|
Pravo je sila. Sloboda je
ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam
kapitala. Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija.
Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko
- jevrejske vlasti. Cilj
opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička
azbuka. Partijski razdori. Najcjelishodniji je način
uprave autokratija. Akohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i
pravila masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda,
jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave. Uništenje
privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija.
Psihološki račun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje
narodnih predstavnika.
...Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o
značaju svake misli, a sravnjenjima i
zaključcima osvjetliti okolnosti!
Dakle, ja formulišem naš sistem sa našeg i gojskog
gledišta.
Treba
napomenuti da su ljudi sa rđavim instiktima
mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati
u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem,
a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka
vlasti, svaki bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao,
ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio spreman da žrtvuje
sveopšte dobro radi postizanja
svoga ličnog blagostanja.
Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu
ljudi?
Šta
ih je rukovodilo do danas?
U početku društvenog uređenja oni su se potčinili
gruboj i slijepoj sili; docnije zakonima, koji su u stvari
ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je
po zakonu prirode pravo u sili.
Politička
sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti
primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem
privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona
namislila da slomi drugu partiju koja se nalazi na vlasti.
Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi
idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te zbog ideje
popustiti u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti
trijumf naše teorije: olabavljene i popuštene dizgine
uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i
prikuplja nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni
dana probaviti bez vođe i nova vlast samo zauzima
mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.
U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila
liberale upravljače. Bilo je vrijeme kad je
upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko
ne umije da se koristi njome umjereno. Treba samo za
izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se
ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju
nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene
bitke, u kojima države gore i njihov značaj pretvara
se u pepeo.
Da li se država raspada iznutra u vlastitim trzavicama, ili
je unutrašnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih
neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se
može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod
našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u našim
rukama, pruža joj slamćicu za koju se država,
htjela ne htjela, mora držati; u protivnom slučaju
ona se kotrlja u propast.
Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su
rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja ću da upitam:
ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u
odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra
se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi,
kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima
napada ili odbrane, napadati na njega noću ili sa
neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u
odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog
stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i
nemoralnim?
Može
li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno
rukovodi gomilama pomoću razumnih ubjeđenja ili
savjeta, kada su moguće protivrječnosti, pa ma i
besmislene, ali koje se mogu učiniti prijatnije
narodu koji površno shvata i razumjeva? Rukovodeći
se isključivo sitnim strastima, praznovjericama, običajima,
tradicijama, i sentimentalnim
teorijama, ljudi u
gomili i ljudi gomile podliježu partijskom cijepanju koje
ometa svaki sporazum, čak i na podlozi potpuno
razumnog savjeta i uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi
od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog
neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku
koja unosi klicu anarhije u upravu.
Politika
nema ničega zajedničkog sa moralom.
Vladalac
koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga
nije ni čvrst na svome prijestolu. Ko hoće da
upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu.
Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci
su u politici, jer oni obaraju sa prestola bolje i
sigurnije nego najači neprijatelj. Ove osobine treba
da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se
rukovoditi njima.
Naše
pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim
nedokazana misao. Ta riječ ne znači više nego:
dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da
sam jači od vas.
Gdje
počinje pravo? Gdje
se ono završava?
U
državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost
zakona i vladaoca koji su obezličeni umnoženim zbog
liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo:
da jurnem po pravu moćnog
i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove i da
stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i
da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava
svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno...
Dok
se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša će
vlast biti neoboriva i jača od drugih, jer ona će
biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti
da je već nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
Od
privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo,
proizaći će dobro nepokolebljive uprave koja
će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića,
poremećenog liberalizmom.
Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim
planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko
na ono što je potrebno i korisno.
Pred
nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od
koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje
mnogo vjekovnih radova.
Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva,
treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo
gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove
sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti
da je moć gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje,
da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može
voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi
gomile, bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali
bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u
svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu
naciju.
Samo
ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju
može znati i čitati riječi sastavljene iz političkih
uslova.
Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama
iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim
razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i počastima
i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li narodne
mase mirno, bez takmičenja, da razmisle, da upute
poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa ličnim
interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih
neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen
na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju
cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.
Samo
autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u
jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi
u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zaključiti
da se cjelishodna, za jednu zemlju, uprava mora
skocentristai u rukama jednog odgovornog lica. Bez
apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju
ne sprovode mase već njihov rukovođa, pa ma ko
on bio. Gomila je barbarin
koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim
se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u
anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen barbarsva.
