|
Unutrašnji zajmovi. Pasiva i porezi. Konverzije. Bankrotstvo. Štedionice
i renta. Uništenje fondovnih berza. Taksiranje
industrijskih vrijednosti.
Svemu onome što sam vam na prošlom našem skupu
naložio dodaću još iscrpno objašnjenje unutrašnjih
zajmova. O spoljašnjim pak neću vam više govoriti,
jer oni su nas hranili nacionalnim novcima Goja; za našu
pak državu neće biti stranaca, to jest bilo čega
spoljašnjeg.
Mi smo se koristili podmitljivošću
administratora i nemarnošću vladara pozajmljujući
gojskim vladama sasvim nepotrebne pare, te smo na taj način
dobijali dvostruke, trostruke i veće sume. Ko bi to
mogao činiti u odnosu prema nama?... Stoga ću
vam izložiti detalje samo unutrašnjih zajmova.
Objavljujući zaključenje takvoga zajma države
otvaraju upis na svoje mjenice, to jest na procentne
hartije.
Da bi one bile pristupačne svakome određuje im se vrijednost od
sto do hiljade, a pri tom se čini popust prvim
upisnicima.
Drugog dana podiže im se vještački cijena, tobože
zato što su svi nagrnuli da ih kupiju. Kroz nekoliko dana
kase takve bivaju prepune i ne znaju kud će s parama
(zašto su ih onda uzimali?). Upis kobajagi premaša mnogo
puta emisiju zajma: u tome je efekat - vidite li koliko je
povjerenja prema vladinim mjenicama.
Ali, kad je komedija odigrana, onda se pojavljuje
stvarnost pasive i uz to vrlo teške. Za isplatu procenata
mora se pribjegavati novim zajmovima koji ne apsorbuju, već
samo povećavaju glavni dug. Kad je kredit iscrpljen
pribjegava se novim porezima da bi se pokrio ne zajam,
nego samo procenti na njega.
Ti su prirezi pasivnost nelikvidnosti koja se upotrebljava za pokriće
nelikvidnosti...
Zatim nastaje vrijeme konverzije, ali one samo smanjuju
plaćanje procenta, a ne pokrivaju dugove; sem toga,
one ne mogu biti izvršene bez pristanka zajmodavca:
prilikom objave konverzije predlaže se vraćanje
novca onima koji ne pristanu da konvertuju svoje hartije.
Kada bi svi izjavili da ne pristaju i potražili svoj
novac natrag, vlade bi bile uhvaćene na svoju
sopstvenu udicu, jer ne bi bile u stanju da isplate ponuđeni
novac.
Srećom, podanici gojskih država i njihovih vlada, ne razumijevajući
se u finasiskim poslovima, uvijek su pretpostavljali
gubitak na kursu i smanjenje procenta riziku novih
ulaganja novca, čime su pružali mogućnost ovim
vladama da više puta zbace sa sebe nelikvidnost od
nekoliko miliona.
Sada, kod spoljašnjih zajmova Goje ne mogu da
prave takve smicalice, jer znaju da ćemo mi potražiti
sav novac natrag.
Na taj način priznato bankrotstvo najbolje
će dokazati zemljama odsustvo veze između
interesa naroda i njihovih vlada.
Skrećem vašu potpunu pažnju na ovu okolnost i na
sljedeću: sada su svi unutrašnji zajmovi
konsolidovani takozvanim letećim dugovima, to jest
takvim čiji su rokovi plaćanja manje ili više
kratkoročni. Te dugove sačinjavaju pare uložene
u štedionice i rezervne kase. Nalazeći se dugo
vrijeme na raspoloženju vladinom
ti se fondovi iskorišćavaju za isplate
procenata na inostrane zajmove, a umjesto njih se polažu
na istu sumu ulozi rente.
Dakle ovi
posljednji pokrivaju i zapušavaju sve rupe i pukotine na
gojskim državnim kasama.
Kada se mi popnemo na
prijesto svijeta, sva slična finansijska vijuganja,
kao neodgovarajuća našim intresima, biće
nepovratno uništena, kao što će biti uništene i
sve fondovne berze, jer mi nećemo dopustiti da se
prestiž naše vlasti koleba kolebanjem cijena naših
dragocijenosti koje ćemo mi objaviti zakonom u iznosu
potpune njihove vrijednosti bez mogućnosti njihova
spuštanja ili podizanja. (Podizanje daje povod spuštanju,
odakle smo mi počeli u odnosu prema gojskim
vrijednostima).
Mi ćemo zamijeniti berze grandioznim državnim
kreditnim ustanovama čiji će se zadatak
sastojati u taksiranju industrijskih vrijednosti saobrazno
vladinim kombinacijama. Te ustanove će biti u stanju
da izbace na pijacu po pet stotina miliona industrijskih
hartija za jedan dan, ili da ih isto toliko kupe. Na taj
način će se sva industrijska preduzeća
postati zavisna od nas. Možete zamisliti kakvu ćemo
moć pribaviti sebi pomoću toga.
|