|
www.galaksija.com Da Vinči Kod
i Fulkanjelijev Pravi Identitet III Dio Čitaoc sada može imati jednu malo bolju sliku o onome šta se željelo predstaviti onim zagonetnim prikazima, u smislu čudnih zahvata koji se obavljaju na nečijoj glavi, uključujući i lupanje čekičem po njoj na nekom nakovnju. Radi se o Šamanskoj Inicijaciji, alhemijskoj transmutaciji uz pomoć Tehnika Ekstaze. Sada možemo bolje da razumijemo i ono što nam je Fulcanelli pokušavao da kaže: Najači utisak iz mog ranog djetinjstva – imao sam sedam godina – jedan utisak koji mi je jasno ostao zabilježen u memoriji, bile su emocije izazvane u mom mladom srcu kad sam ugledao jednu gotsku katedralu. Ja sam momentalno bio opčinjen njome. Bio sam u jednoj ekstazi, pogođen divotom, nesposoban da se odvojim od te veličanstvenosti, od magije jednog takvog sjaja, takve jedne veličine; takva jedna intoksikacija usljed nečega božanstvenijeg od ljudskog djela. Iste ove ideje o smrti i ponovnom rođenju veoma lijepo su predstavljene u literaturi na temu alhemije kao različiti procesi “hemijske transmutacije”. Kao što smo ranije već naveli: Da bi se uvažili principi hermetizma usvojeni od strane Tradicije, moramo razumjeti da su ezoterička učenja predavana u sibilinskoj formi. Sv. Isak Sirijski naglašava da: Sveti Spisi govore mnoge stvari koristeći riječi u različitom smislu od njihovog orginalnog značenja. Ponekad se karakteristike tijela primjenjuju na dušu, i obratno, karakteristike duše se pripisuju tijelu. Ti spisi ne prave nikakvo jasno razgraničenje. Međutim, prosvjetljeni ljudi će znati.
Sada takođe možemo lakše razumjeti i ovaj stari simbol lobanje i ukrštenih kostiju okruženih plamenim jezičcima koji je upečatljivo predstavljen na katedrali u Auchu. Prije nekoliko godina čitala sam jednu priču koja je promovisana u knjizi Holy Blood, Holy Grail, (Sveta Krv, Sveti Gral, prim prev.) da je Isus imao ženu i da je to bila Marija Magdalena. Odmah sam konsultovala neke svoje prijatelje koji žive u Marseju u vezi te, navodno, “veoma poznate” legende. Ono što sam saznala bilo je to da se pričalo kao je Marija Magdalena došla u Francusku zajedno sa grupom drugih osoba. Ona je bila u uskoj vezi sa Svetim Maksiminom, ali se nikada, sve do pojave serije knjiga tipa Holy Blood, Holy Grail, nije smatralo da je ona bila Isusova žena. Ono što je jasno, to je da je u 1548. godini a i mnogo prije, bilo poznato to da je Isus imao ženu, kao što je to predstavljeno u katedrali u Auchu, ali to sigurno nije bila Marija Magdalena. Znači, sada se postavlja pitanje: ko je to bila Isusova žena? Takođe, moramo se zapitati da li onaj prikaz sugeriše postojanje jedne “fizičke” žene, ili on predstavlja samo jedan proces Inicijacije? S ovim pitanjem ću se pozabaviti u narednom dijelu, međutim, sada mi dopustite da podijelim sa vama sljedeće otkriće: Sjetimo se da je Leonardo Da Vinči umro kad je boravio kod Margarite i njenog brata Francisa Prvog. Sada ćemo pogledati jedno drugo Da Vinčijevo djelo: Poslednja Večera, sa određenim modifikacijama. Mnogi špekulišu da ova slika predstavlja Isusa kako večera sa svojom “ženom” Marijom Magdalenom, koja sjedi pored njega. Ja se u svakom slučaju slažem da je osoba koja sjedi do Isusa očigledno ženskog pola, međutim, da li je to Marija Magdalena? Ili je to neko drugi? Ili, da li je ovo jedan signal koji bi trebao da ukaže na nešto drugo, nešto što je bilo onda poznato a mi sada imamo o tome neke nagovještaje u Zvijezdama, u mitovima i legendama, i u katedrali u Auchu? Mnogo se pričalo i špekulisalo o anomalijama one dvije “neobične ruke” na ovoj Leonardovoj slici. Jedna od tih ruku pravi pokret kao da da nešto siječe u predjelu vrata žene koja sjedi do Isusa. Druga ruka izniće odmah iza čovjeka koji sjedi sa ženine desne strane i u njoj se nalazi nož. Ukoliko koristimo ruku s tim nožem, ruku koja kao da nešto siječe u predjelu ženinog vrata, Isusovu desnu ruku, njegovo čelo i dlan njegove lijeve ruke kao “tačke,” onda ovdje imamo tačnu strukturu sazviježđa Kasiopeja, KAO U OGLEDALU.
Kasiopeja je jedno veoma lijepo sazviježđe na kraju galaksije Mlječni Put i ona je u vezi s nečim što je poznato kao Perzejova Porodica Sazviježđa. Ona se nalazi u zodiačnom znaku Ovna gdje možemo naći zvijezde Shedir, “Grudi,” (zvijezda na Isusovom čelu), Ruckbah, (koljeno) “Ustoličena,” (zvijezda na ruci koja kao da ‘nešto reže’ u visini vrata žene koja sjedi do Isusa), i Dat al-Cursa, “The Seated.” Kinezi su nazivali Kasiopeju Ko Taou, ili “prolaz.” Neki su vidjeli u toj konstelaciji oblik jednog ključa. Arapska imena glavnih zvijezda Kasiopeje daju nam neke nagovještaje o ezoteričkom značenju ove konstelacije, tako među njima imamo: “grudi,”(schedir-seder?) “ruka,” “kamilja grba,” “koljeno,” i “lakat,” što sve spada u simbole koje nalazimo u mnogim ezoteričkim djelima. Arapi su nazivali cijelu ovu konstelaciju cedrovo (seder) drvo. U ranijim vremenima Arapi su smatrali da je ova kostelacija bila “velika ruka umrljana kanom,” a najsjajnije zvijezde su bile vrhovi njenih prstiju. Stoga nam može biti razumljivo i to zašto je Da Vinči koristio “ruke” kako bi nam pokazao “ruku.” Ovdje se zaista radi se o jednom veličanstvenom izražavanju onim Zelenim jezikom!