Pogledajte
na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju
je neograničenu upotrebu dato pravo zajedno sa
slobodom.
Nećemo valjda dopusti da i naši dođu
dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a
omladina njihova ošašavila je od klasicizma i ranog
razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša
agentura - guverneri lakeji, guvernante - u bogatim kućama,
pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima
gdje se Goje* vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja
ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne
sljedbenice u raskoši i razvratu.
Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobjeđuje
u stvarima političkim, naročito ako se ona krije
u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora
biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve
vlade koje ne žele da
stave svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile.
Ovo zlo je jedino sredstvo da se dođe do cilja -
dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja,
prevare i izdajstva. Kad oni treba da posluže postignuću
naših ciljeva. U politici treba umijeti bez kolebanja
uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo
dočepati pokornosti i vlasti.
Naša
država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da
zamijeni strahote rata neprimjetnijim i cjelishodnijim
kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do
slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva
strogost največi je faktor državne sile: ne samo
radi koristi nego
i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati
programa nasilja i licemjersva.
Doktrina
računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona
upotrebljuje. Prema tome mi ćemo trijumfovati i potčiniti
sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuću samih
sredstava, koliko doktrinom strogosti. Dosta je da znaju
da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.
Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli
sloboda, jednakost bratstvo, tako mnogo puta od tada
ponavljane od nesvjesnih papagaja koji odasvud doletješe
na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta,
istinsku slobodu ličnosti, ranije tako dobro zaštićenu
od pritiska gomile. Tobože pametni, inteligentni Goje
nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih riječi,
nisu primijetili protivrječnosti njihovog značenja
i uzajamni odnos među njima, nisu uvidjeli da u
prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama
priroda ustanovila nejednakost
umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost
njenim zakonima, nisu razmislili da je gomila slijepa, da
su njeni vođe - bukači izabrani od njene sredine
radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci
kao i ona sama, da čovjek posvećen, pa ma bio i
ludak, može da upravlja, a neposvećen, pa ma bio i
genije ništa neće u politici razumjeti. Sve su to
Goji izgubili iz vida.
Međutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastička
vladavina; otac je predavao sinu znanje toka političkih
poslova, tako da ga niko nije znao sem članova
dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim
se vlada i upravlja.
U toku vremena smisao dinastičke predaje pravog
stanja političkih poslova bio je izgubljen, što je
poslužilo uspjehu naše stvari.
U svim krajevima svijeta riječi "sloboda,
jednakost, bratstvo" uvrstale su u naše redove, preko naših slijepih agenata,
čitave legione, koji su oduševljeno nosili naše
zastave. Međutim te su riječi bile crvići
koji su podgrizli blagostanje Goja, uništavajući
svugdje mir. spokojstvo, solidarnost, rušeći sve
pred osnove njihovih država. Vi ćete vidjeti docnije
da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo
mogučnost, između ostalog, da dograbimo u svoje
ruke najvažniji adut - uništenje privilegija, drugim
riječima same suštine gojske aristrokracije, koja je
bila jedina protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama
prirodne nasljedne aristrokracije, mi smo podigli
aristrokraciju naše inteligencije, na čelu svega -
novčane.
Cenzus
ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu,
koje od nas zavisi, i u nauci, koju pokreću naši
mudraci.
Naš trijumf je bio
olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam
ljudima uvijek uticali na najosjetljivije strane čoviječjeg
uma - na račun, na pohlepnost, na nezasitost i nezajažljivost
materijalnih potreba čovjeka; a svaka od tih
pobrojanih čovjekovih slabosti, najposlije uzeta,
sposobna je da ubije inicijativu, stavljajući volju
ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.
Apstrakcija slobode pružila je mogućnost da se
gomile ubijede da vlada nije ništa drugo nego upravnik na
dobru sopstvenika zemlje - naroda, i da se ti, upravnici mogu mijenjati kao pohabane rukavice.
Okolnost
pak da se narodni predstavnici mogu smijenjivati stavljala
ih je na raspoloženje nama i našim ciljevima.
*
riječ "Gojim" obično se prevodi kao:
stoka, ovce, goveda, marva i slično. (U kulturnijem
prijevodu - nejevreji) |
|