvo " Jevreja.
Zlato je pokretač državnih mehanizama. Monopoli u trgovini i
industriji. Značaj kritike. "Pokazne"
(opsjenite) ustanove. Premorenost od
govorništva. Kako da se manipuliše javnim mišljenjem.
Značaj lične inicijative. Nadvlada.
Kakav se oblik administrativne uprave uprave može
dati društvima u kojima je podmitljivost pronikla svuda,
gdje se do bogatstva dolazi samo viještim iznenađenjima
poluvaralačkih mahinacija, gdje vlada raskalašnost,
gdje se moral podržava kaznenim mjerama i surovim
zakonima a ne dobrovoljno usvojenim principima, gdje su
osjećaji prema otadžbini i religiji zamrljani
kosmopolitskim ubijeđenjima? Kakav se drugi oblik
uprave može dati ovim društvima, ako ne onaj despotski
koji ću vam opisati dalje? Mi ćemo stvoriti pojačanu
centralizaciju uprave da bi smo sve društvene snage dočepali
u svoje ruke. Mi ćemo mehanički regulisati sve
radnje političkog života naših podanika novim
zakonima. Ti će zakoni oduzeti jedno za drugim sve
slobode i prava koje su Gojima dozvoljene, i naše
carstvo će se obilježiti tavim veličanstvenim
despotizmom, da će on biti u stanju u svako doba i na
svakom mjestu da poklopi i uguši sve protivtradnje
nezadovoljnih Goja.
Reći će nam se da se taj despotizam, o kome
govorim, ne slaže sa savremenim progresom, ali ja ću
vam dokazati obrnuto.
U ona vremena kada su narodi gledali na vladare kao na
čistu manifestaciju Božje Volje, oni su se bez
roptanja pokoravali autokratiji careva; ali od onoga dana,
kada smo im mi ulili ideju o njihovim sopstvenim pravima,
oni su počeli smatrati vladare kao obične smrtne
ljude. Božansko pomazaništvo spasilo je glave careva u očima
naroda, a kad smo oduzeli i vjeru u Boga, onda je moć
vlasti bila izbačena napolje na mjesto javne
sopstvenosti, i mi smo je dograbili.
Sem toga, vještina upravljati masama i pojedincima pomoću
vješto podešene teorije i frazeologije, pravilima
zajednica i svakim drugim
majstorijama, u koje se Goji ništa ne razumiju,
spada takođe u specijalnosti našeg administrativnog
uma vaspitanog na analizi, na posmatranju, na takvim tankoćama
kombinacija u kojima mi nemamo takmaca, kao što nemamo ni
u sastavljanju planova političke akcije i
solidarnosti.
Jedino jezuiti mogli bi se u tome s nama porediti, ali mi smo umjeli da
ih diskreditujemo u očima besmislene gomile kao
organizaciju javnu, dok smo mi
sa svojom tajnom organizacijom ostali u sjenci. Uostalom nije li svejedno za svijet ko će biti njegov
gospodar; da li glava katolicizma ili naš despot Sionske
krvi? Za nas pak, izabrani narod, to ni izdaleka nije
svejedno.
Privremeno bi s nama mogla izići na kraj
svijetska koalicija Goja; ali s te strane nas osigurava
duboko korijenje nesuglasica među njima, koje se već
ne može iščupati. Mi smo im jedno drugome protiv
stavili lične i nacionalne interese, religiozne i
plemenske mržnje koje smo odnjegovali u njihovim srcima u
toku dvadeset vijekova. Blagodareći svemu
tome, nijedna država, ni sa koje strane, neće dobiti
traženu potporu, jer svaki mora misliti da je sporazum
protiv nas neprobitačan za njega samog. Države ne
mogu čak ni mali, djelimični, sporazum da
naprave, a da u njemu tajno ne učestvujemo i mi.
"Per
Mereges regnant" -
( preko mene vladaju kraljevi ).