Negdje u novembru, sredinom noći, Kasiopeju možemo vidjeti direkto iznad naših glava na nebu kao sazviježđe u obliku znaka W.... Posmatraći koji su okrenuti prema sjeveru, tamo mogu vidjeti zvijezdu po imenu "Caph," što znači dlan, sa desne strane Kasiopejinog obrnutog “W”. Interesantno je to što ovdje imamo "palm (dlan) ruke" i "palm(inu) granu," lociranu kod Isusove ruke sa dlanom okrenutim prema gore? Čudno je to što se za Kasiopeju uvijek kaže da je ona jedno "obrnuto W umjesto više očiglednog M – da li je ovo jedan pokušaj da se “sakrije” ova veza? E. W. Bullinger je jos 1893. godine pisao o Kasiopeji: Zatvorenik oslobođen, i sada se priprema za svog Muža, Spasitelja. U poslednjem poglavlju smo vidjeli ovu ženu svezanu (Andromeda); ovdje vidimo ovu istu ženu oslobođenu i ustoličenu. ULUGH BEY kaže da je njeno arapsko ime El Seder, što znači – oslobođen. Ovo, naravno, daje jedno novo značenje onoj zvijezdi koja je stavljena na Isusovo čelo! U zodijaku Denderah (egipatskom) njeno ime je Set, što znači postavljena je kao Kraljica. ALBUMAZER kaže da je ova konstelacija u davna vremena bila nazvana "kci sjaja." Čini se da je to značenje riječi Kasiopeja, ustoličena, prekrasna. Njeno ime na arapskom je Ruchba, ustoličena. Isto to značenje ima i kaldejsko ime, Dat al cursa. U toj konstelaciji se nalazi 55 zvijezda, od kojih je pet 3-će magnitude, pet 4-te itd. Ova prekrasna konstelacija svakog dana prolazi vertikalno iznad Velike Britanije, i lako je prepoznatljiva po svojih pet najsjajnijih zvijezda, koje formiraju nepravilan znak "W." Ovo sazviježđe sadrži jednu binarnu zvijezdu, jednu trostruku zvijezdu, jednu duplu, jednu četvorostruku i veliki broj nebula. Tycho Brahe je 1572. godine u ovom sazviježđu otkrio u samoj blizini zvijezde k (ispod naslona za ruku ‘stolice’) jednu novu zvijezdu, koja je svijetlila mnogo jače nego Venera. Ona se mogla vidjeti tokom skoro dvije a onda je iznenada nestala 1574.-te godine. Najsjajnija zvijezda, (na lijevoj ‘dojci’), nazvana je Schedir (Hebrejski), što znači - oslobođen. Sljedeća, b (na vrhu ‘stolice’), takođe nosi hebrejsko ime - Caph, što znači – grana; ovo očigledno ima veze sa pobjedničkom grančicom koju ona drži u svojoj ruci. Ona zaista izgleda veoma ushićeno, i kao da se sprema za nešto. Njene ruke, nisu više svezane, one su zaposlene tim aktom uljepšavanja. Svojom desnom rukom ona uređuje svoju odoru, a sa lijevom, kosu. Ona sjedi iznad Arktičkog Kruga, i odmah do kralja Kefeja. To je "Nevjesta, Jagnjetova žena, nebeski grad, novi Jerusalim." Jedan drugi izvor nam kaže: "Ime te zvijezde dolazi od one slike tih zvijezda koju su stvorili Arapi a ona se dosta razlikuje od grčkog koncepta ove konstelacije.," objašnjava Teske. "Uprkos tome, njeno arapsko ime je ubačeno u grčki koncept kasiopeje prije nekih 400 godina." Kasiopeja je vidljiva tokom cijele noći i cijele godine, ne uzdiže se, niti zalazi, nego beskonačno kruži oko naše zvijezde Sjevernjače [Polaris]. Prema ovim podacima, ubacivanje arapskih imena dogodilo se upravo u vrijeme izgradnje katedrale u Auchu. Da li je ovo bio jedan namjeran pokušaj da nam se pošalje neki signal? Litvanci označavaju zvijezde
Kasiopeje kao “Jahač”, 'Justandis ' ili 'posuda za hranu' – dojka/grudi?
- ili 'Abakukas,' ‘Zvijezda' i 'Marijina zvijezda'. Sir John Rhys je pisao o Kasiopeji: Moramo da potražimo pomoć kako bi mogli da odredimo NJENO veličanstvo a da izbjegnemo sve varke koje se nalaze u sintaksi velškog jezika. Samo dva ženska imena mi to sugerišu na jedan prikladan način: Jedno je Tynghed, ‘sudbina ili sreća,’ a drugo je Don, majka nekih najnebuloznijih entiteta iz keltske literature. Gwydion, bard i veliki čarobnjak, i kovač Gofannont, njegov brat, smatrani su sinovima Dona; i tako, u slučaju Arianrhod-e, Donove kćeri, majke od Ilew, i vlasnika zamka Caer Arianrhod na morskoj obali, nedaleko od praistorijskih humki Dinasa Dinlle... U irskoj legendi, Don-u nalazimo u irskom obliku njenog imena Danu ili Donu, genitiv je Danaan ili Donaan, i ona je tu uvijek sama, stilizirana kao Božanstvo. Po njoj su velike mitske ličnosti iz irskih legendi bile nazivane Tuatha De Danaan, ili ‘Boginja Plemena Danu,’ a ponekad Fir Dea, ili ‘Božanski Ljudi.’ Poslednja faza velške istorije Don-e sastoji se od njenog prevođenja na nebo, gdje bi konstelacija Kasiopeja trebala da sačinjava Ilys Don, ili Don-in Dvor.[5] Da li je ova saradnja sa Kasiopejom istinska poruka takozvanog Da Vinčijevog Koda? P: (L) Željela bi da znam
odakle potiću masoni? P: Sada su se svi ovi
moderni tragaoci za Gralom zapalili porodicom Sinclair i Rosslyn-skom
Kapelom, koju je navodno izgradio neki masonski majstor, tamo se nalaze
crteži na kojima je predstavljeno žito, kukuruz, biljka aloe vera. To za njih
predstavlja dokaz da je Princ Henry the Navigator i svi Templari i sve to... P: (L) Rekli ste da ste
bili u stalnom kontaktu sa Kantekijancinama na Kanteku, prije nego što su oni
bili prebačeni na Zemlju, prije 80 hiljada godina, ili tu negdje. ...