A između toga, proroci su rekli da je nas izabrao Sam Bog da vladamo
cijelom Zemljom. Bog nas je nagradio genijalnošću,
da bismo mogli izvršiti svoj zadatak. Kad bi genija bilo
u protivničkom logoru, on bi se još i borio sa nama, ali je jače selo od svatova:
borba bi među nama bila nemilosrdna, kakve još
svijet nije
vidio. Pa i zakasnio bi njihov genije. Svi točkovi
državnih mehanizama kreću se snagom pokretača
koji se nalazi u našim rukama, a taj pokretač je
zlato.
Nauka političke ekonomije koju su naši
mudraci izmislili već davno pripisuje kapitalu carski
prestiž.
Kapital, da bi mogao dejstvovati bez ograničenja,
mora se dočepati slobode radi monopola industrije i
trgovine, što se već i ostvaruje nevidljivom rukom u
svim dijelovima svijeta. Takva sloboda daće političku
snagu industrijalcima, a to će doprinjeti pritješnjavanju
naroda. Danas je važnije razoružavati narode nego ih
voditi u ratove, važnije je koristiti se razbuktalim strastima nego
ih gasiti, važnije je dohvatiti i tumačiti tuđe
misli na svoj način, nego ih odbacivati i proganjati.
Glavni zadatak naše uprave sastoji se u
tome što ćemo osloboditi javni um kritikom,
odučiti ga od razmišljanja koja izazivaju otpor,
odvući umne snage ka puškaranju prazne riječitosti.
U svim vremenima narodi su, kao i pojedina lica,
primali riječ za djelo, jer se oni zadovoljavaju sa
onim što im se pokaže, rijetko zapažajući da li je
u javnom radu za obećanjem došlo i izvršenje. Zato
ćemo mi osnovati pokazne ustanove koje će riječima
dokazivati svoja dobročinstva progresu.
Mi ćemo pridavati sebi liberalnu fizionomiju
svih partija, svih pravaca i snabdijevaćemo
njome i oratore, koji će toliko govoriti da će
dovesti ljude do premorenosti od govora, do odvratnosti i
prema govornicima.
Da bi se javno mišljenje dohvatilo u ruke, treba ga dovesti u nedoumicu
iznošenjem sa raznih strana toliko protivriječnih mišljenja,
i sve dotle, dok se Goji ne izgube u njihovom lavirintu i
ne shvate da je najbolje ne imati nikakvog mišljenja u
pitanjima politike, jer društvu nije ni dano da ih
zna, nego ih zna samo onaj koji rukovodi i upravlja društvom.
To je prva tajna.
Druga tajna, potrebna za uspijeh uprave , sastoji
se u tome , da se u tolikoj mjeri razmnože narodni
nedostaci, navike, strasti, da se niko u tom haosu ne bi
mogao snaći i da ljudi usljed toga prestanu
razumijevati jedan drugoga. Ta će nam mjera poslužiti
još i za to, da posijemo razdor među partijama, da
razjedinimo sve kolektivne snage koje još neće da
nam se pokore, da obeshrabrimo svaku ličnu
inicijativu koja bi mogla, koliko bilo, smetati našoj
stvari. Nema ništa opasnije od lične inicijative;
ako je ona genijalna može učiniti više nego što
mogu učiniti milioni ljudi među kojima smo
posijali razdor. Mi moramo uputiti vaspitanje Gojskih društava
tako, da oni pred svakim poslom gdje je potrebna
inicijativa moraju nemoćno i beznadno spuštati ruke
i obarati glavu. Naprezanjem koje proistiće iz
slobode akcije, slabi i iznurava snage pri susretima sa tuđom
slobodom. Od toga dolaze teški moralni udari, razočarenja,
neuspjesi. Sve to, tako će zamoriti Goje, da ćemo ih prinuditi da nam ponude međunarodnu
vlast koja će moći po svom raspoloženju bez
ikakva lomljenja usisati u sebe sve državne sile svijeta
i obrazovati Nadvladu. Na mjesto savremenih upravljača
mi ćemo postaviti strašilo koje će se zvati
Nadvladina Administracija. Ruke njegove biće opružene
na sve strane, kao kliješta, kod takve kolosalne
organizacije, da ona ne može a da ne pokori sve narode.
|
|