kad ste bili u kontaktu s njima, kakva je bila priroda tog kontakta? P: (L) Okay, sada na
početak. Da li je kvorum sastavljen od ljudi koji su bili
alhemičari, koji trenutno posjeduju jednu supstancu koja se naziva
“eliksir života” a koju David Hudson zove "monoatomsko zlato?" O: Evo nešto što će vas možda šokirati... jednog dana, u 4-tom denzitetu, misija vaših potomaka biće da nastave sa tradicijom i zadatkom začinjanja univerzuma 3-ćeg denziteta, kad vi jednom budete imali adekvatno znanje!!! [...] P: Okay, u ovoj knjizi kaže: Diodorus Siculus, pišući u 1-vom vijeku, p.n.e. navodi da su “Hiperborejci slali u Skitiju određene darove koji su bili upakovani u slamu od žita, a tamo su oni bili preuzimani od strane susjednih naroda, te su na kraju završavali na Jadranu. Od tamo, oni su išli prema jugu i prvi Grci koji su ih primali bili su Dodonejci. Nastavljajući dalje prema jugu, oni su dostizali do Malijskog zaljeva, prelazili su do Eubeje te bili prenoseni iz grada u grad, sve do Karista. Onda su ih Karistejci, preskačući Andros, prenosili do Tenosa, a ovi do Delosa. Tako su te stvari, kako kažu, stizale do Delosa u današnja vremena.” Znači, još od davnašnjih vremena postojala je jedna hiperborejska praksa da šalju svete darove na ostrvo Delos. Ostrvo Delos je, navodno, bilo mjesto gdje se rodio Phoebus Apollo, čija majka je bila Leto. On se, navodno, rodio na planini Mt. Cynthus. To je veoma interesantna stvar. To je u suprotnosti sa ukorijenjenim gledištem da se tok kulture odvijao od Mediterana prema Sjeveru i da je civilizacija započela na Bliskom Istoku. Ovo implicira da se tok kulture odvijao sa sjevera prema jugu. Šta su ti stari
Hiperborejci slali na ostrvo Delos? P: Dobro, imam ovu knjigu koja se zove "Arktos." [Joscelyn Godwin] On ovdje kaže nešto slično onome što ste i vi jednom rekli. On kaže: "Vema je značajno to što je, kako se čini, prosvjetljenje stizalo sa sjevera, što je u suprotnosti sa opštim ubjeđenjem da je Zemlja naseljavana i da se kultura kretala od juga ka sjeveru. Skiti su jedna od najstarijih nacija; Kinezi su nastali od njih. Atlantiđani, koji su stariji od Egipćana, takođe su njihovi potomci." Rekli ste da se
civilizacijski uticaj kretao od sjevera prema jugu. Naravno, svi standarni
tekstovi iz istorije tvrde da se civilizacija kretala od juga ka sjeveru,
počinjući u Mesopotamiji. Sada ako… Da li su znanja Kvoruma – predstavnika Don-inog Dvora, – prenesena do Margarite od Navare od strane Leonarda, koji je umro za vrijeme svog boravka u njenoj kući; Margarite, rođake Margarete od Austrije, sponzora katedrale u Auchu i pokrovitelja Rabelais-a, za kojeg je Fulcanelli tvrdio da je bio adept? Ovdje se pred nama nalazi jedna velika misterija. Sada mi dopustite da ovdje uključim jedno nedavno pitanje od strane jednog člana Škole Quantum Future i moj odgovor koji baca malo više svjetla na pojam Crne Djevice: Čitam knjigu Fenomen Fulcanelli, koju je napisao Kenneth Rayner Johnson. Nije loša. On je, doduše, progutao egipatski mamac zajedno sa udicom, silkom i olovom. Međutim, da se vratim na temu…On ovdje ukazuje na 4 boje koje se pominju u nekim alhemičarskim tekstovima koji potiću iz srednjeg vijeka. Te 4 boje su zlatna (žuta), crvena, crna, i bijela. Upravo ove boje neka američka indijanska plemena kao što su Navajo, Hopi i Lakota koriste kako bi predstavili 4 smijera ili 4 moći/sile, u njihovim ceremonijama. To je donekle velika “koincidencija”. To mene lično navodi na pitanje, šta ove 4 boje stvarno predstavljaju?" Ove četiri boje i četiri smijera su nesumnjivo ili ezoterički paravani ili izvitopereni ostaci arhaičnih naučnih saznanja. U onome što ću sada reći vjerujem da ćete naći neke naznake nučnih otkrića koja leže iza ovog koncepta. Sufi-jima je priroda poznata kao "Vrhovni Barzakh" ili "Božji Dah." Al-'Arabi poredi taj Božji Dah sa ljudskim dahom kako bi napravio analogiju sa procesom stvaranja. Svaka karakteristika daha postaje početna tačka za objašnjavanje jedne dimenzije veze između Boga i kreacije. Dah je para, oslobađa grudi napregnutosti, a nosi i riječi. Ovdje ću morati ubaciti jedan navod Kasiopejaca: P: (L) Dobro, iduće logično pitanje bi bilo: odakle takozvani “seksualni centar” crpi SVOJU energiju? O: "Seksualni centar se nalazi u direktnom kontaktu sa 7-mim denzitetom u svom ženskom obliku stvaralačke misli - "Tebe, Ja Volim." “Izdisaj" (od) “Boga”, kao oslobađanje od konstrikcije. Pulsacija. Nestabilni Gravitacioni Talasi. Taj Božji dah je jedan Oblak koji postaje "Božja Imena," ili SAV Potencijal za BIVSTVOVANJE (ili Ne-bivstvovanje) – [ovdje možemo koristiti i pojmove: Bitak i Nebitak, prim. prev.] i koji rezultira u jednoj vanjskoj manifestaciji njihovih osobina. Taj dah je nosilac Božjih riječi. "Moguće Stvari" su beskonačne. Shaykh objašnjava uzajamnu ljubav koja postoji između Boga i Kreacije pojmovima slušanja i gledanja (audicije i vizije). Božja ljubav potiče iz Njegove vizije svih mogućnosti unutar njega samog. Ta beskrajna mogućnost da se POSTOJI je ona "Skrivena Riznica za koju bi On želio da bude svima znana." Ljubav Kreacije prema Bogu izdvaja se iz čuvstva Božje Komande: "POSTANI/TE!" koja obezbjeđuje egzistenciju. Svako stvorenje/stvar koja egzistira je onda identična sa riječju “POSTANI! ______" Jedna od karakteristika tog Ljubavnika/ce je da Diše jer se u tom disanju nalazi sav užitak kojeg se tražilo. Taj Dah potiće iz jednog KORIJENA, što je Ljubav za stvorenja kojima Bog želi da se predstavi, tako da ga oni mogu znati. Tako, odatle je postao Oblak. Taj Oblak je jedna supstanca Kosmosa, tako da on prima sve oblike, duhove i prirode Kosmosa; to je jedna posuda ad infinitum. Stvari koje postoje – ili riječi – počele su da egzistiraju kroz taj Dah. Božji dah je Njegovo iznicanje iz nevidljivog i manifestacija vidljivog. Ibn al-'Arabi diskutuje taj Božji Dah kako bi demonstrirao motiv koji stoji iza stvaranja kosmosa i energetske sile koja podstiće stalne transformacije u kosmosu. Ova analogija Božjeg Daha sa ljudskim dahom pruža jednu dalekosežnu ilustraciju cijele ove metafizike i kosmologije. Tako, zamislite “Boga” kao jednog velikog Androgena iz 7-mog denziteta. Zamislite onaj Dah kao jednu ujedinjenu misaonu oblast 6-tog denziteta. Sav potencijal da se bude ili ne bude, postoji tamo u svom čistom stanju, kao "on” ili “off," uključeno ili isključeno, pozitivno ili negativno, OPS ili OPD polariteti, itd. To je nešto kao ono Dirakovo “more”. ONDA stižemo do ona ČETIRI ELEMENTA koji predstavljaju idući nivo manifestacije. Crno - Zemlja - tijelo/kola - suvoća Ovo su najkarakterističnije osobine prirode, “četiri prirode”, tj. toplota, hladnoća, vlažnost, suvoća. Ovdje primjećujemo da su dvije od njih aktivne a dvije receptivne (prijemčive, prim. prev.). Toplota je aktivna a njen efekat se očituje kao suvoća, dok je hladnoća aktivna i očituje svoju aktivnost kao vlažnost. Drugim riječima, Toplota je KORIJEN suvoće a Hladnoća Korijen vlažnosti. Toplota i Hladnoća, i Vlažnost i Suvoća stoje u međusobnoj suprotnosti. Međutim, Vlažnost nije obavezno maskulinske ili femininske prirode; ili pozitivna ili negativna, niti je Hladnoća obavezno maskulinske ili femininske prirode ili pozitivna ili negativna, a evo i zašto: Sve Četiri prirode su receptivne ili prijemčive u odnosu na Božansku zapovijest, ili Univerzalnu Svijest, tako se one u relativnom smislu mogu uzeti kao primarne manifestacije jedne "treće stvari", da tako kažemo. Shaykh dijeli stvari na tri vrste: one koje postoje po samima sebi, one koje postoje kroz druge, i one koje niti postoje niti ne postoje. Ova "Treća stvar" je kao ogledalo. Ogledalo nije ni original niti njegov odražaj, nego je MEDIJUM. Korijen riječi iz kojeg je izvedena riječ koja na arapskom označava ”prirodu” (tabi a i tab) znači "obezbijediti sa utiskom, impresionirati, označiti sa žigom ili posebnim karakteristikama." Odatle, "Priroda" označava krajnji zbir svih posebnih detalja koji su utusnuti u nešto, tj. karakteristike stvari, karakter, temperament, ili konstituciju. Riječ tabi a aludira na žensku stranu muško/žensko, aktivno/receptivno, ili jang/jin odnosa. Govoriti o tabi a podrazumijeva pominjanje ne samo "otiska", nego takođe i oblasti/realiteta koji je napravio taj otisak. Tako, ta riječ nam sugeriše prijemčivost ka jednoj aktivnosti iz jedne druge oblasti postojanja. Iako se na Prirodu prvenstveno gleda kao na receptivnu, kroz nju se manifestuju oboje, i aktivno i receptivno, jer viši princip koji djeluje na Prirodu posjeduje u sebi obe ove dimenzije, aktivnu i receptivnu. Drugim riječima, iako je Priroda receptivna za ono što usađuje oblike u nju, ti oblici ili forme koje su u nju usađene mogu da budu aktivni ili receptivni, ženski ili muški, jang ili jin. S jedne tačke gledišta Priroda je tama, jer ono što djeluje na nju je spirit/duh a on je od svjetlosti. S druge strane, Priroda je takođe, u svom korijenu, od svjetlosti, jer u drugom slučaju ona ne bi mogla da izražava svoje karakteristike. Istinska tama, - ne-postojanje (ili – nebitak, prim. prev.) je samo jedna misao koje se ne percipira niti se percepcija može kroz nju da odvija. Tako, iako Priroda može da se nazove tamom u odnosu na spirit koji ubrizgava u nju život, ona je takođe i svjetlost u odnosu na apsolutno ništa. Kada zamislimo Prirodu kao nešto što je prijemčivo za posljedice djelovanja Božanskih Imena, onda je ona sinonim za onaj Oblak. Isto kao što se Božji Dah manifestuje kroz slova i riječi koji se oblikuju unutar njega, tako se i Priroda javlja uz samu pomoć tih njihovih efekata na raznim nivoima kosmosa. Po samoj sebi, ona ostaje zauvijek nevidljiva. Onda, uzmimo u obzir ovo: Tajna vatra – Peti Elemenat - je svijest/svjesnost iskovana u VREMENU jer vrijeme sadrži u sebi ona druga 4 elementa. Ja pretpostavljam da su ova Četiri Elementa u međuvremenu takođe postala poznata kao "Četiri Pravca” i Četiri Boje itd. kao jedan način da se predoći njihova direktna veza sa Prirodom. Sada je na nama to da pokušamo da dešifrujemo kakva su ta prastara naučna saznanja o samoj Prirodi Kreacije stvarno bila. To je ujedno i projekat naše grupe Quantum Future. Tokom poslednje tri godine mi smo napravili određeni napredak u pokušaju da otkrijemo šta to čini ovu našu realnost toliko tvrdom i kako se čovječanstvo uklapa u sve to. Dobar dio toga je čista nauka – fizika i matematika – međutim neću da vam dajem sada formule ili kodove za komjuterske simulacije, nego ću to pokušati da objasnim jednostavnim pojmovima. Čini se da je naš univerzum sazdan od materije/energije i svijesti. To su ženski/receptivni i muški/aktivni principi velikog Kosmičkog Androgena. Materija/energija, kako se čini, sama po sebi “teži” ka jednom haotičnom stanju. Materija/energija sama po sebi nema nikakav koncept “kreacije/stvaranja” ili “organizacije”. Svijest – aktivni “muški” princip - je ta koja rađa ove koncepte i svojom interakcijom sa materijom ona gura ovaj univerzum prema haosu i raspadu ili prema redu i stvaranju. Taj fenomen se može matematički modelirati i simulisati na kompjuteru koristeći Događajno Unaprijeđenu Kvantnu Teoriju (Event Enhanced Quantum Theory EEQT). Da li EEQT istinski predstavlja interakciju svijesti i materije – mi to ne znamo. Međutim, postoje šanse da predstavlja zato što se čini da ona prilično tačno predstavlja fizičke fenomene, bolje nego obična ortodoksna kvantna mehanika ili njene rivalske teorije. (Bohmova mehanika, GRW itd.) Ono što saznajemo iz EEQT može se jednostavnim pojmovima opisati ovako: Dozvolite da nazovemo ovaj naš materijalni univerzum - "sistem". Za taj sistem je jedno određeno, karakteristično “stanje”. Radi praktičnosti, predstavićemo stanje tog sistema kao tačku na jednom disku. Centralna tačka na tom disku, njegovo porijeklo, predstavlja jedno stanje haosa. Mi to takođe možemo da označimo kao "Beskrajni Potencijal" (Velika Majka - Priroda). Tačke na ivicama diska predstavljaju “čista stanja” bića, tj. stanja sa "čistim, nepomućenim, znanjem". Između njih nalaze se miješana stanja. Što je jedno stanje bliže ivici diska, to je ono čišće i ‘organizovanije’. Sada zamislimo jednog “posmatrača” sa strane, jednu “jedinku svijesti” koja ima neku predstavu – možda ispravnu, možda pogrešnu ili bilo šta između toga – o “stvarnom stanju” ovoga sistema i ona tako posmatra taj sistem sa tim svojim “vjerovanjem” o stanju u kome se on nalazi. Opservacija, ukoliko je ona produžena, uzrokuje to da stanje ovog sistema "skoči". U tom smislu, vi STVARNO “stvarate vašu vlastitu realnost” ali se vrag, kao i uvijek, nalazi u detaljima. Ti detalji su u tome što rezultirajuće stanje tog sistema kojeg se posmatra može da bude još čišće, ili haotičnije, zavisno od “pravca” u kojem se onaj skok odvije. Taj pravac u kome se skok desio zavisi od toga koliko je ta opservacija objektivna, odnosno, – koliko je ona blizu stvarnom, aktuelnom stanju. Prema EEQT ukoliko su očekivanja posmatrača blizu stvarnom stanju sistema, u sistemu će se dogoditi jedan skok, mnogo češće, nego što neće, u jedno organizovanije, manje haotično stanje. Ako je, u drugu druku, očekivanje posmatrača blizu negacije aktuelnog stanja (to je u slučaju ukoliko su vjerovanja posmatrača bliža onome što je lažno nego onome što je istinsko u vezi tog AKTUELNOG stanja, ili – objektivne realnosti), onda će to stanje sistema, tipično, skočiti u jedno stanje koje je haotičnije i manje organozovano. I ne samo to, po pravilu će trebati i mnogo više vremena da se ostvari jedan takav skok. Drugim riječima, ukoliko je posmatračevo znanje o stvarnom stanju blizu istine, onda upravo taj akt opservacije i verifikacije brzo uzrokuje jedan skok i rezultirajuće stanje je mnogo organizovanije. Ukoliko je posmatračevo znanje o stvarnom stanju pogrešno, onda će trebati mnogo vremena da bi se ostvarila bilo kakva promjena u stanju sistema, a rezultirajuće stanje će biti još haotičnije. Ono što ovo znači je to da se iz haosa može uspostaviti red posmatranjem ili viđenjem haosa onakvim kakvim on JESTE, a ne uz pomoć pretvaranja da je “sve u redu”. Ukratko, svako ko “vjeruje” u mogućnost da se “stvori jedna realnost” koja je drugačija od one koja JESTE, samo pojačava haos i entropiju. Ukoliko se vaša vjerovanja nalaze u suprotnosti sa istinom, bez obzira na to koliko jako vi u njih da vjerujete, vi u suštini dolazite u konflikt s onim kako ovaj Univerzum vidi samog sebe i mogu da vas uvjerim, iz tog konteksta na kraju sigurno nećete izaći kao pobjednik! Samo ćete na same sebe prizvati destrukciju kao i na sve one koji se zajedno s vama upuste u tu pustolovinu ‘gledanja niz ovaj univerzum’. S druge strane, ukoliko ste u stanju da vidite ovaj Univerzum onako kako on vidi samog sebe, objektivno, bez treptaja i sa prihvaćanjem, onda postajete više “usklađeni” sa Stvaralačkom energijom ovog univerzuma i vaša vlastita svijest postaje sprovodnik ili transduktor reda. Vaša energija opservacije, bezuslovno data, može da uspostavi red iz haosa, i može da stvori jedan beskonačan potencijal. Ovo što sam ovdje opisala manje više
naučnim pojmovima, izraženo je i u ovoj staroj priči pod imenom -
Vjenčanje Sir-a Gavejna i Dame Regnele.
JEDNOM VEOMA, VEOMA DAVNO, PRIJE MNOGO LJETA, jedan keltski Velšanin, čiji su pretci poticali još od Homerove antičke Troje, gdje su se borili protiv Grka Agamemnona; taj keltski Velšanin uspeo se i postao prvi kralj Pendragon nad kraljevima Velsa, Kornvala, Manksa, Skotske, Britanije i Irske: Artur, mu je bilo ime, nazvan prema boginji Artemidi, rođen od devetostruke Boginje Mora, i izbačen na obalu na devetom talasu, na zemlju, pred noge Merlinove. Kralj Artur, koji još uvijek počiva iza dolina Avelona, bio je onda Pendragon sa 150 vitezova okruglog stola. Vitezova koji su u ta vremena predstavljali hrabrost, ućtivost, darežljivost i vijernost u njihovom svijetu. Ova priča počinje kada je kralj Artur bio u lovu. Tako je on sa svojom velikom strijelom ranio jednog prekrasnog bijelog jelena, i kao što to svi lovce rade, čak i ovih dana, Artur je pratio tog jelena duboko duboko u šumu, sve do jedne male poljane zasjenjene od strane osamnaest velikih hrastova čija je kora bila protkana imelom. Odjednom, ispred kralja Artura ispriječio se jedan ogromni, džinovski vitez odjeven u svijetli, zeleni oklop. "O, ko se to usuđuje da lovi jelene u mojoj šumi?!" "Ja sam kralj Artur, Pendragon ove zemlje i ovo je moja šuma." "Arture, ti nisi moj kralj Pendragon. Ova prastara šuma je moj zavičaj, moje kraljevstvo, i ja sam kralj ove šume a po starom zakonu, krivolovstvo se ovdje kažnjava odsijecanjem glave!" Zeleni vitez je počeo da izvlači svoj široki mač iz korica. Kralj Artur, odjeven za lov, bez oklopa za borbu, bio je spreman jedino da se uspravi sa viteškom hrabrošću. "Zeleni viteže, čujem kako ove tvoje ptice pjevaju na onom visokom drveću, vidim tvoje stare hrastovi ovjenčane cvijetom imele, i tvoje livade sa krivudavima potocima koji, natriveni cvijećem, žubore kroz njih. Vidim prekrasne leptire i pčele kako zuje zaklonjene ispod bijelih oblaka koji lebde na ovom tvom plavom nebu. Ako Artur mora da se bori i da umre, zar može da bude neki ljepši dan za tako nešto, jer u zraku čak osjećam i medeni miris polena!" "Ah, Arture, ti imaš hrabrost jednog kraljevskog ratnika. Reći ću ti šta ću uraditi. Oprostiću ti ako riješiš jednu zagonetku. Vrati se ovamo za jednu godinu i jedan dan, na svoju riječ, i donesi mi tačan odgovor na ovo zagonetno pitanje. Arture, koja je to stvar koju žene žele iznad svega drugog? Pogrešan odgovor, Arture, značiće tvoju smrt, orilo ili gorilo. Tačan odgovor značiće moj oproštaj za krivolovstvo." Kralj Artur se složio i dao svoju riječ da će se vratiti u određeno vrijeme. Tokom te godine dana, kralj Artur, njegovi vitezovi i savjetnici išli su svuda, na sjever, jug, istok i zapad tražeći odgovor na zagonetno pitanje; i dobili su mnogo, mnogo odgovora. Ta godina dana samo što nije prošla, kad je kralj Artur otišao ponovo u šumu preturajući sve moguće odgovore po svojoj glavi. Nije mu bilo nimalo lako jer nije bio siguran da ima pravi odgovor na ono pitanje. Kad je Artur došao do ruba šume, tamo je naišao na jednu ženu koja je odvratno izgledala i koja je sjedila pored jednog visokog hrasta, obučena u ljubičasto-crvenu odoru. Kad je Artur projahao pored nje, žena je progovorila. "Arture, stani malo i pogledaj ovu groznu osobu. Ja sam Regnela. Dama Regnela i sestra Zelenog Viteza. Arture, ja znam pravi odgovor na tvoju zagonetku. I Arture, ja bih je rado zamijenila ono što znam za ono što želim, ukoliko ti želiš da i sutra vidiš izlazak sunca." "Damo Regnela, za moj život, daću ti ono što želiš, ako ikako mogu." "Arture, ono što želim u zamjenu za tvoj život, to je da pitaš tvog nećaka Gavejna, da me oženi i tako da postane muž Dame Regnele." Sada ću vam reći nešto o Gavejnu. Sir Gavejn je imao najbjelju kožu u cijeloj toj zemlji; njegova snaga i hrabrost bila je veća nego kod bilo kog drugog viteza Okruglog Stola; Gavejnova snaga i hrabrost su se utrostručivali u bitkama između sredine jutra pa do podneva i sredine popodneva pa do predvečerja; a kada ga uhvati bijes, Sir Gavejn je mogao da hodi po travnatoj livadi a da ne povine ni jednu jedinu travku; Gavejna su poštovali svi drugi vitezovi zbog negove nježne prirode i njegove velike skromnosti. Sada ću vam reći nešto o Dami Regneli. Ona je bila nevjerovatno ružna. Zelene kljove rasle su iz njenih usta i izvijale se sve do njenih ušiju. Njeno lice imalo je oblik svinjske njuške sa crvenim okruglastim očima. Njena kosa je bila zamršena sa prljavštinom a neka sitna stvorenja su se mogla vidjeti kako gmižu između njenih pramenova. Njeno pogrbljeno, izvitopereno i dlakavo tijelo sa bagavim nogama i ogromnim zglobovima bilo je prekriveno ranama iz kojih je curio gnoj. Sada ću vam reči ono šta kralj Artur nije znao, dok su to znali naši keltski pretci koji su slušali ove priče prije dvije hiljade godina; oni su to znali i razumijevali. Ti naši stari pretci su znali da kad čuju ime Dama Regnela, da je to bilo isto što i jedna bijesna oluja, rušilački tornado, vulkan usred erupcije. Oni su znali da Dama Regnela znači isto što i velike poplave, odroni zemlje, snažni zemljotresi. Oni su takođe znali da je Dama Regnela bila snijeg koji je prekrivao planine, riječna bujica, vodopad, jezera, doline, talasasta brda, zemlja po kojoj hodamo. Naši pretci su poznavali Damu Regnelu po raznim imenima: Moriga, Bridžit, Masa, Frej, Dana, Dijana, kraljica Maja, Jezerska Dama, koja je uručila kralju Arturu njegov mač Ekskalibur. I vi bi trebali da znate, isto kao i oni, da je Dama Regnela, sestra, bila naša majka zemlja, inkarnirana, deveterostruka Boginja sa devet lica i devet imena. Vi još trebate da znate da je Zeleni Vitez, brat Dame Regnele, kralj Svetog Gaja, Dagda ili Frej, ono što živi i umire na na majci zemlji. Vi bi trebali znati da je on duh vegetacije, plodnosti, mira. On šalje kišu, čini da sunce sija, on podstiče žito da raste, majke da rađaju, stada i jata da se množe, pa čak i kristale u majci zemlji da rastu. Taj Zeleni Vitez je otac Maja, a bio je takođe poznat kao Lug, Dionizije, Oziris, Adonis a keltski arijevski pretci, Kurgani, koji su prešli preko Himalaja u Indiju, zvali su ga Krišna. Ali kralj Artur, keltski Pendragon, u ovoj priči, nije znao za sve ovo. Kralj Artur nije znao ko je Dama Regnela bila, ali je dobro poznavao i voljeo svog nećaka Gavejna. A znao je i to da je Gavejn bio veoma odan, odsječan i širokogrudan vitez. Da li sam vam rekao koliko je dama znalo o Gavejnovoj ljepoti? Da li sam vam rekao da su te žene znale da je sve što je Sir Gavejn govorio, mislio i činio bilo uvijek u jednoj ravnoteži? Da li sam vam rekao da su ove dame znale da Sir Gavejn nije nikada prozborio laž? Da li sam vam rekao da su te dame znale da je on bio čovjek od integriteta i povjerenja? Da li sam vam rekao da su ga one voljele? Da li sam vam rekao da je on bio pravi vitez? "Damo Regnela, ja ću pitati Gavejna da bude vaš muž, ali ja njega ne mogu na to silom natjerati, to će biti njegov izbor." Dama Regnela se nasmiješila i klimnula glavom, a onda je rekla kralju Arturu pravi odgovor na ono zagonetno pitanje. Artur je ušao u šumu i tamo je ponovo naišao na Zelenog Viteza. "O, Arture! Da li znaš odgovor na moje pitanje?" Artur je davao jedan za drugim sve one odgovore koje je skupio od svojih savjetnika, međutim, na svaki od njih Zeleni Džin je odgovarao sa, - ne. Zeleni Vitez je počeo da izvlači mač iz svojih korica. "Zadrži svoju ruku Zeleni Viteže, ja imam još jedan odgovor na tvoje pitanje - šta je to što žene iznad svega žele, i to je – suverenost, pravo da biraju, pravo da budu slobodne od svih uticaja sa strane." "Dobro, Arture Pendragonu, vidim da si dobro naučio svoju lekciju. Opraštam ti za tvoj krivolov." Artur se zahvalio Zelenom Vitezu i vratio se nazad u Tintagel ali veoma teškog srca. Potražio je svog nećaka Gavejna i rekao mu je o svom dogovoru sa Damom Regnelom a onda mu je podrobno opisao koliko ružno ona izgleda. A Sir Gavejn je rekao, "Ništa se ne brini ujače, ja ću se oženiti tom damom." On je čak insistirao na tome, tako da se Artur, na kraju, nevoljno složio. Dosao je i dan vjenčanja, i ono se održalo za vrijeme izlaska sunca ali ne i sa uobičajenim veseljem. Svi su bili teškog srca na tom vjenčanju, jer mada se Dama Regnela uljepšala koliko god je mogla, ona je i dalje bila veoma ružna. Tokom popodneva Sir Gavejn i Dama Regnela razgovarali su o mnogim stvarima, a kad se sunce našlo na zalasku, povukli su se u svoje odaje. Sir Gavejn se okrenuo s namjerom da spava. "Sir Gavejn, zar nije tvoja dužnost da prve bračne noći poljubiš svoju nevjestu i poželiš joj laku noć, prije spavanja?" Sir Gavejn je odgovorio, "Uh, pa da, moja dužnost je da poželim svojoj ženi laku noć, i da je poljubim i još više od toga, i ja ću sve to da učinim!" A onda, kada se okrenuo prema njoj, pored sebe je vidjeo jednu ljepoticu! "Oh, mužu moj, pa tebi se sviđa kako izgledam? Ali, prvo moraš da izabereš. Mogu da budem lijepa za tebe po noći ili lijepa za tvoje prijatelje po danu, ali ne oboje. Ja moram podjednako da dijelim oba svoja izgleda." "Ledi Regnela. Ti imaš svoju vlastitu volju i odluči kako tebi odgovara." Kada je Dama Regnela vidjela da Gwain poštuje njenu slobodnu volju, odlučila je da stalno bude lijepa, i po danu i po noći. Tako su Sir Gawain i lijepa Dama Regnela bili odani jedno drugom tokom cijelog njihovog života. To bi bio i kraj ove legende, Zeleni Vitez će kasnije postati Vitez Okruglog Stola. Međutim, kada su naši davnašnji pretci čuli ovu priču, ona ih je podsjetila ne samo na to da žena ima pravo na vlastitu suverenost, nego takođe i na to, da kad neko donosi određenu odluku, on istovremeno mora da održi i ravnotežu s ljudima sa kojima živi. Zar nije Dama Regnela donjela odluku koja je bila u korist njenog muža? Ove legende nas podsjećaju na to kako bi se mi trebali odnositi jedni prema drugima. Stari Kelti su znali da u ovoj legendi ne samo da je Dama Regnela predstavljala manifestaciju majke Zemlje, nego je tu i perfektni Sir Gavejn, predstavljao jedan izraz Božanske Ljubavi za ovu Kreaciju u svakom njenom vidu i obliku. Isto tako, i Zeleni Vitez je tu bio samo još jedan od mnogih izražaja majke Zemlje koja nam se u davnašnjim vremenima obraćala na razne načine da bi nas podučavala kako zajednički da živimo. U seriji tekstova the Adventure Series, pisala sam sljedeće: Da li bi istinska nesebičnost mogla ikada biti za ljude jedna evolucionarno stabilna strategija? Generalno gledajući, sposobnosti varanja, natjecanja i laganja ispostavile su se kao jedna nevjerovatno uspješna adaptacija. Tako, sama ideja da izlaganje čovjeka nekom pritisku može da promoviše porast ‘svetih osobina’ u društvu, čini se u praksi nemogućom. Čini se da je bezizgledno očekivati da se mogu nadvladati geni koji promovišu kompeticiju. “Dobri ljudi” bivaju pojedeni ili brojčano nadvladani od strane onih drugih. Srećni ljudi, koji nisu svjesni, takođe bivaju pojedeni ili nadvladani. Osjećaj sreće i srdačnost danas postaju sve rjeđi i rjeđi, a mučenje i patnja ljudi koji su u stanju da stvarno osjećaju, koji su empatični prema drugim ljudskim bićima, koji imaju svijest i savijest, postaju sve više uobičajeni. Bez obzira na sve, predispozicija za savijest i etiku bi mogla prevladti kada bi se i ako bi se mogao uspostaviti jedan duboki nivo altruizma: tako što bi se predmetom njegove empatije napravilo, kao najviši ideal, podizanje slobodne volje na jedan viši nivo u apstraktnom smislu, za dobro drugih, uključujući i naše potomstvo. Ukratko, naš “interes za same sebe” bi trebao biti proširen i na kolektivno omogućavanje drugima da i oni takođe budu sretni i zbrinuti; isto kao i da djeca, koju donosimo na ovaj svijet, imaju priliku da budu konstitucionalno sretna i da budu pažljivi i srdačni jedni prema drugima. Ukratko rečeno, ukoliko psihopatija ugrožava budućnost i dobrostanje čovječanstva, onda se protiv nje možemo boriti jedino odbijajući da joj dozvolimo da ona počne da dominira našim bićem, na individualnoj, ličnoj bazi. Očuvanje slobodne volje za sebe lično, u praktičnom smislu, istovremeno podrazumijeva i zaštitu slobodne volje drugih. Zaštita naših ličnih prava KAO prava drugih, naglašava poziciju naše slobodne volje i potencijal za dobrostanje svih drugih. Ukoliko mutantne psihopate predstavljaju potencijalnu opasnost, onda istinska empatija, istinska etika, istinska savijest, diktira korištenje preventivne terapije protiv psihopata. Postoji mnogo dokaza na osnovu kojih je sigurno to da do jedne pozitivne transformacije ljudske prirode neće doći uz pomoć nekog opšteg duhovnog buđenja, društveno ekonomskih reformi ili spontane želje ljudi ovoga svijeta da budu dobri jedni prema drugima. Međutim, prilično je moguće da će se na duže staze ovaj psihopatski program mučenja i patnje izgubiti, zato što ljudska mizerija nije veoma stabilna strategija. U stanju rastućeg jada i bijede, žrtve će pokušati da pobjegnu od toga; i ta njihova težnja će ih na kraju natjerati da počnu da istražuju istinske uzroke svoje patnje; a sve to može nadalje voditi do jednog društva sastavljenog od inteligentnih ljudi koji će imati jedan kolektivni kapacitet da učine tako nešto. Tako, veoma je bitno identifikovati psihopate, prestati interakciju s njima, odsjeći ih od našeg društva. Jedina i najefektivnija strategija koju možemo poduzeti je ta da spriječimo svaku mogućnost da postanemo njihova “hrana” ili predmet za njihovu igru, zabavu ili neke druge njihove potrebe. [...] Ukoliko dozvolimo da budemo zavedeni, prevareni ili iskorišteni od strane jednog psihopate, to ujedno podrazumijeva da smo postali dio njihove “hijerarhije” ishrane. Vjerovati lažima jednog psihopate (on vas nagovara da vjerujete u njegove laži, a vi pristajete na to i tako se podvrgavate njegovoj kontroli) isto je što i odreći se svoje slobodne volje. U materijalnom smislu, može se činiti da to i nije neki tako veliki problem. Naposljetku, neko nas laže i koga je briga? Da li će nas povrijediti to što nas neko laže? Da li će nam naškoditi to ukoliko ostanemo i dalje da se družimo s njima, čisto mira radi, čak iako znamo ili sumnjamo da nas oni lažu? Na kraju krajeva, provjera činjenica i suočavanje jednog psihopate s istinom, tj. da im kažemo "ne", može da bude veoma neprijatno. Zapamtite ovo, cijela igra je upravo i napravljena tako da platimo visoku cijenu za svu svoju etiku koju koristimo prilikom druženja sa psihopatama. U materijalnom smislu, to se stvarno ne čini vrijedno truda, jer mi ionako podnosimo napade svakojake vrste – verbalne, psihološke, pa čak i fizičko nasilje – tako da se čini mnogo lakše da pustimo dremljive pse da lažu, zar ne?[...] U najboljem slučaju, mi možemo prodrijeti samo do onog nivoa
psihološke realnosti na kome možemo primjetiti ponašanje koje je neskladno
ili koje vodi ka samo-uništenju. A mi smo potpuno programirani da dajemo, sve
dok to ne počne da boli, ili da pokušavamo nešto da popravimo, ili bar
da uljepšamo. Sve te stvari, sva ta akomodacija za psihopatiju, na jednom
praktičnom nivou, može da se gleda kao namjeran odabir naše genetike za
svrhu akomodacije psihopatskog mentalnog sklopa neke osobe. Međutim, na jednom drugom nivou, uzimajući u obzir veliku količinu dokaza da postoji nešto veoma misteriozno, što se događa, i da to ima mnogo veze sa “kontrolom svijesti čovječanstva,” i zataškavanjem nečega što može da utiće na svako ljudsko biće, pojedinačno, na ovoj planeti, mi pridajemo ovoj problematici jedan krucijalan značaj. Odbijanje prihvatanja ovih manipulacija i manevara psihopata, stvarno može, da bude kritično za jednu pozitivnu transformaciju na ovoj planeti.[...] Sada vidimo da je krajnji cilj jednog psihopate, kao živog predstavnika Univerzalnih sila Entropije, Nebitka (Ne-bivstvovanja, prim. prev.), OVLADAVANJE stvaralačkom energijom. Da je apsorbije u sebe i da je učini nedostupnom drugima uz pomoć navođenja drugih da vjeruju u laži. To je zato što, kad vjerujete u laži jednog psihopate, vi mu onda dajete kontrolu nad svojom Slobodnom Voljom, koja predstavlja – suštinu Kreativnosti.[...] Kao što je već prethodno gore navedeno: Tako, prva Božanska Zapovijest je bila POSTANI/TE! To istovremeno uključuje Bivstvovanje (Bitak, prim. prev.) i Nebivstvovanje (Nebitak, prim. prev.) Odatle, drugi zakon glasi: "prati Bitak ili Nebitak, prema svom vlastitom izboru, nahođenju ili svojoj urođenoj prirodi." Cijela kreacija je rezultat ove začetne zapovijesti. Tako, u tom pogledu, Zlo ne postoji. Međutim, drugi propisani zakon određuje kojem će se “Božijem Licu” neko vratiti: Životu ili Smrti. Stvari kao što su “planete zla” i “mračne zvijezde” POSTOJE. Jedno istinsko pitanje, koje možemo u ovim vremenima slobodno da postavimo: Da li je i Majka Zemlja na pragu da postane jedna od njih? VEOMA VAŽNO: to što neko “vjeruje” u dobre stvari ili loše stvari, ne pomaže da se te dobre stvari ili loše stvari stvarno dese. Činjenična opservacija realnosti onakve kakva ona JESTE, i prihvatanje činjenice da je to PRIRODA, vodi ili ka jednom istinskom određenju ili laži. Sam napor da se univerzum vidi ONAKVIM KAKVIM ON VIDI SAMOG SEBE sa ljubavlju i prihvaćanjem Univerzalnih principa, čak i u slučaju suočavanja s nečim što bi se moglo nazvati “užasom”, a onda se odlučiti za, ili izabrati, ono što je pravilno, može u stvarnosti da dovede do ublažavanja tog užasa. Gledati ovaj univerzum, negirati istinu i insistirati na tome da neko može da vjeruje u šta god hoće, pa tako se i ponašati, podrazumijeva negiranje realnosti, što vodi ka haosu, destrukciji i patnji. Pa, dobro, šta je onda rješenje? Univerzalna ISTINA – onoliko blizu nje koliko god joj, objektivno, možemo prići – je "pravi odgovor". To je jedina stvar koja će da "spasi ovu planetu." To je zato što su kreativni centri čovječanstva – obe vrste, onih sa dušom i onih bez nje, mjesto gdje leži sudbina ove naše planete. Priroda je naša "najviša i najveća majka" koja rađa sve stvari, mada se ona sama nikada ne vidi. Priroda je princip receptivnosti (prijemčivosti, prim. prev.) koja dozvoljava postojećim stvarima da se manifestuju. Ponovo: "Seksualni centar se nalazi u direktnom kontaktu sa 7-mim denzitetom u svom ženskom obliku stvaralačke misli - "Tebe, Ja Volim." “Izdisaj" (od) “Boga”, kao oslobađanje od konstrikcije. Pulsacija. Nestabilni Gravitacioni Talasi Danas, kao i u vrijeme pojave priča o Svetom Gralu, zemaljska ljubav ostaje, po svojoj definiciji, nezmjenjiv uslov za uspjeh u oživljavanju objektivne Ljubavi, karakteristične za Više Oblasti Postojanja, sprovođenje energija Stvaranja, što je cilj Pohoda ka Svetom Gralu. Samo uz pomoć sticanja takvog stanja objektivnosti, istinske bezuslovne ljubavi koja VIDI i ZNA a ipak VOLI, tragaoc će moći da ostvari pristup ka Antičkoj Tajnoj Tehnologiji koja podrazumijeva ovladavanje Prostorom i Vremenom: Filozofov Kamen: Vaskrsenje Alhemični Androgen: Postao/la sam Jedno: Tvorac svijetova. [1] U mojoj autobiografiji, Amazing Grace, opširno sam pisala o mnogim više nego čudnim dešavanjima koja su počela da se odigravaju kratko nakon mog rođenja i koja su nastavila da se događaju sve do današnjih dana, što pruža određene dokaze da unutar nekih misterioznih grupa postoji jedan veliki interes za moju egzistenciju i rad. Na osnovu određenih objektivnih činjenica, neke od tih grupa ne žele da me likvidiraju nego da me kontrolišu, dok druge pokušavaju da me zaštite i tako mi omoguće da uspijem u ostvarenju određene “misije” koje ja još uvijek nisam u potpunosti svjesna, međutim, očigledno je da otkrivam neke stvari na zadovoljavajući način i “korak po korak”. [2] U vezi ove diskuje postoji jedan prilično interesantan redoslijed događaja. Za vrijeme jednog ljetnjeg seminara na kome je učestvovao i Patrik, kao jedan od predavaća, nakon što je on završio svoje predavanje, ja sam napustila prostoriju kako bih priredila ručak, dok su ostali učesnici seminara postavljali Patriku pitanja. Nakon što sam postavila sve na sto, vratila sam se nazad kako bi im rekla da je ručak serviran. U tom momentu svi su ukočeno uprli pogled u mene a onda prasnuli u histeričan smijeh. Čak je i izgled Patrikovog lica odavao jedno veliko zaprepaštenje. Navodno, neko je prvo postavio pitanje Patriku, “Kakva je mogućnost, s obzirom na to da ste cijeli svoj život posvetili izučavanju Alhemije a posebno Fulkanjelija, da ste vi možda njegova reinkarnacija”? Patrik je odgovorio da vjerovatno nije, jer on nakon toliko godina izučavanja nije ostvario onaj napredak kojeg je imao Fulkanjeli. Atmosfera je bila prilično vesela i jedan od učesnika je onda zapitao: “Kakve su šanse da je Laura Fulkanjelijeva reinkarnacija, s obzirom da je ona počela sa svojim istraživanjima proučavanjem sunca čime je Violle takođe bio opsjednut?” i upravo u tom momentu ja sam se pojavila na vratima, sva zbunjena zašto su se svi našli toliko zatečeni mojom pojavom. [3] Umetnuto u tekst. [4] Umetnuto u tekst. [5] John Rhys, Keltski Folklor Napomena prevodioca: Prevođenje ezoteričkih materijala često izaziva frustraciju kod prevodioca, pogotovo onih koji nisu profesionalci u tom poslu. U orginalnim ezoteričkim i alhemičarskim tekstovima korištenje riječi sa dvostrukim i simboličkim značenjem je sasvim uobičajeno. Tako, moramo imati na umu da su ti tekstovi teški za čitanje i razumijevanje i onima koji ih čitaju na svom maternjem jeziku. Sada možemo zamisliti šta se dešava ukoliko se jedan takav tekst, koji je recimo orginalno pisan na francuskom, prevede na engleski a onda od strane prevodioca-amatera, sa engleskog na neku verziju srpsko-hrvatskog jezika. Vjerovatnoća da se dio orginalne strukture i značenja tog materijala ‘usput’ izgubi je prilično velika. Stoga preporučujem čitaocima maksimalno korištenje vlastite razboritosti i pronicljivosti. Činjenica je da svi oni koji su stigli do ovog dijela teksta, sigurno imaju potencijal za tako nešto. |
